www.tebe-trazim.com

@Billy, slažem se s Marijom Nadom, ne smijemo gubiti nadu. To što je netko umro bez sakramenata ne znači odmah da nije spašen. Savršeno pokajanje (iz ljubavi prema Bogu) u trenutku smrti je isto spasonosno. Pogotovo ako je netko u njegovoj blizini bio pobožan pa se i molio za njega
Negdje sam pročitala da kod Boga nema prošlosti, sadašnjosti, budućnosti, da se u stvari i mi sad možemo moliti za spas svojim predaka koji su davno preminuli.

moj je pokojni djed pred smrt meni i mami govorio da je vidio svoju ženu,našu baku i da ona šeta oko kuće, znam samo da sam se prepala kad je to rekao

Možda se čovjek na sam kraj odlučio za Isusa. Ja vjerujem da naš Otac da i zadnju zadnju šansu za spas duše. Milosrdan je On, a mi smo ti koji ćemo se odlučiti za Njega ili ne.
Moli se za tog poznanika i njegovu obitelj da im Otac da snage za dalje.

Lijepa i zanimljiva tema..
Na jednom drugom, njemackom forumu sam procitao slijedece razmisljanje: Naravno je biblijski potvrdeno da postoji Pakao. Samo je pitanje da li zaista ikoga ima tamo. Moj specijalni problem je: Svatko pa tako i najgori zlocinac ima roditelje. Cak i Hitler nije bio iz nicega stvoren nego je imao svoju majku. Majke vole svoju djecu, sto god da su ta djeca ucinila. Trpe zbog tih zlocina, ali vole svoju djecu i dalje.
Kako sad moze jedna zena, koja je mozda bila jedna dobra osoba i koja nije kriva za zlocine svog djeteta, uzivati savrsenu radost u Nebu, ako ona zna da joj je dijete u Paklu? Gubi li ta zena u Nebu pamcenje na to dijete? Da li joj Bog brise pamcenje na dijete? Ili postupa li On milisrdno zbog te zene? Ja to jednostavno ne znam.

Moje objasnjenje je bilo: Zasto je Isus rekao da puno ljudi ide sirokom cestom koja vodi u Pakao? Pakao naravno nije prazan. To je potvrdeno u Bibliji ili se ja tu varam? U Nebu smo svi mi braca i sestre. Obiteljske veze iz nasih zivota na zemlji ce biti razvezane. Sjecanja na to cemo svakako u zajednistvu dalje njegovati. Kad se Isus vrati ce sve o svima biti otkriveno. Nece vise biti mracnih tajni. To su moja razmisljanja. Nadam se da pomazu.

Nothing should be denied the blessed that belongs to the perfection of their beatitude. Now everything is known the more for being compared with its contrary, because when contraries are placed beside one another they become more conspicuous. Wherefore in order that the happiness of the saints may be more delightful to them and that they may render more copious thanks to God for it, they are allowed to see perfectly the sufferings of the damned.

Mercy or compassion may be in a person in two ways: first by way of passion, secondly by way of choice. In the blessed there will be no passion in the lower powers except as a result of the reason's choice. Hence compassion or mercy will not be in them, except by the choice of reason. Now mercy or compassion comes of the reason's choice when a person wishes another's evil to be dispelled: wherefore in those things which, in accordance with reason, we do not wish to be dispelled, we have no such compassion. But so long as sinners are in this world they are in such a state that without prejudice to the Divine justice they can be taken away from a state of unhappiness and sin to a state of happiness. Consequently it is possible to have compassion on them both by the choice of the will—in which sense God, the angels and the blessed are said to pity them by desiring their salvation—and by passion, in which way they are pitied by the good men who are in the state of wayfarers. But in the future state it will be impossible for them to be taken away from their unhappiness: and consequently it will not be possible to pity their sufferings according to right reason. Therefore the blessed in glory will have no pity on the damned.

A thing may be a matter of rejoicing in two ways. First directly, when one rejoices in a thing as such: and thus the saints will not rejoice in the punishment of the wicked. Secondly, indirectly, by reason namely of something annexed to it: and in this way the saints will rejoice in the punishment of the wicked, by considering therein the order of Divine justice and their own deliverance, which will fill them with joy. And thus the Divine justice and their own deliverance will be the direct cause of the joy of the blessed: while the punishment of the damned will cause it indirectly. Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"



Trebao si se držati Tome.

Jao Toma Kempinski. Njega sam čitao nekoć ali ne do kraja. Pročitao sam što si nalijepio od njega. Što nije tu u skladu? Svetci u Nebu će vidjeti patnje onih duša u Paklu. Time će se više radovati što su spašeni. Svetci nadalje neće suosjećati sa prokletima u Paklu. To se može nadovezati na moj teološki skroman upis.

Akvinski.


Dobro si napisao - skroman.

Bila mi je u glavi knjiga 'Naslijeduj Krista'. Tomu Akvinskog sam čitao možda po prvi put u ovom tvom prethodnom upisu.

Prava šteta.

Svi smo mi jadni i neuki.
Bez Božje milosti smo nula i ništa.