www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 08 svi 2025 00:40

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 151 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 16  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 30 lip 2011 23:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Majka sinu
Znaš, sine, reći ću ti
Život mi nije pružio kristalne stepenice.
Bio je pun čavala.
I trnja,
I izlizanih dasaka
I mesta bez tepiha na podu-
Golih.
Ali, svo vrijeme
Pela sam se.
I uvijek upijevala da se spustim
I zaokrenem iza ugla
A ponekad i da odem u mrak
U kome nema nikakvoga svjetla.

Zato, dječače, ne moj da se vraćaš nazad,
Nemoj da se spuštaš stepenicama
Nemoj da padneš sada-jer ja još uvijek idem, dušo,
Još uvijek se penjem
A život mi nije pružio kristalne stepenice.
Popustila sam.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 srp 2011 13:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Posebno me je dojmilo, i dalo zamislit ulomak iz Glasnika srca Isusova i Marijina.
Neki je čovjek ispričao svoj san'' Usnio sam anđela koji me je poveo na neko groblje.Vodio me između grobova i pokretom me poticao da čitam natpise nad njima.Imena mi nisu ništa značila, ali sam sa tjeskobom čitao riječi ispod imena''Živio tri godine i 6 mjeseci'','' Živio sedamnaest dana'', ''Živio četiri mjeseca i dva dana'', ''Živio dvanaest godina''....Gledajući nepregledne grobove, tužan, upitao sam anđela''Zašto si me doveo na ovo dječje groblje?''..''Ovo nije dječje groblje''- odgovorio mi je. ''Ovdje počivaju odrasli ljudi.Ispod njihovih imena piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli.Jer samo toliko su živjeli.''


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 srp 2011 20:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Djeca uče iz primjera
Djeca koju stalno kritikuju
nauče da osuđuju!
Djeca koja stalno osjećaju neprijateljstvo,
nauče da se biju!
Djeca koja stalno osjećaju strah,
nauče da se plaše.!
Djeca koja stalno osjećaju sažaljenje,
nauče da osjećaju samosažaljenje!
Djeca koja stalno nailaze na podsmijeh,
nauče da budu stidljiva!
Djaca koja stalno osjećaju ljubomoru,
nauče što je zavist!
Djeca koja stalno osjećaju sram,
stiču osjećanje krivice!
Djeca koja su okružena trpeljivošću,
nauče da budu strpljiva.
Djeca koja stalno dobijaju podstrek,
stiču samopouzdanje.
Djeca koja stalno doživljavaju pohvalu,
umiju da poštuju.
Djeca koja stalno doživljavaju odobravanje,
nauče da vole sebe.
Djeca koja stalno osjećaju da su prihvaćena,
nauče da otkrivaju ljubav u svijetu.
Djeca kojoj se stalno odaje priznanje,
umiju da pronađu cilj.
Djeca koja vide da se sve dijeli,
znaju da budu darežljiva.
Djecakoju stalno okružuju poštenje i pravednost,
nauče što su istina i pravda.
Djeca koja stalno osjećaju sigurnost,
stiču povjerenje u sebe i one oko sebe.
Djeca koja stalno osjećaju prijateljstvo,
shvataju da je svijet lijepo mjesto u kome žive.
Djeca koja stalno osjećaju spokojstvo,
stiču duševni mir,
Djeca koja od roditelja i sa njima nauče moliti,
nauče sve ovo već pomenuto,
ali samo tako, mogu postati i sami
dobri roditelji.
Što naša djeca stalno doživljavaju????????????????????????!!!!!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 srp 2011 14:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
....ulomak iz jedne knige Josipa Lončara
''Svjedočanstvo istinitog događaja koji se zbio u Južnoafričkoj Republici nakon svršetka aparthejda.
Nakon završetka dugogodišnjih rasnih progona proglašen je mir i počela su suđenja ljudima koji su u rasnim progonima izvršili zločine.Tako se na jednom suđenju našla starija žena nasuprot čovjeku koji je vodio grupu ljudi koja je počinila zločin u ženinoj obitelji.Što se dogodilo?Jednoga dana okrivljeni je došao u kuću ženine obitelji i odveo njezina muža u nepoznatom smjeru.Žena je ostala sama sa sinom.Bili su katolicii počeli su moliti za odvedenog supruga i oca.Istovremeno su žarko molili za svoje progonitelje, a posebno za njihovog vođu koji se pokazao naročito okrutnim.Ta obitelj se nije bavila politikom, te nije bilo apsolutno nikakvog razloga da se progone njezini članovi.Poslije šest mjeseci saznali su da je otac ubijen nakon teških mučenja.Nikad nisu dobili njegovo tijelo da ga dostojno pokopaju.Supruga i sin oprostili su i nastavili moliti za svoje progonitelje.Nije prošlo mnogo vremena kad je isti čovjek došao po sina.Ubrzo je i on ubijen bez ikakve dokazane krivnje.Žena je i to oprostila, te je nastavila moliti za svoje progonitelje.Nije očajavala jer je znala da su njezin suprug i sin u Božjim rukama.Znala je da se za njih više ne treba bojati.Teško je podnosila usamljenost bez svojih najmilijih, no u svome srcu nije nikad proklela one koji su joj to učinili, već se molila Bogu da njezini progonitelji ne izgube vječni život zbog svega što su učinili njezinoj obitelji.
Slušajući njezino svjedočanstvo, prisutni su u sudnici mogli ''prepoznati'' nauk Isusa Krista.No nitko od prisutnih nije mogao zamisliti što će se na kraju dogoditi.Naime sudbina tog čovjeka ovisila je o dvema uvjetima.Prvi je bio da se čovjek iskreno pokaje, a drugi da mu žena nad čijom je obitelji počino zločin oprosti.Ljudski gledano imao je vrlo male šanse izbjeći smrtnu presudu.Na krju svoga svjedočanstva žena je trebala izreći poklanja li mu život ili ne.Njegov život bio je u njezinim rukama.Budući da je govorila o svojoj vjeri u Isusa Krista i u uskrsnuće mrtvih, mnogi su očekivali da će mu oprostiti.Žena je kazala da mu je kao kršćanka davno oprostila, ali ako on želi živjeti morat će ispuniti jedan uvjet.
Tu možemo malo zastati i zapitati se je li njezino postavljanje uvjeta bilo kršćanski?Je li trebala kao kršćanka-nakon što se on pokajao-bezuvjetno oprostiti, ili je imala pravo postaviti nekakav uvjet?
Usporedimo situaciju s vlastitom.Svaki od nas rođen je s istočnim grijehom, te je svaki od nas bio osuđen na duhovnu smrt sve do trenutka krštenja.Svi smo rođeni sa krivnjo praroditelja.Adam i Eva svojim su se grijehom ''odrekli'' ljubavi Božje i na taj način u sebi '' ubili'' Boga, te izgubili pravo na vječni život.Najstašnije u njihovu grijehu bilo je to što su svojim nepovjerenjem u Božju pravednost odbacili Božju.Koliki danas kršćani smatraju kako je Bog nepravedan i na taj način mu iskazuju svoje nepovjerenje!Koliki bi danas kršćani itekako drage volje jeli i jedu sa zabranjenog stabla!Bog biva ponovo ubijan.Mnogi misle kako su Židovi uz pomoć Rimljana ubili Isusa na križu, no Isus nije umro samo od posljedica fizičkog zlostavljanja.Njegovo je srce prestalo kucati zbog silne žalosti kad je'' vidio'' kako ga je većina čovječanstva odbacila iz svoga života i iskazala mu nepovjerenje.Među onima koji su bili uzrikom Isusove smrti nisu bili smo njegovi suvremenici.Isus je s križa ''vidio'' brojne ljude koji će se ga tijekom stoljeća susretati, upznati zatim odbaciti kao Boga i kao ljubav, a moram priznati da sam i ja bio jedan od njih , budući da ga godinama nisam htio prihvatiti za Gospodina.Vidio je milijune kršćana koji neće htjeti Boga za Oca, koji neće htjeti šlušati njegovu Riječ i živjti po njegovu Duhu kako bi im bilo dobro.Ljudi će više voljeti svijet sa svojim požudama, te će zadržati vanjski oblik pobožnosti, a istodobno će se odreći njezine sile.Neće mariti za Boga .Bog Isus im neće trebati!(usp. 2Tim 3, 1-5)
Mnogi kršćani danas ne žele Boga za Oca!Ako malo bolje promislimo o Isusovoj čežnji za našom ljubavlju, koju je naročito pokazao na križu, te ako razmislimo o Očevoj čežnji za nama radi koje je žrtvovao svog jedinorođenog sina-može li netko od nes sa sigurnošću reći da nije bio taj koji nije bar u jednom segmentu svoga života sudjelovao u ''ubojstvu''Sina Božijega na križu.Evanđelist Marko piše nam kako se Pilat začudio što je Isus umro tako brzo.I vojnici su se začudili Isusovoj prebrzoj smrti(zbog svog iskustva s raspinjanjem ljudi smatrali su da će njegova agonija trjati mnogo duže), što nas navodi na zaključak kako je Isus umro ne samo od fizičkog ranjavanja nego i od duševne boli.Ako znamo da se Adam svojim grijehom odrekao Boga, te tako izgubio mogućnost da mu Bog podari vječni život, mislimo li da je naše odbacivanje Božjih zapovijedi i uopće njegove Riječi manje opasno za nas?Sami sebe dovodimo u situaciju da budemo osuđeni na smrt.Bog nam sve milostivo oprašta nakon što se iskreno pokajemo, no ako zaista hoćemo živjeti to nije dovoljno.I Bog postavlja uvjet za život iako nam oprašta!Tako nam se može dogoditi da nam sve bude oprošteno, a da ipak ne dobijemo vječni život.
Žena u sudnici poznavala je Boga i znala za taj njegov uvjet.Znala je što Bog očekuje od svakog onog tko se želi pokajatišto je sudjelovao u ''ubojstvu'' Boga na križu, te da bi taj -nakon što se iskreno pokaje mogao živjeti.
Njezine riječi upućene ubojici svoga muža i sina bile su ''Ako želiš živjeti, a ja osobno želim da živiš, moraš me prihvatiti kao svoju majku.Prvo treba da me zagrliš, zatim ćeš doći samnom u moju kuću i do časa moje smrti živjet ćeš kao moj posinjeni sin, umjesto sina kojeg si mi nepravedno uzeo.Ja sam stara i potrebna mi je ne samo fizička pomoć da bih mogla živjeti, već mi je potrebna i ljubav koja će mi davati duhovnu snagu.Hoću da zamijeniš moga sina u onome što je on svojim životom mogao učiniti!To želim''
Čovjek kojemu su te riječi bile upućene, u času kad ih je čuo pao je u nesvijest.Tu ću završiti izvještaj o tom događaju.Umjesto da sad razmišljamo o tome da li je čovjek prihvatio ženinu ponudu da joj bude posinjeni sin, razmislimo jesmo li mi prihvatili ponudu da budemo posinjeni sinovi Očevi umjesto njegova ubijenog Sina!?
Ako zaista želimo živjeti nakon što smo sagriješili, treba da nastavimo ondje gdje je Krist stao.Treba da volimo Oca kao što ga je on volio, treba da ljubimo čovjeka kao što ga je on ljubio, no iznad svega treba da nastavimo posao koji je Isus započeo.Njegov je posao bio spasiti duše.Mi to doslovno ne možemo učiniti jer se duše spasavaju isključivo po Isusovoj krvnoj žrtvi, no netko te duše treba dovesti do Isusa.''


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 srp 2011 19:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Davno sam pročitao ovaj stari članak iz jednog katoličkog tjednika i negdje je ostalo pohranjeno u memoriji, čekajući na promišljanje......
Radi se naime o našem Svetom Ocu....
''Kada je tijek glasovanja dao naslutiti da še se'' giljotina''(sjekira s vrlo oštrim sječivom, iz Francuske revolucije što pada s visine,prim. prev.)sručiti na mene, uhvatila me vrtoglavica.Bio sam uvjeren da sam , naime, dovršio svoje životno djelo.Stoga sam s dubokim uvjerenjem rekao samom Gospodinu''Gospodine molim te,ne čini mi još i to.Imaš mlađih i boljih koji s posve drukčijim oduševljenjem i s posve drugom snagom mogu pristupiti toj zadaći''
U toj nevolji, kad me Gospodin očito nije htio čuti, veoma me je dirnulo pisamce što mi ga je napisao subrat iz Kardinalskog zbora.Podsjetio me je na to kako sam propovijed za ukopa Ivana Pavla II.-prema evanjđeoskom tekstu-stavi pod riječ koju je Gospodin izrekao na Genezaretskom jezeru Petru ''Slijedi me!''...Subrat mi je pisao''Ako bi tebi Gospodin rekao tu riječ'Slijedi me', sjeti se onog što si propovijedao.Ne uskrati pristanka!Budi poslušan kako si to rekao o velikom preminulom Papi''
To mi je pismo palo na srce .Gospodnji putovi nisu ugodni, ali nismo ni stvoreni za lagodan život, nego za velike stvari, za dobro.I tako mi na kraju nije ništa drugo preostalo, nego dati svoj pristanak.
Jer, Krist nam nije obećao lagodan život.Tko traži udobnost, taj je kod Krista na posve krivoj adresi.Krist nam pokazuje put prema velikomu, prema dobru , prema pravome ljudskom životu.Kad govori o križu što ga svatko od nas mora na sebe uzeti, onda to nije samokažnjavanje ili sitničavi moralizam.To je poticaj ljubavi koja se razdaje, koja ne gleda samo na sebe i svoje, nego otvara čovjeka za službu istini, pravdi i dobru.Krist nam očituje Boga, a time i istinsku veličinu čovjeka.''
Tekst star oko 6 god pokazuje veličinu Boga u ovome poniznome čovjeku.
Promislite, dvadeseto stoljeće .......kakve nam je Pape Gospodin darovao, pa i prethodni sada blaženi.....
Neumorni putnik , širio evanđelje po svijetu, Krisov nauk, ljubav, moralne vrednote bez kojih čovjek(nažalost, kako se ubrzo pokazuje) gubi Boga u sebi i samoga sebe, svjedoci smo ubrzanog urušavanja čovječnosti.....
I Gospodin nam daje, ovog i ovakvog Papu, sa nimalo lakom i jednostavnom zadaćom ODBRANA.
Od samoga početka napadan i On i Crkva, naš Sveti Otac ne odbranjuje, ne On je Čuvar, dobri pastir ne ostavlja stado vukovima.............
Budi nam nadu, čuvajmo i mi.....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 srp 2011 19:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Potreslo me je pismo sestre naše Fajterice, borca,i postavio sebi pitanje koliko nas smo samo tjelesno ''zdravi''?
Jedanaestogodišnja x se razboljela od neizlječive bolesti koja je zahvatila njezin nervni sustav.Nije mogla da hoda.I ostali pokreti bili su joj ograničeni.Liječnici nisu pokazivali mnogo nade da će ikada ozdraviti (očigledno su zaboravili na Boga).Predviđali su da će ostatak života provesti u kolicima.Rekli su da je samo nekoliko od njih moglo da se vrati u normalan život poslije bolesti.To djevojčicu nije uplašilo.Ležeći u bolničkoj postelji, u molitvi, svakome tko bi je slušao govorila je da će ona na kraju jednog dana ponovo hodati.
Prebačena je u specijalnu bolnicu, korišćene su sve vrste terapije koje mogu da se primjene za njezin slučaj.Terapeuti su bili oduševljeni njenim duhom.Naučili su je da stvara slike u kojima vidi sebe kako hoda.Ako ništa drugo to bi bar bio zračak nade i nešto lijepo u dugim danima koje je provodila budna u postelji.X je je radila kolko god je mogla na fizičkoj terapiji, u kadama i na vježbama.Ali u isto vrijeme davala je sve od sebe i sebe Bogu, zamišljajući sebe kako hoda!
Jednoga dana, dok se svim snagama borila da dobije viziju svojih nogu koje ponovo hodaju, učinilo joj se da se je to i dogodilo!Postelja se pokrenula!Počela je da ide po sobi!Povikala je ''Pogledajte što radim!Gledajte!Mogu!Hodala sam,hodala sam!''
Ali u tom trenutku svi u bolnici su vrištali i tržili zaklon, oprema je padala, staklo se lomilo.Bio je u pitanju zemljotres.Ali njoj to nije bilo bitno.Ubeđena je bila da je prohodala, slavila Boga......
Danas samo nekoliko godina poslije zemljotresa, ona je ponovo u školi.I to na svojim nogama.Nema štake ni kolica....
Znate čija vjera može da protrese zemlju, može i da pobijedi tu tričavu bolest.....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 srp 2011 14:16 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
:grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te:
Grljenje je zdravo.Jača imunitet, omogućuje vam da budete zdraviji, liječi depresiju, smanjuje stres, omogućuje zdrav san, daje živost, podmlađuje, nema neprijatnih nuspojava-jednom riječu čudesan lijek.
Grljenje je sasvim prirodno.Organskog je podrijetla, prirodno slatko, ne sadrži pesticide, konzervanse, niti veštačke sastojke.Stopostotno je korisno za zdravlje.
Grljenje je praktično savršeno.Nema pokretnih dijelova, ne troši baterije, ne zahtijeva periodične provjere, ne troši mnogo snage, stvara energiju, nije podložno inflaciji, ne goji, ne zahtijeva mjesečnu kiriju, osiguranje, ne može se ukrasti, ne podliježe porezu, ne zagađuje okoliš i SVAKO SE U POTPUNOSTI VRAĆA!!!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 srp 2011 16:55 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2007 20:14
Postovi: 717
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
cirenac napisao:
Posebno me je dojmilo, i dalo zamislit ulomak iz Glasnika srca Isusova i Marijina.
Neki je čovjek ispričao svoj san'' Usnio sam anđela koji me je poveo na neko groblje.Vodio me između grobova i pokretom me poticao da čitam natpise nad njima.Imena mi nisu ništa značila, ali sam sa tjeskobom čitao riječi ispod imena''Živio tri godine i 6 mjeseci'','' Živio sedamnaest dana'', ''Živio četiri mjeseca i dva dana'', ''Živio dvanaest godina''....Gledajući nepregledne grobove, tužan, upitao sam anđela''Zašto si me doveo na ovo dječje groblje?''..''Ovo nije dječje groblje''- odgovorio mi je. ''Ovdje počivaju odrasli ljudi.Ispod njihovih imena piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli.Jer samo toliko su živjeli.''



Baš zgodno, vezano baš za Glasnik srca Isusova i Marijina,...

Ja i muž smo kupili staru drvenu posavsku kućicu (odnosno on je kupio nakon što sam rekla da bih voljela imati malu drvenu kuću za zelenilom okolo). Kad me prvi put odveo, unutra pravo blago za one poput mene koji vole kopati po starinama (kuća je oko 130g stara)... ali mi je jako zapela za oko glavna hrastova greda u "dnevnom boravku" u kojoj je izgravirana posveta srcu Isusovu i srcu Marijinu, našla sam puno, puno starih Glasnika srca Isusova i Marijina (sigurno 2-3 kutije), raspela, Sv. sličica... svega. I tako mene znatiželjnu po prirodi ponukalo da se raspitam kod susjeda o obitelji... Kažu: " to je bila najpobožnija kuća u selu", čak je stari djed koji je sagradio kuću bio poslužitelj u crkvi i umro u crkvi nakon što se pričestio". Sad mi je kuća još više prirasla srcu i jedva čekam da ju obnovimo...
Čim uhvatim vremena očistiti ću glasnike (jako, jako su stari) i skenirati vam po malo zanimljive članke.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 srp 2011 17:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
E pa to bi bilo prekrasno, joooj baš mi je drago, učini to molim te, i molim moderatore da ovaj dio osobnog foruma ostane otvoren i za takve dodatke.Najljepša Ti hvala :grlim te: :grlim te: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 srp 2011 18:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Mali dodatak NItko na ovom forumu duboko sam uvjeren nema želju za komentarima u smislu začatavanja.Istina je da se zove Osobni forum .Ali nije moje, nije moje ništa pa ni ja nisam svoj, nema me,jer mora biti Njega...........
''Što je 'moje', 'tvoje' je i što je 'tvoje' 'moje' je.
Tvoje brige su i moje brige, brini se za drugoga!
Tvoji prijatelji su i moji prijatelji, raduj se s njima!
Tvoja nevolja i mene pogađa, pitaj što se je dogodilo!
Tvoja zanimanja su i za mene zanimljiva,slušaj!
Ne gradi nikakav zid između sebe i njega!
Bože, kako sam daleko udaljen od to jedinstva!Kako bih bio sretan kad bih svoje srce
mogao dijeliti s prijateljima!
Bože, možeš li mi pomoći?
''Dijete, najprije potraži jedinstvo sa mnom!
Dođi k meni u molitvi!
Tada ćeš imati snage,
da okrivljenog učiniš radosnim
i hladna srca zagriješ


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 151 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 16  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr