musavi napisao:
Martina, cestitam na iskrenom i detaljnom postu o temi koja nije lagana
Imam par pitanja.
Kao prvo, jesam li te dobro shvatio: smatras da su dogadjaji u SZ stvarni povijesni dogadjaji, a ne npr. metafore za borbe s grijehom itd.? I smatras da su bezbrojni pokolji i nasilje u SZ odgojna mjera, jel tako?
Ako da:
1. Jel naredit pokolj djece i porobljavanje ljudi stvarno najbolja odgojna mjera koju bi ocekivala da dobri svemoguci bog moze smisliti?
2. Sto nas je time naucio?
3. Po cemu su ljudi, primjerice, Abrahamovog doba, bitno drugaciji od onih Isusovog doba, tako da su ovi drugi bili "spremni" cuti Isusov nauk, a ovi prvi ne? Zasto ga ne bi shvatili? Zar su Isusove propovjedi toliko ne-univerzalne, a on nije mogao smisliti bolje kojima bi se mogao pribliziti svim ljudima?
Musavi...kada Boga spustiš na razinu i dimenziju čovjeka, onda postavljaš pitanja kakva ti postavljaš. Vjernik to gleda drugim očima...vjernik zna da Bog gleda u srca i duše ljudi i da zna o ljudima (o svakom ponaosob) što mi nikada nećemo znati, niti shvatiti...On zna što nam treba i točno zna kojim jezikom i na koji način sa svakim mora razgovarati i obračati mu se. I uvijek nam daje ono što je najbolje za nas...
1. Da, ja vjerujem da je to bila najbolja odgojna mjera u to doba i u tim prilikama...jer da je postojala bolja Bog bi je koristio.
2. Naučio nas je da je On Gospodar života i smrti...da On život daje, ali i uzima...ako smo uz Boga On je uz nas i nitko nam ništa ne može...ako smo protiv Boga...onda smo uz posrnulu i odbačenu zvjerku, a samim time smo izabrali svoj put odbačenosti. Sjeti se Sodome i Gomore...Bog bi bio poštedio cijelo stanovništvo (i one nepravedne) kad bi u njima našao pravednike...ali nije ih bilo. Bog zna zašto nešto radi i zašto baš na taj način, a ljudi bi to silno htjeli svojim ograničenim mozgičem shvatiti iako za to nisu sposobni.
3. Pravovremenost (timeing) je nešto što ljudi također teško prihvaćaju. Kada mole žele to odmah i sad inače im vjera naglo pada i odmah ih počinje nagrizati sumnja. Jučerašnja čitanja na sv.misi su baš govorila o tome. Znam po sebi..nekada sam i ja molila na takva način...Bože daj mi ovo...daj mi ono...i kada se to nije ostvarilo...razočarenje. Međutim, s nekim vremenskim odmakom shvatiš da te neka nevidljiva ruka kroz život vodila baš onako kako je za tebe najbolje...npr. kada sada pogledam u svoju prošlost, shvaćam da je nekad najbolje za mene bilo da mi Bog ne usliši molitvu, a ponekad me baš nešto što mi se dogodilo (a bilo je suprotno onome što sam molila) dovelo do onog cilja za koji sam molila...ako me možeš shvatiti.
Zašto je Isus došao baš kad je došao, a ne prije...očito da ljudi nisu bili spremni (još su bili djeca)...isto pitanje možeš postaviti...zašto u prvom razredu osnovne škole odmah ne počinju s literaturom i lektirom iz srednje škole...teško da bi prošlo jer još ne znaju ni čitati, a i da znaju čitati opet ne bi shvatili poantu te literature...možda neki i bi, ali većina sigurno ne bi...postepenost je najbolji način ... istina to je proces i to traje, ali zbog konačnog rezultata to se isplati. A konačni cilj je da se što više duša spasi i vrati Stvoritelju. Kod uvođenja nečeg novog bitno je da je kritična masa onih kojima je to namjenjeno spremna to prihvatiti i shvatiti, pa da može prenjeti dalje...inače je sve uzalud...a činjenica da je Kršćanstvo preživjelo više od 2.000 godina, uz sve uspone i padove, dokaz je da je timeing bio pravi.
Sve to nas je pripremalo za sada kada Bog nije toliko direktno i vidljdivo prisutan na Zemlji (iako je, samo Ga ljudi, okupirani sami sobom, ne primjećuju), odnosno nema te direktne komunikacije kao nekada. Sada je vrijeme kušnje...knez ovoga svijeta zna da mu je kraj blizu i na sve moguće načine pokušava spriječiti da se duše očiste i vrate Stvoritelju. Mi to duboko u sebi znamo, samo je pitanje da li prihvaćamo ili idemo linijom manjeg otpora, pa se uvjeravamo da je smrt kraj i da se jednostavno treba iskoristiti i isprobati sve što ti zemaljski život pruža, bez da se uopće potrudimo upoznati duhovnu razinu.