www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 21:56

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 18 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 22 ruj 2014 19:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2013 23:37
Postovi: 308
Podijelio: 25 zahvala
Zahvaljeno je: 50 zahvala
Hvaljen Isus i Marija, želim vam posvjedočiti o tome kako je ISUS na jučerašnji dan prije točno godinu dana 21.09.2013. promijenio moj život u Šurkovcu. Probat cu što kraće navesti tj. posvjedočiti.

Da ne pričam od početka o sebi i svome problematičnome životu krenut ću od PROBLEMA koji su me doveli do najvažnije stvari u mome životu – SPOZNANJA BOGA. Sve je počelo negdje krajem 11. mjeseca 2012. godine kad sam se samo odjednom srušio na poslu i počeo gubiti svijest, odvezli su me na hitnu, počela mi se oduzimati lijeva strana tijela, mislili su da imam srčani udar, bio sam cijeli dan tamo, pušten kući s papirima da je sve u redu, kako je krenulo tako je i nastavilo, imao sam konstantne probleme s vrtoglavicom i glavoboljom tako da sam imao osjećaj kao da ću taj tren pasti u nesvjest, bilo je sve gore, nisam mogao spavati po cijele noći, a kad sam i odspavao tih par sati sanjao sam svakakve ružne stvari od koji bi se probudio tjeskoban s osjećajima krivnje... ili bi se probudio, ali se nisam mogao pomaknuti kao da me neko zavezao i guši, ponekad sam imao i tako jake pritiske po prsima koji su znali trajati i po sat vremena, iz dana u dan bilo je sve gore, počeo sam osjećati kao da se netko igra sa mnom, zadnjih par mjeseci imao sam i panične napadaje koji su dolazili sami od sebe.... Prošao sam mnoge preglede srca, glave, dopler vratnih žila, nosio sam više puta holter tlaka, na kraju sam išao i na magnetsku rezonancu glave, svakakve su mi crne misli prolazile kroz glavu. Onaj osjećaj nemoći, kad prođeš sve moguće preglede i doktore i oni kažu da je sve u redu, a tebi je sve gore i gore. Počeo sam se preispitivati, jesam li poludio tj. da li može netko tako u kratkom periodu skrenuti...i tako je ta patnja trajala 9mj. da bi na kraju ostao bez djevojke s kojom sam bio dugo u vezi (i danas se zapitam kako su neki ljudi mogli te neke stvari trpjeti kod mene) i tako i bez posla pošto sam skoro cijelo vrijeme bio na bolovanju. Razmišljao sam pa zar sam tako loš dečko da me je sve to snašlo, što sam to naopako napravio da sam u takvim problemima nerazjašnjenim, sve mi je bilo nejasno kao u nekom filmu, stvari su se jedna za drugom događale sve lošije.

I tako je jedan dan BOG preko dvojice ljudi progovorio istom kratkom pričom „ima jedan svećenik Jorge Ramos....“ u katedrali da ga potražim i popričam, najbolje je to što s jednim i drugim sam bio samo na „bok bok“. Naime nisam spomenuo nisam se do tad ispovjedio **12 GODINA**, a radio sam sve i svašta naopako, ali o tome neću sad da se ne oduži. U crkvu poslije krizme sam znao otići samo na Badnjak i to sam bio van crkve, isprazne priče dok ne završi misa pa onda izlazak s društvom. I tako nakon 12 godina, sjedio sam u katedrali i čekao ispovijed, neopisiv strah je bio u meni, kao da mi je nešto govorilo odi van...ali opet nešto kao da mi je govorilo ostani tu i naći ćeš mir. Bio sam izgubljen jednostavno, nisam znao šta se dogada. Nakon što je majka obavila ispovijed izašao je svećenik po mene (ja nisam imao snage ustati i ući u ispovjedaonicu) i tada je krenulo, otvorio sam svoje srce sa svojim trenutnim problemima, a tada mi je bilo najgore jer sam izgubio svoju djevojku koja me jedino razumijela. I tako taj razgovor mi je pomogao dosta, prošlo je tjedan dva, ali ja sam znao da me nešto muči, kao da sam nakon ispovijedi spoznao da sam ja zdrav i sve ovo što se događa da je previše u tako kratkom razdoblju, dobio sam neku volju da krenem čitat razno razna svjedočanstva o tome kako su ljudi imali te nekakve ČUDNE probleme i smetnje, i tu se dogodio to najvažnije kad sam na jednom videu vidio ljude u crkvi kako plješću sretni i pjevaju i slave Boga, a s njima zajedno i svećenik i pitam se pa gdje je ovo, neka me radost obuzela da sam dobio neku nadu da će sve biti u redu samo da odem tamo, pjesma u pozadini je bila „Ti si u slavljenju, Ti si u srcima koja Tebe ljube žarko ...“ ...u iduća dva dana poslušao sam je sigurno 100-tinjak puta i poželio otići tamo i onda opet 100 problema kako otići, tko će ići itd itd..

