www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 22:26

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 17 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 11 stu 2006 00:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 07 ožu 2006 00:32
Postovi: 227
Lokacija: Selo kraj Metkovića
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Biskup Perić je postao biskupom tek 1993 godina - dakle nakon Zadarske izjave...
Biskup Žanić je umirovljen na svoj zahtjev -i čitavo vrijeme je radio pod nadzorom Vatikana-baš kao što i danas radi biskup Perić.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2007 15:53 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
vikica napisao:
Ova duhovna oporuka nadbiskupa Franića me duboko dirnula...puna je blaga...škrinja s blagom, koja pokazuje kako živjeti i na koncu svog ljudskog života, zahvalan Bogu na svemu i pomiren s Bogom, krenuti u Vječni život..
Ovaj čovjek, sluga Božji..dostojan je svakog ljudskog divljenja i poštovanja, vjerujem da je već u Slavi Božjoj..

Što vi mislite, dragi prijatelji o ovakvom čovjeku..čovjeku koji ljubi Boga, usprkos protivštinama, progonima, nepravdama... zahvaljuje Bogu na svemu...nosi Križ svoj s ljubavlju..i u miru- pomiren i radosti..vraća se k Ocu
Ljudi uglavnom ostavljaju oporuke..nasljedstva..materijalnih dobara, ali ovaj jednostavni sluga Božji..u oporuci ostavlja Hvalu Gospodinu i molbu za oprost..svima koje je povrijedio..i oprašta svima... i s takvom oporukom odlazi...Gospodinu..Bože mili, hvala Ti što si stvorio takve ljude, što nas kroz njih učiš da u ovom životu uvidimo istinske vrijednosti... i spoznamo Tebe-Gospodine!

Dr. FRANE FRANIĆ, NADBISKUP METROPOLIT SPLITSKO MAKARSKI
JEDNOĆ SOLINSKI, U MIRU


Moja duhovna oporuka

Prigodom svoje DIJAMANTNE SVETE MISE zahvaljujem Bogu posredovanjem Blažene Djevice Marije Ranjene Gospe Kraljice Mira na svim darovima naravi i milosti koje mi je Bog udijelio u mojem životu, osobito kroz 60 godina mojega misništva!

Zahvaljuje Bogu na danu rođenja 29. prosinca 1912. od duboko kršćanskih roditelja Ante-Tonkića Franića i Ivanice rođene Krokar. Hvala Bogu na mojem sretnom djetinjstvu provedenu u duboko kršćanskoj vjerskoj zajednici mojega rodnog mjesta Kaštel Kambelovca, sada u sklopu grada Kaštela.

Hvala Bogu na sretnim godinama provedenim u nadbiskupskome splitskom Malom sjemeništu i u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti, od 1923. do 1931., kada sam u toj školi položio veliku maturu.

Hvala Bogu na poseban način što sam u splitskom Malom sjemeništu za duhovnika imao pok. Don Grgu Bučića koji mi je postavio temelje mojega daljnjeg duhovnog života. On je umro na glasu svetosti.

Hvala Bogu za moje školovanje na Visokoj teološkoj školi u Splitu od 1931. do 1937. uz prekid od dvije godine, od jeseni 1933. do jeseni 1935. kada sam boravio u novicijatu Družbe Isusove u Zagrebu, pod vodstvom dr. Ivana Kozelja, DI. Tu sam se vježbao u strogoj isusovačkoj askezi i tako se bitno okoristio za svoj daljnji duhovni razvoj.

Posebno sam zahvalan Bogu što sam se vježbao u trećemu stupnju poniznosti sv. Ignacija Lojolskog, što mi je dobro došlo u mojim odnosima s komunistima, a i u mojim odnosima u samoj Crkvi.

Najposebnije zahvaljujem Bogu na 60. obljetnici svojega svećeničkog ređenja, dakle, na svojoj DIJAMANTNOJ MISI i na 46-godišnjem biskupskom životu, od 17. prosinca 1950. do danas.

Neću ovdje nabrajati radosne i dane pune žalosti mojega biskupovanja. Dužan sam ipak zahvaliti Bogu što me nadbiskupska služba nije odvratila od mojega osnovnoga profesionalnoga zvanja u odgoju budućih svećenika, kojima sam, kroz 38 godina posvećivao znatan dio svojih biskupskih dana, kao njihov odgojitelj i kao njihov profesor, kao što je i Isus znatan dio svojega javnoga djelovanja posvetio učenju svojih budućih apostola i učenika.

