tonii napisao:
Naravno možeš i prezreti Isusa Krista i reći to je bezveze. Samo tu postoji jedna kvaka. Nemaš tri puta. Nego samo dva. Ili Krist i život vječni ,ili sotona i život vječni samo u paklu. Nema trećeg puta.
žao mi je ako nisam pomogao. Imam volje samo je znanje slabo, a i vjera mi nije mnogo uzrasla.
To čime ti razbijaš glavu ,s tim su se problemima bavili u Crkvi još u počecima. Neki su doslovno tumačili pisma, dok je aleksandrijska škola pretpostavljala alegorijsko tumačenje. Trebalo bi se pozabaviti s crkvenim naučiteljima. Onda bi nam sve bilo mnogo jasnije.
.
Da, Tonii, ali se čini da Musavog UOPĆE ne zanima mnogo toga? Ni ovo, iz copy-paste...iz jedne knjige:
"...U sudnici na sučevom stolcu sjede gospoda Schulze ili župnik Busch. Na mjestu za optuženika sjedi Bog. Tada mu kažemo: "Optuženi Bože, kako možeš dopustiti da se sve to događa? Zašto šutiš kad se događa zlo?"
Kažem vam: BOG KOJI BI NAS PUSTIO DA SJEDIMO NA SUDAČKOM STOLCU, A ON DA SJEDI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI - TAKAV BOG NE POSTOJI!
Imao sam dvadeset sedam godina kada sam kao mladi župnik došao u Essen. U to je doba izbio veliki rudarski štrajk koji je uznemirio duhove. Jednom sam prolazio trgom nasred kojeg je na sanduku stajao neki čovjek i žustro govorio okupljenima. Spominjao je gladnu djecu, niske nadnice i nezaposlenost. Kada me spazio i prepoznao, doviknu mi:
-Ha, evo popa! Dođi malo ovamo! - Tako "ljubazan" poziv nisam mogao odbiti. Odazvah se i pođoh k njemu.
Ljudi su se razmaknuli da me propuste do govornika. Našao sam se usred stotinjak Nije mi baš bilo ugodno u duši jer me na fakultetu nisu pripremili za takve situacije.
-Čuj me, pope!- započe čovjek. -Ako postoji Bog, u što ja nisam siguran, ali možda nekakav postoji, kada umrem, stat ću pred njega i reći mu… -Tada je zaurlao: -Zašto si, Bože, dopuštao da ljudi umiru na bojištima? Zašto si dopuštao da djeca gladuju dok jedni bacaju hranu i žive u izobilju? Zašto si dopuštao da ljudi umiru od raka? Zašto? Zašto?' Tada ću mu reći: 'Bože, gubi se! Nestani!
Čovjek je ogorčeno urlao. Tada sam i ja počeo vikati:
-TAKO JE! DOLJE S TAKVIM BOGOM! Dolje s njim! - Nakon toga on umuknu...Pa me začuđeno upita:
-Samo trenutak, pa vi ste župnik! Ne možete vikati: 'Dolje s takvim bogom`!
-Zašto ne? Slušaj!…-ljutito mu odgovorih: - Bog pred kojeg bi ti mogao doći na ovakav način, bog na kojeg možeš ovako urlati i koji bi ti dopustio da ga izvedeš pred sud kao optuženika, a ti da staneš pred njega kao sudac - takav bog postoji jedino u tvojoj mašti. O takvom bogu mogu i ja zajedno s tobom reći: 'Dolje s takvim Bogom!' DOLJE S TAKVIM BUDALASTIM BOGOM KOJEG MOŽEMO OPTUŽIVATI, odbacivati ili prihvaćati - kako nam se već svidi! TAKAV BOG NE POSTOJI!
Ali reći ću ti jedno: postoji stvarni Bog, različit od onoga kako ga ti zamišljaš. To je Bog pred kojim ćeš ti stajati kao osuđenik, pred kojim nećeš moći ni usta otvoriti. Postoji samo Bog koji će tebe pitati: 'Zašto me nisi proslavljao? Zašto me nisi prizivao? Zašto si živio nečistim životom? Zašto si lagao? Zašto si mrzio? Zašto si se svađao? Zašto si...?' - To će te on pitati. Tada će ti riječ zastati u grlu! Nećeš mu moći dati nijedan odgovor! - Ne postoji Bog kojemu bismo mi mogli reći: 'Gubi se!' ALI POSTOJI ŽIVI BOG KOJI JE STVARAN I SVET, KOJI BI I NAMA JEDNOM MOGAO REĆI: 'NESTANI! GUBI SE!'"
Kada čujete kako ljudi predbacuju Bogu: "Kako Bog to može dopustiti? Zašto Bog šuti?" recite im: "Takav budalasti bog (da, malo "b"), koji bi nama dopustio da ga optužujemo i predbacujemo mu, može biti samo plod naše mašte! Postoji jedino sveti i pravedni Bog koji optužuje i vas i mene!" Jeste li dosad poštovali sve Božje zapovijedi i ni jednu prekršili? Dobro promislite! Bog se nimalo nije šalio kada je ljudima dao svojih deset zapovijedi. Dakle, optuženici smo mi, a ne Bog!
Najozbiljnije vam želim reći: Pitanje je postavljeno pogrešno. Također želim reći sljedeće:
Božja šutnja je njegova osuda.
"Zašto Bog šuti?" nije besmisleno pitanje. Bog zaista često šuti.
Božja je šutnja za nas najstrašnija osuda. Uvjeren sam da postoji pakao. No, pakao sigurno nije onakav kakva ga se prikazuje na nabožnim slikama - mjesto na kojem đavao peče grešnike na ražnju i gdje se događaju slične glupe izmišljotine.
Umjesto toga, ja vjerujem da će pakao nastati onda kada Bog prestane govoriti ljudima. Ondje ćete ga moći zazivati i moliti mu se, ondje ćete moći vrištati, ali vam on više neće odgovarati!
Ruski pisac Dostojevski je rekao: "PAKAO JE MJESTO GDJE BOG VIŠE NE SVRAĆA POGLED."
To je mjesto gdje smo zauvijek ostavljeni sa svojom krivnjom, mjesto gdje smo zaista napušteni od Boga.
DA, BOŽJA ŠUTNJA JE NJEGOVA OSUDA.
KAD BOG ŠUTI, PAKAO POČINJE VEĆ OVDJE NA ZEMLJI".
(Wulhelm Bush)
.
Da, Musavi će potrošiti na kilograme papira kako bi dokazao čak i besmisao odnosno, po njemu NEPOTREBNOST Isusove žrtve, opisat će u detalje i cijelu Isusovu Muku, ali – to ste svi morali primijetiti – nije naveo NI JEDNI RIJEČ koju je taj isti Isus uputio nama ljudima, pa i Musavom.
Musavog ne zanima Bog kao Činjenica iz koje sve ostale činjenice proističu; ne zanima ga Stvoritelj; ne zanima ga ni zašto je taj Bog uopće stvorio ljudski rod, kad je znao da će On sam, u Drugoj Božanskoj Osobi morati izvršiti čin Otkupljenja, od Musavog nazvan okrutnim (što i jeste), i po njegovom nepotrebnim!
Iz cijelog Evanđelja – ni jedna Isusova riječ nije "ubola" Musavog! Samo Isus koji visi na križu…
Oprostite, ali Musavi se ponaša kao promatrač predivne slike.
U prednjem planu na platnu je stol s vazom i cvijećem u njoj. Na stolu i tanjur pun voća…Stol je blizu prozora kroz koji se vidi priroda: stabla voćaka – bez lišća! Trava požutjela, suha!
Uz stol sjedi čovjek nagnut nad stolom s oslonjenom glavom na ruku. Plače li on? Zašto?
Nebitno – po musavom! Bitna su samo suha trava i gole grane stabala!
"Kako je do toga došlo? Suša ili požar? Zašto netko nije to spriječio ili ublažio"? – pitanja su koja ne daju pogledati na plodove te uništene prirode – na svijeće i tanjur. Po stavu Musavog stol je nebitan! Čovjek za stolom je nevažan. Važne su samo suhe grane i trava…i onaj "netko" koji nije poduzeo SVE da spriječi tu katastrofu.
Musavi - figurativno u Pismu vidi samo te gole, sasušene grane, za njega nema cvijeća, ruža, a voća ako i ima visi na stablu Spoznaje?
Tko traži odgovore u knjigama, a ne osvrće se na ljude oko sebe i prirodu koja stalno govori o Bogu, taj uopće ne traži odgovore. Samo postavlja pitanja da zbuni i sebe i one oko sebe.
ps: zbog osoba, tipa Musavi sam i stavio one knjige li dijelove iz nnih, za copi-paste:"SAMO ZA COPY-PASTE KRŠĆANINU", "ZA BOLJI SVIJET", "GRIJEH - TAJNA ZLA",.... "RAZLIKOVATI DUHOVE" i/ili "Osloboditi se idola - T. Ivančić", pogotovo "TEMELJI VJERE". No Musavi ni jednu temu - u to čvrsto vjerujem - nije ni pogledao. Zašto bi?(kao i mnogi forumaši !).
Treba li ikakav dokaz da Musavog ne zanima Bog kao Bog - Ljubav, Providnost, Strpljivost,...i Pravednost, Smislenost - naročito ona, ali Njegova Osmišljenost svijeta, u kojoj On čak šalje Sina da nas otkupi?
Musavi samo traži razloge po kojima on NE MORA VJEROVATI u takvoga boga (malo "b" jer to i nije Bog).