www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 19:56

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 17  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 23 ruj 2012 10:54 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 16 ruj 2012 17:14
Postovi: 59
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Feuerbach, Marx i Freud su smatrali, da nije Bog stvorio covjeka, nego da je covjek stvorio Boga. To je dijametralno oprecno tvrdnji iz Biblije, Postanak 1, 26, 27), gdje stoji napisano:
"I rece Bog: Nacinimo covjeka na svoju sliku, sebi slicna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci-svoj zemlji- i svim gmizavcima sto puze po zemlji. Na svoju sliku stvori Bog covjeka, na sliku Bozju on ga stvori, musko i zensko stvori ih."

I jos slijedece:
"Jahve, Bog, napravi covjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah zivota. Tako postane covjek ziva dusa." (Postanak 2, 7)

Nasi vrli filozofi i psiholozi su pogrijesili, jer Bog niti jest niti moze biti projekcija ljudskog duha, jer sve sto je moguce projicirati u nasem duhu, mora biti i u stvarnosti egzistentno, neovisno da li se tu radilo o objektima vanjskog ili unutrasnjeg svijeta.

Na drugoj strani, mnogi teolozi i filozofi, te matematicari i logicari su pokusali dokazati Boga, pa mi imamo tzv. ontoloske dokaze Boga iz pera A. od Canterbury-a, R. Descartesa, K. Gödela i mnogih drugih.
Kozmoloske dokaze od T. Akvinskoga i Plantinge.
Teleoloske dokaze od obje grupe.
Kant je pokusao te dokaze oboriti, a mnogi misle da mu je to i uspjelo.

Sto mislite: Da li mi ljudi mozemo dokazati Boga?

Ja sam sklon misljenju, da mi modernom znanstvenom metodom nismo u stanju dokazati Bozje postojanje, jer Bog je apsolutni Duh koji ne podlijeze relativnom svijetu. Naime, mi mozemo iskljucivo ono dokazati, iznad cega se sami svojom inteligencijom i razumom izdizemo.

Facit: Problem Bozje egzistencije nije izgubio na svojoj zanimljivosti od prapocetaka do danas, pa cak niti za vjernike, jer nitko od nas uvjek bio toliko siguran u to, da nebi bio posumnjao. On i danas fascinira plejade filozofa i mislioca iz svih domena, pa bi bilo zanimljivo pogledati vrijednost Bozjih dokaza u kojoj mjeri su vjerodostojni opcenito, i u danasnje vrijeme, konkretno?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2012 10:57 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 16 ruj 2012 17:14
Postovi: 59
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Inkarnacijom i resurekcijom Isusa Krista, Bogocovjeka situacija se nije uopceno promjenula, ali je za nas sljedbenike Isusa Krista, postala racionalno objasnjiva. Zasto ljudi traze dokaze Bozjeg postojanja?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2012 14:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
..ako veruješ, ne trebaju ti dokazi, osetiš svaki dan....
čitaj Zdraveta iz knjige Herberta Madingera...Temelji vjere
ako ne veruješ, moli se jer je i vera milost..
izbor je tvoj.....
biraj


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 stu 2012 14:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2335
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 39 zahvala
Kad mi je bilo teško povjerovati da Bog zaista postoji i kad mi se to činilo kao nekom utjehom za nas propadljive ljude, pitala sam se zašto nije moguće da svi jednostavno ZNAMO da Bog postoji, tj. zašto On ipak nije vidljiv našim ljudskim očima?
Kad sam prije par godina duboko o tome razmišljala...i tih sam dana bila u dubokoj vjeri...znam da sam nekako u mislima došla do odgovora na pitanje zašto to nije moguće i zašto baš MORA BITI tako da Ga nikad ne vidimo ovdje na Zemlji...No taj sam odgovor i taj osjećaj zaboravila. Bile su to minute milosnog spoznanja...ali zaboravih taj odgovor...a riječima ga ni tad nisam umjela iskazati...

Može li netko na jednostavan način pokušati objasniti zašto je za vjeru potrebno baš to - da Boga nikad ne vidimo svojim zemaljskim očima...?
Ja nemam jednostavan odgovor...samo pokušaj objašnjenja kroz ono da neki ne bi povjerovali sve da Ga i vide....pa tako to onda i nije potrebno....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 sij 2014 20:08 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 06 stu 2013 14:53
Postovi: 9
Lokacija: Split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Da, moguće je dokazati da Bog postoji.

Mnogi ljudi to ne znaju, jer o tome se rijetko piše.

Ne samo to, nego je istina vjere (dogma) koju je proglasio Prvi vatikanski koncil da čovjek može naravnim svjetlom razuma doći do spoznaje da Bog postoji.

To i piše u Svetom Pismu, na više mjesta.

