www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 16 pro 2017 00:28

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 14 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 01 lis 2008 06:47 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
SV. MALA TEREZIJA

U ovome kratkom prikazu života naše zaštitnice, sv. Terezije od Djeteta Isusa (više možete naći na web stranici sestara Karmelićanki ili na službenoj web stranici naše svetice), susrest ćemo se s mnogim povijesnim podatcima pa ih je korisno već na početku povezati, kako bismo shvatili pozadinu nekih događaja.
Terezija je Francuskinja: iz naroda koji je prvi u Europi prihvatio kršćanstvo nakon seobe narodâ i stvaranja današnje Europe. U Francuskoj su kroz cijelu europsku povijest nastajali katolički pokreti, gradile se crkve i samostani. Terezijino devetnaesto stoljeće doba je nastajanja najvećeg broja redovničkih zajednica u Crkvi. Postoji čak i redoslijed isticanja raznih pobožnosti: primjerice, Imena Isusova (u 16. stoljeću su je promicali franjevci sv. Bernardin Sijenski i sv. Ivan Kapistran pa je sv. Ignacije osnovao red nazvan imenom Isusovim – isusovci), zatim Srca Isusova (što su promicali isusovci, a u 19. stoljeću nastale su mnoge zajednice koje su uzele i ime Srca Isusova: u Francuskoj Leon Dehon – dehonijanci), Muke Isusove (pasionisti), Krvi Kristove, Bezgrješne Djevice, Malog Isusa (bl. papa Pio IX. i nadbiskup Josip Stadler, koji je osnovao red Služavki Malog Isusa), Euharistije (sv. Pio X., papa), Krista Kralja (Pio XI., papa i Katolička akcija), Srca Marijina (pod utjecajem Fatime – Pio XII., papa), Milosrdnom Isusu (s. Faustina i današnji Papa).
Iz ovoga kratkog uvoda slijedi da govoriti o sv. Maloj Tereziji kao svetici obljubljenoj u svim narodima i kao naučiteljici Crkve znači početi od povezivanja raznih Gospodnjih putova. Mi ih, doduše, nazivamo slučajnostima, ali kod Boga su bili nacrti i planovi.
Mladi Francuz imenom Luj Josip Stanislav Martin došao je jednoga dana u samostan sv. Bernarda u Švicarskoj da postane monah. Nije primljen jer nije završio školu pa se vratio svojim roditeljima u Alençon. U isto vrijeme u Alençon je stigla mlada djevojka u pratnji svoje majke. Djevojka se zvala Marija Azelija Guerin i željela je postati časna sestra. No poglavarica sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog uspjela ju je odgovoriti. Djevojka je to prihvatila pomolivši se Bogu da se uda i da joj Bog dâ puno djece te ih posveti. Niz okolnosti i znaci Božje providnosti doveli su to dvoje mladih da se upoznaju i zaljube. Vjenčanje se slavilo u crkvi Notre Dame u Alençonu. Imali su već osmero djece kada se usred zime, 2. siječnja 1873. rodila djevojčica, krsnim imenom Marija Franciska Terezija. Na krštenju joj je kuma bila najstarija sestra Maria Louisa.
Terezija, taj nježan cvjetić koji će uvijek spominjati cvijeće i ruže što će bacati na putove kojima prolazi, postala je kućna mezimica. Tata ju je zvao »moja mala kraljica«. Bila je vrlo oštroumna, ali i vrlo živa i nestašna. Klanjala se pred kipom Gospe od Osmijeha. Dosjetljiva, s tri godine upitala je mamu: »Hoću li i ja ići u raj?« Mama je odgovorila: »Da, ako budeš dobra.« A Terezija je zaključila: »A ako ne budem dobra, ići ću u pakao, ali u tom slučaju znam što bih učinila: pobjegla bih tebi u raj, ti bi me čvrsto stegnula u zagrljaj i tako me dobri Bog ne bi mogao uzeti i staviti u pakao.« Kakav primjer potpunog pouzdanja u majku! No majka joj je umrla kada je imala četiri i pol godine, 28. kolovoza 1877., pa joj je Gospa koju su u obitelji jako štovali preuzela ulogu majke. Otac, sam s toliko djece, odlučio se preseliti u Lisieux. Tamo je živio ženin brat sa svojom vrlo pobožnom ženom, koja će preuzeti brigu o nećakinjama.
Prva riječ koju je Terezija napisala bila je »nebo«, prva propovijed koju je razumjela bila je o muci Isusovoj. Jedne večeri, vraćajući se sa šetnje, vidjela je zviježđe Orion u obliku slova T i uskliknula: »Moje ime je zapisano na nebesima.« Uistinu će biti tako proslavljena na nebu da će je štovati mnogi, a vojnici će za vrijeme ratova u svojim lisnicama nositi njezinu sliku.
Terezija se divila cvijeću, zvijezdama – Božjoj veličini. Njezina najvoljenija sestra koja joj je zamjenjivala mamu, Paulina, 2. listopada 1882. godine postala je karmelićanka: s. Agneza od Isusa. Terezija je plakala zbog rastanka i razboljela se, ali zagovor Gospe od Pobjede u Parizu učinio je čudo. Sa svojega bolesničkog kreveta ugledala je kip Gospe od Osmijeha kako joj se smiješi te je ozdravila. Pristupajući prvoj pričesti i krizmi, neprestano je ponavljala: »Ljubim te, Gospodine! Tebi se predajem zauvijek i živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.«
Jedne nedjelje, zatvarajući molitvenik na kraju mise, Terezijino se oko zaustavilo na sličici Krista raspetoga. Ranjena i raskrvavljena ruka duboko je dirnula djevojčicu. Krv Spasiteljeva pada na zemlju a nitko je ne skuplja! Ona će biti tu da bi tom krvlju škropila duše i svojim molitvama svakoga grešnika nastojala istrgnuti plamenim jezicima pakla.
Kada je njezina sestra Maria Louisa otišla u karmel i postala s. Marija od Presvetog Srca, u Tereziji je sazrela želja da i ona uđe u karmel. Bio je baš blagdan Duhova kada je skupila hrabrost te ocu priopćila svoju želju. Otac je u vrtu ubrao bijeli cvijetak sličan ljiljanu i objašnjavao joj s koliko ju je ljubavi Bog odgajao i čuvao sve od trenutka njezina rođenja. Taj cvijet postaje relikvija na slici Gospe od Pobjede.
II
Terezija je bila premlada za karmel i ujak kod kojega je stanovala nije joj dopustio da tamo ode. No Terezija je bila uporna pa je ujak uvidio da je to ipak Božja volja. Popustio je te su otišli biskupu, koji ih je poslao poglavaru karmela. No ovaj nije htio ni čuti o ulasku u karmel prije 21. godine života. Biskup ju je stoga poslao Svetom Ocu u Rim da on to odobri. Mislio je da će to nezaboravno putovanje skrenuti njezina razmišljanja u drugom smjeru.
Posjetivši kip Gospe od Pobjede u Parizu, krenula je preko švicarskih planina u Milano gdje je razgledala katedralu. Zatim je posjetila Veneciju, Padovu, Bolognu, Loreto i konačno stigla u Rim. Iz crkve sv. Agneze htjela je ponijeti neku relikviju svojoj sestri, koja nosi ime po toj svetici, i tada joj jedan komadić crvenog mramora, baš kao suvenir, padne pred noge.
Papa Lav XIII. s drugim je hodočasnicima primio i Tereziju koja je zatražila ulazak u karmel sa samo 15 godina. Zadivljen njezinom žarkom željom i odlučnošću, Papa je blagoslivlja. Na povratku kući Terezija je posjetila Asiz, Firenzu, Pisu i Genovu, pa se uz morsku obalu vratila u Francusku, prolazeći ravnicama punima naranči, maslina i palmi. No njezino je srce žudjelo za drugim ljepotama, ljepotama karmela.
Otada je Terezija neprestano činila pokoru u malim stvarima te napredovala u poniznosti i poslušnosti. Konačno, 9. travnja 1888. ulazi u karmel u Lisieuxu, sa željom da ostane zauvijek. Osjetila je duboki mir. Nije joj bilo lako prilagoditi se, ali je odvažno vršila svoje male kreposti, budući da za velike nije imala mogućnosti.
Za onoga koji ne živi u njemu, karmel se može činiti idealnim mjestom u kojem vladaju prijateljstvo, mir i tišina, no istina je to da djevojke koje ulaze sa sobom donose svoje ja, tj. oholost, navezanost na stvari i osobne interese. Ti »mali svjetovi« moraju se rastopiti u moru žarke Božje ljubavi.
