www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 00:55

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 33 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: Ne mogu više.
PostPostano: 07 lis 2013 08:53 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2012 12:26
Postovi: 35
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Jednostavno ne mogu. Dosta mi je života, dosta mi je toga što uvijek moram biti drugačija i isticati se, dosta mi je gastritisa (illi čega već), dosta mi je toga što nikada nisam imala prijatelje niti ikakvu osobu koja bi bila tu samo radi mene, koja bi me voljela bez obzira na sve. A posebno mi je dosta usamljenosti i nerazumijevanja. Želim umrijeti, ali ni to ne mogu napraviti jer se bojim. Dosta mi je straha.
Samo se želim barem jednom u životu osjećati prihvaćeno, a žalosno je to što znam da se to nikada neće dogoditi.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 09:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
Lucija :) napisao:
Jednostavno ne mogu. Dosta mi je života, dosta mi je toga što uvijek moram biti drugačija i isticati se, dosta mi je gastritisa (illi čega već), dosta mi je toga što nikada nisam imala prijatelje niti ikakvu osobu koja bi bila tu samo radi mene, koja bi me voljela bez obzira na sve. A posebno mi je dosta usamljenosti i nerazumijevanja. Želim umrijeti, ali ni to ne mogu napraviti jer se bojim. Dosta mi je straha.
Samo se želim barem jednom u životu osjećati prihvaćeno, a žalosno je to što znam da se to nikada neće dogoditi.

Ajme meni, pa tek si prohodala.
Zašto se ističeš??
Što je po tebi pravi prijatelj?
Koja bi te voljela??!!! Imaš li roditelje za sada!!
Usamljen je bio i kralj svih kraljeva, zato se ne čudi, a ima za početak sigurno ovdje koji te razumiju pamakar za početak i virtualno!
Kuš umrijeti, joj kad bi se mogli đorati za godine, a strah ti je dobar prijatelj ali jako loš gospodar!!
Gastritis imaju svi, pij redovno gorki čaj za gastritis i proći će, bar sad dok je jesen će malo smetati, ali kasnije i to prolazi, otjerat će ga leptirići u stomaku kad dođe neki "Zdravko Čolić"!! :wink:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 09:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1065
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Draga Lucija nemoj misliti da si sama uh koliko nas ovdje takvih ima...samo ću ti reć da je najlakše odustati ali je velik onaj koji se bori i ne odustaje...Nek ti dragi Bog bude na pomoći...molit ću za tebe danas da ti Bog pokaže put...BTB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 11:19 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2012 12:26
Postovi: 35
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
poriluk, naravno da se ne mislim ubiti radi nerazumijevanja, a i ne vjerujem baš da je puno ljudi prošlo ono što i ja.
Imam tatu koji je invalid, mama mi je imala rak i s 11 godina sam morala preuzeti vođenje cijelog kućanstva, brat mi ima epilepsiju, a ja sada po novom imam gastritis i IBS. I ne, ne mogu se SADA ponašati u skladu sa svojim godinama ako sam s 11 bila prisiljena odrasti. Tako da možda jesam mlada, ali sam proživjela više toga nego neki odrasli. Od toga da sam skoro nekoliko puta izgubila majku pa do financijskih problema cijele obitelji koji su nam tada, na žalost, bili najmanji problem.
Tako da mislim da nije u redu omalovažavati tuđe probleme jer nikako ne možeš znati što se sve događa u tuđim životima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 11:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Lucija :) napisao:
Samo se želim barem jednom u životu osjećati prihvaćeno, a žalosno je to što znam da se to nikada neće dogoditi.


Pa" progldaj "duso draga..Tko si ti da znas da se to nikada nece dogoditi..???? Ne znam,ali cula si za volju Bozju...Budi strpljena ..Pronadji razlog tvom strahu,sta je to cega se bojis???
Poradi na sebi i osluskoj sta ti Bog s tim zeli reci !

Tvoj prpblem ne moze biti toliko tezak,da bar ne mozes promjenuti svoje misljenje...Vjeruj mi ima puno gorih slucajeva u zivotu od ovog tvoga problema,pa ljudi nisu toliko ogorceni! To pricam iz iskusta,jer sam se sama opekla kada sam rekla, "mene vise nista ne moze iznenaditi,jer sam vec svasta dozivjela, i prosla" Itekako,moze uvjek biti gore...I nikada vise necu to reci,da iz mojih usta izadje..Jer se "uvjek" moze dogoditi,sto je jos teze i gore za nas...To je kriz,a u krizu je spas..

Prepusti Gospodinu puteve svoje i ON ce te voditi...Kazi Mu..."Isuse,evo ti ,pa misli se Ti"


Zadnja izmjena: rebeka; 07 lis 2013 11:36; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 11:42 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2012 12:26
Postovi: 35
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
poriluk napisao:
Lucija :) napisao:
poriluk, naravno da se ne mislim ubiti radi nerazumijevanja, a i ne vjerujem baš da je puno ljudi prošlo ono što i ja.
Imam tatu koji je invalid, mama mi je imala rak i s 11 godina sam morala preuzeti vođenje cijelog kućanstva, brat mi ima epilepsiju, a ja sada po novom imam gastritis i IBS. I ne, ne mogu se SADA ponašati u skladu sa svojim godinama ako sam s 11 bila prisiljena odrasti. Tako da možda jesam mlada, ali sam proživjela više toga nego neki odrasli. Od toga da sam skoro nekoliko puta izgubila majku pa do financijskih problema cijele obitelji koji su nam tada, na žalost, bili najmanji problem.
Tako da mislim da nije u redu omalovažavati tuđe probleme jer nikako ne možeš znati što se sve događa u tuđim životima.


otac mi tukao majku na badnjak kada sam imao 12 godina, nezaposlen sam, tražim posao ništa od njega, samopozdanje nikakvo, suicidalne misli imao(prošlo hvala Bogu), nemam nikakvu curu 4 godine...radi ovih prije navedenih stvari, psihički sam sjebxx, nemam nešto prijatelja, tu sam dosta ja sam kriv, upao o sotoninu mrežu pornografije, depresija, beznađe, upao u kolotečinu lijenosti...itd...

p.s. imao sam i ja gastritis i znam ja kakva je to bol...od nervoze jel tako?


Najčešće da, od nervoze.
Stvarno mi je žao zbog svega što si proživio, nažalost, ne događaju se loše stvari samo nama.
Znam i sama da većina tih problema koje imam dolaze od mene same, ali jednostavno si ne mogu pomoći. Uvijek čujem onaj glas koji mi govori da nikada neću biti poput ostalih, da će uvijek biti kao sada, a teško je ne povjerovati onome što stalno ispočetka slušaš. Čak i jučer, nakon ispovijedi i pričesti, nisam se mogla riješiti tog osjećaja. Dapače, bio je jači nego ikada.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 14:00 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2012 12:26
Postovi: 35
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Zanimljivo, ovaj zadnji post gdje piše šta da molim nisam vidjela. Uopće mi se nije prikazalo kao da je netko odgovorio na njega. :)
Htjela sam reći da mislim da to nisu kušnje i napadi Zloga jer ja toga nisam vrijedna. Pa ja ne mogu izdržati niti pola sata nakon ispovijedi a da ne zgriješim. Te kušnje su imali sveci, a ne grešnici i obični ljudi poput mene.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 14:04 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2012 12:26
Postovi: 35
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Baš sam bila guglala krunicu Srcu Isusovom jer nisam znala kako se ona moli i shvatila sam da je to ona krunica koju sam molila cijelo ljeto radi jedne molbe koju mi je Bog uslišio, a zavjetovala sam se da ću je moliti 3 mjeseca, tj. od kraja pa do početka školske godine.
Koja slučajnost. :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 14:06 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Lucija :) napisao:
Zanimljivo, ovaj zadnji post gdje piše šta da molim nisam vidjela. Uopće mi se nije prikazalo kao da je netko odgovorio na njega. :)
Htjela sam reći da mislim da to nisu kušnje i napadi Zloga jer ja toga nisam vrijedna. Pa ja ne mogu izdržati niti pola sata nakon ispovijedi a da ne zgriješim. Te kušnje su imali sveci, a ne grešnici i obični ljudi poput mene.

jel to tvoje grijeh ili napast? Ja sam imao prisilne misli, vrlo ružne ali nisam shvaćao da je to napast tj.dolaze mi prislino i to nisam mogao kontrolirati ali sam shvatio da to nije grijeh tek kad mi je to jedan svećenik objasnio. Ali sam se napatio do tada jer sam mislio da sam najgori čovjek na svijetu. Bilo mi je užasno. Idem gradom, ugledam jednog lopova i mislim u sebi: "Blago tebi...ti jesi lopov ali ja sam gori, najgori čovjek na svijetu...". Mislim sad se tome mogu smijati ali tih 20-tak dana koliko su me salijetale te misli mi je bilo užasno. Tek kad mi je jedan svećenik objasnio da su to prisilne misli i da to nije grijeh, tek tada su te misli nestale


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2013 14:09 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2012 12:26
Postovi: 35
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
običan momak napisao:
Lucija :) napisao:
Zanimljivo, ovaj zadnji post gdje piše šta da molim nisam vidjela. Uopće mi se nije prikazalo kao da je netko odgovorio na njega. :)
Htjela sam reći da mislim da to nisu kušnje i napadi Zloga jer ja toga nisam vrijedna. Pa ja ne mogu izdržati niti pola sata nakon ispovijedi a da ne zgriješim. Te kušnje su imali sveci, a ne grešnici i obični ljudi poput mene.

jel to tvoje grijeh ili napast? Ja sam imao prisilne misli, vrlo ružne ali nisam shvaćao da je to napast tj.dolaze mi prislino i to nisam mogao kontrolirati ali sam shvatio da to nije grijeh tek kad mi je to jedan svećenik objasnio. Ali sam se napatio do tada jer sam mislio da sam najgori čovjek na svijetu. Bilo mi je užasno. Idem gradom, ugledam jednog lopova i mislim u sebi: "Blago tebi...ti jesi lopov ali ja sam gori, najgori čovjek na svijetu...". Mislim sad se tome mogu smijati ali tih 20-tak dana koliko su me salijetale te misli mi je bilo užasno. Tek kad mi je jedan svećenik objasnio da su to prisilne misli i da to nije grijeh, tek tada su te misli nestale


Ne znam, stvarno. Pokušavam se boriti protiv grijeha i svaki put odlučim izdržati, ali nikada ne uspijem.


Imam 17 godina, još sam mlada, znam. :D
I muče me preodrasle stvari. To mi svi govore. Ali osjećam se starije, i po životnom iskustvu i po svemu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 33 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 16 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr