www.tebe-trazim.com

Možda nije uvijek oholost i tvrdoća srca to što nas priječi izreći tu riječ "Oprosti" drugoj osobi. Mislim da u koliko god slučajeva je u pitanju oholost da ja u istom broju slučajeva a ako ne i više uzrok-strah. Strah da ćemo biti neshvaćeni, da će se naše namjere krivo protumačit, da ćemo nekako otvorit vrata toj osobi da nas iznova povrijedi i sl., mogla bi sad do sutra nabrajat.

Ali oprostiti u srcu-to je druga tema, nema razloga a ni "isprike" da to ne bude učinjeno, a to je puno teže- izbaciti sve negativne osjećaje iz srca nego reći naglas jedno banalno "Oprosti", a još ako ga u potpunosti ne mislimo...

Doživjela sam jedno veliko razočaranje u osobu s kojom sam bila bliska.U srcu sam odmah oprostila toj osobi ali nikada nebi rekla da mi je žao jer me izvrijeđala i puno ružnih riječi rekla.S tom osobom više nisam u kontaktu,osjećam se bolje,opuštenije...Oprostila sam joj u srcu ali zaboraviti vjerovatno neću nikad moći..Zanima me vaše mišljenje jeste li nekada bili povrijeđeni?Jeste spremni reći žao mi je?

Vjerujem da se svatko, nekad u životu nađe u takvoj situaciji. Kada te povrijedi netko od koga to možda i nisi očekivao, netko kome si vjerovao...

Možda ovo zvuči patetično, ili ne znam kako, ali ja se u takvim situacijama uvijek pitam što bi Isus želio da učinim, kako bi on želio da reagiram...budući da mi za Njega nije ništa teško učiniti, nije mi teško ni oprostiti, niti se ispričati, bez obzira kako povrijeđena bila ...
Još kad sam bila mala, iz nekog razloga, uvijek sam se pitala što bi Isus napravio ili rekao u određenim situacijama. To mi nitko nije nametao, već mi je takva misao jednostavno došla...

Isus je za nas pretrpio tolika poniženja i uvrede, a ipak je sve oprostio i tražio Oca da im oprosti. Mi ga svojim grijesima i dalje ranjavamo i za to tražimo oprost i uvijek nam oprosti...
Nismo mi ništa bolji od onih koji nas vrijeđaju...

Eto to je samo moje mišljenje...

Mislim da je svatko od nas prošao ili prolazi takvu situaciju u životu...toga nismo pošteđeni...
I sama sam to doživjela od jako bliskih ljudi..ljudi s kojima sam bila jako vezana, značili su mi puno..al' i od onih manje bliskih, dragih, u ratu...kada sam bila zarobljena!
Hvala Bogu, Njegovom zaslugom, ja mogu reći, moje je srce mirno i moja je duša mirna...oprostila sam!
To je proces..ne ide to tako lako i brzo...U svojoj povrjeđenosti, ja sam se zatvarala u sebe, zidala zid oko sebe..jer sam se bojala da opet ne budem povrijeđene..Nisam mogla shvatiti, zašto se to tako dogodilo, što je dovelo do te situacije. U tom razdoblju, vjera mi je bila tradicija..nešto, što se podrazumjeva da je tako..
Ali, hvala Bogu, dogodili su se preokreti....
Oprostiti je velika stvar i jako lijepa..Neopraštanjem sami sebi činimo zlo..A zaborav - ne možemo tražiti od Gospodina da nam izbriše sjećanja na te događaje, situacije. Ali, kad u potpunosti oprostimo..Gospodin u nas unosi mir, mir u sjećanje na te situacije, događaje..mir, koji ne može poremetiti prisjećanje..jer, u srcu je oprošteno!
Od tih ljudi..nisam doživjela da su mi rekli..da im je žao...al' meni to više nije ni bitno..Jer, Svojim životom potvrđujemo ili negiramo svoje riječi..

A situacija..kada ja trebam reći..žao mi je..

Ne mogu reći da to ide glatko i lako!..ovisno od situacije i o kojoj se osobi radi!
U nekim situacijama..mene samu jako zaboli, kad uvidim da sam povrijedila..i tad odmah isprika, tražim oprost..Al' i ako ga dobijem..ne vraća mi se odmah osmjeh na lice..Zaboli takva situacija i tu u biti, teže mi je samoj sebi oprostiti...

A opet, u nekim situacijama..tako mi teško bude izgovoriti te riječi, zatražiti oprost..tako teško prevaliti preko usana..Iako znam, svijesna sam da skrivim..a tako je teško to reći..prelomi se puno osjećaja unutra..Počmem samu sebe opravdavati..da baš i nisam tako kriva..da je to moralo tako biti..I onda opet, neki bedem oko mene raste..opravdanja..pa zašto taj netko nije postupio drugačije..pa što će biti, kako će to izgledati...

Srce treba čistiti iz dana u dan....
I opet kažem..svojim postupcima, životom potvrđujemo..da li je to iskreno..kada tražimo i dajemo oprost drugome!