www.tebe-trazim.com

ČUJTE MOJ ODGOVOR

Gospodine, čuj naše molitve i neka Ti naš vapaj dođe!

Vapaj ljudske duše uvijek se čuje. Nikad se ne događa da
Bog ne čuje vapaj, ali čovjek propusti da čuje odgovor.
Kao dijelovi stroja koji se uklapaju jedan u drugi i rade u
savršenom skladu, tako je i s ljudskim vapajem i s Božjim
odgovorom.
Ali čovjek smatra da je taj vapaj stvar sama za sebe,
da se čuje ili ne, kako je Bogu drago, ne shvaćajući da je
odgovor tamo kroz čitavu vječnost, da čeka taj vapaj i samo
ljudska nepažnja ili neslušanje čini čovjeka nesvjesnim
odgovora, nespašenim, nepomognutim.

Gospodine naš i Bože naš! Neka bude volja Tvoja!

Jednostavno prihvaćanje moje volje ključ je Božanskoj objavi.
To će uroditi svetošću i srećom. Put prema Križu može biti put
žalosti, ali u njegovu podnožju pada teret grijeha i zemaljskih
želja. Jaram mojega prihvaćanja Očeve volje u svim stvarima
prilagođen je ramenima mojih slugu i od toga trenutka nikakav
teret nije nesnosan ili pretežak.
Ali nemojte samo u velikim životnim odlukama prihvaćati i
pozdravljati moju volju. Pokušajte vidjeti u svakom prekidu,
u svakoj zadaći, bez obzira na to koliko je mala, ispunjenje
Božanske nakane.
Prihvaćajte je, iskažite svoju zahvalnost za to. Činite tako dok
vam to ne postane navika, a radost koja proizlazi preobrazit će
i preoblikovati vaš život.

PA DA MI JE I DOLINOM SMRTI PROĆI...

U siječnju 1986. god. ubrzo nakon starta eksplodirao je svemirski brod
Challenger i odnio u smrt sedam muškaraca i žena. U bazi na zemlji
zaprepašteni tehničari moglu su preko zvučnika čuti što se još događalo
u svemirskoj letjelici. Iz obzira prema rodbini vrpca s posljednjim
rečenicama posade u javnost je dana tek nekoliko godina kasnije.
Na njoj se jasno razlikuju muški (M) i ženski (Ž) glasovi.

M: Što se dogodilo? O Bože, ne,ne!
Ž: Oh, dragi Bože! (vriskanje) Tako je vruće (jecanje).
Ne mogu. Ne reci mi...Bože! Učini to!
Ž: Ne daj da ovako umrem. Ne sada, ne ovdje.
M: Tvoja ruka... Ne...
Ž: Gubim svijest.
M: Još nismo mrtvi.
M: Ako se ikad...Ako sam si želio čudo! (krikovi)
M: Ona je...ona je...Prokletstvo!
M: Nemam zraka.
M/Ž: (krikovi) Isuse Kriste! Ne!
M: Ona je bez svijesti.
M: Sretnica...
M: Bože. Vode. Mrtvi smo! (krikovi)
Ž: Do viđenja. (jecanje)...Volim vas.
M: Biva točno kao kod prislinog spuštanja u more...
M: Točno tako. Pozitivno misliti!
M: Isključeno!
M: Daj mi svoju ruku.
M: Vi tamo unutra, jeste li budni? Ja..Ja...
M: Oče naš...
M: Sveti se ime Tvoje...
M: Vi...tamo prijeko?
M: Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam.
Na poljanama zelenim on mi daje odmora...Pa da mi je
i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si Ti sa mnom...
U domu Gospodnjem prebivat ću...

Tišina...Mrtvačka tišina...
Šest tjedana kasnije pronađeni su posmrtni ostaci posade.
Mnogo godina kasnije u dubinama oceana otkriveni su ostaci
svemirskog broda.

TIHA SNAGA

"Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti -
trajan spokoj i uzdanje. " (Iz 32,17)

Počinite u meni. Kad se umorna priroda pobuni, to je njezin
poziv na odmor. Odmorite se dok moja životna snaga ne poteče
kroz vas. Ne bojte se zbog budućnosti. Budite tihi, budite mirni,
i u toj će mirnoći doći vaša snaga i obnovit će se.
Svijet vidi snagu u akciji. U mojem je Kraljevstvu poznato da
snaga leži u miru. "U miru i pouzdanju vaša je snaga!"
Kakvo obećanje! Kakvo sjajno ispunjenje! Snaga mira i mir od
snage. Počinite u meni. Radujte se u meni.
moj mir daje pokoj i uzadnje zauvijek. Moj mir teče kao neka
tiha rijeka kroz suhu zemlju života. I potiče drveće i cvijeće
života da tjera i rod donosi u izobilju.
Uspjeh je rezultat rada učinjenog u miru. Samo takav rad donosi
rast. Neka ne bude nikakve žurbe u vašim planovima. Vi ne živite
u vremenu, nego u vječnosti. U Nevidljivome je vaša životna
budućnost isplanirana.
Boravite vi u meni i ja u vama, tako ćete donijeti mnogo ploda.
Budite spokojni, sigurni, budite u miru. Ljubav, a ne žurba.
Mir, a ne nemir! Ništa neprikladno. Sve valjano. Sijano u molitvi,
zalijevano pouzdanjem, donosi cvijet i plod u radosti.
Ljubim vas.

IZBACITE SVE VAN

Oslonite se samo na mene. Ne tražite druge pomoći.
Izbacite sve van u duhu pouzdanja da će doći i mnogo više.
Brzo ispraznite svoje posude, da biste osigurali božansku
opskrbu. Koliko više zadržite za sebe, toliko manje dobijete
od mene. To je zakon božanske opskrbe.
Zadržavati, čuvati, znači strah od budućnosti, manjak
pouzdanja u mene.
Kad tražite od mene da vas sačuvam od mora siromaštva i
poteškoća, morate mi potpuno vjerovati. A ako ne, a vaše su
molitve i vjera iskrene, onda najprije moram odgovoriti na
vaše molitve za pomoć, kao što čini spasilac s utopljenikom
koji se muči da se sam spasi. On se još smatra slabim i
bespomoćnim sve dok nije potpuno u vlasti i milosti izbavitelja.
Tako shvaćajte moje vodstvo. Uzdajte se potpuno.
Uzdajte se u svemu.
Ispraznite svoju posudu! Ja ću je napuniti. Tražite da shvatite
božansku skrb. To je za moju djecu jedna od najtežih lekcija.
Postali su tako ovisni o materijalnim dobrima da je propuštaju
razumijeti. Vi morate živjeti onako kako vam ja kažem.
Ovisite o meni.

ZVONA ZVONE

Nedjelja je. Zvona zvone, njihov zvuk odzvanja gradom i
selom, šumom i poljem. Život pun briga zaokupljuje čovjeka čitav tjedan,
tada je nedjelja i zvona zovu:
"Čovječe, dođi, dođi u crkvu, da se pokloniš svome Gospodinu i Bogu,
jer ovaj svijet nije tvoja prava domovina, ti si ovdje samo putnik.
Čovječe, ti nisi samo prah i pepeo, nego si i dijete Božje, čovječe,
tvoj rad ne zaslužuje samo zemaljski život nego i vječni život."
No nažalost, mnogi ljudi ne čuju glas zvona. Jedni idu već rano ujutro na
izlet i provedu cijeli dan bez Sv. Mise. Drugi su se zabavljali čitave noći u
subotu i sada odmaraju. Umorni su. Na Sv. Misu ni ne misle. Drugi opet
nemaju vremena, moraju tumarati po gradu.
Poznati mađarski liječnik prof. dr. Barsony je lijepo rekao:
"Proputovao sam čitavu Europu, bio sam i u Africi,
ali nisam ni jedne nedjelje propustio Sv. Mise."
Sveta Misa je najveće blago na ovome svijetu. Ma koliko bio dug naš
život, ipak se na koncu mora umrijeti. No, zar je moguće da umre
nesretno čovjek koji je često išao na Sv. Misu. Ne, nikada ne! To je
Isus sam rekao sv. Matildi. Godine 1683. Turci su opsjedali Beč. Svaka
je ljudska nada bila izgubljena i ljudi su čekali samo ruševinu i smrt.
Ujutro, 12. rujna uoči konačne bitke, poljski general Jan Sobieski, pun
vjere u Boga ode u crkvu gdje je bio kod Sv. Mise, čak i sam posluživao,
primio Sv. Pričest. Napokon, primivši svećenikov blagoslov, pun
ushićenja i oduševljenja krene u odlučujuću bitku. Boreći se hrabro
razbije tursku vojsku i odnese slavnu pobjedu.
Hoćemo li sreću? Ponavljam. Poslušajmo glas zvona koja nas zovu
našem najvećem prijatelju Isusu i neće nam biti žao.

NAGRAĐENA VJERA

Razmišljajte mnogo o mojim slugama iz prošlosti.
Kako je Abraham vjerovao obećanju (kad još nije imao djeteta)
da će u njegovu sjemenu svi narodi zemlje biti blagoslovljeni.
Kako je Mojsije vodio izraelsku djecu kroz pustinju, siguran
da će na kraju osvojiti Obećanu zemlju.
Uvijek je kroz vjekove bilo onih koji su bili poslušni, ne videći,
nego vjerujući, i njihova je vjera bila nagrađena.
Tako će biti i s vama.

Dajte mi dar hrabrog i zahvalnog srca.
Čovjek dokazuje svoju veličinu svojom moći da vidi razlog za
zahvalnost. Kad život izgleda težak i nevolje se gomilaju, tada
vrlo određeno tražite razlog za zahvalnost.
Žrtva i neko prikazanje kao zahvalnica zaista su ugodni tamjan
koji mi se uzdiže u pretrpanu danu.
Tražite marljivo u svakome događanju nešto zbog čega biste
bili radosni i zahvalni, pa uskoro više nikakvo traženje neće
biti potrebno. Uzrok radosti i zahvalnosti izvirat će da pozdravi
vaše dobro srce.

ZAUSTAVITE SAV POSAO DOK...

Gospodine naš, daruj nam taj predivni nutarnji mir.

Djeco moja, taj mir zaista nadilazi svako shvaćanje.
Mir koji vam nitko ne može oduzeti. Ni jedan čovjek nema
moć uznemiriti taj mir, ali vi sami svijetu i njegovim brigama
i nesabranostima možete dopustiti da uđe.
Vi možete dopustiti ulazak strahu i malodušnosti. Vi možete
otvoriti vrata pljačkašu da upadne i razori vaš mir.
Postavite si zadatak da ne dopustite da išta razori vaš mir sa
mnom i mir vašeg srca. Zaustavite sav posao, zaustavite sve
poslove s drugima, dok se ne obnovite. Ne dopustite drugima
oko vas da vam pokvare mir srca i duha, Nemojte dopustiti
ničemu izvana, nikakvoj nevolji, nikakvom uznemiravanju,
nikakvome zlu, da ga pomuti ni za trenutak.
Gledajte na svaku poteškoću kao na vježbu koja vas
osposobljava da zadržite taj mir. Iskoristite svaki posao,
svaki prekid, da vidite da ništa ne dira sklad
vašega stvarnog ja koje je sa mnom skriveno
u Očevu tajnom mjestu.

BLAGOSLOVLJENA VEZA

Isuse, daj da Tvoja predivna nazočnost uvijek bude s nama!

"Nikada vas neću ostaviti, niti zaboraviti!"
Nema takve povezanosti na zemlji koja bi se mogla uspoređivati
s jedinstvom između jedne duše koja me ljubi i mene.
To prijateljstvo daleko je iznad svakoga zemaljskog poimanja.
Iz toga stapanja srca, uma i volje, proizlazi jedinstvenost koju
samo onaj koji to iskusi može jedva maglovito shvatiti.

Gospodine, tražimo Tvoj blagoslov!

Volim izlijevati svoje blagoslove u izobilju, u najodabranijoj
mjeri. Ali kao i pri sijanju sjemena, tlo mora biti pripravljeno
prije nego se sjeme posije u njega. Vaše je da pripravite tlo,
moje da posijem sjeme - blagoslov u pripravljeno tlo.
Zajedno sudjelujemo i radujemo se u žetvi.
Provedite više vremena u pripremi tla. Molitva oplođuje tlo.
Mnogo se mora raditi u pripravi.

POPUT MARIJE

Jedne noći usnuh prekrasan san. Vidio sam dugu cestu koja
se odvajala od zemlje i dizala u zrak gubeći se daleko u oblacima na
nebu. Nije to bila ravna cesta, dapače bila je puna prepreka, iznenađenja,
puna hrđavih čavala, staklenih krhotina, te oštra i šiljata kamenja. Ljudi
su bosi hodali cestom. Krvarili su jer su im čavli ranjavali noge, no nisu odustajali.
Željeli su doći u nebo. Svaki korak im je nanosio bol, pa su polako odmicali.
U snu vidjeh i Isusa kako prolazi. I On bijaše bos, hodao
je polako ali odlučno. Njegove noge nisu krvarile. Isus je brzo napredovao
i prvi stigao u nebo, te sjeo na zlatno prijestolje. Odozgo je promatrao
ljude kako se tegobno uspinju. Pogledom i gestama hrabrio ih je da
ustraju. Odmah nakon njega stigla je njegova majka Marija.
Marija je hodala brže nego Isus. Znate zašto? Stajala je u Isusove stope,
tako je brzo stigla do Isusova prijestolja, te sjela u veliki naslonjač pored
njegova trona.
Marija je također počela hrabriti one koji su se penjali i pozivala ih da
slijede Isusove stope kao što je i sama činila.
Mudri su je ljudi poslušali i tako brže hodali. Ostali su se tužili na rane,
često se zaustavljali, ponekad i odustajali zbog iznemoglosti, te se
svladani tugom zaustavljali na rubu ceste.

Jednoga je jutra profesor kardiologije doveo studente u anatomski
laboratorij na sveučilištu. Promatrajući ljudske organe, ugledali su
neobično veliko srce. Profesor upita studente čije bi to srce moglo biti,
misleći pritom na bolest koja je prouzročila smrt.
"Ja znam", rekao je jedan mladić vrlo ozbiljno.
"Bilo je to srce neke majke."

(Bruno Ferrero)