I tako došao je i taj dan - ja i sestra se zaputili u Šurkovac . U mislima mi je bilo samo molim te Bože da budem onaj stari Marko, samo da odu svi ovi problemi od mene, nisam se ni znao izrazit kad nikad nisam molio u životu, ali Bog je znao sta ja želim i tražim. Ulazim u crkvu, normalno odmah iza zadnje klupe desno stanem uz zid kao da me ne vidi nitko hehe. I tako počinje molitva u Ime Isusovo, ništa mi jasno nije, naravno ponavljao sam za fra Ivom kao i drugi...i tako nakon toga fra Ivo spominje da će moliti molitvu za oslobođenje, iscjeljenje, ozdravljenje. Nakon što je fra Ivo počeo moliti ja sam osjetio nekakav nemir koji je trajao 10-ak sekundi...onako nisam mogao biti u miru...i odjednom ostao sam ko' ukopan, sjećam se da me sestra pitala jel' ti dobro i plakala je, ja sam je samo pogledao i vratio pogled prema naprijed, i onda sam osjetio toplinu u nogama koja je bila sve jača i jača za ne izdržat, osjećaj kao da me neko zapalio, ali vatre nigdje, i onda je polako ta vatra krenula u koljena i lagano prema gore kroz noge u prsa imao sam osjećaj da ću izgoriti, srce mi je tako lupalo da sam se izgubio, takva vatra - takva sila u meni, cijelo mi je tijelo gorijelo. I onda taj trenutak kao da je nakakva sila prišla prema meni i sve to loše iščupala iz mene u sekundi, ili kao da je netko rukom pokupio sve one patnje, sve boli, sve probleme koje su me mučili u sekundi i izvukao iz mene...onako izletili su silom iz mene....kakvo samo olakšanje joooj, pa to se ne može opisati, sjećam se da me takva radost i smijeh prvi put obuzela nakon dugo dugo vremena tj. kad pogledam unazad neznam jesam li se ikada tako osjećao, osjećaj kao da ću poletjeti taj tren, sjećam se bilo me sram pa sam gledao u pod jer pojedini su plakali pa sam razmisljao sta će reći, šta je ovome on se došao smijati tu i tako ...uglavnom nisam mogao skinuti osmjeh s lica, nisam znao šta se događa. Nakon toga na polaganju ruku sam počivo u Duhu, ma teško je sve opisati šta mi se događalo, takav osjećaj mira i ljubavi...nešto posebno. Nikad neću zaboraviti taj dan ...toliko me Bog dotakao...da sam se propitkivao, a šta sad da radim, šta se uopće događa samnom. Neznam ni sam kako da vam objasnim, Bog me od tog dana promijenio... dobio sam nevjerojatnu ljubav prema Isusu, par dana poslije otišao sam na Kaptol i kupio Bibliju, kakve li sreće...krenuo sam čitati raznorazne kršćanske duhovne knjige i članke, redovito nedjeljom na Misu i redovito na ispovjed, takav žar je gorio u meni, od tada je Isus na prvome mjestu u mome životu, svi problemi jednostavno su nestali, odjednom sve ono staro šta sam radio nije mi se više sviđalo, nisam mogao biti više onaj stari Marko pokvaren, sebičan, koji je gledao samo sebe, koji ništa nije cijenio, koji je bio zaveden svjetovnim stvarima, bio sam velik psovač, nisam mnogima mogao oprostiti i mnogo toga još da ne nabrajam...sve je to nestalo..sve se to istopilo Božjim dodirom. Došao sam s namjerom da ozdravim, ali Isus je imao još jedan plan za mene, da ga nasljedujem, da svjedočim za njega, da živim u vjeri... I kako da zaboravim taj BOŽIJI DODIR koji me promjenio iznova...svaki put kad padnem u napast ili kušnju samo se sjetim tog BOŽJEG DODIRA i sve brige odu u trenu.

Ovo svjedočanstvo posvećujem svojoj majci koja je taj dan bila samnom na ispovijedi i koja je molila godinama za mene, sestri koja je taj dan bila samnom u Šurkovcu, trojici prijatelja - bratu po vjeri Mati, Melkioru i Ivici koji su jedini ostali uz mene kad mi je bilo najteže i bili mi podrška i svima koji su molili za mene tj. koji i dalje mole za obraćenje ljudi. Ovo je dokaz velikog Božjeg milosrđa - hvala i Božjem slugi fra Ivi Paviću i na kraju hvala mome Isusu koji mi je dao da krenem novim životom koji me ozdravio i vratio na pravi put i sve ovo lijepo posložio. I vama svima želim reći da je Isus živ, da i danas ozdravlja i oslobađa, Isus je naš najbolji prijatelj i uvijek je tu spreman da nam pomogne. I za kraj:

''Ne boj se! Samo vjeruj!'' - Mk 5, 36

BVB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 ruj 2014 19:56 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 18 srp 2014 22:08
Postovi: 4
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
slično iskustvo sve ti je to od prenaglašenog straha i neurednog života,točnije odsustva od Boga kad si odsutan od Boga radiš loše stvari I POTANEŠ ROB tih loših stvari(grijeha) koje ti nakraju donesu takve probleme.Ali NEBOJ SE ON JE STOBOM "Prolazit ćeš kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće" (Iz 43,1-2) sa ovime ti porok želi reć da ćeš kroz život imati sto takvih situacija ali ćeš uvjek izaći kao pobjednik jer je ISUS KRIST sa tobom!!Zapamti:POSLJE KIŠE UVIK DOĐE SUNCE!!!POZZZZ :) :) :) :) :) :)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 ruj 2014 20:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 tra 2009 21:44
Postovi: 3250
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 14 zahvala
Zahvaljeno je: 32 zahvala
marxonz napisao:
Hvaljen Isus i Marija, želim vam posvjedočiti o tome kako je ISUS na jučerašnji dan prije točno godinu dana 21.09.2013. promijenio moj život u Šurkovcu. Probat cu što kraće navesti tj. posvjedočiti.

Da ne pričam od početka o sebi i svome problematičnome životu krenut ću od PROBLEMA koji su me doveli do najvažnije stvari u mome životu – SPOZNANJA BOGA. Sve je počelo negdje krajem 11. mjeseca 2012. godine kad sam se samo odjednom srušio na poslu i počeo gubiti svijest, odvezli su me na hitnu, počela mi se oduzimati lijeva strana tijela, mislili su da imam srčani udar, bio sam cijeli dan tamo, pušten kući s papirima da je sve u redu, kako je krenulo tako je i nastavilo, imao sam konstantne probleme s vrtoglavicom i glavoboljom tako da sam imao osjećaj kao da ću taj tren pasti u nesvjest, bilo je sve gore, nisam mogao spavati po cijele noći, a kad sam i odspavao tih par sati sanjao sam svakakve ružne stvari od koji bi se probudio tjeskoban s osjećajima krivnje... ili bi se probudio, ali se nisam mogao pomaknuti kao da me neko zavezao i guši, ponekad sam imao i tako jake pritiske po prsima koji su znali trajati i po sat vremena, iz dana u dan bilo je sve gore, počeo sam osjećati kao da se netko igra sa mnom, zadnjih par mjeseci imao sam i panične napadaje koji su dolazili sami od sebe.... Prošao sam mnoge preglede srca, glave, dopler vratnih žila, nosio sam više puta holter tlaka, na kraju sam išao i na magnetsku rezonancu glave, svakakve su mi crne misli prolazile kroz glavu. Onaj osjećaj nemoći, kad prođeš sve moguće preglede i doktore i oni kažu da je sve u redu, a tebi je sve gore i gore. Počeo sam se preispitivati, jesam li poludio tj. da li može netko tako u kratkom periodu skrenuti...i tako je ta patnja trajala 9mj. da bi na kraju ostao bez djevojke s kojom sam bio dugo u vezi (i danas se zapitam kako su neki ljudi mogli te neke stvari trpjeti kod mene) i tako i bez posla pošto sam skoro cijelo vrijeme bio na bolovanju. Razmišljao sam pa zar sam tako loš dečko da me je sve to snašlo, što sam to naopako napravio da sam u takvim problemima nerazjašnjenim, sve mi je bilo nejasno kao u nekom filmu, stvari su se jedna za drugom događale sve lošije.

I tako je jedan dan BOG preko dvojice ljudi progovorio istom kratkom pričom „ima jedan svećenik Jorge Ramos....“ u katedrali da ga potražim i popričam, najbolje je to što s jednim i drugim sam bio samo na „bok bok“. Naime nisam spomenuo nisam se do tad ispovjedio **12 GODINA**, a radio sam sve i svašta naopako, ali o tome neću sad da se ne oduži. U crkvu poslije krizme sam znao otići samo na Badnjak i to sam bio van crkve, isprazne priče dok ne završi misa pa onda izlazak s društvom. I tako nakon 12 godina, sjedio sam u katedrali i čekao ispovijed, neopisiv strah je bio u meni, kao da mi je nešto govorilo odi van...ali opet nešto kao da mi je govorilo ostani tu i naći ćeš mir. Bio sam izgubljen jednostavno, nisam znao šta se dogada. Nakon što je majka obavila ispovijed izašao je svećenik po mene (ja nisam imao snage ustati i ući u ispovjedaonicu) i tada je krenulo, otvorio sam svoje srce sa svojim trenutnim problemima, a tada mi je bilo najgore jer sam izgubio svoju djevojku koja me jedino razumijela. I tako taj razgovor mi je pomogao dosta, prošlo je tjedan dva, ali ja sam znao da me nešto muči, kao da sam nakon ispovijedi spoznao da sam ja zdrav i sve ovo što se događa da je previše u tako kratkom razdoblju, dobio sam neku volju da krenem čitat razno razna svjedočanstva o tome kako su ljudi imali te nekakve ČUDNE probleme i smetnje, i tu se dogodio to najvažnije kad sam na jednom videu vidio ljude u crkvi kako plješću sretni i pjevaju i slave Boga, a s njima zajedno i svećenik i pitam se pa gdje je ovo, neka me radost obuzela da sam dobio neku nadu da će sve biti u redu samo da odem tamo, pjesma u pozadini je bila „Ti si u slavljenju, Ti si u srcima koja Tebe ljube žarko ...“ ...u iduća dva dana poslušao sam je sigurno 100-tinjak puta i poželio otići tamo i onda opet 100 problema kako otići, tko će ići itd itd..

I tako došao je i taj dan - ja i sestra se zaputili u Šurkovac . U mislima mi je bilo samo molim te Bože da budem onaj stari Marko, samo da odu svi ovi problemi od mene, nisam se ni znao izrazit kad nikad nisam molio u životu, ali Bog je znao sta ja želim i tražim. Ulazim u crkvu, normalno odmah iza zadnje klupe desno stanem uz zid kao da me ne vidi nitko hehe. I tako počinje molitva u Ime Isusovo, ništa mi jasno nije, naravno ponavljao sam za fra Ivom kao i drugi...i tako nakon toga fra Ivo spominje da će moliti molitvu za oslobođenje, iscjeljenje, ozdravljenje. Nakon što je fra Ivo počeo moliti ja sam osjetio nekakav nemir koji je trajao 10-ak sekundi...onako nisam mogao biti u miru...i odjednom ostao sam ko' ukopan, sjećam se da me sestra pitala jel' ti dobro i plakala je, ja sam je samo pogledao i vratio pogled prema naprijed, i onda sam osjetio toplinu u nogama koja je bila sve jača i jača za ne izdržat, osjećaj kao da me neko zapalio, ali vatre nigdje, i onda je polako ta vatra krenula u koljena i lagano prema gore kroz noge u prsa imao sam osjećaj da ću izgoriti, srce mi je tako lupalo da sam se izgubio, takva vatra - takva sila u meni, cijelo mi je tijelo gorijelo. I onda taj trenutak kao da je nakakva sila prišla prema meni i sve to loše iščupala iz mene u sekundi, ili kao da je netko rukom pokupio sve one patnje, sve boli, sve probleme koje su me mučili u sekundi i izvukao iz mene...onako izletili su silom iz mene....kakvo samo olakšanje joooj, pa to se ne može opisati, sjećam se da me takva radost i smijeh prvi put obuzela nakon dugo dugo vremena tj. kad pogledam unazad neznam jesam li se ikada tako osjećao, osjećaj kao da ću poletjeti taj tren, sjećam se bilo me sram pa sam gledao u pod jer pojedini su plakali pa sam razmisljao sta će reći, šta je ovome on se došao smijati tu i tako ...uglavnom nisam mogao skinuti osmjeh s lica, nisam znao šta se događa. Nakon toga na polaganju ruku sam počivo u Duhu, ma teško je sve opisati šta mi se događalo, takav osjećaj mira i ljubavi...nešto posebno. Nikad neću zaboraviti taj dan ...toliko me Bog dotakao...da sam se propitkivao, a šta sad da radim, šta se uopće događa samnom. Neznam ni sam kako da vam objasnim, Bog me od tog dana promijenio... dobio sam nevjerojatnu ljubav prema Isusu, par dana poslije otišao sam na Kaptol i kupio Bibliju, kakve li sreće...krenuo sam čitati raznorazne kršćanske duhovne knjige i članke, redovito nedjeljom na Misu i redovito na ispovjed, takav žar je gorio u meni, od tada je Isus na prvome mjestu u mome životu, svi problemi jednostavno su nestali, odjednom sve ono staro šta sam radio nije mi se više sviđalo, nisam mogao biti više onaj stari Marko pokvaren, sebičan, koji je gledao samo sebe, koji ništa nije cijenio, koji je bio zaveden svjetovnim stvarima, bio sam velik psovač, nisam mnogima mogao oprostiti i mnogo toga još da ne nabrajam...sve je to nestalo..sve se to istopilo Božjim dodirom. Došao sam s namjerom da ozdravim, ali Isus je imao još jedan plan za mene, da ga nasljedujem, da svjedočim za njega, da živim u vjeri... I kako da zaboravim taj BOŽIJI DODIR koji me promjenio iznova...svaki put kad padnem u napast ili kušnju samo se sjetim tog BOŽJEG DODIRA i sve brige odu u trenu.

Ovo svjedočanstvo posvećujem svojoj majci koja je taj dan bila samnom na ispovijedi i koja je molila godinama za mene, sestri koja je taj dan bila samnom u Šurkovcu, trojici prijatelja - bratu po vjeri Mati, Melkioru i Ivici koji su jedini ostali uz mene kad mi je bilo najteže i bili mi podrška i svima koji su molili za mene tj. koji i dalje mole za obraćenje ljudi. Ovo je dokaz velikog Božjeg milosrđa - hvala i Božjem slugi fra Ivi Paviću i na kraju hvala mome Isusu koji mi je dao da krenem novim životom koji me ozdravio i vratio na pravi put i sve ovo lijepo posložio. I vama svima želim reći da je Isus živ, da i danas ozdravlja i oslobađa, Isus je naš najbolji prijatelj i uvijek je tu spreman da nam pomogne. I za kraj:

''Ne boj se! Samo vjeruj!'' - Mk 5, 36

BVB


Divno svjedočanstvo, hvala ti što si ga podijelio s nama.