Ako ima onih koje bi zanimala ova tema, pisat ću o njoj još.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 sij 2014 20:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Aristotel napisao:
Da, moguće je dokazati da Bog postoji.

Dokaži. Slika

Aristotel napisao:
Ako ima onih koje bi zanimala ova tema, pisat ću o njoj još.

Pretvorio san se u uho. Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 sij 2014 09:19 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 06 stu 2013 14:53
Postovi: 9
Lokacija: Split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Evo, počnimo od Svetog Pisma.

Sveti Pavao piše u Poslanici Rimljanima:

"Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo." (Rim 1,19-21)

Ovdje sveti Pavao govori o poganima, o onima koji nisu primili Objavu Božju kao Židovi. Tumači da su oni ipak odgovorni, jer su mogli očito spoznati da Bog postoji po djelima njegovim, po stvorenjima, po stvorenom svijetu.

O ovoj temi ima u Starom Zavjetu još puno više.
Tako u Knjizi mudrosti piše:

"Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zaključiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći; živeći među djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo naličje stvari jer vide toliko ljepote. Pa ipak, oprostiti im ne treba: jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!" (Mudr 13,1-9)

Nastavak slijedi...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 sij 2014 09:46 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Oprosti što se ubacujem, prije nastavka, ali sam pronašao tekst,
a, mislin da san ga već stavija neđe, a ne morem nać, al
ne mere da škodi...
" Je li čovjeku potreban Bog? Možda nije. Ako čovjek odluči posvetiti svoj život slikanju onda će on cijeli svoj život slikati i to će mu biti smisao života. Ako odluči posvetiti svoj život sviranju onda će on cijeli svoj život svirati.



Ako odluči posvetiti svoj život sviranju onda će on cijeli svoj život svirati. Ako odluči posvetiti svoj život fizici onda će biti fizičar. Možda će nekome biti glavni smisao osnivanje obitelji, a možda će nekom biti i osnivanje obitelji i fizika. Smisao života je obrnuto proporcionalan količini želja pojedinca. Što više pojedinac ima želja, život ima manje smisla. Što ih ima manje, život ima više smisla. Želje treba podijeliti u dvije skupine: niže želje i više želje.
Niže želje su želje koje nikako ne mogu predstavljati smisao života. Niže želje stalno nastaju i što više trčimo za njima to ih i više imamo te se smisao života jednostavno gubi zbog prevelike količine želja. Te želje najčešće možemo ostvariti pomoću novca, npr. kupovina novog automobila. Kada bi te želje bile smisao života onda bi život bio bitka u kojoj je čovjek automatski gubitnik pošto je nemoguće zadovoljiti sve takve želje. Nužan produkt zadovoljavanja takvih želja jest povećanje broja stvari koje posjedujemo, a to pak dovodi do gubljenja sebe. Zašto? Zato jer, kao što je to jedan mudar čovjek rekao: Čovjek ne posjeduje stvari, već stvari posjeduju čovjeka.


Nasuprot njih su više želje, želje koje ne možemo ostvariti jednostavnom kupovinom. Te želje ne stvaraju nove želje već stvaraju trajno zadovoljstvo u čovjeku te daju smisao njegovom životu. Jedna od tih želja mogla bi biti želja da pojedinac nauči slikati. Ako je to njegova prava želja, a ne samo neka od mnogih fiks-ideja s kojima se zbilja puno puta u životu susrećemo, onda je on našao smisao svog života. Kada nauči slikati onako kako on želi, slikanje će ga ispunjavati i ono će biti izvor njegove sreće.
Dakle, u višim se željama nalazi smisao života pojedinca i izvor njegove sreće. Ali, da bi pojedinac zbilja bio sretan on mora biti sretan i u slobodno vrijeme i na poslu. A biti sretan na poslu je veliki problem jer što ako, kao većina ljudi, ne radimo posao koji volimo? Jednostavno – ili ga nemojte raditi ili ga pokušajte zavoljeti. Raditi posao koji ne volite je najveća kazna kojom netko sam sebe može kazniti – 8 sati dnevno, 40 sati tjedno, 160 sati mjesečno raditi nešto samo da bi mogli platiti kredite i račune. A kako dolazi do toga da ljudi rade poslove koje ne vole? Jednostavno.


Ako dijete nema želju za određenim poslom u 8. razredu osnovne škole ili u 4. razredu srednje škole onda se obično gledaju koje su mu najbolje ocjene i prema tome ga se šalje u određenu srednju školu ili fakultet, s objašnjenjem: U tome ima novaca. I tako to djete odraste i postane čovjek koji radi posao koji najvjerojatnije ne voli. Zašto? Jer se novcem ne može kupiti prava sreća. Novcem se jedino mogu zadovoljiti niže želje, a rezultat toga nije prava sreća već privremena sreća i nove niže želje.


Ako je rezultat svih viših želja zadovoljstvo i sreća čovjekova i ako su više želje jedini smisao ljudskog života onda bismo mogli zaključiti da je smisao života: zadovoljstvo i sreća pojedinaca nastala zadovoljavanjem viših želja. A sada recimo ovo: smisao života pojedinca nužno mora biti nešto što će unaprijediti čovječanstvo. I sada, hoće li sretni ljudi unaprijediti čovječanstvo? Naravno. Ali, ima nešto što će više unaprijediti čovječanstno od sretnih ljudi, a to su moralni ljudi. Nisu li svi sretni ljudi nužno moralni ljudi? Nisu jer čovjekova sreća nije konstantna, u svim situacijama čovjek ne može biti sretan, a ako je sreća izvor njegovog morala onda niti neće biti moralan u svim situacijama. Na primjer, slikar izađe van s prijateljima, popije malo više, otiđe voziti i slučajno udari pješaka. Pošto zna da će imati velikih problema sa zakonom ostavlja anoniman poziv hitnoj pomoći i odlazi doma. Je li to bio moralan potez? Nije, zato jer je pješak možda iskrvario prije nego što je hitna došla, a slikar je to možda mogao spriječiti. Dakle, to je nemoralan potez. Moralan bi bio da je ostao i pomogao unesrećenom. Zašto nije? Zbog mogućnosti tužbe i kazna koje bi dobio. Zato jer je njegov moral podređen ljudskim zakonima, iako je on slikar koji svoju sreću i smisao života vidi u slikanju.


Dakle, sretni ljudi neće previše unaprijediti čovječanstvo pošto nisu nužno moralni, a to znači da jedino moralni ljudi mogu unaprijediti čovječanstvo. I sada, prema tome pogledu na smisao života slijedi da je čovjekov smisao života moralan život. A kako naučiti moralno živjeti? Tko najviše uči ljude što je moralno, a što nemoralno? Religije. Iako svaka religija ima i iracionalnih elemenata i iako se pojam religija uporno pokušava staviti u negativan kontekst kao sredstvo za manipulaciju ljudima, religija je nužna jer je upravo ona izvor morala. Na primjer, Isusovo zlatno pravilo: Ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama. Kada bi se tog pravila pridržavao cijeli svijet niti jedan ljudski zakon uparen s naizgled racionalnom prosudbom ne bi mogao ,,natjerati" osobu da učini nešto nemoralno, to jest, ne bi mogao pokolebati moral u osobi pošto bi on bio podređen Božjem zakonu, a ne ljudskom.


Dakle, smisao života je moral, a izvor morala je u religijama. A kako su nastale religije? Zbog velikih proroka koje je slijedio velik broj ljudi. A što su ti veliki proroci tvrdili? Da su oni Božji glasnici, Božje sluge, itd. Dakle, izvor velikih proroka je njihova spoznaja Boga, svejedno u kojem se on obliku zamišljao (svejedno koja religija). I sada imamo ovo: moral – religije – proroci - Bog. Ako je smisao života moral onda je smisao života religija, a onda je smisao života ugledanje na proroke, a onda je smisao života spoznaja Boga.


Da rezimiram: Smisao života jest spoznaja Boga. Ali, i spoznaja Boga je želja. Spada li ona u niže želje? Nikako. Spada li u više? Isto ne, pošto bi onda bila jednaka želji da pojedinac postane slikar. Dakle, postoji još jedna vrsta želje, koja je superiornija i višim i, naravno, nižim željama i u čijoj skupini ne postoji niti jedna želja osim te. Najviša želja – želja za spoznajom Boga.
Život ima više smisla ako pojedinac ima manje želja. Najviše želja je u nižim željama, puno manje u višim, a samo jedna u najvišoj želji. Znači li to da je najisplativije biti svećenik? Možda, ali svaki čovjek ima svoju svrhu i nisu svi stvoreni da bi bili svećenici. Svjestan sam da će neki moralan život iskoristiti kako sredstvo koje će im pomoći u ostvarenju nekih vlastitih viših želja. Možda oni i neće vjerovati u Boga ili u proroke ili u religije. Ali živjet će moralno. A to je najvažnije – moralan život. Dok u osobi postoji moral postoji i mogućnost da shvati koje su stvari u čovjekovom životu najvažnije."

Autor: Vedran Kovačević
****************************
samo moralan život može biti normalan život
blaženi oni koji ne vidješe, a povjerovaše...
"„Sve je moguće onome koji vjeruje!" (Mk9,23) Tako je uzviknuo sam Isus kad su mu doveli dječaka iz kojega njegovi učenici nisu mogli istjerati zlog duha. Dječakov otac je na to uzviknuo: „Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" U ove dvije rečenice, u ova dva uzvika sadržan je sav odnos između nas koji vjerujemo u Isusa i samog Isusa. Naša vjera je paradoks. Dječakov otac je taj paradoks izrekao u formuli: „Vjerujem, ali pomozi mojoj nevjeri!" Da, vjerujem, ali moja vjera je slaba, opterećena sumnjom i strahom. Da, vjerujem, ali moja vjera je često na granici nevjere. Pomozi mi Isuse da potpuno povjerujem. Pomozi mojoj nevjeri. Iskrenost tog čovjeka je dirljiva. I očaj koji je progovorio iz njega, kao i iz svakog čovjeka kad se suoči sa strašnim iskušenjima vlastite vjere. Vjera vjernika i nevjera nevjernika mogu se ponekad susresti u jednoj nevidljivoj točci, kad se začudo otkriva nevjera vjernika i vjera nevjernika. Taj paradoks je još najtajnovitiji. Deklaracija vjere sama po sebi ništa ne mora značiti ako nije potvrđena živim svjedočanstvom. Jednako tako, deklaracija nevjere, može značiti samo prkos ili nešto drugo iza čega se skriva očajnička potreba da se vjeruje!

Zašto je to tako? Zato jer vjera nije uvjerenje. Vjera nije intelektualni stav, vjera nije znanje. Vjera nije ni ideologija ni običajnost. Vjera je prije svega iskustvo, ali kakvo iskustvo! Vjera je duhovno-egzistencijalni stav čitave osobe. Ako ne prožimlje čovjekovu duhovnu i egzistencijalnu stvarnost, vjera nije ništa više od puke teorije. Vjera obuhvaća i esenciju i egzistenciju. Ona je potvrda esencije u samoj egzistenciji. I obrnuto, potvrda egzistencije u esenciji. Problem stare filozofije, odnosno metafizike je u tomu što je bitak apstrahirala od egzistencije i pojavnosti. Međutim, vlastiti bitak ne možemo zamisliti bez njegove ovjere u svojoj konkretnoj egzistenciji. Sam Isus je ušao u ljudsku stvarnost, u sasvim određenu egzistenciju, bio je drvodjelja, zarađivao je za svoj kruh, prošao je ovim svijetom stvarno, a ne iluzorno. Ušao je u krv i tijelo, i bio je od krvi i tijela kao čovjek. Tu se bitak potvrđuje kao stvaran, opipljiv. I jedino tako vjera može izražavati bit ljudske egzistencije. Ako je vjera identična bitku i egzistenciji, onda doista je sve moguće onomu koji vjeruje. Vjera više nije uvjerenje o kojemu se raspravlja, nego je vjera ona snaga koja nemoguće čini mogućim jer otvara nove dimenzije poimanja, vidi skrivene svjetove i otkriva duhovnu stvarnost postojanja."
autor, Zoran Vukman, http://velecasnisudac.com/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 sij 2014 17:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Aristotel napisao:
Evo, počnimo od Svetog Pisma.

Sveti Pavao piše u Poslanici Rimljanima:

"Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo." (Rim 1,19-21)

Ovdje sveti Pavao govori o poganima, o onima koji nisu primili Objavu Božju kao Židovi. Tumači da su oni ipak odgovorni, jer su mogli očito spoznati da Bog postoji po djelima njegovim, po stvorenjima, po stvorenom svijetu.

O ovoj temi ima u Starom Zavjetu još puno više.
Tako u Knjizi mudrosti piše:

"Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zaključiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći; živeći među djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo naličje stvari jer vide toliko ljepote. Pa ipak, oprostiti im ne treba: jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!" (Mudr 13,1-9)

I time si ti dokazao da postoji Bog? :l30: Kad si napisao, citiram;

Aristotel napisao:
Da, moguće je dokazati da Bog postoji.

Pomislio san: E baš me zanima kako će jedan forumski Aristotel dokazati ono što nije uspjela cijela "vojska" najboljih teologa i filozofa. Od senzacijske izjave zasad ništa. Samo citati iz svetog pisma da se Boga po djelima (umom) može spoznati.

Aristotel napisao:
Nastavak slijedi...

Jedva čekam. Slika


p.s. Vidiš li razliku između značenja riči: spoznati i dokazati?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 sij 2014 18:10 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
Nitko ne može pokazati dokaze Božjeg postojanja..
jer Bog jest "JA JESAM"
i nitko stvoren ne može svjedočiti za NESTVORENOG

..no na sve strane su dokazi Božjeg stvaranja i njegovih djela..
..jedno od njih je i čovjek..

Vjerovati u Boga ..jednostavno znači sagledati svijet oko sebe
i samog sebe na pravi istinski i jedini način.
..način da stvorenja odaju poštovanje STVORITELJU...

VJERUJUĆI


Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom,

rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom,

raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;

uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela , život vječni.

Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 17  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr