www.tebe-trazim.com

Evo ti ga na!! Ma uvjek me odlogira ćim napišem malo više slova, pa moram sve nanovo!!
I nemojte me gnjaviti previše, na dijeti sam nekoj, pa sam živčan ko krava!!

OK, daj pojedi makar jabuku, to ti ne deblja, a smirit ce ti zivce Taj CD nemam, nisam cula, ja sam skuzila da se to tebi desilo...totalno sam zbunjena..al nema frke, bude se to sve poslozilo u mojoj prelijepoj glavi

To sum it up, dakle, ta suma stabala od baba, strina, ujaka i slicno nije nis drugo neg bezvezarija. Na koljena i svi se problemi rjesavaju

Danas mi je jajčani dan!!
http://www.dijeta.com.hr/dijeta-10/


Nije i se desilo, ali nije ni daleko od istine!!


Prelijepoj glavi, hahaha, šta bi Fran dao da vidi tvoju prelijepu glavu, sigurno konbajn i sve rezervne dijelove, a i mene zanima, kad se sam toliko hvališ. Idi stavi fotku pod temu "Muška posla" na procjenu!!


Da tako je, na kraju se sve svede upravo na to. Ali da nešto ima u tome, ooo i te kako ima!! I sam se sve više uvjeravam, što u rodbini, što okolo!! Točno se vidi! Ali to su sad druge priče!!
Ne brini, samo prikazuj Mise za pokojne i moli za njih, i to je to!!

Nekako mi je ovo poučno na i zbogove teme!!
Uvijek je sve na nama, samo je pitanje, želimo li to!!

I meni je to jako čudno, teško prihvatljivo i zbunjujuće jer je Tomislav Ivančić veliko ime u tom području teologije, a nema Crkvene potvrde o tome što on naučava.
Čak, štoviše, neki teolozi to osuđuju, poput isusovca dr. Mihály Szentmártony koji kaže da "liječenje obiteljskog stabla nije duhovni pokret, nego jedan oblik alternativne terapije koja upotrebljava religiozne pojmove, pomiješane s ezoterikom". (Glas Koncila)
Isto tako P. Raniero Cantalamessa tvrdi kako: "Liječenje obiteljskog stabla nema nikakvih biblijskih temelja!" (Izvor).
Spomenuti isusovac na kraju navodi kao primjer sv. Alojzija Gonzagu, koji je imao vrlo opterećeno obiteljsko stablo grešnim precima, ali se nije utekao liječenju obiteljskog stabla nego je problem riješio putem osobne svetosti.

Tako da stvarno ne kužim tko je tu u pravu...Ivančić (i ostali naši poznati svećenici i laici) ili ovi drugi koji ne podupiru teoriju liječenja obiteljskog stabla

Koliko mi je poznato, a što sam saznao u razgovoru s jednim svećenikom isusovcem, problem je dosta vezan uz samu terminologiju "obiteljsko stablo". Također, po njegovim riječima postoje dvije "struje" i dva tumačenja koja se međusobno mimoilaze, iako u svakome ima elemenata istine.

1. S jedne strane , ako se smatra da je netko od predaka (ili njihovi grijesi) kriv za naše postupke ili da utječe na njih, te da zbog toga treba liječiti obiteljsko stablo, onda se takvo tumačenje nalazi (što je najspornije) u suprotnosti sa naukom Crkve o sakramentu krštenja.

Iz KKC o krštenju:
1263 Krstenjem se oprastaju svi grijesi, tj. istocni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporodjeni ne ostaje nista sto bi ih prijecilo da udju u Kraljevstvo Bozje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteza upravo odvojenost od Boga.

1264 Ipak u krstenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao sto su trpljenje, bolest, smrt ili slaboce vezane uz zivot, kao sto su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje pozudom ili slikovito "klicom (izvorom) grijeha" ("fomes peccati"): "Buduci da je pozuda ostavljena u nama radi kusnje, ona ne moze skoditi onima koji na nju ne pristaju i koji joj se hrabro odupiru miloscu Kristovom. Stovise `I natjece li se tko, ne ovjencava se ako se zakonito ne natjece'" (2 Tim 2,5).

Takvo tumačenje obiteljskog stabla ne može biti prihvaćeno od Crkve (i jedne "struje"), no sami nauk o krštenju ( i osobnoj odgovornosti) još ne daje sve odgovore jer...

2. S druge strane, u stvarnosti se u nekim obiteljima uočavaju slični ili isti grijesi predaka i potomaka. Pogotovo to mogu uočiti svećenici koji rade u pastoralu s ljudima. Ako se s druge strane ta stvarnost pokušava zanijekati ili zanemariti jer za nju možda ne pronalazimo odgovor, ona svijedno ostaje prisutna i opet se očituje.
Tu dolazi do problema gdje ajmo reći ova "prva struja" (Szentmartoni i drugi) nudi odgovore na čisto psihološkoj razini, ne ulazeći u mogućnost duhovnih uzroka.

Takvo tumačenje ova "druga struja" (svećenici koji se u pastoralu susreću s tim problemom) također neće nikad prihvatiti, jer u stvarnosti vide ne psihološku, nego duhovnu vezu.

Svećenik s kojim sam bio u razgovoru ovo vidi kao međusobno mimoilaženje ove dvije struje, te tvrdi da kod obje ima istine. On problem objašnjava otprilike ovako:

Istinit je s jedne strane nauk o krštenju i osobnoj odgovornosti, i istinito je s druge strane da se u stvarnosti u određenim slučajevima može uočiti veza između grijeha predaka i potomaka. No, grijeh je stvarnost duhovne prirode koji se ne prenosi preko krvi, krvnom vezom, nego nas na grijeh nagovaraju demoni koji su duhovna stvarnost, i koji su bestjelesna bića. Tako da je normalno da određeni demoni koji su napastovali nekog od predaka, napastuju i nekog od potomaka. Možda i zbog toga što u toj obitelji nisu naišli na otpor, te su se onda zadržali u njoj. Pošto smo duhovna bića ne možemo sve tumačiti čisto psihološki bez promatranja duhovne sfere. Rješenje nije liječiti obiteljsko stablo kao neku krvnu vezu, nego boriti se protiv demona koji su napastovali pretke, te možda opet napastuju neke potomke. Boriti se treba molitvom, postom, sakramentima. U tome slučaju boriti se može i služenjem svetih misa na tu nakanu.

To je otprilike tumačenje jednog svećenika koji na taj način pomiruje ove dvije struje i po meni izvlači najviše istine od obje.

Tako nekako!!
Naravno da u svemu tome ima nešto, itekako ima!!

Slažem se sa tim isusovcem
s tim, da je po meni više istine na tezama koje zastupa 2 . struja

sam citirani čkanak iz KKC mi daje podlogu za to:
1264 Ipak u krstenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao sto su trpljenje, bolest, smrt ili slaboce vezane uz zivot, kao sto su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje pozudom ili slikovito "klicom (izvorom) grijeha" ("fomes peccati"): "Buduci da je pozuda ostavljena u nama radi kusnje, ona ne moze skoditi onima koji na nju ne pristaju i koji joj se hrabro odupiru miloscu Kristovom. Stovise `I natjece li se tko, ne ovjencava se ako se zakonito ne natjece'" (2 Tim 2,5).

čak je manje važno da li sklonost ka grijehu ide preko krvi ili su u pitanju demoni koji napastvuju potomka
očito je , da postoji grijeh koji i dalje čine potomci, odnosno da su ranjiviji na činjenje toga grijeha!
a to ima veze sa obiteljskim stablom

ako su to utvrdili mnogi svećenici na tereni, koji rade sa ljudima, onda mislim da o tome najviše znaju...i ja im više vjerujem
sigurno više od salonskih teoretičara koji malo ili nimalo nemaju kontakta sa vjernicima u praktičnom životu!