www.tebe-trazim.com

The beginning of philosophy is the recognition of its own powerlessness and of the impossibility of fighting against Necessity. Epictetus "Dissert"


Naš razum, to ću ponoviti, u našim je očima ocrnio vjeru: on je u njoj – ‘spoznao’ čovjekove nezakonite pretenzije na to da svojim željama podčini istinu, on nam je oduzeo najdragocjeniji dar neba, legalno pravo da sudjelujemo u tvoračkom fiat – neka bude – tumačeći i usitnjavajući naše mišljenje u dimenziji onog okamenjenog est – jest. Lav Šestov "Atena i Jeruzalem"

We live surrounded by an endless multitude of mysteries. But no matter how enigmatic may be the mysteries which surround being, what is most enigmatic and disturbing is that mystery in general exists and that we are somehow definitely and forever cut off from the sources and beginnings of life. Of all the things that we here on earth are the witnesses, this is obviously the most absurd and meaningless, the most terrible, almost unnatural, thing – which forces us irresistibly to conclude either that there is something that is not right in the universe, or that the way in which we seek the truth and the demands that we place upon it are vitiated in their very roots. Lav Šestov "Atena i Jeruzalem"


Sad ćeš mi predbaciti da to nema veze sa tvojim postom, doista, izravne veze nema, ali naizravno gledano i to s filozofske strane, prelako ljudi odbacuju taj misterij života. U tom smislu, ima neke veze sa tvojim postom. Uglavnom, u meni se rodila neodoljiva želja da baš ove riči, i to baš sada stavim ovde.

Neka si stavio ove riječi,dobri citati zlata vrijede,ili citata nikad previše,kak si ti negdje rekao.
Samo ,nadam se da će neki ateist pročitati sve to promisliti malo o tome i odgovoriti svojim
riječima zašto je to što je.
Ako imaju toliko pitanja,pa onda bi,nadam se, trebali imati i neke odgovore.

Nisam imao bas takve situacije kakve spominjes, hvala bogu, ali bilo je ljudi koji nisu bili bas ok prema meni (iako ne puno). Imao sam tad gorcine u srcu prema njima, al me prosla, i sad im zelim da budu sretni (a cak i kod gorcine im nisam zelio toliko zlo koliko da shvate da nisu bili ok). Doduse, ako me netko maltretira, maknem se ali ne mrzim. U tvom gorenavedenom primjeru, gorcina bi me prosla i zelio bi im srecu, ali vise ne bih bio prijatelj ni sa tom zenom ni sa tim tipom. Iako ko zna

Sto mi je najvaznije? Ne znam, vjerojatno jedna djevojka s kojom imam lijepo i blisko partnerstvo. A ima puno stvari koje, da ih izgubim, bi me bacile u ocaj, ali se nadam da ni u jednom slucaju to ne bi bilo trajno. U sta cijeli zivot ulazem? Nisam siguran, u to da budem bolja osoba? Bit bolja osoba bi ukljucivalo i to da me nikakav poraz ne baci u trajni ocaj



Probat cu, vrlo rado (moram spomenut boga, ne znam kako bez toga)

Mislim da najednostavniji nacin da objasnim zasto sam ateist je da kazem da samo vjerujem u jednog boga manje od tebe. Ti pretpostavljam ne vjerujes u Zeusa, a grcku mitologiju (pretpostavljam) smatras ljudskim mitovima koji su zanimljivi, vrijedni, mjestimicno poucni i cesto lijepi a cesto grozni. Eto, tocno isto tako ja vidim krscanstvo, kao jedan takav mit medju mnogima. Svi vec mnogo bogova i mitova odbijamo (makar ih cijenili), ja eto samo jedan vise od vas.

Sto se tice ovog "svasta je moguce", potpuno se slazem. Definitivno ne mislim da "znamo sve". Zapravo, sasvim sam se voljan kladit da cemo za 500 godina postat ili srest bica koja nam se iz danasnje perspektive cine bogolika. (Npr, sa avionima, kompjuterima, mobitelima, svemirskim stanicama, akceleratorima cestica, fuzijskim reaktorima i slicno smo vec postali bogoliki s obzirom na perspektivu od prije 200 godina).

O da, "ima necega". Ko procita bilo sta o kvantnoj fizici ne moze to ne vjerovat, cini mi se. Ali ne cini mi se da ima bogova konkretnih religijskih tradicija, nego da su to ljudski mitovi. A da ima nesto "od cega sve dolazi", ne znam koliko bi to automatski nazvao bogom, i pitao bi od cega to nesto dolazi - a ako od nicega, kako to tocno funkcionira? Ali takva neka stvar je moguca, i zanimljivo mi je citat znanstvena istrazivanja o početcima svemira. S vremenom cemo otkrivat sve vise

Nadam se da sam odgovorio na vasa pitanja, slobodno pitajte dalje

Musavi,hvala na odgovoru.
Kao što možeš pretpostaviti,ne slažemo se,
pogotovo što se tiče kršćanstva.
Kršćanstvo nije mit,mnogi veliki umovi su to već nebrojeno puta objasnili.
No,pošto namjera mog pitanja nije bila da te izazovem na dvoboj,
pa da ti meni dokazuješ svoje uvjerenje,a ja tebi svoje,neću ti nikoga citirati,
niti ću ti probati objasniti svojim riječima zašto je to tako.
Nekako mislim,da ne bi imalo smisla.
Svatko bi branio svoje uvjerenje i na kraju bi se složili da se ne slažemo.
Još jednom kažem hvala što si najednostavnije moguće objasnio zašto si ateist.
To me zanimalo,odgovorio si i to je to za mene.

Hvala ita

Slazem se da se vjerojatno necemo slozit (to je sasvim ok), al to ne znaci da iz razgovora ne mozemo nista naucit ili da u njemu ne mozemo uzivat

Zapravo bi me jako zanimalo kad bi me uputila na to di je ta tema - po cemu se krscanstvo bitno razlikuje od drugih mitova - dobro obradjena, a i da mi to kratko svojim rijecim srocis. Ali ne inzistiram, eto ako ti se da

Ovo mi zvuči jako poznato, ne znam jel to neka rečenica od Hitchensa, Harrisa ili nekog od tih mudraca.
Tehnologija ti neće pomoć u borbi sa demonima niti sa svojim slabostima, tu mobitel ni sateliti ni laseri ni ništa od toga ne pomažu jer se radi o duhovnoj stvari.
Problem ostaje isti od početka svijeta do kraja, imamo razularenu hordu demona na čelu sa Sotonom koji harače di stignu, izvor zla na Zemlji i u čovjeku su oni, jedino Crkva ima autoritet stat im ravno na glavu i polomit ih, nitko drugi, samo ona i to ti je to.

Mislim da si negdje napisao da si sekularni humanist, sekularni humanizam je građenje civilizacije smrti i beznađa, to je isprazna tlapnja koja donosi gorke plodove.

Imaš pravo. Vidim da si za razmjenu različitih mišljenja,a ne za nadmudrivanje,
pa ću ti se potruditi odgovoriti.
U biti,probat ću to nekako sažeti što je kraće moguće,da ne kompliciram previše.
Iako bi se moglo napisati puuuno toga.Ali ,knjige su već napisane,samo ih treba potražiti
i imati volje i vremena pročitati ih( s razumijevanjem i koncentrirano).





Najjednostavnije moguće rečeno -kršćanstvo nije mit zato jer se temelji na stvarnoj i povijesnoj osobi-Isusu Kristu.
Evo što kaže prof.Tomislav Ivančić u knjizi "Susret sa živim Bogom":

"Isus je povijesna osoba.O tome svjedoče ne samo Crkva i evanđelja nego i židovski,grčki i rimski pisci i povjesničari.

Tako rimski povjesničar Tacit u djelu "Anali",napisanom pedesetak godina nakon Isusove smrti,govoreći o kršćanima kaže:
"Ime im to dolazi od Krista,koji,za Tiberijeva vladanja,bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata"(Tacit,Anali,44)

Drugi rimski povjesničar Svetonije kaže da je car Klaudije protjerao Židove iz Rima jer su digli bunu
" zbog buntovnika Krista" (Svetonije,Život 12 careva,Klaudije,25).

Namjesnik Bitinije,Plinije Mlađi,kaže da su kršćani krivi zato što se određenih dana skupljaju
"prije zore pjevajući himne Kristu kao Bogu" (Plinije Mlađi,Knjiga deseta,pismo96-caru Trajanu).

Svi su ovi pisci suvremenici Isusa i apostola.Iz tog je vremena i židovski povjesničar Josip Flavije.
U djelu "Židovske starine",govoreći o Pilatu,doslovno kaže:
"U to vrijeme živio je također Isus,mudar čovjek, ukoliko ga se može čovjekom nazvati,
jer je kao narodni učitelj činio čudesna djela koja su primana s istinskom radošću i on je bio Krist."
(Josip Flavije,Židovske starine,knjiga18,poglavlje3,3).

Najpoznatije židovsko djelo prvoga stoljeća,"Talmud",kaže o Isusu,između ostalog:
"U predvečerje blagdana Pashe Isus Nazarećanin bio je raspet."(Babilonski Talmud,Synhedrin,fol.43a).

Osim nekršćanskih dokumenata o Isusu u povijesti svjedoče Crkva i evanđelja.
Crkva je svjesna da ju je osnovao Isus i ona se samo na njega poziva.
Kad on ne bi bio stvarna povijesna osoba,Crkva bi bila građena na laži.
Evanđelja su katehetsko-povijesni podaci o osobi,riječima i djelima Isusa iz Nazareta.
Zadnjih stotinu i pedeset godina evanđelja su proučavana sa svih aspekata i potpuno je dokazana
njihova autentičnost i izvornost njihova sadržaja.
Arheologija je istražila čitavu Palestinu i otkrila evanđeoski ambijent.
Kršćanin se dakle može mirno osloniti na znanstvene rezultate
povijesnog istraživanja o Isusu iz Nazareta."


Također,kršćanstvo nije mit,jer je jedna od svjetskih religija,koja postoji,već 2000 godina.


"Kršćanstvo je nastalo u 1.st.n.e. u Palestini,a razvilo se na učenju Židova Isusa,povijesne osobe,
koju kršćanski sveti tekstovi nazivaju Nazarećaninom,Učiteljem,Prorokom,Sinom Božjim,Gospodinom, Božjom riječi ,
no ponajčešće Kristom(od grčkog;christos=pomazanik) ili Mesijom."("Povijest svijeta"-grupa autora,Split:Marjan tisak,2005)


Znaš i sam, da ne postoji samo jedna knjiga u kojoj se opisuje kršćanstvo.
Znači,ne mogu te uputiti baš na jednu određenu knjigu,jer kršćanstvo je tu već dugo,
a u tih 2000 godina,puno toga je napisano i izrečeno.
Kompletan nauk Crkve,o kojemu u Suvremenoj katoličkoj enciklopediji piše,da je ukorijenjen u osobi Isusa Krista,
njegovim riječima i djelima,te da je vjerno tumačenje značenja Isusa Krista.
Svi crkveni dokumenti,Papine enciklike,knjige i spisi crkvenih naučitelja
(sv.Augustin,sv.Toma Akvinski,sv.Franjo Saleški,sv.Terezija Avilska,sv.Ignacije Lojolski itd.),
knjige i predavanja teologa i kršćanskih filozofa,knjige i spisi svetaca RKC i naravno Biblija,
su literatura, koja pobija ideju ili stav ateista da je kršćanstvo mit.

Da bi shvatio kršćanstvo,prvo trebaš upoznati Isusa Krista i zato ti je moja preporuka
da ako to želiš i imaš volje ,pročitaš knjige jednog od najvećih živućih teologa-Josepha Ratzingera-Benedikta XVI.,a to su:
"ISUS IZ NAZARETA I "
"ISUS IZ NAZARETA II",za početak,a zatim također njegovu knjigu
"UVOD U KRŠĆANSTVO" i naravno BIBLIJU -NOVI ZAVJET.

Ovo je najkraće i najednostavnije moguće što se mene tiče.

Richard Dawkins.

A Dawkins je, da, znam da mi je zvučalo poznato.

Tri "jahača ateizma" Dawkins, pokojni Hitchens, Harris.

E sad kad sam spomenuo Hitchensa ne znam jesam spomenuo da mu je brat Peter na dijametralno suprotnim pozicijama, konzervativac, kršćanin, mislim anglikanac, ako nije konvertirao na katoličanstvo. I dok je bio Christopher živ nabacili su jednu debatu Hitchens vs Hitchens, samo taj jedanput i nikad više. Ne znam jesam to stavio već ak nisam evo ga.



Ovo je predobro: Peter započne debatu s riječima good evening or sellam alejkum, as we say in Detroit.

Ako mislimo na istu stvar;


Kao što zna svatko tko je upoznat s protureligijskini polemikama, stalno ponavljajuća ateistička kritika religijskoga vjerovanja jest ta da je ono infantilno - djetinjasta iluzija koja je trebala nestati kada je čovječanstvo doseglo svoju zrelost. Tijekom cijele svoje karijere Dawkins je razvio sličnu kritiku, polazeći od dugogodišnje ateističke analogije. U ranijim je djelima isticao da je vjerovati u Boga jednako vjerovanju u Zubić Vilu ili Djeda Božićnjaka. To su djetinjasta vjerovanja koja napuštamo čim postanemo sposobni razmišljati na osnovi dokaza. Isto je i s Bogom. Očito je, zar ne? Kao što je Dawkins istaknuo u svojoj emisiji Thought for the Day na BBC Radio radijskoj postaji 2003., da čovječanstvo „može napustiti fazu uplakanog djeteta i napokon sazreti". Ovo „infantilno objašnjenje" pripada ranijoj, praznovjernoj eri u povijesti čovječanstva. Mi smo je prerasli. Hmmm. Poput mnogih Dawkinsovih analogija, ona je konstruirana s određenim ciljem na umu - u ovome slučaju, ismijavanjem religije. No analogija je očito manjkava. Koliko poznajete ljudi koji su počeli vjerovati u Djeda Božićnjaka u svojoj odrasloj dobi? Ili tko je u svojoj starosti pronašao utjehu u vjerovanju u Zubić Vilu? Ja sam vjerovao u Djeda Božićnjaka sve do otprilike svoje pete godine (iako, svjestan koristi koje je to donosilo, prepustio sam svoje roditelje uvjerenju da to shvaćam zaozbiljno još dosta kasnije). U Boga nisam vjerovao dok nisam krenuo na fakultet. Oni koji se koriste ovim argumentom infantilnosti trebaju objasniti kako to da toliko mnogo ljudi otkrije Boga tijekom svog života te to sa sigurnošću ne smatraju znakom kojekakve regresije, perverzije ili degeneracije. Dobar skorašnji primjer pruža Antony Flew (rođen 1923.), znameniti ateistički filozof, koji je u Boga počeo vjerovati u svojima osamdesetima. Alister E. McGrath & Joanna Collicut McGrath "Dawkinsova iluzija?"