www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 14:07

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 19 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 21 svi 2008 23:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
22. svibnja



Sveta Rita iz Cascije († 1447)



Ime svete Rite kao velike čudotvorke veoma je poznato u talijanskoj pučkoj pobožnosti. Samostan Sv. Rite u Casciji izdao je g. 1968. kritičku studiju pod naslovom: Documentazione ritiana antica; I. Il processo del 1626. e la sua letteratura, iz koje možemo crpsti podatke o velikoj svetici, veoma štovanoj u srednjoj Italiji. Svetica se rodila prvih godina pontifikata pape Urbana VI. (oko g. 1381), kad je bilo dokončano avignonsko sužanjstvo papâ, a umrla je 22. svibnja 1447. nakon 40 godina samostanskoga života, od toga 15 godina izvanrednih mističnih milosti, ali i mnogih patnja. Proživjela je jedno od najtežih razdoblja crkvene povijesti, takozvani zapadni raskol.

Rita je bila kćerka roditelja koji dugo nisu imali djece. Želja za porodom njezina je oca i majku nagnala na mnoge molitve pa možemo reći da je bila od Boga izmoljena. Tim više što su joj roditelji tada već bili u poodmakloj dobi. Rodila se u Roccaporeni, kod Cascije, u današnjoj provinciji Peruggia. Izmolivši je od Boga, jednostavni, dobri i bogobojazni roditelji nastojali su svoju kćerku što bolje kršćanski odgojiti. Mala je upijala sve što su joj govorili i u čemu su je poučavali. Inače, život djevojčice bijaše prilično tvrd i težak, kao da je predosjećala da će tako biti i kasnije, pa se za to nastojala pripremiti.

Svojim je roditeljima bila savršeno poslušna. Nije poznavala nikakvih izgovaranja ni zanovijetanja. Svaki dan je naporno radila i svoju volju vježbala u raznim žrtvama i odricanjima. Već od malena bijaše sjedinjena s Bogom, osobito u pobožnom razmišljanju o svom Božanskom Spasitelju, koga je žarkim srcem ljubila. U kući je imala kutić, gdje se slobodno i nesmetano predavala svojim molitvama te izljevima ljubavi prema Isusu. Sanjala je o tome kako će postati redovnica i sva se predati Gospodinu. No, to se nije ostvarilo, jer su je obećali kao ženu nekome mladiću iz mjesta.

Rita se morala veoma mlada udati, a zaručnik joj je bio sve prije nego dobar čovjek. Po naravi naprasit, brutalan, pa mu Rita postade ne samo žena već i žrtva. Podnoseći njegovu tešku narav, nije se nikada ni riječju potužila, makar mu je kao ropkinja bila u svemu ovisna. Čak je morala pitati za dopuštenje ako je htjela i u crkvu poći. Ona je zlo u njemu nastojala pobijediti dobrim. Nije to išlo brzo, ali malo-pomalo svojom je blagošću i strpljivošću uspjela pobijediti vuka i pripitomiti ga. Njegovu je dušu privela k Bogu pa su neko vrijeme zajedno sretno živjeli u svojoj Roccaporeni.

Riti su umrli roditelji i to bijaše za nju udarac, a onda uslijediše drugi udarci, baš kao na starozavjetnoga pravednika Joba. Jedne večeri, kad joj se muž iz Cascije vraćao kući u Roccaporenu, napadne ga neki čovjek i ubije. Htio se osvetiti, ali na tako svirep i neljudski način za jednu uvredu koja mu je prije bila nanesena. Nakon toga udarca u roku od godine dana umrla su joj i oba sinčića. Gospodin je uslišao molitvu majke koja je molila neka ih radije nevine uzme k sebi negoli dopusti da odrastu i onda se osvećuju ubojici svoga oca. Ona je gledala na ljudske uvrede i nepravde očima Evanđelja i zato je bila sposobna nepravdu radije podnijeti nego učiniti, uvredu oprostiti i zaboraviti.

Oslobođena na tako bolan način svega onoga što ju je još vezalo uz zemlju, Rita je opet počela razmišljati o svom davnom snu, to jest o ulasku u samostan. Silom prilika morala se odreći svoga zvanja, ali sada ga je opet po svaku cijenu željela ipak ostvariti. Zato se uputila u obližnju Casciju u augustinski samostan Sv. Magdalene. Bila je odbijena. Redovnice su smatrale da udovica nije prikladna za njihov samostan. Rita je i dalje molila da je prime, ali sve bi uzalud. Rita se tada sa živom vjerom što premješta bregove obratila svojim dragim svecima zaštitnicima: sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina, pa je oni prema jednoj predaji po noći uvedoše u samostan.

Došavši u samostan, mnogo je razmatrala o Isusovoj muci moleći Isusa da i osjetno postane dionicom njegove muke. Bila je uslišana pa je na čelu zadobila ranu, koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, od koje je mnogo trpjela i koja joj više nije zarasla. Činila je druge pokore, osobito post. Zadnjih je godina u patnjama, što ih je strpljivo podnosila, bila posve prikovana uz svoj siromašni ležaj. Od svega ju je 22. svibnja 1447. smrt oslobodila.

Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, još prije nego je Crkva izrekla o njoj svoj neprevarljivi sud. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1900. tek papa Leon XIII., nazvavši je "dragocjenim biserom Umbrije". U Casciji je u čast njihove svetice mističarke podignuto veliko svetište, a pobožnost prema njoj veoma se raširila i po Španjolskoj, Portugalu, Latinskoj Americi, Filipinima, Sjedinjenim Američkim Državama. Po svim tim zemljama svetici su u čast podignute brojne crkve, a njezin se blagdan posvuda svečano slavi. Naročito je zazivaju u bezizlaznim situacijama.





Sveti Vladimir, zetski knez († 1016)



Svetačko je nebo bogato divnim i sjajnim likovima, ličnostima velikih razmjera. One poput mnoštva zvijezda blistaju nad Crkvom koja je kroz vrijeme i prostor još uvijek na putu prema vječnosti. Ipak, "zvijezda se od zvijezde razlikuje sjajem" (1 Kor 15,41). Sveci su ostvarili najrazličitije ideale. Vježbali su se u raznim krepostima, svaki na svoj jedinstven način. No svaki je za nas primjeran. I tako je kod svakoga izraslo nešto naročito njegovo, ali što ima trajno značenje. Zahvalni smo za to Bogu, izvoru svake svetosti. Zbog svega toga ne želimo obezvrijediti, podcijeniti ili zaboraviti ni jednoga sveca. Ni one koji su živjeli i svijetlili u posve drugim okolnostima, čak i preko tisuću godina prije nas. Oni su nam dani i za naše vrijeme. Imaju nam što reći i danas.

Poštivajući sve to, želimo upoznati i svetog Vladimira. Biblioteka svetaca iz pera našega vrijednoga zemljaka franjevca Atanazija Matanića, docenta za duhovnost na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu, donosi prikaz jednog sveca i mučenika, čije štovanje bijaše poznato i među Hrvatima zahvaljujući Jerolimu Kavanjinu (1641-1714), piscu Bogatstva i uboštva, najopsežnijeg djela starije hrvatske književnosti, te popularnom Kačiću Miošiću. To je mučenik Ivan Krstitelj Vladimirović, poznat kao sveti Vladimir. On je bio zetski knez.

Zeta je bila pokrajina, nazvana po rijeci Zeti, na području stare Duklje, koja se nekoć zvala i Crvena Hrvatska. Glavno mjesto zetske države, još do danas nepoznato, nalazilo se negdje zapadno od grada Skadra. Knez Vladimir je bio osnivač samostana u Elbasanu, u današnjoj srednjoj Albaniji. Samostan je kasnije prešao u pravoslavne ruke. U samostanskoj crkvi od g. 1215. počivaju posmrtni ostaci pobožnoga kneza Vladimira. Narod ih je sve do u najnovije doba veoma štovao.

U borbi protiv Bizanta Makedonac Samuilo osnovao je god. 976. Makedonsko Carstvo sa sjedištem u Prespi na Prespanskom jezeru. I on se u želji za veličinom dao na osvajanja pa je do konca X. stoljeća osvojio cijelu Makedoniju, Tesaliju, Epir, Albaniju, Duklju ili Zetu, Zahumlje, Rašku, Srijem i Bosnu. U borbi za Zetu porazio je njezinoga kneza Vladimira i odveo u ropstvo. No, tada se preokrenula Vladimirova kob. Uspio je osvojiti ljubav careve kćerke Teodore Kosare, koja se za njega i udade. Kao carev zet vratio se časno u svoju kneževinu Zetu.

Kad je pak bizantski car Bazilije II. g. 1014. Samuila porazio kod Strumice i dao oslijepiti 14.000 njegovih vojnika, udarila ga je kap i on umrije. Kako je Samuilov sin i zakoniti nasljednik prijestolja bio ubijen, prijestolja se domogao carev nećak Samuil. Taj u strahu da ne bi Vladimir počeo za se svojatati carsko prijestolje, odluči odstraniti ga zauvijek. Na prijevaru ga je domamio u svoju prijestolnicu Prespu i, dok je Vladimir izlazio iz crkve, bio je izdajnički ubijen. Ta se tragedija dogodila 22. svibnja 1016. kad se i slavi njegova uspomena i blagdan.

Ono što znamo o knezu i mučeniku Vladimiru crpimo iz Ljetopisa popa Dukljanina, što ga je u XII. stoljeću napisao svećenik dukljansko-barske nadbiskupije. On se u sastavljanju toga pisma služio starijim slavenskim sastavcima. Povijesni kritičari drže da je ono što se odnosi na svetog Vladimira u biti točno, utemeljeno na jednoj suvremenoj legendi, nama danas nepoznatoj, ali već tada zapisanoj. U Ljetopisu popa Dukljanina Vladimir je prikazan kao čovjek krepostan, blažen i čudotvorac. Njegova mučenička smrt na izlazu iz crkve duboko se usjekla u pučku maštu te se usmeno prenosila iz pokoljenja u pokoljenje.

Taj vremenski nam daleki knez, koga su naraštaji slavili kao sveca i mučenika, bio je žrtva ljudskog nasilja i sebičnosti. On nam priča tužnu priču o nasilju, što je u ljudskoj povijesti i zbivanjima uvijek bilo i još i sada je prisutno, te koje uvijek pronalazi nove žrtve. No povijest ne slavi nasilnike već žrtve. Bolje je stoga biti žrtva nasilja, nego učiniti nasilje. To je poruka svetoga kneza Vladimira.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 svi 2009 08:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2335
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 39 zahvala
Sveta Rita iz Cascije († 1447)


Svetica je rođena prvih godina pontifikata pape Urbana VI. (oko g. 1381), kad je bilo dokončano avignonsko sužanjstvo papâ, a umrla je 22. svibnja 1447. nakon 40 godina samostanskoga života, od toga 15 godina izvanrednih mističnih milosti, ali i mnogih patnja. Proživjela je jedno od najtežih razdoblja crkvene povijesti, takozvani zapadni raskol.
Rita je bila kćerka roditelja koji dugo nisu imali djece. Želja za porodom njezina je oca i majku nagnala na mnoge molitve pa možemo reći da je bila od Boga izmoljena. Tim više što su joj roditelji tada već bili u poodmakloj dobi. Izmolivši je od Boga, jednostavni, dobri i bogobojazni roditelji nastojali su svoju kćerku što bolje kršćanski odgojiti. Mala je upijala sve što su joj govorili i u čemu su je poučavali. Inače, život djevojčice bijaše prilično tvrd i težak, kao da je predosjećala da će tako biti i kasnije, pa se za to nastojala pripremiti.
U kući je imala kutić, gdje se slobodno i nesmetano predavala svojim molitvama te izljevima ljubavi prema Isusu. Sanjala je o tome kako će postati redovnica i sva se predati Gospodinu. No, to se nije ostvarilo, jer su je obećali kao ženu nekome mladiću iz mjesta.
Rita se morala veoma mlada udati, a zaručnik joj je bio sve prije nego dobar čovjek. Po naravi naprasit, brutalan, pa mu Rita postade ne samo žena već i žrtva. Podnoseći njegovu tešku narav, nije se nikada ni riječju potužila, makar mu je kao ropkinja bila u svemu ovisna. čak je morala pitati za dopuštenje ako je htjela i u crkvu poći. Ona je zlo u njemu nastojala pobijediti dobrim. Nije to išlo brzo, ali malo-pomalo svojom je blagošću i strpljivošću uspjela pobijediti vuka i pripitomiti ga. Njegovu je dušu privela k Bogu pa su neko vrijeme zajedno sretno živjeli u svojoj Roccaporeni.
Riti su umrli roditelji i to bijaše za nju udarac, a onda uslijediše drugi udarci, baš kao na starozavjetnoga pravednika Joba. Jedne večeri, kad joj se muž iz Cascije vraćao kući u Roccaporenu, napadne ga neki čovjek i ubije. Htio se osvetiti, ali na tako svirep i neljudski način za jednu uvredu koja mu je prije bila nanesena. Nakon toga udarca u roku od godine dana umrla su joj i oba sinčića. Gospodin je uslišao molitvu majke koja je molila neka ih radije nevine uzme k sebi negoli dopusti da odrastu i onda se osvećuju ubojici svoga oca. Ona je gledala na ljudske uvrede i nepravde očima Evanđelja i zato je bila sposobna nepravdu radije podnijeti nego učiniti, uvredu oprostiti i zaboraviti.
Oslobođena na tako bolan način svega onoga što ju je još vezalo uz zemlju, Rita je opet počela razmišljati o svom davnom snu, to jest o ulasku u samostan. Silom prilika morala se odreći svoga zvanja, ali sada ga je opet po svaku cijenu željela ipak ostvariti. Zato se uputila u obližnju Casciju u augustinski samostan Sv. Magdalene. Bila je odbijena. Redovnice su smatrale da udovica nije prikladna za njihov samostan. Rita je i dalje molila da je prime, ali sve bi uzalud. Rita se tada sa živom vjerom što premješta bregove obratila svojim dragim svecima zaštitnicima: sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina, pa je oni prema jednoj predaji po noći uvedoše u samostan.
Došavši u samostan, mnogo je razmatrala o Isusovoj muci moleći Isusa da i osjetno postane dionicom njegove muke. Bila je uslišana pa je na čelu zadobila ranu, koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, od koje je mnogo trpjela i koja joj više nije zarasla. činila je druge pokore, osobito post. Zadnjih je godina u patnjama, što ih je strpljivo podnosila, bila posve prikovana uz svoj siromašni ležaj. Od svega ju je 22. svibnja 1447. smrt oslobodila.
Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, još prije nego je Crkva izrekla o njoj svoj neprevarljivi sud. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1900. tek papa Leon XIII., nazvavši je "dragocjenim biserom Umbrije".


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 22 svi 2009 10:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 23 stu 2008 23:28
Postovi: 1052
Lokacija: MOLVE
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
sv Rito moli Boga za sve nas, budi naša zagovornica pred Bogom, naša tješiteljica i naša pomoćnica to te molim po Kristu Gospodinu našemu AMEN :a1250: :a1250: :a1250: :a1250: :a1250: :a1250: :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 22 svi 2009 11:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 15 pro 2008 11:36
Postovi: 170
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Predraga sveta Rito, hvala ti na tvom zagovoru, havla ti što si svojim životom i patnjom meni pokazala put u mojim patnjama i bila mi utjeha. Sveta Rito moli Boga za sve one koji su daleko od Njega, budi nam i nadalje na pomoći. Hvala ti prekrasna svetice


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 26 svi 2009 13:30 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 04 ožu 2009 10:44
Postovi: 278
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Sv.Rito, hvala Ti i slava za Tvoj snažni zagovor kod našeg voljenog Isusa!!
Hvala Ti što si svojim životom pokazala što znači do kraja ljubiti Gospodina!
O Ti divna zagovornice najbeznadnijih slučajeva i svetice nemogućeg, Ti ponizna i krijeposna svetice čije molitve Nebeski Otac ne odbija i u čije se zasluge i utjecaj kod Presvetog Srca Isusovog uzdamo, molimo Te moli i dalje za sve nas, za moju majku i obitelj, da dostojni postanemo milosti i obećanja Kristovih!
Amen!
:a1250: :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 stu 2009 10:47 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 12:15
Postovi: 830
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Hvala svetoj Riti na potpunom predanju i svjedočanstvu slobode :D
Hvala Isusu koji joj usliša molitve i dovede ju k Sebi :D
Moli i zagovaraj me :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 stu 2009 10:55 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 732
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Slika

sv Rito moli za nas... :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 stu 2009 01:10 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 24 lis 2009 22:26
Postovi: 75
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
anapaula napisao:
Slika

sv Rito moli za nas... :a1250: :a1250:


zivotopis sv Rite je jedan od prvih zivozopisa svetaca koji sam čitao.u svakom slučaju mislim da sv.Rita i sv.Dypmphna(zastitnica psihički oboljelih) zasluzuju kapelicu ali nisam ih kod nas nigdje vidio.lokacija za tu kapelicu bila bi dobra u blizini bolnice Vrapče, zbog potrebitih ljudi koji onuda prolaze.već sam malo razradio izgled i ostalo za tu kapelicu.i sv.Ivan od Boga ,sluga bolesnih zasluzuje kapelicu ali mislim da ih kod nas nema,bar koliko sam upoznat.ponekad zamišljam izgled i okoliš tih kapelica,npr oko kapelice sv.Rite bi bile posadjene ruze donesene iz Cascije i sl.naprijed bi bile klupice za odmor i kontemplaciju.mozda bi neki nesretnik na puti iz bolnice tu nasao svoj mir


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2009 15:47 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 lis 2009 21:24
Postovi: 10
Lokacija: split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
:D :D :D :grlim te:
....havala ti Sv. Rito na svemu.......
moram vam posvjedočit da je ova svetica stvarno uistinu velika..... :D :D
dosta puta mi je izmolila strašne milosti.....stvari koje su mi izgledale nerješivo....sa takvim čudom su učinjene da vam od srca...iskreno mogu savjetovat da joj se možete utjecati sa velikim povjerenjem.....
....Slava Bogu na svemu što čini preko Sv. Rite..... :D :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2009 17:12 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 24 lis 2009 22:26
Postovi: 75
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
just belive... napisao:
:D :D :D :grlim te:
....havala ti Sv. Rito na svemu.......
moram vam posvjedočit da je ova svetica stvarno uistinu velika..... :D :D
dosta puta mi je izmolila strašne milosti.....stvari koje su mi izgledale nerješivo....sa takvim čudom su učinjene da vam od srca...iskreno mogu savjetovat da joj se možete utjecati sa velikim povjerenjem.....
....Slava Bogu na svemu što čini preko Sv. Rite..... :D :D


možes li pojasniti o čemu je bila riječ? meni je sv.rita bila prva svetica kojoj sam se molio i kad su me općenito počeli zanimati zivotopisi svetaca.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 19 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 9 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr