www.tebe-trazim.com

U Božje ruke predaj i sebe i njega, On ti jedini može ukazati pravi put, mi možemo sa ljudske nesavršene strane davati samo nesavršene odgovore.
Moli se, predaj i vjeruj!

Pozdrav Marijana
Slusaj,mi kad prekinemo sa nekim mi smo prvo prekinuli sa jednom vrstom navike.Samo po sebi je to dovoljno da nam bude tesko.
Drugo,bio sam u istoj situaciji kao ti prije 2god. (zna teta Visnja zna Dawn,Mario..)

Ispravnost prekida sam tek shvatio nakon godinu dana.Do tada nisam jer nisam to prihvacao kao volju Bozju.Ja sam bio volja,ja nisam rekao stop-kraj i to mora da ide dok JA zelim i nitko drugi pa ni ona ni Bog!Tako sam mislio.Ali nakon godinu dana sam shvatio koliko bi kobno po mene bilo da smo ostali zajedno.Sta se desilo?Desilo se to da kao i uvijek i stalno i neprestano Bog zna bolje od nas,i u toj svojoj ljubavi prema nama odmice sve lose od nas i privlaci nas sebi,a mi u svojoj ljudskoj ubjedjenosti,navezanosti na osobe i samouvjerenju opiremo se i ne dopustamo da Bog vrsi slobodno svoju volju,ali On nas slama,odnosno spasava od "necega" sto nama nije poznato i mi ne mozemo to da dokucimo neko vrijeme,ali se kasnije uspostavi da je to bilo jedino i najbolje rjesenje.
Na kraju bude to da je Bog bio u pravu i da je uvijek za nas,nikad protiv.On je protiv zla.I da Njega nema mi sa svojim ponasanjem,ubjedjenjima i pametovanjem bi stradali vrlo brzo.
Ta bol koja ti dolazi i koja te gusi,a koja je dolazila i meni i jos mnogima u prekinutim ljubavnim vezama,je cijena koju moramo da platimo za preusmjeravanje do ravnog puta na koji nas vodi Bog,a za to smo mi krivi jer nismo suradjivali dovoljno sa Bogom pa zalutali.
Kad bi mi samo umjeli (a sam ne umijem jer mi nedostaje vjere) prepustit se trajno u Njegove ruke,nikad nas nista ne bi zabolilo vise jer nas Bog nece navest na los put.Mi sami sebe vodimo na lose puteve,a On nas upravlja na pravi kad vidi da cemo se strmoglavit gdjegoda.Ja sam posmatrao najsavrsenije poteze u svom zivotu kad sam se predavao Bogu da me nosi kao val.Steta kratko je trajalo jer sam se ponovo uzoholio,ali nikad necu zaboravit sta je Bog cinio za mene.
Kako ces pomoc sebi?
Ja cu ti rec iz svog iskustva kako sam preplivao to tuzno jezero.
-Ispovjed.
-Misa.
-Molitva.
-Uvjerenje (vjeru) da Bog ima dobar razlog za sve sto se desava u tvom zivotu iako to trenutno ne razumijes,nemoj ni pokusavati,kazace ti se.
-I ne trazi utjehu u ljudima nego prvo u Bogu.

Sretno draga.Bog s tobom.

Abandonne... kako si to lijepo opisao,.. nemam sta nadodati,.. (osim da se vratis Valu )

BTB

Dragi moji,
hvala Vam svima i danas sam već bolje. Jutros nisam plakala i počela sam dan sa smješkom daje mi Bog snagu i dat ću sve najbolje od sebe!

Draga sestro,

drago mi je zbog tebe,
raduj se,život je lijep uz Isusa.
Sjedi do Njegovih nogu,reci Mu sve
što te muči,i tišti.On će te pratiti svud
i kada jednom pronađeš Njegov zagrljaj
nikada iz njega nećeš htjeti otići.

Božji mir i blagoslov mila.

Draga sestro Marijana,

bila sam odsutna ,pa tek sam danas na forumu,
pa hoću da se uključim. I ja sam bila u vezi tri godine sa
momkom i prekinula. Bilo je to davno.Ali hoću ti reći, da ga nisi
voljela i zato si prekinula. Kod mene je bio slučaj isto, jer sam
shvatila da ga ne volim.A to se desilo, kad me zaprosio,
umjesto da sam sretna što me zaprosio, ja sam bila tužna.
Samo je moj dečko patio, i to mi je teško bilo.
Jer je on bio super, zgodan i dobar, ali ljubavi nije bilo prave
u meni. Ja sam nakon tri mjeseca našla drugog dečka i za pola
godine se udala za njega. Sa njim sam u braku 25 godina i
danas ga volim kao i prije a možda i više.
Samo se ponekad sjetim dečka kojeg sam ostavila i
pomolim se BOGU za njega , jer ne znam jeli sretan,
imali ženu i djecu.
Zato Bogu se prepusti i on će upraviti onako kako je
najbolje za tebe.
Neka Ti dragi Bog pomogne da sve prebrodiš i nađeš novog dečka.

Ne znam samo sam osjetila da u zadnje vrijeme nisam sretna, počeo me živcirati. Imala sam dojam da je ne odgovoran prema našoj vezi, ukratko počeo se bahtiti prema svemu ali opet mislim da ga volim svim srcem. Jučer smo se sreli na kavi, slučajno, kažu da je cijelo vrijeme bio tužan, ali kada sam došla ja skroz je živnuo, ne znam što da mislim. Možda sam trebala ovako kako jesam, možda ne, neka razmisli i neka odluči hoće li vezu koja ima smisao i hoćemo li imati cilj. Jasno sam mu rekla kao vidim svoj život i što hoću od njega. Ne želim i neću gubiti vrijeme sa nekim tko ne zna što bi htio i što bi od sebe, bilo je vrijeme da se trgne i to je dobio kada je najmanje očekivao, jer uvijek je mislio da ja njega neću ostaviti, u prvom trenutku me čak nije shvatio ozbiljno ali na kraju je skužio sve...Najgore od svega opet mu se nadam ali na drgačiji način jer više ne mogu!Ipak na kraju sve je u Božjim rukama.Osjećam malo tjeskobu i žao mi je ako pati jer patim i ja i mogu misliti kako je njemu.

Hvala Maty.Idem u Ned.u Medjugorje tamo su valovi ljubavi i milosti.Sjeticu te se,a takodjer i sve clanove sa TT-a.Pozz.

Draga Marijana, tek sad vidim tvoju novost...
nemoj biti tužna i drago mi je da si bolje!
Ja sam prije 3 godine prekinula dugu vezu koja je bila lijepa, dečko je bio divan, čak smo i živjeli čisto, ali osjećala sam kao da u meni nema dovoljno one prave ljubavi kakvom bi žena morala voljeti svog budućeg muža...
Bila sam tužna što smo prekinuli, ali bila je to odlična odluka!

Dakle, nemoj žaliti ni za onim koji ti se čini najbolji, a kamoli za onim s kojim nisi sretna i s kojim imaš realne razloge da nešto ne valja..da nešto ipak nije kako bi trebalo biti...

Izdrži ovu početnu tugu i usamljenost, ostani jaka i ne vraćaj se na staro jer neće biti bolje ni kad se vratiš.
Ja to dobro znam jer sam se vratila!
Ali, nažalost, nije se vratila ona prava ljubav u mom srcu ma koliko se ja trudila, a dečko je bez mane!

I zato - istina je da često nije dobro vratiti se na staro...ako nije valjalo tad, teško da će kasnije....

Draga Marijana,
evo da posvjedočim svojim primjerom kako nekad pomislimo za nešto da je to-to iskreno i pravo.,a ono u biti nije ništa..
Ja sam se nedavno pohvalila na forumu kako mi je u život ušao prekrasan mladić i tako bla,bla..istrčala sam pred rudo sa pričom koja je ubrzo završila...naime,taj je mladić toliko opterećen svojom nerazriješenom prošlošću da je tu neki novi početak gotovo nemoguć...i ma kako on bio divan i krasan prema meni,ta njegova prošlost je u meni izazivala toliki nemir da sam ga ja odlučila ostaviti...naravno,da sam i sa svećenikom razgovarala,i njega sam čak odvela tom svećeniku,molila se i rekla Bogu u ruke..ako je božja volja vratit će se kada riješi te stvari iz prošlosti,ako ne neka mu je sa srećom i božjim blagoslovom...nije bila laka odluka,jer nitko pa ni ja ne želi biti sam i često iz te usamljenosti znamo krivo odreagirati,ali Bogu hvala koji nas vodi i zaštićuje od onoga što nije za nas...
Tebi savjetujem da ostaneš i ustraješ u svojoj odluci sa čvrstom vjerom i pouzdanjem da će Bog okrenuti sve na dobro.,ma kako ti se sad činilo..
Po meni ne može nešto čisto i pravo,od Boga,izazivati nemir...ono što je božje,dolazi sa mirom i tada sve nekako prirodno sjeda na svoje mjesto..
Neka te prati zagovor naše Nebeske Majčice....