Zahvaljujem od srca dragom Bogu i dragoj Gospi na svim progonima kojima sam bio izložen od naših marksista-boljševika, osobito od 1953. do jeseni 1959., zato što sam donio zabranu s najstrožim sankcijama protiv onih svećenika koji su stupili u "Staleško udruženje katoličkih svećenika", a poslije sam jednake sankcije donio protiv Teološkoga društva Kršćanska sadašnjost.

Zbog prvospomenutih sankcija bila su mi, konačnom sudskom presudom godine 1956. ukinuta oba sjemeništa i obje škole, gimnazija i teologija te konfiscirane zgrade tih škola. Teški su to bili dani i godine, ali Bog i draga Gospa nisu me ostavili ni u toj nevolji, jer se ublažila politika titoističkog komunizma prema Crkvi pa su mi oba sjemeništa vraćena te su u jesen 1962. obje škole počele opet djelovati.

Hvala Bogu na svim tim strašnim kušnjama i na njihovu sretnom završetku.

Hvala Bogu na teškoj bolesti, koja je, po sudu liječnika profesora u Zagrebu, mogla biti smrtonosna, ali me je Bog, nakon boravka od prosinca 1959. do sredine kolovoza 1960. u zagrebačkoj sveučilišnoj klinici i u vojnoj bolnici, ponovno vratio zdravlju. Uz stečeni dijabetes zbog tolikih progona i stresova, iznova sam nastavio svoju biskupsku i profesorsku službu.

Hvala Bogu što sam mogao aktivno sudjelovati na Drugome vatikanskom saboru, toj školi Duha Svetoga.

Hvala Bogu što mi je dao tolike dobročinitelje iz Italije i osobito iz Njemačke sestre franjevke i boromejke, i najvećeg dobročinitelja naše nadbiskupije, oca dr. Roberta Bacsvariya, DI, bez kojega naša nadbiskupija ne bi imala svoju konkatedralu ni tolike župne kapele i neke crkve, sagrađene u teškom vremenima komunističkog režima. Bez njega ne bismo bili mogli održati, po svim pravilima kanonskoga prava, 55. splitsku sinodu godine 1987., ni tri međunarodna znanstvena simpozija o hrvatskoj starijoj i novijoj crkvenoj i društvenoj povijesti. O. Robert imenovan je počasnim kanonikom splitskoga katedralnog kaptola, a ja sam dobio Nagradu za životno djelo od grada Splita, motiviranu mojom hrabrom i razboritom borbom za Boga, Katoličku crkvu i za hrvatski narod u vrijeme komunizma. No, ako sam ja tako nagrađen godine 1993. od splitske civilne vlasti, o. Bacsvary zaslužio bi isto takvu, ako ne i još veću nagradu grada Splita.

Hvala Bogu i papi Pavalu VI. na obnovi Splitsko-makarske, jednoć Solinske metropolije, godine 1970.

Pri kraju života zahvaljujem dragom Bogu i dragoj Gospi na osam godina svoje mirovine. Prestala mi je vlast u crkvi, po novim crkvenim zakonima, za koje sam zakone i ja glasovao na Drugome vatikanskom saboru, ali mi nije prestala milost biskupskog ređenja.

Hvala Bogu što sam kroz cijelo vrijeme svojega svećeničkog i biskupskog života mogao pratiti i prosuđivati razvoj teološke misli u nas i u svijetu, a također i kroz ovo moje umirovljeničko doba, kada mi je molitva postala glavno zanimanje pa joj posvećujem veći dio svojega radnog vremena.

Zahvaljujem Bogu što sam mogao pratiti i razvoj mistične teologije i mističnih pojava, osobito u Međugorju i izvanredne mistične pojave, koje još traju u iskustvima gospođe Vassule Ryden, pravoslavne Grkinje, koja priznaje integralni papin primat i sve što papa naučava. Prihvaćam istinitost Marijinih poruka u Međugorju i Isusovih poruka koje Crkvi dolaze preko vidjelice Vassula.

Dragi Bože, zahvaljujem Ti na daru časnih sestara koje su mi požrtvovno pomagale, od djetinjstva do danas, kao domaćice, bolničarke i suradnice u pastoralnome svećeničkom i biskupskom radu.

Zahvaljujem izvrsnim liječnicima u Splitu i u Zagrebu koji su mi spašavali i još uvijek spašavaju život.

Hvala Ti, Gospodine Bože, Gospodaru Neba i Zemlje, na slobodi koju si podario našoj domovini Hrvatskoj po našoj čudesnoj vojsci i njezinim mudrim i hrabrim vojskovođama.

Ne ostaje mi sada ništa drugo, nego da zamolim sve ljude s kojima sam dolazio u dodir u svojem 84-godišnjem životu da mi oproste sve što sam im ikada nažao učinio, a ja sa svoje strane opraštam svima sve i molim Boga da mi i On oprosti sve moje pogreške i ljudske ograničenosti pa da, pomiren s Njime i sa svim ljudima, ostavim ovaj svijet i preselim se u drugi, Božji svijet.

Gospe Međugorska, Kraljice mira, isprosi od Boga slogu i mir u hrvatskom narodu i u svim narodima svijeta!
Neka sve bude na veću slavu Božju!
Split, 17. listopada 1996.
† Frane Franić s.r.


pokoj vječni daruj mu Gospodine!
i svjetlost vječna neka mu svijetli!
počivao u miru Božjem!
Amen!
hvala ti Gospodine na ovom tvom poniznom slugi i tvom svećeniku biskupu Frani Franiću! On je za svog života bio marljivi radnik u Tvome vinogradu. Ne gledaj na krivice njegove Gospodine, nego ga privedi Svjetlu Svoga Lica.
To te molimo po Kristu našem Gospodinu!
Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 ožu 2007 14:25 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 27 svi 2006 13:10
Postovi: 91
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
naggar napisao:
..što drugo nego vjerovati..riječima gospodina..koji u 84..
..govori riječima.. snažne vjere...
..hvala mu na ovoj duhovnoj oporuci..
..i njegov zadnjem pozdravu MIRA ...svima s kojima je živio..


On bi svima nama trebao biti uzor. Bez obzir abio čovjek u vjeri ili ne, on je aktualizirao tajnu naše vjere - ljubav. Ljubav je tako veliki misterij, da ju trebaš otkrivati djelima, dati sebe u sve to i još je ne otkriješ...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 tra 2007 12:41 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 tra 2007 16:22
Postovi: 321
Lokacija: PROZRAČNI OBLAČIĆ
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
molio bih da o biskupima ne pričate već molite za njih.Mislim da još nije završila priča o međugorju i da će BOG a i GOSPA dopustit još grešaka onima koji to ocjenjuju jer tek kad su stala ukazanja na drugim mjestima onda se počelo obrađivat sve to a ovdje još sve traje i naznake su da neće zadugo prestat.Isto kao što je PAPA glava zemaljske crkve i naše je da ga slušamo i molimo za njega tako je biskup PERIĆ glava mjesne crkve i naše je da molimo za njega i sigurno će i GOSPA I SIN NJEN ISUS dotać srce njegovo i dovršit sve to a ako ne možda biskup umre i dođe drugi jer ovaj je bolestan i bori se sa svojom bolešću.Moram kazat da je stvarno učena glava i da se zna spustit na nivo najnepismenijih da im poruku prenese.BOG NEKA GA BLAGOSLOVI!!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 tra 2007 20:41 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 05 ruj 2006 10:56
Postovi: 6
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Slažem se s učenikom da treba moliti za takve kao što je biskup Perić. Još bi dodao da ne bi bilo dobro da su svi za Međugorje jer se tako upravo snaga širenja povećava, a i kritikam se jača dobar glas, zato, uzdajte se u Božju providnost, On će već naći način kako da nam objavi svoju slavu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2015 18:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 ožu 2014 19:35
Postovi: 275
Lokacija: Sušac
Podijelio: 49 zahvala
Zahvaljeno je: 29 zahvala
vikica napisao:
Zahvaljujem Bogu što sam mogao pratiti i razvoj mistične teologije i mističnih pojava, osobito u Međugorju i izvanredne mistične pojave, koje još traju u iskustvima gospođe Vassule Ryden, pravoslavne Grkinje, koja priznaje integralni papin primat i sve što papa naučava. Prihvaćam istinitost Marijinih poruka u Međugorju i Isusovih poruka koje Crkvi dolaze preko vidjelice Vassula.


Tko ne zna: Kongregacija za nauk vjere je dva puta službeno reagirala u vezi vidjelice Vassule.
Ne smije joj se vjerovati.

http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDFRYDN1.HTM
http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDFRYDN2.HTM


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2015 21:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
vikica napisao:
vikica napisao:
Ova duhovna oporuka nadbiskupa Franića me duboko dirnula...puna je blaga...škrinja s blagom, koja pokazuje kako živjeti i na koncu svog ljudskog života, zahvalan Bogu na svemu i pomiren s Bogom, krenuti u Vječni život..
Ovaj čovjek, sluga Božji..dostojan je svakog ljudskog divljenja i poštovanja, vjerujem da je već u Slavi Božjoj..

Što vi mislite, dragi prijatelji o ovakvom čovjeku..čovjeku koji ljubi Boga, usprkos protivštinama, progonima, nepravdama... zahvaljuje Bogu na svemu...nosi Križ svoj s ljubavlju..i u miru- pomiren i radosti..vraća se k Ocu
Ljudi uglavnom ostavljaju oporuke..nasljedstva..materijalnih dobara, ali ovaj jednostavni sluga Božji..u oporuci ostavlja Hvalu Gospodinu i molbu za oprost..svima koje je povrijedio..i oprašta svima... i s takvom oporukom odlazi...Gospodinu..Bože mili, hvala Ti što si stvorio takve ljude, što nas kroz njih učiš da u ovom životu uvidimo istinske vrijednosti... i spoznamo Tebe-Gospodine!

Dr. FRANE FRANIĆ, NADBISKUP METROPOLIT SPLITSKO MAKARSKI
JEDNOĆ SOLINSKI, U MIRU


Moja duhovna oporuka

Prigodom svoje DIJAMANTNE SVETE MISE zahvaljujem Bogu posredovanjem Blažene Djevice Marije Ranjene Gospe Kraljice Mira na svim darovima naravi i milosti koje mi je Bog udijelio u mojem životu, osobito kroz 60 godina mojega misništva!

Zahvaljuje Bogu na danu rođenja 29. prosinca 1912. od duboko kršćanskih roditelja Ante-Tonkića Franića i Ivanice rođene Krokar. Hvala Bogu na mojem sretnom djetinjstvu provedenu u duboko kršćanskoj vjerskoj zajednici mojega rodnog mjesta Kaštel Kambelovca, sada u sklopu grada Kaštela.

Hvala Bogu na sretnim godinama provedenim u nadbiskupskome splitskom Malom sjemeništu i u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti, od 1923. do 1931., kada sam u toj školi položio veliku maturu.

Hvala Bogu na poseban način što sam u splitskom Malom sjemeništu za duhovnika imao pok. Don Grgu Bučića koji mi je postavio temelje mojega daljnjeg duhovnog života. On je umro na glasu svetosti.

Hvala Bogu za moje školovanje na Visokoj teološkoj školi u Splitu od 1931. do 1937. uz prekid od dvije godine, od jeseni 1933. do jeseni 1935. kada sam boravio u novicijatu Družbe Isusove u Zagrebu, pod vodstvom dr. Ivana Kozelja, DI. Tu sam se vježbao u strogoj isusovačkoj askezi i tako se bitno okoristio za svoj daljnji duhovni razvoj.

Posebno sam zahvalan Bogu što sam se vježbao u trećemu stupnju poniznosti sv. Ignacija Lojolskog, što mi je dobro došlo u mojim odnosima s komunistima, a i u mojim odnosima u samoj Crkvi.

Najposebnije zahvaljujem Bogu na 60. obljetnici svojega svećeničkog ređenja, dakle, na svojoj DIJAMANTNOJ MISI i na 46-godišnjem biskupskom životu, od 17. prosinca 1950. do danas.

Neću ovdje nabrajati radosne i dane pune žalosti mojega biskupovanja. Dužan sam ipak zahvaliti Bogu što me nadbiskupska služba nije odvratila od mojega osnovnoga profesionalnoga zvanja u odgoju budućih svećenika, kojima sam, kroz 38 godina posvećivao znatan dio svojih biskupskih dana, kao njihov odgojitelj i kao njihov profesor, kao što je i Isus znatan dio svojega javnoga djelovanja posvetio učenju svojih budućih apostola i učenika.

Zahvaljujem od srca dragom Bogu i dragoj Gospi na svim progonima kojima sam bio izložen od naših marksista-boljševika, osobito od 1953. do jeseni 1959., zato što sam donio zabranu s najstrožim sankcijama protiv onih svećenika koji su stupili u "Staleško udruženje katoličkih svećenika", a poslije sam jednake sankcije donio protiv Teološkoga društva Kršćanska sadašnjost.

Zbog prvospomenutih sankcija bila su mi, konačnom sudskom presudom godine 1956. ukinuta oba sjemeništa i obje škole, gimnazija i teologija te konfiscirane zgrade tih škola. Teški su to bili dani i godine, ali Bog i draga Gospa nisu me ostavili ni u toj nevolji, jer se ublažila politika titoističkog komunizma prema Crkvi pa su mi oba sjemeništa vraćena te su u jesen 1962. obje škole počele opet djelovati.

Hvala Bogu na svim tim strašnim kušnjama i na njihovu sretnom završetku.

Hvala Bogu na teškoj bolesti, koja je, po sudu liječnika profesora u Zagrebu, mogla biti smrtonosna, ali me je Bog, nakon boravka od prosinca 1959. do sredine kolovoza 1960. u zagrebačkoj sveučilišnoj klinici i u vojnoj bolnici, ponovno vratio zdravlju. Uz stečeni dijabetes zbog tolikih progona i stresova, iznova sam nastavio svoju biskupsku i profesorsku službu.

Hvala Bogu što sam mogao aktivno sudjelovati na Drugome vatikanskom saboru, toj školi Duha Svetoga.

Hvala Bogu što mi je dao tolike dobročinitelje iz Italije i osobito iz Njemačke sestre franjevke i boromejke, i najvećeg dobročinitelja naše nadbiskupije, oca dr. Roberta Bacsvariya, DI, bez kojega naša nadbiskupija ne bi imala svoju konkatedralu ni tolike župne kapele i neke crkve, sagrađene u teškom vremenima komunističkog režima. Bez njega ne bismo bili mogli održati, po svim pravilima kanonskoga prava, 55. splitsku sinodu godine 1987., ni tri međunarodna znanstvena simpozija o hrvatskoj starijoj i novijoj crkvenoj i društvenoj povijesti. O. Robert imenovan je počasnim kanonikom splitskoga katedralnog kaptola, a ja sam dobio Nagradu za životno djelo od grada Splita, motiviranu mojom hrabrom i razboritom borbom za Boga, Katoličku crkvu i za hrvatski narod u vrijeme komunizma. No, ako sam ja tako nagrađen godine 1993. od splitske civilne vlasti, o. Bacsvary zaslužio bi isto takvu, ako ne i još veću nagradu grada Splita.

Hvala Bogu i papi Pavalu VI. na obnovi Splitsko-makarske, jednoć Solinske metropolije, godine 1970.

Pri kraju života zahvaljujem dragom Bogu i dragoj Gospi na osam godina svoje mirovine. Prestala mi je vlast u crkvi, po novim crkvenim zakonima, za koje sam zakone i ja glasovao na Drugome vatikanskom saboru, ali mi nije prestala milost biskupskog ređenja.

Hvala Bogu što sam kroz cijelo vrijeme svojega svećeničkog i biskupskog života mogao pratiti i prosuđivati razvoj teološke misli u nas i u svijetu, a također i kroz ovo moje umirovljeničko doba, kada mi je molitva postala glavno zanimanje pa joj posvećujem veći dio svojega radnog vremena.

Zahvaljujem Bogu što sam mogao pratiti i razvoj mistične teologije i mističnih pojava, osobito u Međugorju i izvanredne mistične pojave, koje još traju u iskustvima gospođe Vassule Ryden, pravoslavne Grkinje, koja priznaje integralni papin primat i sve što papa naučava. Prihvaćam istinitost Marijinih poruka u Međugorju i Isusovih poruka koje Crkvi dolaze preko vidjelice Vassula.

Dragi Bože, zahvaljujem Ti na daru časnih sestara koje su mi požrtvovno pomagale, od djetinjstva do danas, kao domaćice, bolničarke i suradnice u pastoralnome svećeničkom i biskupskom radu.

Zahvaljujem izvrsnim liječnicima u Splitu i u Zagrebu koji su mi spašavali i još uvijek spašavaju život.

Hvala Ti, Gospodine Bože, Gospodaru Neba i Zemlje, na slobodi koju si podario našoj domovini Hrvatskoj po našoj čudesnoj vojsci i njezinim mudrim i hrabrim vojskovođama.

Ne ostaje mi sada ništa drugo, nego da zamolim sve ljude s kojima sam dolazio u dodir u svojem 84-godišnjem životu da mi oproste sve što sam im ikada nažao učinio, a ja sa svoje strane opraštam svima sve i molim Boga da mi i On oprosti sve moje pogreške i ljudske ograničenosti pa da, pomiren s Njime i sa svim ljudima, ostavim ovaj svijet i preselim se u drugi, Božji svijet.

Gospe Međugorska, Kraljice mira, isprosi od Boga slogu i mir u hrvatskom narodu i u svim narodima svijeta!
Neka sve bude na veću slavu Božju!
Split, 17. listopada 1996.
† Frane Franić s.r.


pokoj vječni daruj mu Gospodine!
i svjetlost vječna neka mu svijetli!
počivao u miru Božjem!
Amen!
hvala ti Gospodine na ovom tvom poniznom slugi i tvom svećeniku biskupu Frani Franiću! On je za svog života bio marljivi radnik u Tvome vinogradu. Ne gledaj na krivice njegove Gospodine, nego ga privedi Svjetlu Svoga Lica.
To te molimo po Kristu našem Gospodinu!
Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 17 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 7 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr