www.tebe-trazim.com

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Otk 12,7-12a

I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Knjiga Otkrivenja opisuje Ivanovo viđenje novoga svijeta. On je pisao, ne da ljude odvrati od njihovih stvarnih života, nego da im pomogne da razumiju svoje živote u svjetlu Božjih obećanja i djelovanja. Molit ću da se ne plašim i uživam u slobodi na koju me Bog poziva. Božja ljubav prema meni jača je od bilo kojega glasa koji me optužuje.
* Glas tužitelja ne govori za moje dobro. Na ovaj blagdan arkanđela molim za snagu koja mi je potrebna da se oduprem bilo kojoj poruci koja nije od Boga.

Gospodine, znam da riječi nisu potrebne kada se obraćam tebi.
Ti gledaš u dubinu moga srca.
Poznaješ moje želje i potrebe.
Stavljam se u tvoje ruke.

Petak, 1. listopada - sv. Terezija od Djeteta Isusa

Čitanja:

Job 38, 1. 12-21; 40, 3-5

Kad je Bog stvorio svijet, podario je čovjeku raj. Ondje, u raju, mogao je ostati neokrnjen, sretan i besmrtan. Nisu se postavljala nikakva "zašto". No čovjek je prokockao raj. Od tada mu se iz svih stvari nameće pitanje "zašto", od tada pati zbog svijeta i zbog sebe sama. Jobova sudbina nam pokazuje da je život ovdje na zemlji "međuvrijeme nesreće u svijetu koji je stvoren za sreću" (Ladislaus Boros). To "međuvrijeme" nije ono posljednje. Jer jednom ćemo biti primljeni u stanje apsolutne sreće, u "nebo". Mnogo toga sada ne razumijemo, a zato što neposredno ne doživljavamo Boga, kao što ga se doživljava u raju, ne "razumijemo" ni njega. Osim ako sami prestanemo govoriti i argumentirati te - poput Joba - prihvatimo svoju sudbinu I u šutnji uspijemo razabrati poruku koju nam Bog želi priopćiti.

Lk 10, 13-16

Koliko sam često, i u kojoj mjeri, zatvoren pred najvećim čudom, a to je činjenica da je Bog u Isusu postao čovjekom? Koliko sam često, i u kojoj mjeri, zatvoren prema onim znakovima i čudesima koja se ponekad događaju usred bijela dana? Što vidim, što čujem, što primam okusom? Ako se mogu čuditi i diviti, nisam li ponekad možda i sam čudo za druge?

Molitva

Bože znamenja i čudesa, svaki dan našega života nudi nam prigodu da otkrijemo znakove tvoje prisutnosti. No kako često ne znamo izaći iz vlastitog radijusa kretanja te se zatvaramo sami u sebe. Proširi naš pogled, kako bismo vidjeli više od puke površine, i otvori naše uši kako bismo u svakodnevnoj buci razabrali čudo tvoje riječi. To te molimo po Isusu Kristu, koji je najveće čudo tvoje ljubavi. Amen.

Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Job 42,1-3.5-6.12-17

A Job ovako odgovori Jahvi: "Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš to izvesti možeš. Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim. Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu." Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. Imao je sedam sinova i tri kćeri. Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći.
Što mi želiš reći, Gospodine?
* Dok postajem svjestan Božje veličine može se dogoditi da počnem osjećati svoju malenost ili se smatrati manje vrijednim. Molit ću, prije svega, da budem svjestan dostojanstva koje mi je dano time što sam pozvan da živim kao dijete Božje. Na putu ostvarenja toga poziva prati me i moj anđeo čuvar. Koliko ga se često sjetim?
* Isus potvrđuje da Bog ponizna čovjeka ne prima s oklijevanjem ili zato što mu je to dužnost, nego s ljubavlju i radošću. Pobrinut ću se da ne dopustim da se lažna poniznost ispriječi na putu između mene i ljubavi koju mi Bog pruža.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Definicija molitve po katekizmu jest korisna: uzdizanje srca i uma k Bogu. Ne da ne trebamo definiciju, no molitva je nešto što činimo na svoj način. Dišemo, smijemo se i probavljamo hranu, a da ne definiramo način kako se to odvija - isto je tako i s molitvom. Mi svjesno možemo izabrati način molitve. Smirimo tijelo. Jedna od tradicionalnih metoda jest ta da sjednemo u položaj s uspravljenom kralježnicom sve do vrha glave, očiju napola zatvorenih, s usporenim disanjem i s rukama na krilu, s dlanovima ispruženim prema gore, otvorenim za primanje Božjih darova. Tada se stavljamo u Božju blizinu kao što je on uvijek s nama u našoj blizini. Njegove su uši otvorene za ono što naše srce želi reći.

Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam.
U ovom trenutku, Bog je ovdje i očekuje me.
Bog mi uvijek prvi prilazi, želi me upoznati više od mog najboljeg prijatelja.
Zaustavit ću se na tren i pozdraviti Boga koji me ljubi.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Lk 17,5-10

Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao. Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus nas upozorava na opasnost da tražimo nagradu za svoja dobra djela. Izjava: "Učinili smo što smo bili dužni učiniti" stavlja na ispit našu poniznost. Sv. Ivan od Križa savjetuje da učinimo mali test istine o našoj poniznosti tako da zamislimo nekoga drugog kako kaže ono što mi "ponizno" priznajemo - mogu li se s time složiti ili ostajem ogorčen?
* Dok provodim vrijeme u molitvi Bog mi privlači pozornost na vlastiti život i nadanja, a moja vjera postaje jača dok učim imati povjerenja u Boga i u sama sebe.
* Molit ću da znam što trebam činiti i tražit ću od Boga da mi dadne snage i hrabrosti da spoznato činim.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Gal 1,6-12

Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje koje, uostalom, i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati ne bih bio Kristov sluga. Obznanjujem vam braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
Što mi želiš reći, Gospodine?


* S još većom zauzetošću molit ću za one koje odvlače druga "evanđelja" ili poruke koje nisu za njihovo dobro i osobni rast.
* Ako razmišljam o Božjemu djelovanju koje mi je objavljeno u životu onda ću se na tome i zadržati, te dati Bogu hvalu.
* Spomen na sv. Franju Asiškoga podsjeća me da se Božja dobrota očituje u svim stvorenjima.
Razmišljat ću o svemu čemu se mogu diviti dok promatam stvorenja i vidjeti ima li tu išta što me može ojačati.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Gal 1,13-24

Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju, te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. Osobno, pak, bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio", pa su slavile Boga zbog mene.
Što mi želiš reći, Gospodine?
* Pavlova pisma stoljećima nadahnjuju Crkvu. Razmislit ću o svojoj "misionarskoj prošlosti" prisjećajući se kako sam ja, na različite načine, ljudima donosio radosnu vijest. Zahvalit ću Bogu i moliti ga da u mojim riječima i djelima uvijek mogu evanđelje činiti životvornim.
* Promotrit ću kako je Pavao uspio promijeniti svoj život - od progonitelja kršćana do navjestitelja evanđelja.
Molit ću za hrabrost i poniznost koje su mi potrebne da svoje navike mogu promijeniti na bolje.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Gal 2,1-2.7-14

Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud. Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima - i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio. A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi, te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Stavljam pred Boga "evanđelje koje naviještam" moleći ga za pomoć da jasno mogu prepoznati gdje moram govoriti, a gdje šutjeti, djelovati ili biti miran.
* Pavao je vodio računa o tome gdje je i komu govorio. Molit ću za oproštenje za sve one trenutke kada moje riječi nisu bile prikladne ili nisu bile od pomoći i molit ću da Božji Duh bude sa mnom u danima koji slijede.

Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: "Hvala, Gospodine", što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.

7. listopad 2010

Gal 3,1-5
Poslanica Galaćanima
3 1O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 4Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?

Lk 1,69-75
Evanđelje po Luki
1 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati 74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

Lk 11,5-13
Evanđelje po Luki
11 5I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: `Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!` 7A onaj mu iznutra odgovori: `Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...` 8Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." 9"I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." 11"A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"

Gospodine, udijeli mi milost slobode duha.
Očisti mi dušu i srce kako bih radosno mogao živjeti u tvojoj ljubavi.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Gal 3,7-14

Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši u njemu će naći život. Krist nas otkupi od prokletstva Zakona postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus je bio spreman zauzeti posljednje mjesto izvrgnuvši se opasnosti gubitka dobra glasa - kao što Pavao kaže: "postao je prokletstvom". On je to učinio za mene. Zahvaljujem Bogu i obnavljam svoja obećanja da ću u Isusovo ime dati ono najbolje od sebe.
* Razmislit ću o svojim odnosima i prilikama gdje više trebam biti otvoren prisutnosti Duha Svetoga. Stavit ću sve to pred Boga svjestan obećanja i blagoslova koje mi on daje.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Gal 3,22-29

Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju. Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. A otkako je nadošla vjera nismo više pod nadzirateljem. Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Analitičari i komentatori oduvijek su ljude dijelili u različite kategorije i skupine. Lako je i ponekad privlačno da se netko svrsta u određenu kategoriju ili izražava pripadnost određenoj skupini. Pavao me podsjeća da takve podjele mogu ograničiti moj pogled na Božje djelovanje. Pokušat ću promotriti što znači odbaciti razlike sjećajući se što znači biti "jedno u Kristu".
* Ponekad si sam mogu nametnuti disciplinu živeći po pravilima i ograničenjima koja sam postavio. Molit ću da mogu primiti i živjeti u slobodi koju mi Isus želi.