Btb


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2014 05:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 04 svi 2007 11:45
Postovi: 379
Podijelio: 64 zahvala
Zahvaljeno je: 40 zahvala
Predivno svjedocanstvo marxonz!
Prejako!
I poticajno, isto kao i ove poticajne misli koje povremeno stavljas, bas sam evo jucer pomislila, tko zna kakva je tvoja prica, nakon onih prejakih rijeci sv.Ivana od Kriza... :-)
Hvala na svjedocanstvu, neka te i dalje na svakom koraku cuva i prati nas dobri Bog...
Btb!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2014 08:40 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 08 sij 2014 13:50
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
marxonz napisao:
Hvaljen Isus i Marija, želim vam posvjedočiti o tome kako je ISUS na jučerašnji dan prije točno godinu dana 21.09.2013. promijenio moj život u Šurkovcu. Probat cu što kraće navesti tj. posvjedočiti.

Da ne pričam od početka o sebi i svome problematičnome životu krenut ću od PROBLEMA koji su me doveli do najvažnije stvari u mome životu – SPOZNANJA BOGA. Sve je počelo negdje krajem 11. mjeseca 2012. godine kad sam se samo odjednom srušio na poslu i počeo gubiti svijest, odvezli su me na hitnu, počela mi se oduzimati lijeva strana tijela, mislili su da imam srčani udar, bio sam cijeli dan tamo, pušten kući s papirima da je sve u redu, kako je krenulo tako je i nastavilo, imao sam konstantne probleme s vrtoglavicom i glavoboljom tako da sam imao osjećaj kao da ću taj tren pasti u nesvjest, bilo je sve gore, nisam mogao spavati po cijele noći, a kad sam i odspavao tih par sati sanjao sam svakakve ružne stvari od koji bi se probudio tjeskoban s osjećajima krivnje... ili bi se probudio, ali se nisam mogao pomaknuti kao da me neko zavezao i guši, ponekad sam imao i tako jake pritiske po prsima koji su znali trajati i po sat vremena, iz dana u dan bilo je sve gore, počeo sam osjećati kao da se netko igra sa mnom, zadnjih par mjeseci imao sam i panične napadaje koji su dolazili sami od sebe.... Prošao sam mnoge preglede srca, glave, dopler vratnih žila, nosio sam više puta holter tlaka, na kraju sam išao i na magnetsku rezonancu glave, svakakve su mi crne misli prolazile kroz glavu. Onaj osjećaj nemoći, kad prođeš sve moguće preglede i doktore i oni kažu da je sve u redu, a tebi je sve gore i gore. Počeo sam se preispitivati, jesam li poludio tj. da li može netko tako u kratkom periodu skrenuti...i tako je ta patnja trajala 9mj. da bi na kraju ostao bez djevojke s kojom sam bio dugo u vezi (i danas se zapitam kako su neki ljudi mogli te neke stvari trpjeti kod mene) i tako i bez posla pošto sam skoro cijelo vrijeme bio na bolovanju. Razmišljao sam pa zar sam tako loš dečko da me je sve to snašlo, što sam to naopako napravio da sam u takvim problemima nerazjašnjenim, sve mi je bilo nejasno kao u nekom filmu, stvari su se jedna za drugom događale sve lošije.

I tako je jedan dan BOG preko dvojice ljudi progovorio istom kratkom pričom „ima jedan svećenik Jorge Ramos....“ u katedrali da ga potražim i popričam, najbolje je to što s jednim i drugim sam bio samo na „bok bok“. Naime nisam spomenuo nisam se do tad ispovjedio **12 GODINA**, a radio sam sve i svašta naopako, ali o tome neću sad da se ne oduži. U crkvu poslije krizme sam znao otići samo na Badnjak i to sam bio van crkve, isprazne priče dok ne završi misa pa onda izlazak s društvom. I tako nakon 12 godina, sjedio sam u katedrali i čekao ispovijed, neopisiv strah je bio u meni, kao da mi je nešto govorilo odi van...ali opet nešto kao da mi je govorilo ostani tu i naći ćeš mir. Bio sam izgubljen jednostavno, nisam znao šta se dogada. Nakon što je majka obavila ispovijed izašao je svećenik po mene (ja nisam imao snage ustati i ući u ispovjedaonicu) i tada je krenulo, otvorio sam svoje srce sa svojim trenutnim problemima, a tada mi je bilo najgore jer sam izgubio svoju djevojku koja me jedino razumijela. I tako taj razgovor mi je pomogao dosta, prošlo je tjedan dva, ali ja sam znao da me nešto muči, kao da sam nakon ispovijedi spoznao da sam ja zdrav i sve ovo što se događa da je previše u tako kratkom razdoblju, dobio sam neku volju da krenem čitat razno razna svjedočanstva o tome kako su ljudi imali te nekakve ČUDNE probleme i smetnje, i tu se dogodio to najvažnije kad sam na jednom videu vidio ljude u crkvi kako plješću sretni i pjevaju i slave Boga, a s njima zajedno i svećenik i pitam se pa gdje je ovo, neka me radost obuzela da sam dobio neku nadu da će sve biti u redu samo da odem tamo, pjesma u pozadini je bila „Ti si u slavljenju, Ti si u srcima koja Tebe ljube žarko ...“ ...u iduća dva dana poslušao sam je sigurno 100-tinjak puta i poželio otići tamo i onda opet 100 problema kako otići, tko će ići itd itd..

I tako došao je i taj dan - ja i sestra se zaputili u Šurkovac . U mislima mi je bilo samo molim te Bože da budem onaj stari Marko, samo da odu svi ovi problemi od mene, nisam se ni znao izrazit kad nikad nisam molio u životu, ali Bog je znao sta ja želim i tražim. Ulazim u crkvu, normalno odmah iza zadnje klupe desno stanem uz zid kao da me ne vidi nitko hehe. I tako počinje molitva u Ime Isusovo, ništa mi jasno nije, naravno ponavljao sam za fra Ivom kao i drugi...i tako nakon toga fra Ivo spominje da će moliti molitvu za oslobođenje, iscjeljenje, ozdravljenje. Nakon što je fra Ivo počeo moliti ja sam osjetio nekakav nemir koji je trajao 10-ak sekundi...onako nisam mogao biti u miru...i odjednom ostao sam ko' ukopan, sjećam se da me sestra pitala jel' ti dobro i plakala je, ja sam je samo pogledao i vratio pogled prema naprijed, i onda sam osjetio toplinu u nogama koja je bila sve jača i jača za ne izdržat, osjećaj kao da me neko zapalio, ali vatre nigdje, i onda je polako ta vatra krenula u koljena i lagano prema gore kroz noge u prsa imao sam osjećaj da ću izgoriti, srce mi je tako lupalo da sam se izgubio, takva vatra - takva sila u meni, cijelo mi je tijelo gorijelo. I onda taj trenutak kao da je nakakva sila prišla prema meni i sve to loše iščupala iz mene u sekundi, ili kao da je netko rukom pokupio sve one patnje, sve boli, sve probleme koje su me mučili u sekundi i izvukao iz mene...onako izletili su silom iz mene....kakvo samo olakšanje joooj, pa to se ne može opisati, sjećam se da me takva radost i smijeh prvi put obuzela nakon dugo dugo vremena tj. kad pogledam unazad neznam jesam li se ikada tako osjećao, osjećaj kao da ću poletjeti taj tren, sjećam se bilo me sram pa sam gledao u pod jer pojedini su plakali pa sam razmisljao sta će reći, šta je ovome on se došao smijati tu i tako ...uglavnom nisam mogao skinuti osmjeh s lica, nisam znao šta se događa. Nakon toga na polaganju ruku sam počivo u Duhu, ma teško je sve opisati šta mi se događalo, takav osjećaj mira i ljubavi...nešto posebno. Nikad neću zaboraviti taj dan ...toliko me Bog dotakao...da sam se propitkivao, a šta sad da radim, šta se uopće događa samnom. Neznam ni sam kako da vam objasnim, Bog me od tog dana promijenio... dobio sam nevjerojatnu ljubav prema Isusu, par dana poslije otišao sam na Kaptol i kupio Bibliju, kakve li sreće...krenuo sam čitati raznorazne kršćanske duhovne knjige i članke, redovito nedjeljom na Misu i redovito na ispovjed, takav žar je gorio u meni, od tada je Isus na prvome mjestu u mome životu, svi problemi jednostavno su nestali, odjednom sve ono staro šta sam radio nije mi se više sviđalo, nisam mogao biti više onaj stari Marko pokvaren, sebičan, koji je gledao samo sebe, koji ništa nije cijenio, koji je bio zaveden svjetovnim stvarima, bio sam velik psovač, nisam mnogima mogao oprostiti i mnogo toga još da ne nabrajam...sve je to nestalo..sve se to istopilo Božjim dodirom. Došao sam s namjerom da ozdravim, ali Isus je imao još jedan plan za mene, da ga nasljedujem, da svjedočim za njega, da živim u vjeri... I kako da zaboravim taj BOŽIJI DODIR koji me promjenio iznova...svaki put kad padnem u napast ili kušnju samo se sjetim tog BOŽJEG DODIRA i sve brige odu u trenu.

Ovo svjedočanstvo posvećujem svojoj majci koja je taj dan bila samnom na ispovijedi i koja je molila godinama za mene, sestri koja je taj dan bila samnom u Šurkovcu, trojici prijatelja - bratu po vjeri Mati, Melkioru i Ivici koji su jedini ostali uz mene kad mi je bilo najteže i bili mi podrška i svima koji su molili za mene tj. koji i dalje mole za obraćenje ljudi. Ovo je dokaz velikog Božjeg milosrđa - hvala i Božjem slugi fra Ivi Paviću i na kraju hvala mome Isusu koji mi je dao da krenem novim životom koji me ozdravio i vratio na pravi put i sve ovo lijepo posložio. I vama svima želim reći da je Isus živ, da i danas ozdravlja i oslobađa, Isus je naš najbolji prijatelj i uvijek je tu spreman da nam pomogne. I za kraj:

''Ne boj se! Samo vjeruj!'' - Mk 5, 36

BVB


WOW Marko! Slava Isusu!!
Baš predivno. :)

Nisam dugo bila ovdje i nešto jutros mi samo dođe da vidim šta ima, kad tvoje svjedočanstvo. :b112:

:grlim te:

BTB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2014 08:46 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 25 tra 2007 18:26
Postovi: 2994
Podijelio: 149 zahvala
Zahvaljeno je: 118 zahvala
Hvala i Slava Isusu! BTB (eno svjedočanstvo na naslovnici foruma :) )


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2014 12:39 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Marko :b112: za svjedočanstvo.
Hvala i slava Bogu !


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2014 14:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Hvala ti Markonz :grlim te: što si to podijelio s nama.

Svemogućem Bogu hvala! :D
BtB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 ruj 2014 17:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1065
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Stvarno predivno...Isuse hvala Ti!!!!!!!! :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 tra 2015 20:19 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 tra 2015 20:12
Postovi: 15
Podijelio: 17 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Prijavila sam se na ovu stranicu kako nebi ostalo presuceno kako sam primila pomoc od Boga. Dogodiloo se to u fazi mog odrastanja, nisam se bas snasla, kao mala molila sam se Bogu i bila sam puno povezana s njim no kada se dogodila ljubav prema decku, skola, fakultet polako sam se pocela udaljavati. Molila sam se al to nije bilo potpuno predanje, jer kao mala imala sam samo Boga a sada se pojavilo svasta nesto. Problemi su tek poceli, brige, povrijedenost, neuspjeh, gubitak prijatelja sve to je od mene napravilo psihicki nestabilnu osobu, depresivnu, no gdje cu to nekom reci da nisam normalna. Tri godine patnje, bez molitve kratke u sebi nisam mogla na ulicu sama bila sam puna napada panike da ce mi se nesto dogoditi... Tek nakon tri godine cvrsto sam odlucila da ce moj doktor biti Bog i njegovi svetci. I tako molila sam ne jednu nego pet devetnica, pocela sam da postim bar jedan dan u tjednu kolko mi zdravlje dozvoljavalo... I evo danas ja sama hodam ulicom besplatno sam dobila lijecenje, sposobna sam radim i Hvala Bogu na tome.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 18 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 10 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr