www.tebe-trazim.com

Evo još malo govora biskupa Strossmayera:

"...obazrimo se braćo na nauk apostola bez kojih ćemo u bludnji, tmini i krivoj predaji ostati. Upotrijebimo naš razum, jer držimo apostole i proroke za jedine naše nepogrješive učitelje u pogledu svih pitanja (...)
Čvrsto i postojano stajat ćemo na vječitoj stijeni, od Boga danom Vam Svetom pismu, puni pouzdanja pred svijetom, te nećemo drugoga osim raspetoga Isusa Krista priznati. Mi ćemo biti svuda pobjeditelji i Rimska crkva imat će svoju 89.god. (tj. preustrojstvo). - (Žestoka vika: "Dolje, napolje protestante, kalvine, izdajico Crkve!)

Ne, nikako, gospodo, mene vaša vika ne plaši. Ako su moje riječi žestoke, ipak je moja glava mirna. Ja ne pripadam ni Lutheru, ni Kalvinu, ni Pavlu, ni Apolonu, nego jedino Isusu Kristu. - (Na ovo vika:"Prokletstvo, prokletstvo otpadniku!")
Prokletstvo! Gospodo, prokletstvo! Dobro znate da ne prosvjedujete protiv mene nego protiv svetih apostola, pod čiju zaštitu bih želio ovaj sabor staviti. O, kad bi oni iz grobova ustali, sigurno bi govorili na moja usta, a govor njihov ne bi se nimalo razlikovao od mojega. (dodajem ja, Ćubela: koje li sigurnosti i hrabrosti! Svaka ti čast biskupe! Ako stignem u nebo, jer put je trnovit, volio bih te zagrliti, kao r.katolika. Hvala ti, jer si mi pomogao dosta.)

Što biste im proturječiti mogli kad bi vam iz spisa dokazali da je papinstvo od evanđelja Isusa Krista udaljeno, tj. od onoga što su oni propovijedali i svojom krvlju potvrdili. Bi li se usudili njima reći da nauku naših papa, naših Bellarmina, naših Ignacija Loyola, više cijenite negoli njihovu? (...) Ublažite se, poštovana braćo, spasite Crkvu od propasti, ispitajte Sveto pismo koje će Vam pokazati pravu vjeru, koju vam valja vjerovati, štovati i priznati.
Rekoh, a Bog mi bio u pomoć!, reče, dragi mi biskup đakovački.

Hrki je tražio, pa evo i dobio odgovor i to od njegova biskupa, bolje reći r.katoličkoga.
Da vas idalje ne glačam, jer mnogi neće ni pročitati ove tekstove, želim vam svako dobro iz mog Paradisa.

Božji blagoslov!
Smjerno naprijed!
Ćubela

U predbožoćno vreme činiš udar na Ženu...a sada u vremenu ekumenske osmine za jedinstvo hrišćana ti izlaziš sa ovim...Ne znam kako bih to nazvao, ali zasigurno ne doprinosom ekumenizmu...

Postovanje brate Cubela. Evo, prvo bih htio reci da se na ovom forumu citaju postovi, nema razloga da sumnjas da ce netko preskakat neke postove, vjerojatnije je da nece odgovorit na njih ako smatra da nije kompetentan da odgovara na takva pitanja. Ja se necu usuditi da pisem o ovome, tj. da komentiram tvoje navode i da iznosim kontraargumente jer smatram da bi svako pisanje bez prethodne dobre pripreme bilo suludo. Zato cu i ono sto sam imao reci zadrzati za sebe, do neke druge prilike, ako nesto sto je toliko opsezno dodje na raspored mojih aktivnosti, jer nemojmo zaboraviti: Sto nam vrijedi cijeli svijet ako izgubimo sebe?

brate Ćubela,

uopće nisi odgovorio ni na jedno pitanje

moja pitanja, pa i sam naslovo teme je vezan za ustanovljavanje sakramenata od strane Isus dok je bio među apostolima

govorio sam o biblijskoj podlozi, temelju za sakramente Crkve
ti u vezi toga nisi ništa odgovorio
pitanja i citati su barem za mene , vrlo jasni i jednoznačni
pa te opet molim , tebe ai druge koji nse ne slažu sa katoličkim naukom
o sakramentima-posebice ispovijedi i sv. Pričesti
evo opet kao mali podsjetnik:

Tebi ću dati ključeve KRALJEVSTVA NEBESKOGA, pa što SVEŽEŠ NA ZEMLJI, BIT ĆE SVEZANO NA NEBESIMA
A ŠTO GOD ODRIJEŠIŠ NA ZEMLJI, BIT ĆE ODRIJEŠENO na nebesima.

ili npr.

Ivan 20,22-23

to rekavši ( Isus op.a.) dahne u njih i kaže im:
"Primite DUHA SVETOGA,
Kojima ( vi apostoli-svećenici-op HH) OTPUSTITE GRIJEHE,
OTPUŠTAJU IM SE,
kojima zadržite
zadržani su im"

Matej 26,26-29

UZMITE I JEDITE!
ovo je tijelo moje...

I uze čašu...
PIJTE iz nje SVI
Ovo je KRV moja, KRV SAVEZA koja se za mnoge
prolijeva na OTPUŠTENJE GRIJEHA.


pa očituj se u vezi toga, pametan si , sve bi ti trebalo biti jasno, zar ne

Očito nisi pozorno čitao moje tekstove. Ja, poštovani kolega, branim ženu.
Što se tiče pitanja Hrkija, koji je započeo temu ja sam ponudio samo odgovor uvaženog biskupa, i to katolićkoga. I ti sad predbacuješ nešto meni. To nema smisla. Ne vidim tu nikakvo skretanje, niti tomu sl.
Imam osjećaj kao da si ostao bez odgovora, pa si zelio nešto napisati, tek tako.

Bozji blagoslov Jovane u duhu ekumenizma, ali karte na stol kao i dosad bez vrijeđanja.
Smjerno u Kristu Ćubela

"Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke."

???

Kao biskup Strossmayer 1869./1870. g. sudjeluje u radu I. vatikanskog sabora, na kojem je održao značajne i zapažene govore. U pet sadržajnih, elegantnom latinštinom sročenih govora, đakovački je biskup pokazao odmjerenost, toleranciju i teološku opravdanost zastupanih stavova. Usprotivio se proglašenju dogme o «papinoj nezabludivosti», vjerujući da će njezino svečano proglašenje štetiti zbližavanju Istočne i Zapadne Crkve. Rim je demonstrativno napustio prije glasovanja, ali je saborsku konstituciju kojom se proglašava nova dogma 1872. g. objavio u svojoj biskupiji. Unatoč protivljenjima ostao je vjerni sin Crkve. Na saboru je proslavio ne samo svoje ime nego i ime svoje male domovine. Nazivali su ga «biskup iz male Hrvatske» i «biskup s turskih granica». No, njegovo sudioništvo na I. vatikanskom saboru nije bilo samo u argumentiranom protivljenju novoj dogmi, nego prije svega u njegovim prijedlozima o reformi i posuvremenjenju Crkve. On jedini od biskupa predlaže kolegijalno upravljanje Crkvom s papom na čelu, predlaže internacionalizaciju Kardinalskog zbora, položaja pape, izvornu ulogu biskupa, novi odgoj svećeničkih kandidata. U bilješkama čak sprema prijedloge o mjestu i ulozi laika u Crkvi, želi ekumenski otvorenu Katoličku crkvu, kako prema drugim kršćanskim zajednicama, tako i prema društvu. Stoga ga danas objektivni poznavatelji crkvene povijesti mogu nazvati saborskim ocem ne I. nego II. vatikanskog sabora, jer su njegove ideje i prijedlozi ostvareni tek stotinjak godina kasnije, upravo na II. vatikanskom saboru (1962.-1965.). Još jedan njegov prijedlog na hrvatskom crkvenom području, podjela prevelike Zagrebačke nadbiskupije na još dvije biskupije, ostvaren je tek u naše vrijeme.

Na ekumenskom polju Strossmayer je bio pionir zbližavanja kršćanskih crkava i kultura, napose između katolika i pravoslavnih Slavena. Nadao se uspostavi crkvenog jedinstva pravoslavaca s Rimom, a ta ideja pomirenja bila je bitna komponenta njegove sveslavenske, napose južnoslavenske koncepcije. Upravo na tom ekumenskom polju đakovački je biskup vidio veliko poslanje svoga hrvatskog naroda. Kroz 46 godina (1851.-1897.) upravlja kao Apostolski administrator Katoličkom crkvom u Srbiji, kontaktira sa srpskom vladom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Upravo zato što je prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi gajio osobne simpatije i iznimno razumijevanje, teško je doživljavao s koliko se mržnje i prezira neki njihovi predstavnici odnose prema Katoličkoj crkvi i Hrvatima. Nije uspio ni u sklapanju konkordata između Srbije i Svete Stolice, na čemu je mnogo radio. No, uspio je postići sklapanje konkordata s Crnom Gorom 1886. g. kojim su katolici Kotorske i Barske biskupije dobili slobodu života i djelovanja, a nedugo zatim i pravo na upotrebu staroslavenskoga jezika u liturgiji.

Vođen načelom «Prosvjetom k slobodi» biskup Strossmayer je iznimno značenje pridavao kulturnoj djelatnosti Crkve u Hrvata. Iako se Katolička crkva u Europi u to vrijeme, pod pritiskom raznih liberalno-antikršćanskih i antikatoličkih strujanja, počela povlačiti iz kulturnog života, Strossmayer u isto vrijeme ugrađuje hrvatsku Crkvu i crkvena dobra u suvremenu kulturu hrvatskog naroda. Naslijedivši i višestruko unaprijedivši bogato vlastelinstvo đakovačkih biskupa, koristio je njegove prihode za dobrotvorni rad i kulturni razvoj cijele Hrvatske. Utemeljio je 1866. g. Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (danas HAZU), dao izgraditi velebnu Akademijinu palaču te trajno podupirao njezin rad, ostavivši joj vlastitu galeriju slaika starih majstora. Na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1861. g. pokreće pitanje Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu, koje je, njegovom zaslugom i materijalnom potporom, otvoreno 1874. godine. Vjerovao je da hrvatski narod može biti suveren i ravnopravan europskim narodima samo ako ima svoje najviše kulturne i znanstvene ustanove. Stoga nije pretjerano tvrditi da je Zagreb i Strossmayerovom zaslugom postao kulturna metropola hrvatskog naroda. Osim toga, moralno i materijalno pomagao je izgradnju i rad svih hrvatskih gimnazija, a za njih ustanovljuje «Strossmayerovu zakladu» za pomoć siromašnim đacima. Stipendirao je mnoge perspektivne mlade ljude: pisce, umjetnike, pravnike, liječnike... Novčano je pomagao izdavačku djelatnost kao i osnivanje narodnih čitaonica i to ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim slavenskim zemljama: od Slovačke, Češke i Poljske do Makedonije. Želio je sačuvati ćirilometodsku baštinu i proširiti staroslavenski jezik u liturgiji na sve hrvatske biskupije, ne želeći istisnuti latinski. Naglašavao je latinsko-glagoljsku kulturnu baštinu kao hrvatsku posebnost i dio europske kulture. Ta baština bila mu je polazište ideje o posebnom poslanju Hrvatske prema slavenskom svijetu i prema Europi. Pomagao je katolike i franjevce u Bosni i Hercegovini kako prije tako i nakon njene okupacije 1878.g. Zauzeo se i za uređenje redovite hijerarhije Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, te za njezinu integraciju s Crkvom u Hrvatskoj.

Iako je polje djelovanja Josipa Jurja Strossmayera bilo vrlo široko, on je ponajprije bio pastir svojih sjedinjenih biskupija Đakovačke i Srijemske. Mnogi su ga napadali da je, zanesen svojim velikim idejama i pothvatima, zanemario svoju biskupiju i svoj biskupsko-pastirski poziv. No, dovoljno je samo pogledati Đakovo i biskupiju kakvu je naslijedio i kakvu je predao svojim nasljednicima. Kroz 55 godina biskupovanja učinio je Đakovo pravim središtem biskupije. Dao je izgraditi velebnu neoromaničku katedralu (1866.-1882.), obnoviti zgradu sjemeništa, osniva tiskaru i izdaje Glasnik biskupije bosanske i sriemske (1873.) koji izlazi i danas. Zalagao se za studij teologije na hrvatskom jeziku, o čemu piše: «Tkogod je učio te (teološke) nauke na tuđem jeziku, pak poslije morao propovijedati puku, zna koliko ga je truda i muke to stalo upravo stoga što ga škola nije jur privikla našem jeziku. Ja barem ispovijedam da sam s te strane osobite muke oćutio i pretrpio». Neumorno je obilazio župe svoje biskupije, svećenicima i vjernicima upućivao je svoje glasovite okružnice. U Đakovo je doveo Milosrdne sestre sv. Križa kako bi svojim školskim i karitativnim radom pomogle vjernicima biksupije. U Osijeku je otvorio Dječačko sjemenište, pomagao izgradnju velebne neogotičke župne crkve Sv. Petra i Pavla, prozvane osječkom «katedralom». Zalagao se za pripajanje Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji baranjskih župa, kao i župa valpovačkog i donjomiholjačkog dekanata koje su tada pripadale Pečuškoj biskupiji. To je djelomično ostvareno tek nakon I. svjetskog rata, a potpuno početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Za svoju domovinu, Crkvu i biskupiju Strossmayer je učinio zaista mnogo. Unatoč čestim razočaranjima, jer mnogi su sprečavali njegov rad, nije odustajao. Bio je doista znak protivljenja, često neshvaćen u svom vremenu, a u kasnijim razdobljima jednostrano prikazivan izvan konteksta i u dnevnopolitičke svrhe svih vlada i država koje su se na ovim prostorima izmijenile tijekom 20. stoljeća. I u naše su ga se vrijeme neki «veliki Hrvati» rado odricali kao «jugoslavena» i zastupnika promašenih političkih ideja, a zapravo ga nisu bili sposobni cjelovito i realno vrednovati. Pa i u crkvenim krugovima njegove ideje iznešene na I. vatikanskom saboru nisu bile shvaćene. Rodio se prerano

brate ćubela,

pogledaj dobro na osnovno nisi odgovorio
u vezi štrosmajera govor je bio o primatu pape, ne o sakramentima!
reci mi da li je sakrament ispovijedi ustanovio Isus ili hijerarhija KC
šta znače ovi ISUSOVI citati iz BIBLIJE, šta je i na KOGA JE Isus mislio kad je to izricao APOSTOLIMA ( prvim svećenicima)

Ivan 20,22-23

to rekavši ( Isus op.a.) dahne u njih i kaže im:
"Primite DUHA SVETOGA,
Kojima ( vi apostoli-svećenici-op HH) OTPUSTITE GRIJEHE,
OTPUŠTAJU IM SE,
kojima zadržite
zadržani su im"

zar ne vidiš da je vlasnost otpuštati grijehe, dana upravo svećenicima ( apostolima) , a ne kako mnogi nadobudni reformatori neistinito tvrde to umotvorina ljudska- znači sakrament ispovijedi ( i drugi - naveo sam u početku topica i druge citate- ali ostanimo zasada samo na S.ISPOVIJEDI)
je ustanovljen od samog Isusa-Boga , nije to izmislio papa ili Crkva

pa molim te, pojasni mi kako ti tumačiš ovaj citat iz Ivan 20,22-23
ostavimo se mi politike i strossmayera, protumači nam ti točno taj citat

Nisam napisao :...ženu..., nego:... Ženu...
A što se karata na stolu tiče...na tebi je red da odgovoriš Hrvoju i Joakimu...ako već sudeluješ. Zanima me tvoje mišljenje o onom što te upitaše. A da nemam šta reći o onome što si izneo...imam. ...samo morao bih izneti neke stvari o kojima je možda bolje ne govoriti....i pokvariti onu idiličnu sliku što je Speranca iznese o Strossmayeru, a to bi me onda odvelo do govora o masoneriji i stvaranju Jugoslavije...pa onda o protestantiznu i masonima...a na kraju bih morao završiti sa primerima nekih uvaženih teologa protestanata koji su se obratili na katolicizam i prepisati neke njihove radove ovde na forum..., a sve to u ovom trenutku bi bila samo napast da srušim u sebi ono što ovih dana gradim...Zato ja čekam...i molim se za tebe

Ma, poštovani brate Hrki,

nisam ja bez odgovora, nego sam "odgovorio" na prvi dio rečenice "Ti si stijena", da to otklonimo s dnevnog reda. Hvala biskupu da mi je olakšao posao!

Glede navedenog teksta iz Mt evo odgovora:
Tvrdimo da svaki pravovaljani, pozvani sluga Gospodnji posjeduje i primjenjuje ključeve kada naviješta evanđelje, tj. Krista živoga, kad god poučava, opominje, tješi, ukorava i održava disciplinu naroda koji mu je povjeren.
Na ovaj način otvara Kraljevstvo nebesko poslušnima (raskajanima), a zatvara neposlušnima. Kristovi sluge, kao što sam i ja jedan od njih, primjenjuju ključeve kad god uvjeravaju ljude na vjeru i pokajanje. Tako mirimo ljude s Bogom. Ovako sluge Gospodinove otpuštaju grijehe, a ne na uho svećenika, jer grijeh se nigda ne ispovijeda trećoj osobi već onoj koju smo uvrijedili. Glede ovoga pogledaj 1 Iv 1,9, gdje je sve objašnjeno.
Tko iskreno prizna svoj grijeh i ostavi se toga, a jedino Bog zna da li se raskajnik pokajao ili glumi na uho svećenika, tomu Bog ulijeva mir i otpuštenje grijeha. Novo rođenom kršćaninu, a on je svećenik, ne treba drugi posrednik svećenik da bi se pomirio s Bogom u ispovijedi, već je dostatan jedini posrednik, covjek Isus Krist. Posrednik svećenik treba samo u slučaju kad se radi o nevjerniku, neobraćenu čovjeku. To je sad valjda jasno!
Ispovjedanje na uho svećenika nije bila apostolska predaja, niti je danas, osim kod katolika koji su to iznašašće uveli dosta godina a i stoljeća poslije. Meni treba brat kojemu ću ispovijediti svoja skretanja, prekršaje, grijehe i sl., ali mi on ne treba da bi me odriješio. Mi ćemo zajedno i moliti, a dan poslije će pokazati jesam li se ja odista pokajao ili nisam, jer trebam donijeti plodove toga pokajanja-ispovijedi. Je li i to valjda jasno?

Dalo bi se o ovomu još pisati, ali će možda biti uzaludno. Gubljenje je to vremena, jer ja ne želim mijenjati vas i vaše učenje koje vam je ostavilo i zapovijedilo crk. učiteljstvo. Ja sve provjeravam i mogu se oprijeti mojim kolegama pentekostalcima bez sankcija ili sl., bez straha itd., ne mogu prihvatiti pranje mozga, ali nogu da. Budimo ponizni i otvoreni za podijeliti suprotna stajališta, ali ne namećimo drugima nikakva tereta, što ga ni sami ne možemo nositi.

Hvala za tvoju upornost i poštovanje, pozdrave i što me zoveš bratom. Zar to nije lijepo i hvale vrijedno, brate moj?!

Svako dobro iz Paradisa.
Smjerno u Kristu brat Ćubela