www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 09:01

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 28 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 10 sij 2012 20:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
ANONIMNO KRŠĆANSTVO želi u nekoliko riječi (koje su kao sve takve riječi naravno izložene i nesporazumima) opisati neospornu činjenicu nakon 2. vat. sabora da čovjek može biti u milosti Božjoj opravdan i tako naći svoje spasenje, iako bez krivnje sociološki ne pripada Crkvi, nije kršten i, štoviše, misli da se mora smatrati ateistom. Teološko je pitanje pritom kako se u takvom čovjeku može zamisliti ona vjera kao rudimentarno ipak postojeća za koju je sabor izjavio da je spasenjski nužna za sve. Kod toga pitanja možemo ukazati na »putove koje samo Bog poznaje« (AG 7), kako to čini sabor, ili možemo pokušati pokazati da je u svakoj pozitivnoj ćudorednoj odluci prema glasu savjesti (jer ga nosi milost) već implicitno sadržana objavljena vjera, budući da ta »uzdižuća« milost već donosi sa sobom neki posljednji apriorni horizont razumijevanja (bezuvjetne nade u spasenje u samom Bogu) koji se može shvatiti kao (transcendentalna) objava. Pastoralno je važna ta nauka o »anonimnom kršćanstvu«. Ponajprije ona je preduvjet nade u uspjeh svakog izričito kršćanskog navješćivanja jer ona pretpostavlja čovjeka pojedinca koji već biva pokrenut onom nadom koja u sebi i u svojem porijeklu od Isusa Krista treba biti naviještena. S druge strane potiče ta nauka navjestitelja evanđelja da stalno novim nastojanjem otkriva i priziva ona nutarnja iskustva u adresatu navješćivanja koja se u njemu već nalaze ne samo u njegovoj »naravnoj« nego i uvijek milosno nošenoj upućenosti i pokretljivosti prema Bogu (u milosti koja mu je uvijek ponuđena) prije nego ga dostigne riječ Božja. Stvarni sadržaj te nauke iznose i oni koji protestiraju protiv samog naziva (npr. De Lubac H. U. v. Balthasar itd.).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 sij 2012 21:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
METANOJA (grč. = promjena mišljenja), religiozni pojam izvorno iz SZ, znači obraćenje, usmjerenje prema Bogu i već se primjenjuje u SZ za čovjeka u svim njegovim dimenzijama, tj. metanoja se dokumentira isto tako prema vani (priznavanje krivnje, post itd.), kao što je utemeljena u promjeni mišljenja (Jr 8,4 sl; 31,18 sl i dr.; Ez 18) i realizira se u novoj praksi. U tom istom smislu propovijeda Ivan Krstitelj prije svega metanoju kao apsolutni zahtjev motiviran u prijetnji sudom Božjim koji moraju ispuniti svi ljudi bez izuzetka (Mt 3,7 si; Lk 3,7 sl). Umjesto ranije poznatih izraza o metanoji propovijeda on i podjeljuje »krštenje pokore« (Mk 1,4 sl). U načelu preuzima Isus taj pojam metanoje (relativno rijetko) u svojem navješćivanju, napuštajući prijetnju sudom i posebno naglašavajući funkciju vjere kod istinske metanoje (Mk 1,15). Misao koja se javlja već u kasnom židovstvu o češćoj metanoji postaje težak problem u kasnim spisima NZ (Heb), pred pojavom popuštanja prvotnog žara u zajednicama, tako da se štaviše i kaže da nema ponavaljanja metanoje (Heb 6,6) kad kršćani padnu (psihološki, a ne teološki). Taj pojam metanoje nalazi danas svoj ekvivalent u izvornom teološkom pojmu vjere (usp. i kajanje).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 sij 2012 20:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
AUTORITET je iskustveno dokazivo dostojanstvo povjerenja ili pravni zahtjev neke osobe ili stvari (npr. knjige) koja može drugu osobu uvjeriti ili obvezati u istini neke stvarnosti ili o valjanosti neke naredbe iako one nisu neposredno vidljive. Zahtjev da se nekoga drugoga ozbiljno uvjeri ili obveze pretpostavlja da barem postoji nakana da mu se pribavi neposredni uviđaj. Neposredna vidljivost pretpostavlja najtemeljitiju informaciju, uvid u kompleksne povezanosti, obrazovanje itd. Kad autoritet uskraćuje participaciju i dijalog u tom smislu, pretvara se u autoritativni stav u autoritarnu vlast (demokratizacija, transparentnost odluka; usp. prosvjetiteljstvo). Autoritet u Crkvi legitimira se svojim služenjem na Isusovu poslanju; on se ne može jednostavno identificirati s Isusovim autoritetom niti može osporavati stvarnu kritiku pozivajući se na Isusov autoritet jer se ta kritika poziva na pripadnost crkvenog autoriteta Crkvi koja sluša i vjeruje. Prihvaćanje neke istine na temelju autoriteta znači vjeru, prihvaćanje neke naredbe na temelju autoriteta znači poslušnost; i jedno i drugo su načini posrednog spoznavanja budući da se temelje na autoritetu posrednika. O odnosu filozofije koja ne priznaje autoritet kao sistem neposrednih evidencija u svojem vlastitom izvršenju i teologije (usp. filozofija i teologija).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 20 sij 2013 11:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
KATOLIČKE ISTINE (veritates catholicae ili doctrina catholica) nazivaju se u užem teološkom smislu sve one istine koje Crkva izlaže autentično, ali ne nezabludivo (razlika prema dogmi i prema dogmatskim činjenicama). Medu katoličke istine spadaju mnogi teološki zaključci, mnoga izlaganja u papinskim enciklikama i dr. Crkva zahtijeva za tako predložene istine nutarnji pristanak, ali ne apsolutni neopozivi pristanak vjere. Taj pristanak, koji je bio zbog crkvenog autoriteta, može netko napustiti kad dođe do sigurnog uvjerenja, nakon razmišljanja koja nadilaze dosadašnje stanje pitanja, da neko mišljenje koje je Crkva iznosila autentično, ali ne nezabludivo, više ne odgovara tome pitanju.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lip 2013 17:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
PIJETIZAM je protupokret u njemačkom luteranstvu (Spener, Francke, Bengel, Zinzendorf, Herrnhuterova bratska zajednica) 17. i 18. st. protiv ukočene školske teologije i religiozno-crkvene šablone. On naglašava praktično kršćanstvo djelotvorne ljubavi, nutrine, iskustvo subjektivnog obraćenja i preobražavajuće milosti, Isusovu mistiku; s opasnošću rastakanja dogme i individualističkog samotnjaštva. Iako ga je prosvjetiteljstvo i njegova teologija uklonila, još uvijek djeluje medu pobožnima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 lip 2013 11:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 29 vel 2012 11:31
Postovi: 763
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Odlično!! Hvala na ovome. Daj nastavi, please. I pitanje: ne kužim jesi ti i Timotej (tj.bio Timotej) ili djelujete zajedničkim snagama? :D Koliko se sjećam Timotej je imao Beethoven za avatar, da?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 lip 2013 17:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Pia napisao:
I pitanje: ne kužim jesi ti i Timotej (tj.bio Timotej) ili djelujete zajedničkim snagama? :D Koliko se sjećam Timotej je imao Beethoven za avatar, da?

Ja nisan Timotej. Viruj mi, ja san intelektualac, ali taj tip je brutala kad je teologija u pitanju. Uglavnom da skratim, Timotej je ovde baniran, tako da ja nastavljam temu, a Timotej također poznat kao Jobica piše na http://pravovjerje.freeforums.org/index.php

Pia napisao:
Koliko se sjećam Timotej je imao Beethoven za avatar, da?

Da.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 lip 2013 18:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 29 vel 2012 11:31
Postovi: 763
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Fran26 napisao:
Pia napisao:
I pitanje: ne kužim jesi ti i Timotej (tj.bio Timotej) ili djelujete zajedničkim snagama? :D Koliko se sjećam Timotej je imao Beethoven za avatar, da?

Ja nisan Timotej. Viruj mi, ja san intelektualac, ali taj tip je brutala kad je teologija u pitanju. Uglavnom da skratim, Timotej je ovde baniran, tako da ja nastavljam temu, a Timotej također poznat kao Jobica piše na http://pravovjerje.freeforums.org/index.php


OK, OK, :a1430: samo sam pitala. Hvala za info. Sad nastavi s radom na temi Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 lip 2013 19:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
DUH je ono bivovanje koje je odlikovano otvorenošću prema biću, a ujedno i otvorenošću prema onome što je sam i što nije. Tim dvjema otvorenostima bivovanja prema univerzalnom biću i prema samome sebi jednako su označene obje temeljne crte duha: transcendencija i refleksija (samoposjedovanje u sebi i slobodi). U tom prelazu na cijelo biće doživljava pojedinačno ono što je samo kao »živo« i kao »subjekt«, a pojedinačno drugo koje susreće u horizontu svoga samoshvaćanja i što nije ono samo kao susret, dakle kao »objekt«. Tim distanciranjem pojedinačnog bivovanja od predmetno tuđega i na temelju mogućnosti da se cjelina bića misli i spozna duhu je moguć slobodan stav prema nečemu slobodno izabranom posebnom i time sloboda za samoodređenje vlastite biti. Konačnost ljudskoga duha pokazuje se ponajprije njegovom povezanošću na nužnost nekog djelomičnog, nepredvidivog susreta s drugim i tuđim, a time i povezanošću s vlastitim tijelom kao sredinom između subjekta i objekta. Ljudski duh dakle nije »čisti duh« nego bitni »duh-duša« koji tom povezanošću s tijelom, dakle povezanošću s prostorom i vremenom, postaje specifično »ljudski duh«. On je u mišljenju, spoznavanju i volji upućen na osjetnost duhovno-tjelesno konstituiranog cijelog čovjeka i time upućen na iskustvo koje je iskustvo samoga ljudskog duha. A takvo iskustvo ne može nikada ispuniti onaj »izlet« koji duh izvršuje na temlju svoje beskonačne transcendencije trajno i nužno kao uvjet svoga iskustva. Uvijek konačne refleksije ljudskoga duha dopuštaju u svojem zbroju i onu širinu za koju je duh otvoren, a ne mogu nikada adekvatno obuhvatiti apsolutno i beskonačno očekivanje duha. Predmetna svijest ljudskoga duha, koja uvijek zaostaje iza »izleta« toga duha, zna (iako možda i na način da ne želi zapaziti ili tematizirati) da je ona sama omogućena usmjerenošću koja nosi njegovu transcendenciju u njegovu beskonačnom pokretu, a to je temelj ljudski - konačnoga duha. Spoznaja i sloboda ljudskoga duha okružena je i nošena tim beskonačnim neshvatljivim od kojega i prema kojemu se doživljava konačni duh kao prepušten sam sebi u svojoj slobodi.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 lip 2013 19:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
DUŠA (grč. psyche, lat. anima). Za pravo kršćansko shvaćanje (neplatonsko!) učenja o duši treba unaprijed imati na umu razliku između bivovanja i realnoga principa bića. Neko bivovanje je nešto realno, jedna bit i jedna egzistencija i u pluralnosti svojih oznaka, dijelova, dimenzija itd. Kao cjelina koja sve to ima, princip bića jest nutarnji temelj nekog bivovanja zbog kojega on pokazuje pluralnost vlastitosti bez obzira na svoje jedinstvo, od kojih se jedna ne može adekvatno svesti na drugu, iako je svaka suodređena i od cjeline jer je moment te cjeline. U kršćanskom učenju duša je princip bića, a ne nešto što samostalno za se bivstvuje, što bi samo naknadno i slučajno ušlo u jedinstvo s materijalnim. Duša sačinjava s drugim principom jedincatoga čovjeka, s fizikalnom prostornošću i vremenitošću zajedno neko bivovanje, čovjeka, u substancijalnom jedinstvu, tako da svaka empirijska vlastitost koju na čovjeku doživljavamo nosi u sebi vlastitost cijeloga čovjeka (svaka naravno na različit način): tijelo je specifično ljudsko tijelo, izraz duhovno-osobnoga. Ono duhovno u čovjeku ispunjava se u povijesnom prostoru i vremenu (predstava, slika, riječ, gesta, društvo) i teži za ispunjenjem cijeloga čovjeka (uskrsnuće). Empirijski se može sresti, doživjeti, uvijek samo taj cijeli, jedincati čovjek, koji sigurno ne bi bio pravilno i dovoljno obuhvatno spoznat kad se ne bi promatrao kao duhovna osoba s pravom, nezamjenjivom individualnošću koja je više nego slučaj nekoga općeg zakona, s duhovnom spoznajom koja je više od shvaćanja biološki nužnoga i sposoban je u transcendenciji prema biću uopće, a time prema tajni Božje apsolutne istine, sa slobodom i samoodogovrnošću koja ga čini većim od momenta nekoga biološkog i tehniziranog društva. Princip takvoga ljudskog bića koje pripušta k sebi materijalno, prostorno-vremensko biće koje se daje odrediti i tako transcendirati čistu određenost materijalnoga, naziva se dušom za razliku od nutarnjeg principa prostorno-vremenskog, biološkog, slučajnog koji se naziva materija (ne smije se zamijeniti s »tijelom« koje već izriče ono što je konstituirano od duše i materije kao principa bića). Budući da se ta osobna duhovnost ne može izvesti iz materije, zato se taj princip bića »duša« mora shvatiti kao supstancijalan (usp. DS 567, tj. ne samo način bića neke druge stvarnosti), samostalan, jednostavan (tj. nekvantitativan, jer stoji prema kvantitativnom obuhvaćajući ga i spoznajući ga: usp. DS 900 si 1440 si 2828; NR 329 331). Budući da taj princip kao prava stvarnost nikada jednostavno ne propada, nego poprima nove načine djelovanja i očitovanja, budući da je samostalno suprotstavljen čisto materijalnom i budući da ima pravo vrijednosno vlastito značenje. Zato se ne može stopiti kao čisti moment materijalnoga s nekom određenom pojavnom fazom toga materijalnoga niti s njome prestati biti. Zato kaže razum i kršćanska vjera da duša sa smrću ne prestaje biti, kolikogod je fizičko-biološka svijest čovjeka pogođena smrću. »Duši« pripada besmrtnost (DS 1440 si; NR 331), iako se i ta besmrtnost ne smije zamišljati kao jednostavno daljnje trajanje »na isti način kao prije«, nego kao nadvremensko ispunjenje duhovne osobe koja se u vremenu u slobodi »izvremenjuje«, iako će i to ispunjenje biti konačno ispunjenje cijeloga čovjeka u skladu s objavom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 28 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 9 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr