Ovdje ću stavljati (kopirati sa jedne studentske stranice) kratak pregled tjednog studentskog vjeronauka. Teme su 10. Božjih zapovijedi. Dakle, svaki tjedan o jednoj!
Uvod
Prošlo predavanje predstavlja određeni uvod u seriju vjeronaučnih susreta koji će trajati sve do Božića i na kojima će se obrađivati Deset Božjih zapovijedi. Osnovna ideja koja stoji iza svega jest prosvijetliti nas studente da budemo slobodni od zapovijedi. Ne na način da ih ne vršimo ili ne činimo što nas je volja, već da bez opterećenja i svojom voljom budemo spremni izvršavati te zapovijedi.
Deset Božjih zapovijediRazličite su verzije Deset Božjih zapovjedi. One prve nisu izgledale klasično numerirane kao prva, druga i tako dalje. Naime, te su zapovijedi pisane kao tekst iz kojega se iščitavala bit i osnovna podjela. Iz toga se, dakle, zaključuje da podjela kao takva nije bitna nego sveukupnost - čitav taj tekst. Tako svaka zapovijed započinje sa ''Ja sam gospodin Bog tvoj'' , a nastavak iza zareza i odgovarajuću podjelu su dodali ljudi - nemoj imati drugih bogova uz mene, ne izusti imena Gospodina, Boga svoga uzalud... To znači da u pravilu postoji samo jedna Božja zapovijed.
Božje zapovijedi predstavljaju savez koji Bog sklapa s nama, a ne ugovor. Isto tako, svaka zapovijed, iako izražena u negativnoj formi (ne ubij, ne sagriješi bludno...) izražava pozitivnu radnju u pozadini, što se odlično upotpunjuje u Bibliji, točnije u Starom i Novom zavjetu. Na primjer za prvu Božju zapovijed Bog je u Starom zavjetu rekao:
''Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. ''
, a u Novom zavjetu Isus na to uzvraća:
''Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!'', Matej 4, 9
Prva Božja zapovijed7. prosinca 1988. godine je u Armeniji jedan otac, kao i svaki drugi dan, ostavio svog sina pred školom i rekao mu da će doći po njega. Ako bude kasnio, ima da ga sin čeka, jer će on sigurno doći. Tog se dana u popodnevnim satima dogodio veliki potres. Brojni ljudi supoginuli, a mnogo je građevina završilo u ruševinama. U toj školi, u kojoj je tata ostavio svog sina, bilo je svega 30tak preživjelih, a u njegovom razredu samo sedam. Svi ti učenici su paničarili i strahovali, ali dečko im rekao: ,, Ne brinite se, moj će otac sigurno doći.'' Otac, nakon dvadesetosatnog kopanja po ruševinama, golim rukama s drugim roditeljima ugleda svoga sina i ostale učenike iz tog razreda. Kada oni svi izađu, mali se okrene prema njima i kaže: '' Jesam vam rekao da će doći''.
Ova priča oca i sina govori puno o tome kakav bi trebao biti naš odnos s nebeskim Ocem jer možemo primijetiti tri bitna djela koja u takvom odnosu moraju postojati. To su vjera, ufanje i ljubav. Za svaki od tih postoje prepreke u obliku grijeha koji remete taj odnos.
• Vjera: vjerski život treba održavati upravo kao i život sportaša, glazbenika i sl. što znači da zahtjeva kontinuirana predanja, odricanja, molitve i sl. Problem s tim je što mnogi pokušavaju živjeti lagodno sada i čekati trenutak kada će se jednoga dana smiriti i posvetiti molitvi.
• Ufanje: grijesi koji predstavljaju prepreku kod ufanja su očaj i preuzetost. Očaj predstavlja situaciju u kojoj ljudi vrlo lako odustaju od svega. Kao primjer toga može poslužiti kada mlada djevojka, koja ostane trudna, ode na pobačaj ili mladići koji posjete prostitutke. Što se tiče preuzetosti imamo dvije okolnosti. U prvoj je riječ o tome kako čovjek katkad misli kako se može spasiti bez Božje pomoći. Druga okolnost je vrlo česta pojava. Naime, svi mi znamo da je Bog svemoguć, da sve vidi i sve oprašta i da se sa ispovjedi zbilja ti naši grijesi brišu u duhovnom svijetu. Upravo zbog toga odlučimo si priuštiti grijeh jer će nam biti oprošten.
• Ljubav: Isus je izjavio zapovjedi ljubavi u jednom svom govoru i rekao: ''Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom''. Iz ove zapovijedi vidimo da se ljubav očituje kroz srce, dušu i um, a ne samo srcem što je inače simbol za osjećaje. Što znači da ljubav nije samo osjećaj, ljubav je više od osjećaja. Problemi koji ovdje mogu nastati su za početak ravnodušnost, a svi znamo kako je neugodan osjećaj kada nakon izjavljene ljubavi ne dobijemo nikakav odgovor. Zatim nezahvalnost - pred ispit uvijek molimo Boga da dobro prođe jer ćemo učiniti sve, a tko zna koliko toga bude na kraju; duhovna lijenost i na kraju ekstremni oblik, mržnja prema drugima i prema Bogu.
Upravo zbog tih prepreka postoje tri zavjeta kojih bi se trebali držati, a to su: čistoća, siromaštvo i obećanje.
Nemoj imati druge Bogove uz meneDrugi bogovi za kojima se možemo povoditi su brojni, pogotovo danas. Postoje brojne takozvane profesije koje se bave gatanjem, bioenergijom i ostalim sličnim stvarima, ali sve je to sumnjivoga izvora i kratkotrajnog vijeka. Kroz metode koje pružaju ti ljudi možeš dobiti zdravlje i sreću, ali ništa to nije vječno. To potvrđuje i priča jedne majke kojoj je kćer bolovala od raka te ju je ona odvela kod bioenergičara. Kćerka je ozdravila, ali nakon godinu dana majka se razvela od muža. Ljudi jednostavno ne spajaju uzrok i posljedicu. Tako ta majka nije bila uopće svjesna da je razvod rezultat kćerinog kršenja Božjih zapovijedi. Iz ove priče jako je važno zaključiti da naši putovi nisu naši, oni pripadaju Bogu, jer možda za njenu kćer nije bilo suđeno da nastavi živjeti ovdje na zemlji i možda ju je takvu mladu htio uzeti sebi, nitko to ne zna... Nadalje, svi mi volimo svoj narod, ali narodu se nikada ne smijemo klanjati, jer to je zemaljsko i nije vječno kao Nebo. Još je mnogo takvih sličnih primjera, ali uvijek bi se trebali prisjetiti Isusovih riječi dok mu je sotona nudio sva kraljevstva Zemlje:
''Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!''