www.tebe-trazim.com

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Jedan prizor kojemu bih želio biti svjedok opisan je u Lukinu evanđelju kada Isus čita odlomak iz knjige proroka Izaije u nazaretskoj sinagogi (Lk 4,14-22).
Razbacani detalji govore nam puno o Isusovu svakodnevnome životu. Subotom je išao u sinagogu. Tamo je raspravljao o detaljima objavljenoga zakona stoga je izabrao pridružiti se zajednici u štovanju Boga. Iako, prema našim spoznajama, nije ništa napisao, čitao je i bio izabran da čita okupljenima u sinagogi. Čitao je stojeći, vratio knjigu čuvaru, zatim sjeo - u pozi za ozbiljan nauk. Oči svih okupljenih bile su uprte u njega. Trenutak je to milosti i obećanja dok navješćuje radosnu vijest svome narodu.
U tih nekoliko minuta povijest je zaustavila dah. Pomazanik, Mesija, stigao je i objavio se prisutnima. Promatram kako se nadalje odvija ovaj prizor: napetost u Isusu dok govori, okupljene koji slušaju bez daha, a onda mješavinu uzbuđenja i odbijanja, neprihvaćanja.
Kakve su moje reakcije na ova događanja? Povući ću se u pozadinu sinagoge kako bih svjedočio ovome događaju.
Isus je u svome rodnom gradu zgodan mladić o kojemu se već naveliko govorilo zbog njegova nauka i liječenja (čudesa).
Slušam te, Gospodine, dok započinješ navještaj Radosne vijesti. Ona ima poseban okus na tvojim usnama. Nije samo da naviještaš Radosnu vijest. Ti si radosna vijest, ona je u tvojoj osobi.

Zastajem na tren
i razmišljam o ljubavi i milosti koju Bog izlijeva na mene,
kako me stvara na svoju sliku i priliku, kako me čini svojim hramom...

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Mk 10,46-52

Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Bez svoga ogrtača slijepac bi još više bio izgubljen - izgubio bi potrebnu zaštitu od vanjskih utjecaja. Ogrtač je bio nešto najvrjednije što je posjedovao. U susretu s Isusom ostavio je i to. U molitvi puno toga ostavljamo ili odbacujemo. Gospodinu predajemo svoja razočaranja, povrjede, boli. Predajemo ih onome koji nas ljubi i daje nam zauzvrat daleko više.

Gospodine, pomozi mi da otvorim čitavo svoje biće tvojoj prisutnosti.
Okruži me svojom ljubavlju.
Neka se moje srce sjedini s tvojim.

Lako je upasti u zamku bogatstava ovoga svijeta.
Daj mi milost, Gospodine, da mogu biti slobodan od pohlepe i sebičnosti.
Podsjeti me da su najbolje stvari u životu besplatne.
Ljubav, smijeh, briga i zajedništvo.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 13,10-17

Jedne je subote Isus naučavao u nekoj sinagogi. Kad, eto, žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!" I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te, dakle, dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotnji!" Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li, dakle, i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?" Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Vjera je u Isusovo vrijeme zabranjivala čak i pomoći čovjeku u subotu. Isus se tome usprotivio. Usporedio je ženinu fizičku svezanost i način kako ljudi mogu biti zarobljeni zakonima koji nemaju srca. Molitva dopire daleko dublje negoli puki običaji, dublje nego zakoni; molitva poziva na dijeljenje spasiteljske Isusove ljubavi u našemu životu.

Malo je ljudi koji shvaćaju
što bi sve Bog mogao učiniti s njima
kada bi se predali u njegove ruke
i dopustili da ih oblikuje njegova milost. (sv. Ignacije)
Molim za milost potpunog predanja Božjoj ljubavi.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 13,18-21

Govoraše dakle Isus: "Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama." I opet im reče: "Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."
Što mi želiš reći, Gospodine?

"Bog malenih stvari" popularni je naziv jednoga djela indijske književnosti. Bog je Bog gorušičina zrna. Ne rastemo, od prvih početaka vjere, sami, nego rastemo u vjeri i ljubavi pomoću malih i jednostavnih životnih iskustava. Bog, stvoritelj neba i zemlje, zanima se za male stvari u našemu životu koje nam se čine velike, makar se drugima činile nevažne - naše prehlade i boli, tuge, svakodnevni rad i sve što je sastavni dio našega života.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Lk 6,12-16

Onih dana iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Što mi želiš reći, Gospodine?


Isus je poslije molitve izabrao svoju prvu zajednicu. To su početci Crkve. To su oni koji će okupiti s drugima na blagdan Duhova i izići u svijet navješćujući Radosnu vijest. Kako se Evanđelje bude nastavljalo neke ćemo od njih dobro upoznati. Oni su poput svakoga od nas, a mi poput njih.

Što više vapijemo Gospodinu, to više osjećamo njegovu prisutnost.
Iz dana u dan, sve više i više, privuci nas svome nježnom Srcu.


Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 13,31-35

U taj čas pristupe neki farizeji i reknu Isusu: "Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti." A on će njima: "Idite i kažite toj lisici: 'Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.'
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
Što mi želiš reći, Gospodine?


Isusovo srce imalo je smilovanja za ljude voljenoga grada Jeruzalema. Njegovo se srce nalazi u svakome gradu jer živi svakodnevno među nama. Molimo da naša srca postanu kao njegovo i da imamo oka za potrebe ljudi i čujemo njihov vapaj kao što on to čini.

"Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."
Evo me, Gospodine.
Došao sam tražiti tvoju blizinu.
Čeznem za tvojom moći koja liječi.

Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice...
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 14,1-6

Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?" I ne mogoše mu na to odgovoriti.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Još jedan sukob oko subote! Isus je bio svjestan da vjersko ponašanje i običaji mogu otvrdnuti čovjeka i da se druge može vrlo lako ignorirati. Dok idemo na molitvu zaboravljamo bolesne. U molitvi se danas sjeti svih ljudi koji su ti blizu i koji su u potrebi, a koje si namjerno ili nenamjerno zaboravio i zanemario, možda čak i ignorirao.

Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam.
U ovom trenutku, Bog je ovdje i očekuje me.
Bog mi uvijek prvi prilazi, želi me upoznati više od mog najboljeg prijatelja.
Zaustavit ću se na tren i pozdraviti Boga koji me ljubi.

Molim za milost
da zaboravim na sve svoje brige,
da budem otvoren onome što Bog od mene traži,
da se prepustim vodstvu Stvoritelja koji me voli.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 14,1.7-11

Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta kaza im prispodobu: "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Volimo poniznu osobu. U Isusu gledamo poniznost onoga tko je bio svjestan "tko je" - ljubljen od Oca - i od zemlje da služi drugima. On je među nama kao onaj koji služi, onaj koji vidi potrebe ljudi i čini najbolje što može da im pomogne. U riječima i djelima služio nam je sve do smrti.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

"Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga", Isusove su to riječi koje znaju često citirati. To je slikovit židovski način kojim se želi reći da treba prepoznati grješnu prigodu ili strasti koje su u nama jake.
Koja je moja kobna pogrješka?
Ponekad nam bliski prijatelj ili član obitelji moraju reći o slabosti koja nas odvodi na krivi put. Pogrješke činimo zbog pomanjkanja samokontrole, ponekad zbog prevelike kontrole, zagorčavajući tako život drugima zbog prevelike urednosti ili nekoga reda. Isus kaže: Budi svjestan svojih slabih točaka. To može biti požudno, zavidno ili kritizersko oko, pohlepna i okrutna ruka, oštar i spletkarski jezik. To može biti ljubav prema novcu - sv. Jakov to snažno kritizira - ili naša spolnost koja nije samo "stroj ljubavi".
Isus nam govori da upoznamo sebe i u svojoj slabosti i u svojoj jakosti. Svi smo mi različiti.

Razmišljam na trenutak o Božjoj prisutnosti oko mene i u meni.
Stvoritelj svemira, sunca i mjeseca, zemlje,
svake molekule i atoma, svega što postoji, svega što jest:
Bog je u svakom otkucaju moga srca. On je u meni, sada.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Mt 5,1-12

Ugledavši mnoštvo uziđe Isus na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Lagano ponavljaj ova blaženstva poput recitacije. Ona su Isusovo viđenje budućnosti. Živio je ono što je propovijedao: da je cijeli život blažen čak i ona iskustva za koja nikada nećemo pitati. Svi oni koji budu živjeli na način na koji je on živio jesu i bit će - neizmjerno blaženi.

Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice...
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mk 15,33-39

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"
Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isusova nas smrt podsjeća da ćemo i mi umrijeti kao što je on umro. Svi ćemo izdahnuti kao što je i on izdahnuo. Uskrsnuće nas podsjeća da ćemo i mi uskrsnuti kao što je i on uskrsnuo. Onaj koji je bio Sin Božji na zemlji, i sin Marijin, u vječnosti je Sin Božji, i kao što je i on bio, bit ćemo i mi.

Svima nam je potrebno da se malo odmorimo od svakodnevnih događanja.
I znamo da je našemu tijelu potreban odmor.
Kada se približimo tebi, Gospodine, naše srce i um nalaze osvježenje,
naš duh je ponovno uzdignut.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 14,15-24

Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče Isusu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" A Isus mu reče:
"Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.' Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Božji poziv dolazi iz srca. Božja je ljubav poput velikodušno ponuđena banketa za sve ljude. Priča predstavlja Boga koji je razočaran čak i ljut što se nismo odazvali. No, Božja ljutnja ne traje dugo: prazne stolice i banket uskoro će biti ispunjeni ljudima koji se ne nadaju pozivu. Svi su pozvani na molitvu, ljubav i bogoslužje.