Terezija je željela postati sveta, no između planine i zrnca pijeska ipak ima razlike. Morala je izmisliti neko »dizalo« koje će je podići do Isusa jer je previše mala da bi se popela trnovitim i teškim putem savršenstva. Dizalo je prepoznala u Isusovim rukama. Zato ostaje malena i to postaje sve više i više.
Svečanost oblačenja bila je 10. siječnja 1889., a 8. rujna 1890. na blagdan rođenja Majke Božje položila je svečani zavjet. Dana 29. srpnja 1894. Bog je pozvao k sebi tatu Martina. Nakon toga još jedna njegova kći, Celina, postaje karmelićanka i uzima ime s. Genoveva od sv. Terezije.
Terezija postaje učiteljica novakinja. Poniznošću, strpljenjem i razboritošću nastoji utisnuti Isusovu sliku u duše mladih kandidatica. Jednoga dana s. Paulina, koja je u međuvremenu postala poglavarica, pozove je na stranu i pročita joj pismo. U njemu jedan mladi misionar želi da se jedna sestra posveti njegovu spasenju i da moli za njegov apostolat. Terezija obeća da će molitvom i pismima pomagati mladom misionaru.
Na Veliki četvrtak 1896. godine legla je i osjetivši krv na usnama shvatila da joj se bliži kraj. Pred slikom Gospe od Osmijeha počela je, po želji poglavara, objašnjavati svoj osobni način poimanja duhovnog života: »Evo, moja misija počinje: ona je da navedem druge da ljube Boga kao što ga ljubim ja i da pokažem dušama svoj 'mali put'. Želim proći svoje nebo čineći dobro na zemlji. Nakon moje smrti dat ću da na zemlju pada kiša ruža.«
Stranicu po stranicu rodilo se prekrasno djelo. Tekst poznat preko granica katoličkog svijeta. U njemu pripovijeda »mali put« kojim je sama išla: kratak i ravan put, upotpunjen onim malenim pothvatima koji su joj tako dobro uspijevali. »Jer jedinu stvar treba činiti ovdje na zemlji: pružiti Isusu cvjetiće malih žrtava.«
Terezija je puno trpjela, no, kako je sama govorila, bila bi sretna da može umrijeti. Dana 5. lipnja 1897. bilo joj je toliko loše da su sestre u samostanu započele devetnicu Gospi od Pobjede. Zdravlje joj se pogoršalo pa je 30. srpnja primila bolesničko pomazanje. Nadala se brzo umrijeti, no Bog joj je dao još dva mjeseca mučeništva. Kada se poveća trpljenje, poraste i snaga. Govorila je: »Ponestaje mi zemaljskog zraka. Kada će mi biti dano da udišem onaj vječni?«
Cijeloga dana 30. rujna jako je trpjela. No neki slatki osmijeh lebdio je na njezinim usnama, a pogled joj je bio upravljen u nebo. Navečer upre pogled u Raspetoga, čvrsto ga je držala u rukama, i prošapta: »Pa dobro … idemo! Bože moj, ja te ljubim.« To su bile njezine posljednje riječi. Otišla je Onomu komu je cijeli život žudjela.
III
Samo 26 godina nakon njezine smrti papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 29. travnja 1923., a svetom 17. svibnja 1925. Nazvao ju je »zvijezdom svoga pontifikata i sigurnim putem kroz tamu našega vremena«. Već je papa Pio X., kada je u Rimu započeo proces za proglašenje blaženom Male Terezije, rekao: »Evo najveće svetice suvremenog doba«, pokazujući na njezinu sliku.
U prigodi stote obljetnice Terezijina rođenja, u siječnju 1973., papa Pavao VI. u pismu biskupu Lisieuxa uzdiže Terezijine vrline, molitveni život i povezanost s Bogom. Molitveni život bio je običan. Mistični doživljaj bio je samo pri jednom križnom putu. Sve što je činila moralo je biti dohvatno malim dušama.
Njezino remek-djelo nastalo u posljednjim danima života – spis koji je sama pisala kao pokazatelj puta svetosti, Povijest jedne duše – u roku od 25 godina prevedeno je na 35 jezika i prošireno u više od milijun primjeraka. Knjiga je pripremljena za tisak tek 1956. godine, i to s toliko kritičnosti kao ni jedna druga knjiga. A zahvatila je i one ljude koji jedva da uzimaju u ruke ikakav religiozni spis.
Njezino pisanje o duhovnom životu možda obiluje sladunjavošću i sentimentalnošću, no ispod toga snažno odzvanjaju riječi: smionost, odvažnost i hrabrost. Nije to herojski duh Paula Claudela ni Bernanosa, ali je spoj duha junaštva Ivane Arške i hrabrosti u podnošenju patnji vlastite Ivanu od Križa. Terezija se pokazala kao uzor spremnosti da se ide putem tame, jer u duhovnoj suhoći biti vjeran svakodnevnim molitvenim vježbama znači ispunjavati Očevu volju.
Spoj pobožnosti prema Raspetome i prema Bogu Ocu, dakle, isticanje muke Isusove i milosrđa Božjega daje pečat pobožnosti i našoj novoj blaženici Mariji od Propetog Petković, vjerojatno stoga što je svoju mladost živjela upravo u vrijeme općeg oduševljenja za Malu Tereziju.
Posve predana Božjoj volji, bez očekivanja čudesa, pokazala je put svetosti: male kreposti sive svakidašnjice – poniznost, poslušnost, siromaštvo, čistoća, požrtvovnost, jednostavnost srca, povezanost s Bogom. U jednoj je prigodi zapisala: »Crkva ima tijelo od udova, ali ima i srce koje gori od ljubavi; ljubav oživljuje udove Crkve i kad bi se ljubav ugasila, ne bi bilo apostola, ne bi bilo mučenika ni svjedoka. Ljubav obuhvaća sva zvanja, ljubav je sve: obuhvaća sva vremena i mjesta – jednom riječju, ona je vječna. Ljubav mi je dala ključ moga zvanja i tako je našla svoje zvanje. Moje zvanje je ljubav. Bit ću ljubav i tako će se ostvariti moj san iz mladosti: mučeništvo, a ono se postiže ljubavlju. Najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi. Ljubav je najizvrsniji put koji vodi Bogu jer Bog je ljubav. I stoga: kršćaninovo poslanje jest ljubav.«
Ovako opisan put savršenosti koji je primjeren i za laike, prvi je od vremena Franje Saleškoga. Novi Katekizam Katoličke Crkve sadrži mnoštvo navoda iz spisâ Male Terezije, tako da je logično da je papa Ivan Pavao II. sv. Tereziju od Djeteta Isusa 19. listopada 1997. godine proglasio naučiteljicom Crkve.
Mala Terezija proglašena je 14. prosinca 1927. godine i zaštitnicom misija, iako nikada nije bila u misijama. Najveća misionarka u povijesti, dobitnica Nobelove nagrade za mir, utemeljiteljica reda Misionarki ljubavi, Majka Terezija iz Indije bit će uzdignuta na čast oltara ove godine baš na Misijsku nedjelju, i to istoga datuma kada je njezina zaštitnica, čije je ime uzela, prije 6 godina proglašena naučiteljicom Crkve. Majka Terezija bila je već za života ideal svetosti, a naša Mala Terezija zasigurno je najomiljenija svetica u svijetu.
IV
Završavajući ovaj kratki prikaz povijesnih okolnosti i životnog puta Male Terezije, spomenimo još i to da je ime dobila po Tereziji Avilskoj, obnoviteljici karmela, koja je i sama pripadala karmelskom redu. Roditelji su joj bili pobožni i željeli su stupiti u duhovni stalež, ali su prema Božjem planu odgojili svoju djecu te su ona stupila u redovništvo. Bili su uzor roditeljstva, odgoja i pobožnosti pa ih je današnji papa Ivan Pavao II. uzdigao na oltar kao uzor bračnog para. To je prvi put da jedan bračni par zajedno postane svet. Njihova kći Terezija uzela je ime »od Djeteta Isusa« da bi pokazala kako želi biti malena, a i da bi se razlikovala od Terezije Avilske, koja ima naziv Velika, po kojoj je ime uzela njezina sestra Celina.
Nekoliko je pobožnosti kod Male Terezije posebice dolazilo do izražaja: Majka Božja, križ, Raspeti, ruže, ljubav i poslušnost, te biti malen i ponizan s predanjem u Boga. To je put koji je Tereziju doveo za učiteljicu svima nama vjernicima. Nasljedujmo je i ispunit ćemo poslanje na koje nas je Bog pozvao: biti katolik, biti zahvaćen Kristom, biti kršćanin.


U Zagrebu, rujna 2003.


Prof. Zlatko Lukež

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2008 07:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 svi 2008 15:54
Postovi: 214
Podijelio: 16 zahvala
Zahvaljeno je: 55 zahvala
1.Listopad

SVETA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA, djevica i crkvena naučiteljica (1873-1897)

Terezija se rodila kao deveto dijete bračnoga para Luja-Josipa-Stanislava Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873., u punoj radosti božićnoga vremena, u gradiću Alençonu, u Normandiji. Dva dana kasnije bila je krštena dobivši imena Marija-Franciska-Terezija. Imala je divne roditelje, ali toplinu majčina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku već 28. kolovoza 1877. Djevojčica tada nije imala još ni 4 godine. Prema njezinu vlastitom svjedočanstvu djetinjstvo joj se dijeli na dva oprečna dijela: najprije na radost, a onda, nakon majčine smrti, na žalost i pretjeranu osjetljivost. Dok joj je još majka bila teško bolesna, Terezija je sa sestricama boravila kod jedne susjede. Ta bi ih ujutro skupila na jutarnju molitvu, a onda otišla. Terezija, još posve malena, no duševno razvijena, razočarano bi primijetila: "O, kod mame nije bilo tako, ona bi skupa s nama molila jutarnju molitvu!"
Za divnu majku svete Male Terezije vodi se postupak da i ona bude uvrštena medu blaženike i svece.
Prvi kršćanski odgoj Terezija je primila od majke, no otac je u tome imao također aktivnu ulogu. Terezija je sama o njemu posvjedočila: "Dosta mi je bilo promatrati mog oca kod molitve pa da vidim kako se mole sveci." Drugi joj je odgoj pružila sestra Paulina, a treći sestre benediktinke u Lisieuxu. Terezija je bila njihova gojenica kao polukonviktica - po danu je bila kod njih, a po noći kod kuće - od listopada 1881. pa do konca veljače 1886. U to je vrijeme - točno 2. listopada 1882. - Paulina stupila u Karmel u Lisieuxu.
Od značajnih događaja prije Terezijina ulaska u Karmel valja spomenuti njezinu tešku bolest. Razboljela se baš na Blagovijest 1883., a ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, Naša draga Gospa od pobjede, kojoj su se molili za nju, baš na sam blagdan Duhova iste godine. Tada je molila Gospodina da bi joj "oduzeo njezinu slobodu", kako bi na taj način "postala jedno s božanskom silom". Treći je događaj nutarnji poziv u redovnički stalež i to u red bosonogih karmelićanki. Prije nje ode u Karmel najprije Paulina, a zatim najstarija sestra Marija.
Kako je za tako odlučan korak bila odviše mlada, Terezija je s ocem poduzela hodočašće čak u Rim, a i posjet papi Leonu XIII. da bi joj on dopustio ulazak u Karmel u dobi od 15 godina. Papa ju je kod jedne audijencije - gdje je bio upriličen susret s njime - uputio na redovit put preko mjesnih crkvenih poglavara u njezinoj biskupiji, što ju je nemalo razočaralo, ali ne i slomilo. Dobivši dopuštenje od mjesnoga biskupa, Terezija je napokon u ponedjeljak 9. travnja 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu, ustrajavši u njemu sve do svoje svetačke smrti 30. rujna 1797. Ušla je da bi spašavala duše i molila za svećenike".
Život u Karmelu bio je veoma jednostavan, tvrd i prozaičan. Terezija je utrošila dnevno 6 i pol sati na molitvu u koru i na razmatranje, 5 sati na ručni rad, 2 sata na zajednički odmor, za vrijeme koga se mogla baviti, dakako prisutna u rekreaciji, nekim privatnim zanimanjem, 45 minuta je išlo na obroke, a za noćni bi počinak još ostajalo 6-7 sati. Prvih je pet godina redovničkoga života Terezija veoma mnogo trpjela od osamljenosti, duhovne suhoće, pa i od škrupula. Sve je to podnosila s nadnaravnom radošću. Ta nije li je sam Gospodin obavijestio "da će joj dati duše jedino po križu".
Terezija je 8. rujna 1890. polagala zavjete. To je bio dan nepomućene radosti. No naskoro je opet došla tama koja se smrkla sve do napadaja na njezinu vjeru, a sve to je trajalo sve do smrtnoga časa. Ona je ipak i u takvu stanju bili zadovoljna. O tome piše ovako: "O, kako je slatko služiti Gospodinu u noći, u kušnji! Imamo samo ovaj život za proživljavanje svoje vjere."
Terezijin je molitveni život bio običan. Poznato je da je doživjela samo jedan jedini mistični doživljaj. To je bio zanos pri jednome križnom putu, o koje je pripovijedala svojoj sestri Paulini. Ali baš taj obični molitveni život čini nam se tako bliskom i lakom za nasljedovanje. Ona je sama rekla: "Sve što sam činila, mora biti dohvatno malim dušama." No Terezija nam može također biti uzor u spremnosti kako se prihvaća i ide putem tame, kojim je ona hodila, te unatoč duhovnoj suhoći uvijek bila vjerna svakidašnjim molitvenim vježbama.
Na koncu života mogla je uskliknuti: "Kalež je pun do vrha! Nikad nisam vjerovala da je moguće tako mnogo trpjeti. Kako si mogu to drugačije protumačiti, negoli mojom prevelikom željom da spašavam duše?"
Njezina Povijest jedne duše, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koracati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju, bez očekivanja čudesa i nadnaravnih objava. Mala je Terezija vratila čast onim malim krepostima sive svakidašnjice: poniznosti, poslušnosti, siromaštvu, čistoći, požrtvovnosti, jednostavnosti srca, povezanosti s Bogom. Za sve to Crkva ju je Svete godine 1925. po Piju XI. proglasila svetom, samo 28 godina nakon njezine smrti. Nad njezinim se grobom u Lisieuxu diže veličanstvena bazilika, podignuta prilozima zahvalnih vjernika iz cijeloga svijeta, tolikih koji su u njoj našli ne samo moćnu zagovornicu, već i dragu životnu prijateljicu i učiteljicu.
Papa Pavao VI, prigodom 100. obljetnice Terezijina rođenja u siječnju 1973. upravio je biskupu Lisieuxa posebno pismo u kojem opet uzdiže Terezijine vrline, osobito njezin molitveni život i povezanost s Bogom.

Novi veliki Katekizam Katoličke crkve sadrži mnoštvo navoda iz spisa sv. Male Terezije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 19. listopada 1997. naučiteljicom Crkve.

_________________
Isuse moj u Tebe se uzdam


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2009 20:46 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sveta Terezija od djeteta Isusa
[ 1.10.2009 ]

Njezina knjiga, u kojoj je opisala svoj životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koračati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju

Sveta Terezija od djeteta Isusa crkvena je naučiteljica i zaštitnica misija. Rođena je 1873. godine u gradiću Alençonu, u Normandiji. Kada je imala četiri godine umrla joj je mama a otac je svu svoju pozornost usmjerio odgoju najmlađe kćeri. Za Tereziju je izvanredan doživljaj bila prva Pričest. Doživljaj susreta s Isusom u Euharistiji u njoj je umnožio djetinju ljubav prema Isusu. Tada u Crkvi nije bilo dopušteno dnevno pričešćivanje, no njoj je svećenik dopustio pet puta tjedno pristupiti stolu Gospodnjem.

Terezija je već kao djevojčica imala želju postati redovnica. Prilikom jednog hodočašća u Rim zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da uđe u samostan. Protiv svih pravila ušla je u najstroži samostan u Lisieuxu sa samo 15. godina 'da spašava duše i moli za svećenike'. Kako je Terezija provodila život u samostanu može se pročitati u njezinoj autobiografiji 'Povijest jedne duše'. Knjiga za koju kažu da u rukama djeluje kao žeravica, prevedena je u roku od 25 godina na 35 jezika i tiskana u milijunskoj nakladi.

Prvih pet godina redovničkog života Terezija je puno patila zbog duhovne suhoće i osamljenosti. Veličina njezine osobnosti izazivala je zavist i protivljenje sestara. Doživjela je samo jedan mistični doživljaj. Ali baš taj obični molitveni život čini se tako bliskim i lakim za nasljedovanje. Umrla je sa samo 23. godine života 1896. godine. Papa Pio XI. proglasio ju je svetom 1925. godine, a 1927. imenovao zaštitnicom misija. Godine 1997. papa Ivan Pavao II. imenovao ju je crkvenom naučiteljicom. Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u katedrali u Lisieuxu. Na slikama je često prikazuju s ružama jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže, ruže milosti koje kod Boga isprosi na ljude.

I na kraju rubrike 'Svetac dana' čestitamo imendan Terezijama, Terezama, Rezama, Rezikama, Leskama. O korijenu imena Terezija ima više mišljenja od kojih izdvajamo sljedeća: smatra se da ime dolazi od grčkog izraza 'therion' što znači 'divljač koja se lovi'. Ime se tumači i grčkom riječju 'theresis' – obrana, zaštita.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 lis 2009 22:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 07 lip 2009 12:54
Postovi: 418
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Mi smo večeras na klanjanju imali misli svete Male Terezije. Evo nekih od njih:

Kao što sunce u isti čas obasjava i visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako naš Gospodin napose bavi svakom dušom kao da nema njoj jednakih.

Ne bojte se reći Isusu da ga ljubite, pa i kad to ne osjećate. To je sredstvo da prisilite Isusa da vam pomogne, da vas nosi kao malo dijete koje je odveć slabo da hoda.

Dobro znam da nikada neću biti dostojna onoga čemu se nadam, ali ja te čvrsto držim za ruku i sigurna sam da ćeš mi sve dati, jer ti si tako dobar!

Dragi Bog hoće da se predam kao posve maleno dijete koje se ne uznemiruje radi toga što će biti s njim.

Da bih Te mogla ljubiti kao što ti mene ljubiš, moram uzajmiti tvoju vlastitu ljubav. Samo tada mogu naći odmora.

O kako je lijepa naša vjera! Umjesto da nam stisne srca kao što to misli svijet, ona ih uzdiže i osposobljava da ljube, ljube skoro beskonačnom ljubavlju, jer se ona mora nastaviti i poslije ovog života.

Evo, tako će se istrošiti moj život... Ja nemam drugog sredstva da ti dokažem svoju ljubav, nego da bacam cvijeće, to jest, da ne propustim njednu malu žrtvu, nijedan pogled, nijednu riječ, da iskoristim sva najmanja djela i da ih činim iz ljubavi...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2010 07:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 29 pro 2009 14:13
Postovi: 795
Lokacija: hercegovina
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Terezija se rodila kao deveto dijete bračnoga para Luja-Josipa-Stanislava Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873., u punoj radosti božićnoga vremena, u gradiću Alençonu, u Normandiji. Dva dana kasnije bila je krštena dobivši imena Marija-Franciska-Terezija. Imala je divne roditelje, ali toplinu majčina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku već 28. kolovoza 1877. Djevojčica tada nije imala još ni 4 godine. Prema njezinu vlastitom svjedočanstvu djetinjstvo joj se dijeli na dva oprečna dijela: najprije na radost, a onda, nakon majčine smrti, na žalost i pretjeranu osjetljivost. Dok joj je još majka bila teško bolesna, Terezija je sa sestricama boravila kod jedne susjede. Ta bi ih ujutro skupila na jutarnju molitvu, a onda otišla. Terezija, još posve malena, no duševno razvijena, razočarano bi primijetila: "O, kod mame nije bilo tako, ona bi skupa s nama molila jutarnju molitvu!"
Za divnu majku svete Male Terezije vodi se postupak da i ona bude uvrštena među blaženike i svece.
Prvi kršćanski odgoj Terezija je primila od majke, no otac je u tome imao također aktivnu ulogu. Terezija je sama o njemu posvjedočila: "Dosta mi je bilo promatrati mog oca kod molitve pa da vidim kako se mole sveci." Drugi joj je odgoj pružila sestra Paulina, a treći sestre benediktinke u Lisieuxu. Terezija je bila njihova gojenica kao polukonviktica - po danu je bila kod njih, a po noći kod kuće - od listopada 1881. pa do konca veljače 1886. U to je vrijeme - točno 2. listopada 1882. - Paulina stupila u Karmel u Lisieuxu.
Od značajnih događaja prije Terezijina ulaska u Karmel valja spomenuti njezinu tešku bolest. Razboljela se baš na Blagovijest 1883., a ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, Naša draga Gospa od pobjede, kojoj su se molili za nju, baš na sam blagdan Duhova iste godine. Tada je molila Gospodina da bi joj "oduzeo njezinu slobodu", kako bi na taj način "postala jedno s božanskom silom". Treći je događaj nutarnji poziv u redovnički stalež i to u red bosonogih karmelićanki. Prije nje ode u Karmel najprije Paulina, a zatim najstarija sestra Marija.
Kako je za tako odlučan korak bila odviše mlada, Terezija je s ocem poduzela hodočašće čak u Rim, a i posjet papi Leonu XIII. da bi joj on dopustio ulazak u Karmel u dobi od 15 godina. Papa ju je kod jedne audijencije - gdje je bio upriličen susret s njime - uputio na redovit put preko mjesnih crkvenih poglavara u njezinoj biskupiji, što ju je nemalo razočaralo, ali ne i slomilo. Dobivši dopuštenje od mjesnoga biskupa, Terezija je napokon u ponedjeljak 9. travnja 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu, ustrajavši u njemu sve do svoje svetačke smrti 30. rujna 1797. Ušla je da bi spašavala duše i molila za svećenike

_________________
Samo je u Bogu mir,
dušo moja,
samo je u Njemu spasenje.
Samo On je moja hrid
i spasenje,
utvrda moja:
neću se pokolebati.
/Ps 62,2-3)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2010 07:34 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 29 pro 2009 14:13
Postovi: 795
Lokacija: hercegovina
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Terezija malena, ponizno TE molim
reci dragom Isusu da ga silno volim!

_________________
Samo je u Bogu mir,
dušo moja,
samo je u Njemu spasenje.
Samo On je moja hrid
i spasenje,
utvrda moja:
neću se pokolebati.
/Ps 62,2-3)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2010 10:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 1130
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
“Gospodin ju je okružio ljubavlju i poučavao; čuvao je ko’ zjenicu oka svoga. Poput orla raskrilio je krila i ponio je na svojim perima. Sam Gospodin bijaše joj vođa!”

Moli za nas sveta Terezijo!

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Bože, Ti si svoje Kraljevstvo obećao poniznima i malenima. Daj nam s pouzdanjem ići putem svete Terezije, te se njezinim zagovorom i nama otkrije vječna slava Tvoga lica. Po Kristu Gospodinu našemu!

_________________
Facebook: http://hr-hr.facebook.com/mladi.karmelabsi

Web stranice:
http://www.karmelbsi.hr
http://www.karmel.hr
http://www.zamakdushe.bloger.hr
http://www.hrkarmel.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2011 07:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Danas je Sveta Terezija od Djeteta Isusa;

Slika

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2011 07:47 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 1130
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
neka nas sve kod Boga zagovara ova svetica koja je bila tako malena a tako velika :wink: :wink:

Gospodine stavi nam malu Tereziju za uzor nasljedovanja Tebe i da vazda poput nje budemo otvoreni Tvojoj ljubavi i da sami ljubimo kao ona Tebe i svoje bliznje. To te molim po Kristu nasem Gospodinu po kojem sva dobra svijetu dajes :a1250: :a1250:

Slika

_________________
Facebook: http://hr-hr.facebook.com/mladi.karmelabsi

Web stranice:
http://www.karmelbsi.hr
http://www.karmel.hr
http://www.zamakdushe.bloger.hr
http://www.hrkarmel.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2015 08:50 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Sveta Terezija od Djeteta Isusa
Sveta Terezija od Djeteta Isusa crkvena je naučiteljica i zaštitnica misija.
Već kao djevojčica imala je želju postati redovnica.
Njezina knjiga, u kojoj je opisala svoj životni put, postala je putokaz mnogima kako valja
koračati putem duhovnog djetinjstva posve predan u volju Božju.

Rođena je 1873. godine u gradiću Alençonu, u Normandiji.
Kad je imala četiri godine umrla joj je majka, a otac je svu svoju pozornost usmjerio odgoju najmlađe kćeri.

Za Tereziju je izvanredan doživljaj bila prva Pričest.
Doživljaj susreta s Isusom u Euharistiji u njoj je umnožio djetinju ljubav prema Isusu.
Tada u Crkvi nije bilo dopušteno dnevno pričešćivanje,
no njoj je svećenik dopustio pet puta tjedno pristupiti stolu Gospodnjem.

Prilikom jednog hodočašća u Rim zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da uđe u samostan.
Protiv svih pravila ušla je u najstroži samostan u Lisieuxu sa samo 15 godina, 'da spašava duše i moli za svećenike'.

Kako je Terezija provodila život u samostanu, može se pročitati u njezinoj autobiografiji 'Povijest jedne duše'.
Knjiga za koju kažu da u rukama djeluje kao žeravica,
u roku od 25 godina prevedena je na 35 jezika i tiskana u milijunskoj nakladi.

Prvih pet godina redovničkog života Terezija je puno patila zbog duhovne suhoće i osamljenosti.
Veličina njezine osobnosti izazivala je zavist i protivljenje sestara. Doživjela je samo jedan mistični doživljaj.

Ali baš taj obični molitveni život čini se tako bliskim i lakim za nasljedovanje.
Umrla je 1896. godine, sa samo 23 godine života. Papa Pio XI. proglasio ju je svetom 1925. godine,
a 1927. imenovao zaštitnicom misija.

Godine 1997. papa Ivan Pavao II. imenovao ju je crkvenom naučiteljicom.
Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u katedrali u Lisieuxu.
Na slikama je često prikazuju s ružama jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže,
ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.

Čestitamo imendan Terezijama, Terezama, Rezama, Rezikama, Leskama.

Izvor;laudato.hr

- " Povijest jedne duše" -cijela knjiga u pdf-u :b112:
http://www.vjeraidjela.com/wp-content/u ... C5%A1e.pdf

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 14 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr