7. Utorak
U PRVOM... PA U DRUGOM NEBU...
Najprije Sveta Pričest - Ovaj zid je nestao. I kao da smo na zračnom prostoru, negdje pod Nebom. Došao je dragi Isus i dao mi je toliko velikih Hostija, jednu za drugom, da ih više nisam mogla ni primiti. Jedva sam ih progutala.
U Prvom Nebu - Iza toga bila sam dignuta do Prvog Neba, pred Presveto Trojstvo. Kako sam tamo došla, ne znam. Nešto me je nosilo i stavilo pred Presveto Trojstvo. Otac Nebeski sjedio je kao Vladar nad svima, na onoj Svojoj velikoj svetoj vladarskoj stolici. Sva je bila nečim prekrasnim obilježena i ukrašena. Odjeća Boga Oca bila je prekrasno izrađena i kao sazdana u bojama.
Kažu da na Nebu nema ništa stvoreno, da je sve samo duh. I duhovni otac S. veli da tamo nema materije, da je samo zrak i svjetlo. Ali tamo gdje je sjedio Bog Otac Nebeski, to je bilo tako ukrašeno. Bilo je malo uzdignuto, kao podijum... I to je bilo s takovim prekrito... to nije baršun...ja ne znam što je to... to je tako ukrašeno... nešto stvoreno... To je takova izradba sa zlatom... srebrom... i sa raznim bojama... Ja ne znam šta je .. to po čemu su oni hodali... U Nebu ima tako krasnih ćilima, da vam ja ne znam ni reći što je to... I onda opet dalje se vidi, kako je sve sjajno, i kako je sve uređeno... prekrasno... I cvijeće sam vidjela prekrasno.
Bog Sin... - A uz Boga Oca, malko naprijed i sa strane, stajao je Sin. Bio je velik kao od zemlje do Neba, tako da sam morala gore gledati. Klečala sam tako blizu Isusa, da sam se svojom odjećom doticala Njegove haljine. Bio je krasno obučen. Haljina Mu je bila kao od baršuna... boje cr-
- 77 -
siječanj 1975.
vene, plave, žute, zlatne i bijele... sa izradbama... a dugačka do samih prstiju. Isus dragi bio je bos i nije imao plašta na Sebi.
Bič u ruci Boga Oca - Bog Otac kako je sjedio na vladarskoj stolici, držao je u desnoj ruci velik crn bič, debeo kao moj prst, a dugačak oko dva metra. Na biču su bile napisane latinske riječi, koje nisam znala pročitati. Riječi su bile razdijeljene. Ja sam pročitala samo ono s kraja: "for..." - dalje ne znam. Bog Otac držao je bič uspravno, gledajući pri tom na zemlju, kao da na njoj nešto raspoređuje po raznim zemljama, krajevima. Nad glavom Boga Oca čuo se Glas: "Ovim bičem udarat ću Ja zemlju!"
U Drugom Nebu - Iza toga najedanput doleti iz drugog Neba velik Anđeo u bijelim haljinama. Došao je kao službeno. Donio je neku vijest Bogu Ocu Nebeskome. Zatim je odmah otišao gore i uskoro se ponovno vratio odozgor.
Kako sam klečala, zgrabi me taj veliki Anđeo za desnu ruku i ponese u Drugo Nebo... To je u letenju izgledalo ne kao zračni prostor, nego na pr. tu je jedno tlo, podnožje... a gore je sad taj svod, drugo tlo, drugo podnožje... Ovdje je bilo to Prvo Nebo, a tamo iznad je bilo to Drugo Nebo. Tamo me je odnio i metnuo me je skraja... A bilo je tako prekrasno, da to ne znam ni izgovoriti... Samo sam pogledala u tu širinu... kako je prekrasno... R.: Da li je bilo ljepše nego u prvom Nebu? - I dolje je bilo prekrasno, da to ne znam opisati, ali gore je opet posve drugačije... kako ću reći... kao drukčije smješteno... i tako prekrasno, da vam ne mogu reći na što to sliči... i što je to sve... takova je to izradba...
Prorok - Kad sam to pogledala, kaže Anđeo: "A sad ideš opet natrag!" I kako čekam da me ponese natrag do Prvog Neba - jer je između kao zračni prostor - najedanput vidim kako je s desne strane odnekle došao kao neki pustinjak. Kako je došao
- 78 -
siječanj 1975.
tako je i kleknuo. Imao je na glavi onu kukuljicu kao Franjevci. I gledam... ne poznam ga... Bio je star jedno 70 do 80 godina. Lice mu je bilo iscrpljeno. Imao je gustu bradu i brkove. Brada mu se spuštala onako kao malo zapuštena... kako je već izrasla... A Prorok je bio sav tako Božji, da je iz njega čak izlazila ona prisutnost, kao ono Božansko što je bilo u njemu... onaj duh... Tako je bio svet i skrušen... Gledam ja u njega kako kleči... A gledao je i on u mene, i po Nebu... Onda kažem Anđelu pratiocu, koji je bio tako velik da sam ga morala gore gledati: "A kakav je to čovjek?" Nisam znala da li je svećenik ili nije, jer nije imao na sebi ništa svećeničkog. Izgledao je više kao pustinjak, tako nekako... A Anđeo nije otvorio usta, ali se od njega čuo glas: "To je prorok!" A nije mi rekao koji. Poslije me Anđeo prenese natrag u Prvo Nebo.
Opet u Prvom Nebu. Počasna straža - I čim sam bila spuštena pred Presveto Trojstvo, najedanput vidim kako su za nama iz tog Drugog Neba došla četiri Anđela. I stanu pred Presveto Trojstvo kao počasna straža, sa svake strane po jedan. Imali su prekrasne haljine. Ni ne znam od čega su bile... kao najprekrasnije ruže. A poslije je to izgledalo kao srebro i zlato... kao dijamanti... Ni ne znam što je to... A to je tako nježno... svježe... kao živo... kao ruže izgleda... kao da je život u tome... I to je tako prekrasno, da ja to ne mogu opisati. I ti Anđeli imali su na glavama okrugle kape, kao što ih nose naši Ličani. Ali te kape imale su gore izradbu prekrasno nježnoplavu... kao svila... i ubacite nebeski zlatne zvijezde... Sa strane su visile male rese... Bilo je to tako krasno izrađeno, da ja ni ne znam od čega je to bilo... kao razni dijamanti u bojama... tako je to bilo prekrasno...
Majka Božja - Dok su ti počasni Anđeli stajali, najedanput odnekle dođe Majka Božja kao prekrasna
- 79 -
siječanj 1975.
Djevica. Bila je predivno obučena. Ja gledam... "Pa to... to si Ti Majčice!" Tako je bila prekrasna... Izgledala je kao službena pred Presvetim Trojstvom. Kao da Ona tamo igra neku ulogu...
Na Službu Ocu - A dragi Isus je stajao pred Bogom Ocem, kao da je On Njemu na Službu... Njegovoj Želji... Što god Bog Otac zaželi, On će to izvršiti. Bio je kao Kralj i Vladar, ali kao podložan Ocu. Stajao je pred Njim kao na raspolaganje.
"Pogledaj Isusa!"- Na zadnje, kad sam se već pričestila, doleti Sveti Mihael. Imao je u ruci kratak mač, i spustio ga je prema dolje. Gledao je kako služite Svetu Misu... pogleda sobu... i pogleda brata Ivana i mene... Najedanput, kako sam klečala, zgrabi me za desnu ruku i ponese. Nosio me je daleko... preko neke pustoši... Kao pašnjak je to izgledalo... malo brdovito... A tamo gdje me je donio, bilo je kao malo povišeno. Gledam ja je l' to mali brijeg, što li je... Nije bilo više od ovoga ormara. Ja gledam... Pa to je špilja... Onda kaže Arkanđeo Mihael: "Pogledaj Isusa!" Pogledam unutra i ugledam Svetu Obitelj. Majčica Božja i Sveti Josip sjedili su pokraj Jaslica, a dragi Isus ležao je među Njima na malo udubljene slamice. Haljinice su Mu bile kao samo zlato. Tako je sav odsijevao, da je i sva štalica bila obasjana. Svetom Josipu moglo je biti 35 godina. Špilja je bila duboka do tri metra. Vola i magarca nisam vidjela... Promatrala sam samo ono što mi je bilo dano. (Dn 230-1)
Prije Svete Mise pitala je razjašnjenje za neke stvari:
"Sine Moj, ljubimče Moj, R.!
Imaš podmuklu braću oko sebe,
koji tebi mnogo zla čine i žele.
Ne boj ih se!
Ja sam s tobom svuda,
i u vrijeme kada se za Mene zalažeš.
Sve neprijatelje tvoje
- 80 -
siječanj 1975.
uklonit ću u dan srdžbe Svoje.
Provjeravaju te, kušaju, poštu ukidaju
i čitaju ono što na njih ne spada.
Otac laži živi u pojedinim srcima, u njima,
zato bijesni slušaju Glas Moj iz usta tvojih.
Promotri ih,
i vidjet ćeš zlo u srcima njihovim.
Ide dan kada ću zlo uništiti,
a dobro ostaviti.
Pazi na svoje stvari, zatvori ih,
da ti pregled ne izvrše zla braća;
budi uvijek na oprezu.
Ne povjeravaj se bilo kome,
dok ne spoznaš srce njegovo, što u njemu leži.
Očistiti ću zemlju od truleži njezine,
i zadah smrada nestat će u bezdane.
Puno trpiš poradi Mene,
ali ću Ja podići dušu tvoju u Slavi Mojoj
iznad mnoge braće tvoje na zemlji.
Bit će neprijatelji tvoji postiđeni
pred Očima Mojima, za tebe, odbačeni od Mene.
Radi sa Mnom!
I Ja radim u tebi, oko spasa besmrtnih duša Mojih!
Služi Mi, kako si dosada služio;
Ja sam s tobom zadovoljan.
U tvojim rukama i srcu gledam duše Svoje.
Ja sam Svjetlo stvorenju Svojemu,
koje prodire u Dubine Beskrajne.
Bog sam tvoj, i ti si dijete Moje;
sin si Moj, Duha Mojega, na zemlji,
i u vječnosti, bit ćeš preda Mnom
u Slavi i Svjetlosti Mojoj.
Blagoslov Moj je nad tobom, u tebi, i pred tobom.
Ostani u Meni, Ocu svojemu, Sinu
i Duhu Mojemu, sjedinjen uvijeke.
Razapet sam među Svojima,
i razapinju Mene do vremena,
da ih pravda Moja izbriše sa lica Moje zemlje,
koju sam Ja stvorio. Amen." (Dn 231)
- 81 -
siječanj 1975.
"NESKLAD VELIKI MEĐU DJECOM MOJOM! Svi žele biti prvi na zemlji u radovima Mojim.
Ja sam bio Svojemu stvoru sluga,
koji sam Stvoritelj njegov.
Poniznost je uzrasla na zemlji samo u riječima ljudi,
a u djelima je umrla, mrtva je.
Oni su veliki pred Očima Mojim,
koji su u narodu na zemlji zadnji
i najmanji poradi Mene, u službi Mojoj.
Ne gledam riječi djece Svoje,
već srca njihova!
Prvi na oko ljudi,
bit će zadnji pred Mojim Očima;
a zadnji na zemlji poradi Mene,
bit će prvi u Blizinama Mojim.
Sve je izopačeno na zemlji,
i ono što Mi služi, klonulo je." (Dn 231)
Obite1j bez djece - Jedna obitelj htjela bi svakako imati djecu. Poduzeli su sve moguće, i potrošili svu silu novaca kod raznih specijalista, da dobiju djecu, ali bez uspjeha. Gospodin, međutim, ovako progovara:
"NEKA BUDE TAKO KAKO SAM JA DAO!
Mnogi traže na zemlji isto,
a kada im dodijelim ploda,
ubijaju ga u utrobama svojim.
Bolje je biti i bez roda,
nego kršiti Moje Zakone u braku." (Dn 231)
Jedna osoba nalazila se u velikoj nevolji. Gospodin joj ovako progovara:
"TAKVA SU VREMENA!
Primi kako ti je dano;
ne možeš si pomoći.
Moli Devetnicu Mojemu Srcu,
Mojoj Majci i Poočimu,
da rasvijetlim one
koji ti smetaju u radovima tvojim,
da omekšam srca njihova.
- 82 -
siječanj 1975.
Što je Moje,
trpjet će gdje god bilo, poradi Mene.
Moli kroz devet dana
9 Očenaša, 9 Zđravomarija, 9 Slavaocu
i jedno Vjerovanje,
da ti uklonim i ublažim smetnje
na radnome mjestu.
Ne kloni! - I Ja sam s tobom!
I Ja sam puno pretrpio od stvora Svojega
da ga spasim,
i trpim u sva vremena u Mojim odabranicima,
da spasim
ono što je za Mene određeno duša besmrtnih,
koje hodaju putovima Zakona Mojega.
U Mojemu Imenu podigni glavu svoju,
za Mnom koracaj po Kalvariji,
da stigneš do Mojega Križa,
na kojemu sam bio živ razapet
od stvora Svojega.
Patnja nije lagana!
Blago onima
koji ustraju u mukama za Mene do kraja.
I vidjet će dan Moj
veselje srca njihovih,
u dušama Mojih odabranika.
Ostaj uza Me i sa Mnom, ovčice Moja!" (7.I.)
Vidjelica je otputovala kući veĆ 7. ov. mj.
Kome služiš, taj te i posjećuje - Ovih dana, za vrijeme večernje molitve, došli su vidjelici u posjete sv. Terezija od Malog Isusa, sv. Franjo, sv. Antun Padovanski, sv. Klara, Bezgrješna Nebeska Majčica... Sveta Obitelj. Ovi dragi posjetioci često su uz nju, tako da nije ništa izvanredno za označivati. Kome služiš, taj te i posjećuje. I kao da su željeli biti uz vidjelicu i njezine nevolje... Sestra samoća, mir, šutnja i molitva, njezini su najdraži gosti. Krunica je najuži krug razgovora i najmilija molitva. Brbljarije pak ovo-
- 83 -
siječanj 1975.
ga svijeta su smeće, koje dušu puni... smrad ove zemlje. Kada mi vrijeme oduzimaju prolaznici ovoga svijeta s nepotrebnim razgovorom, onda trpim u duši, i tijelo mi postaje neustrpljivo. Ne možeš svakome tijelu dati ono s Neba, ne prima, i srce mnogih zatvoreno je kao zapečačeni zid. Teško je kroz zid ulijevati med u nutrinju čovjeka. (Dn 232)
O vidiocima - Pa čak s vidiocima i vidjelicama bude mučnih zgoda. Neki su čak grubi u službi Božjoj prema mnogima, dok sami imaju mana koje ne vide. Svaki i svaka smatra se pametnim i pametnom, ali nažalost, često puta se zbude ono što čovjek ne predviđa da će doživjeti... Kaže Gospodin Isus Krist u ove dane, za mnoge vidioce i vidjelice, da samo malo njih, gdjekoji i gdjekoja, idu putovima velike stege i mnogih odricanja od slasti tijela i duše. Mnogi žive naravno, kao i ostali ljudi, samo što više mole.
"LAKO JE VIDIOCU BITI U KRUGU SVOJE OBITELJI,
uz ženu ili muža, i Meni služiti.
Mnogi koraci ovih odabranika zaštićeni su i naknađeni u radu,
da toga napora ne okusiše, iako su sluge Moji.
Takvi nemaju dosta razumijevanja za osobe čiste,
i upregnute tijelom i duhom u radu.
Gledaju svoju odabranu subraću i susestre
s prezirom u srcu;
sebe cijene i uzdižu u službi Mojoj,
poput oholica ovoga svijeta.
Zato će mnogi zaostati od visine duha u Mojim Očima,
poradi hvale i laske ovoga svijeta.
Ako sam Ja dar dao tijelu, a s čime se hvališ?
Zar s onim što Meni pripada?
Nijesu vidioci slavni,
već Onaj koji vidioce učini u Slavi Svojoj.
Ja sam Onaj, koji sam dao zemlji Riječ Moju,
i dajem joj.
Veća milost dana pojedincu,
veća odgovornost pred Mojim Očima.
- 84 -
siječanj 1975.
Što možete da učinite,
ako vam Ja znanje i snagu za taj dar dao nijesam?
Ako su od Mene darovi zemlji dani,
koga će zemlja u znanju i sposobnosti
slaviti i hvaliti, i za svojega Stvoritelja držati?
Mnogi vidioc i vidjelica zavidno gledaju
druge Moje u milosti odabrane vidioce i vidjelice.
Željeli bi veliki biti,
a ništa ne pretrpjeti za Slavu Moju.
Može li se u čašu saliti
ono što stoji u zdjeli jelo?
Ili obratno!
Može li se iz čaše hranom napuniti zdjela,
da bude ista mjera?
Ne može!
Tako je i s odabranicima od Mene.
Kakva je posuda opsega za primanje Mojih darova,
tako je njoj i njemu dano.
Mnogi su veliki u očima ljudi,
a pred Mojim Očima nijesu ne znam šta.
Mnogi su maleni i potlačeni u očima ljudi, i ništa,
a pred Mojim Očima su veliki u službi Mojoj.
Tko je velik pred Mojim Očima,
svijet ga ne pozna mnogo,
i tlači ga i progoni kao najmanjeg na zemlji.
Koga zemlja slavi, preda Mnom nije ništa.
Moji pravi sluge koracaju putovima Mojim,
i bit će im kao Meni,
dok sam vidljivo hodao putovima po licu zemlje." (Dn 232-3)
Mali Isus žalostan zbog iznakažene Svete Mise Dok su za vrijeme Euharistijske Gozbe iz sveg glasa pjevali, otvori se Svetohranište na glavnom Oltaru. Iz njega izađe Mali Isus od godine dana i zaputi se ravno prema vldjelici. Prošao je kroz Svetište, a da se nije ni obazreo na moderni oltar i one koji su bili oko njega zaposleni. Došao je do vidjelice, i kako je klečala, bacio se njoj u zagrljaj. Obujmio ju je Svojim ručicama i glavicu
- 85 -
siječanj 1975.
je naslonio na njezino tijelo, kao da se želi sakriti pod njezin kaput. Oči je odvratio od modernog oltara i Svetišta, da ne gleda sablazni kod moderne Mise. U taj čas bile su u Svetištu i dvije mlađe ženske, u kratkoj nošnji, koje su čitale Poslanicu i ostalo. A vidjelica je uronila u žalosnog Isusa, tako da nije niti čula propovijedi. U sve vrijeme Mise bio je Mali Isus leđima okrenut svećeniku i modernom oltaru. Žalostan, kruto se držao za vidjelicu, kao da ne želi da Ga se dira. Kada je došao čas Svete Pričesti, Mali Isus se ukloni i ode u Svetohranište. Nije Ga zanimala Sveta Pričest primana stojećki. Mali Isus imao je ružičastu haljinicu, kosice valovite i sjajne kao sunce, a očice kao Nebo. Bio je bosonog. (Dn 234)
|