Očevi zaboravljaju
Slušaj sine.....Ovo ti govorim dok spavaš, s malom šačicom skvrčenom ispod malih obraza, plavih kovrdža na malenom čelu.Potajno sam ušao u tvoju sobu.Samo nekoliko minuta prije, kada sam u knjižnici počeo čitati novine, prošao me težak val grižnje savjesti.S osjećajem krivnje, prišao sam tvom krevetu.
Ovo je ono što sam mislio u tom trenutku, sine:Bio sam ljut na tebe.Psovao sam te kad si se oblačio za školu jer si jedva obrisao lice ručnikom.Pozvao sam te na odgovornost jer nisi čistio cipele.Ljutito sam vikao kada si bacio neke svoje stvari na pod.Za doručkom sam opet našao prigovor.Prolijevao si čaj.Gutao si hranu.Stavljao si laktove na stol.Predebelo si mazao maslac na kruh.A kad si se počeo igrati, a ja bio spreman za vlak, okrenuo si se, mahnuo i viknuo :''Doviđenja, tata!'', a ja sam se namršzio i odgovorio :''Ispravi ramena!''Onda je kasno popodne sve krenulo ispočetka.Kad sam se vratio, špijunirao sam te kako se na koljenima igraš pikulama.Imao si rupe na čarapama.Ponizio sam te pred prijateljima potjeravši te u kuću ispred sebe.Čarape su bile skupe, i da ih moraš sam kupovati , bio bi oprezniji!Zamisli to sine, od oca!Sjećaš li se kako si kasnije dok sam čitao u knjižnici, došao bojažljivo s izrazom povrijeđenosti u očima?Kada sam podigao pogled s novina, nestrpljiv i prekinut, oklijevao si pred vratima.''Što želiš?'' prasnuo sam.Ništa nisi rekao, ali si naglo potrčao, zaletio si se, ovio ruke oko mog vrata i ljubio me, a tvoje su me male ruke stezale od uzbuđenja koje se Božjim darom rascvjetalo u tvom srcu i koje čak ni moje zanemarivanje nije modlo oslabiti.a onda si otišao tapkajući po stepenicama.Pa, sine, ubrzo nakon toga novine su mi iskliznule iz ruku i prošao me užas, osjećaj kao da sam bolestan.Što mi je navika donijela?Navika pronalaženja mana, prigovaranja, to je bila nagrada što si bio - dječak.To nije značilo da te ne volim: značilo je da sam previše očekivao od mladosti.Uspoređivao sam te sa sobom u istim godinama.A bilo je toliko toga dobroga i osobitog i iskrenog u tvom karakteru.Tvoje malo srce bilo je veliko kao samo svitanje iznad širokih brda.To se vidjelo iz tvog spontanog poriva da mi pritrčiš i poljubiš me za laku noć.Ništa drugo nije večeras važno , sine.
Prišao sam noćas tvom krevetu, kleknuo i bio posramljen!!!To je slaba nadoknada, znam da ti ne bi razumio da sam ti ovo rekao dok si bio budan.Ali sutra ću biti pravi tata!Bit ću ti pravi prijatelj, i patit ću kad ti patiš, smijat ću se kad se ti smiješ.Pregrist ću jezik kad mi popusti strpljivost.Stalno ću ponavljati kao na obredu:''On nije ništa drugo nego dječak, mali dječak!''Bojim se da sam te zamišljao kao muškarca.Ipak, kada te sad vidim ,sine, izgužvanog i klonulog u tvom krevetu, vidim da si još dijete.Još jučer si bio u majčinom naručju, tvoja glava na njenim ramenima..........
Tražio sam previše, ....previše.
(W.L. Larned)
Budi ruža među cvjetovima
Želiš li ostati ruža među cvjetovima , ne dozvoli da ti se približe oni na koje ces potrositi svoje trnje . Potrošivši trnje , potrošit će se i tvoji sokovi , koji ce iscuriti kroz ranjrno drvo . Želiš li ostati ruža među cvjetovima , raširi svoje pupove i zamirisi mirisom svojih latica . Sačuvaj u njima svježinu jutarnje rose , čak i onda kada pod težinom kapljica njenih otpadnu sa tvog drveta. Budi ruža među cvjetovima , i onda kada više ne budes mogla zadržati latice na svome drvetu , pospi ih po putu kojim On korača.
Dok bude gazio tvoje otpale latice , u kapljama jutarnje rose , prepoznaj suze radosnice , koje se slivaju niz tvoje trnje. Budi ruža među cvjetovima, pa čak i onda kada na tvome drvetu ostane samo trnje , budi još uvjek ruža, jer ti imaš dušu ruže.
https://www.facebook.com/24144884601119 ... =1&theaterNajčešća riječ od dva slova "JA" - izbjegavaj je.
Najzahvalnija riječ od dva slova "MI" - koristi je.
Najsebičnija riječ od tri slova " EGO" - uništi je.
Najbrža riječ od četiri slova: "TRAČ" - zanemari je.
Najbolnija riječ od četiri slova": TUGA" - izliječi je.
Najugodnija riječ od pet slova : "SREĆA" - pronađi ju.
Najljepša riječ od pet slova : "LJUBAV" - osjeti je.
Najmoćnija riječ od pet slova : "ZNANJE" - dohvati je.
Najhrabrija riječ od šest slova :"IZAZOV" - prihvati je.
Najugodnija riječ od sedam slova :"OSMIJEH" - primjeni je.
Najotrovnija riječ od osam slova :"LJUBOMORA" - udalji se od nje.
Najmudrija riječ od osam slova :"ISKUSTVO" - poštuj je.
Najprisnija riječ od osam slova :"PRIJATELJ" - cijeni je.
Najbitnija riječ od devet slova :"POVJERENJE"- vjeruj joj.
čudan Oče naš
Cudni .."OCE NAS"
Molitelj:"Oce nas koji jesi na nebesima..."
Bog:"Da?"
Molitelj:"Ne prekidaj me!Zar ne vidis da molim?!"
Bog:"Ali zvao si me!"
Molitelj:"Ja tebe ?..Ah ..ne ..ja te zapravo nisam zvao.To je molitva.
Mi upravo tako molimo:"Oce nas ,koji jesi na nebesima!"
Bog:"Evo opet!Jel me zoves kako bismo razgovarali?Ili sto? Dakle,sto te
muci?"
Molitelj:"Sveti se ime tvoje.."
Bog:"Mislis li to ozbiljno?"
Molitelj:"Zar bi trebalo tu nesto ozbiljno misliti?"
Bog :"Zelis zaista da se moje ime sveti?Sto ti to uopce znaci:
"Sveti se ime tvoje?"
Molitelj:"Pa to znaci..bhh...to znaci...phh,zaboga..Ne znam sto to znaci!
Odakle bi znao sto to znaci!
Bog:"To znaci da me zelis slaviti,da sam ti ja poseban,da sam ti vazan,
da ti je moje ime dragocijeno"
Molitelj:Aha,hm...kuzim..Dodju kraljestvo tvoje,budi volja tvoja,
kako ne nebu tako i na zemlji..
Bog:"Radis li ti na tome?"
Molitelj:Ha?Mislis na tome da dodje kraljestvo tvoje?Pa naravno!
Idem svake nedjelje u crkvu,dajem milostinju,cak dajem i za
mislje..
Bog:"Ja zelim vise;zelim da dovedes svoj zivot u red,zelim da ostavis
navike,koje drugima idu na zivce,da naucis misliti na druge.Zelim da
pomognes ljudima,da im pokazujes put ka Istini,da lijecis bolesne,
oslobadjas zatocene,nahranis gladne..Jer sve sto si ucinio za te
ljude,meni si ucinio."
Molitelj:Zasto to govor bas meni?Kao da ja mogu nahraniti gladne,pomoci siromasnima?Pogledaj samo koliko love imaju popovi i biskupi!Idi njima reci nek se oni zauzmu za siromahe.
Bog:Oprosti ali ja sam mislio da stvarno molis da dodje kraljestvo moje
i da bude volja moja.To naime,pocinje sasvim osobno kod onoga koji
za to moli,Tek onda kad zelis isto sto i ja,mozes biti vjesnik moga
kraljestva..
Molitelj:Ma to mi je jasno!..Mogu sad nastaviti moliti?
"Kruh nas svakidasnji daj nam danas.."
Bog:hej-hej"Pa covjece ti predebeo!Tvoje molitva te obavezuje nesto
ucinit.kako bi milioni gladnih na ovom svijetu dobili svoj svagdanji
kruh.
Molitelj:..i odpusti nam duge nase kako i mi odpustamo duznicima nasim..
Bog:"A sta je sa tvojim radnim kolegom"?
Molitelj;Njega mi ne spominji!Ti znas da me on vec javno blamira,da je
uvjek arogantan prema meni,da mi dize tlak svojim cinicnim
primjedbama i on to zna.!On mene uopce ne dozivljava ozbiljno,on
sa mnom sprda...taj tip je...
Bog :znam,znam!A ipak ,tvoja molitva?
Molitelj:Pa nisam bas tako mislio!
Bog:Ti si barem iskrenNego de mi reci,jer tebe cini sretnim tako zivjeti pun bijesa i mrznje prema radnom kolegi?
Molitelj:Je ,da!Taman posla!...To me razara,to me boli?
Bog: Ja tebe zelim ozdraviti:Oprosti mu,i ja cu tebi oprostiti.Mozda je tebi
ipak jos prije oprostim.Onda su arogantnost i mrznja njegovi grijesi
a ne vise tvoji.Mozda ces pri tome izgubiti nesto od svoga novc i
imidza.Ali to ce ti donjeti mir u srce.
Molitelj :Hm,nisam bas siguran mogu li to..
Bog:Ja cu ti pomoci.!
Molitelj;i ne uvedi nas u napast,nego izbavi nas od zla..
Bog:Ma nista lakse od toga.Samo mi reci koje te osobe i situacije
uvode u napast.
Molitelj:Kako to mislis?
Bog :Znas ti svoje slabe tocke:neodgovornost,rasipnost,skrtost,seksualnost,agresivnost,odgoj..
Ne daj napasti ni jednu jedinu sansu!
Molitelj:Cini mi se da mi je ovo najtezi ocenas kojega sam ikada izmolio
ali sad je prvi put moja molitva ima veze sa mojim svakodnevnim
zivotom.
Bog :Jako dobro!Napredujemo!Sad nastavi moliti do kraja.
Molitelj:Jer tvoje je kraljestvo i moc i slava u vjeke vjekova .Amen.
Bog:Znas sto mi se svidja?Kad me ljudi kao ti pocnu ozbiljno dozivljavati,
iskreno moliti,sljediti i ciniti ono sto je moja volja.Kada ljudi primjete da ih njihov trud oko moga kraljestva cini sretnim..
***********************************
ČOVJEK U OGLEDALU
Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe
i svijet te učini kraljem dana,
samo priđi ogledalu, pogledaj se
i vidi što taj čovjek ima reći.
Jer to nije tvoj otac, ili majka, ili žena
čije sudove moraš proći;
Osoba čije mišljenje znači u tvom životu
ona je koja te gleda iz ogledala.
Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
i smatrati te divnim,
ali čovjek u ogledalu veli da si samo protuha
ako mu ne možeš pogledati u oči.
Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni,
jer on je s tobom otvoren do kraja.
I prošao si svoj najteži ispit
ako je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj.
Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet
i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze
ako si prevario čovjeka u ogledalu.
Dale Wimbrow
VLAK ŽIVOTA
Nedavno sam čitao knjigu u kojoj je život uspoređivan s putovanjem u vlaku. Bijaše to veoma zabavna lektira.
Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…
Nažalost, istina je posve drukčija. Kadli-tadli oni oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva. Međutim, u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne.
To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu.
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć. Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćuju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon.
Međutim,na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već netko drugi zauzeo.
I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci ne će vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može 'iskliznuti' te da treba naše razumijevanje i simpatije I mi ćemo možebit 'iskliznuti' s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.
I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.
Bit ću veoma tužan i žalostan kad moradnem sići zauvijek s vlaka.
Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati.
Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave sadržaje.
Trudimo se i nastojmo da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja
https://www.youtube.com/watch?v=vtEzKzG3sqI*********************************
Srce mog Gospodina,
utjeho moja i utočište,
Srce mog Gospodina,
koje brišeš sve neisplakane riječi,
Srca mog Gospodina,
koje i kad sam u glibu, i blatu
dižeš me, i tješiš,
Srce mog Gospodina,
koje mi kažeš "ne boj se!"
Srce mog Gospodina,
koje mi praštaš grijehe,
i činiš me laganim poput
lista na vjetru.
Srce mog Gospodina,
hvala ti za svaki trn,
kraljevske krune,
Isuse, blaga i ponizna srca
učini srce moje po srcu svome.
*****************************
Šesta postaja
Veronika pruža Isusu rubac
-Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.
-Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
"Kako jednostavan zahtjev može postati izazov i bogato iskustvo?
Stara žena od svojih 70 -80, godina zvala se Sara.I na prvi pogled bila je
jedna od najužasnijih ljudi koje sam poznavao.Ništa lično, ali činjenica da Sara umire...
Niasm imao prilike da provedem vrijeme s umirućima.
Bio sam isusovac tek 4 mjeseca i dio mog "testa" bio je da provedem
obilazeći i da se brinem o ljudima koji su bili na ivici smrti.
I bio sam užasnut.Nisam imao ideju odakle bih počeo.
Što bih mogao reći ili uraditi za nekoga tko će umrijeti već sljedećeg tjedna?
Jednom sam ušetao u Sarinu sobu.Nisam znao što bih
pričao ženi koja ima uskoro umrijeti.No, tu dolazi jedna čudna nenadana intimnost
svjest da je taj netko smrtno biće.I postao sam joj kao dio familije
Pričala mi je najveće tajne i specijalne momente njenog života.I shvatio sam , ona me
je učinila privilegovanim da mogu biti uz nju u ovim trenutcima
blizu smrti.Zaboravljao sam moje početne strahove.
Pomišljao sam:"Hej, " ovo bi moglo ići lako.I možda
se mogu nositi s ovim.Možda rad sa umirućima i nije tako težak, naposljetku.
Ali, tada je ona zatražila nešto, upitala me je pitanje
koje me je suočilo s izazovom van svih mojih , "dobrih", osjećaja i razgovora s njom-Hoćeš li mi protrljati stopala?Da, to me je pitala, hoću li?
I kada sam se zaustavio i ugledao njena ružna, izborana stopala,
jedne starice, pomislio sam ,-Ne! Nikako.No, u nutrini znao sam nešto.Ako joj ne odgovorim
na zahtjev, mogu se komotno pakirati i ići kući.
Kako ću drugačije biti isusovac i svećenik?
I zato sam se trudio ono što sam morao biti,
ja sam bio onaj koji joj je protrljao stopalo.
Moja ruka protegla se do njenih stopala i bio bih prevarant
ako mi Isus na Sudnjem danu ne bi mogao reći,
UMIRAO SAM ; A TI SI MI PROTRLJAO STOPALA"
I tako, trljao sam Sarina stopala, hranio je i molio s njom iz dana u dan sve dok nije umrla.
I, onda sam plakao i zahvaljivao Bogu za privilegiju
da mi je ta stara žena s bolesnim stopalima u svojim zadnjim danima promijenila kurs moga života zauvijek.
Mark Moss, DI,profesor filozofije na
Loyola univerzitetu, Nju Orleans............"
MILOSĐE MI JE MILO;
A; NE ŽRTVA!!!!!!!!
......Oče Naš....Zdravo Marijo.....Slava Ocu...
Smiluj nam se Gospodine!Smiluj nam se!
Isuse blaga i ponizna srca! Učini moje srce po srcu svome!
https://www.youtube.com/watch?v=4o3u1d2rdNcPOKLONI dobrotu
****************************
ŽELIM GA SVIMA KOJI GA NEMAJU A ONIMA KOJI GA IMAJU DA GA ZADRŽE
Imam jednog prijatelja, koji je prijatelj svih mojih prijatelja. Uz mene je uvijek kad god ja to hoću. Linija Njegovog telefona nikada nije blokirana, kada Ga nazovem, On uvijek ima vremena da me sasluša. Moj poziv je uvijek dobrodošao i kod Njega ne postoji nezgodno vrijeme ni nezgodno mjesto. Kada Ga zaboravim, On je tužan zbog mene, jer zna da ću zabrljati bez Njega... Imam jednog prijatelja koji me toliko voli, da ja to ne mogu ni zamisliti – voli me najviše na svijetu, a ni moje prijatelje ne voli ništa manje nego mene. Čudan neki prijatelj, reći ćete, zar je uopće moguće da takav prijatelj postoji u današnjem svijetu?! Da, postoji. To je prijatelj koji ima najljepše ime na svijetu. Zamolit ću Ga da vam šapne na uho svoje ime u dubinu vaše duše i zlatnim slovima utisne u vaše srce. Ako nakon ovoga još niste pogodili ime. Kad zapali tvoje srce plamenom ljubavi, bit ćeš siguran da je to ISUS !!!
#blanka_medjugorje...
https://www.youtube.com/watch?v=_DxjqNYd8xEGospa Međugorska (Hodočasnička pjesma)
Pjevaju: Marija Bošnjak i Vedran Vegar Svetišta te tvoja časte, dječica te srcem štuju, umorni ti hodočaste, s tobom mole i putuju. Zagrli nas Gospe Snježna ...
Čini se da je sve manje ljudi koji se jednostavno znaju veseliti životu. O svemu se govori samo ne o ljepoti postojanja. Najčešće se govori o životu kao o problemu. Takav govor čuje se već u vrtiću. Već nam je svima postala navika da zamjećujemo ono što nam život čini teškim i što ga ugrožava pa zato u susretima ponajviše govorimo o toj strani života. Onoj teškoj.
Možda bi zaista trebalo već od djetinjstva odgajati čovjeka da svaki dan sebi posvješćuje lijepe događaje toga dana, da lijepo prije zamjećuje od ružnoga. Da stalno sebi, a onda i drugima, govori što mu se lijepo dogodilo, što dobro posjeduje, a ne samo kakve teškoće ima. Ponekad pomislim da bismo trebali imati audio-vrpcu koja bi nam stalno ponavljala što imamo dobro u životu. Tako bismo stalno otkrivali razlog za radost postojanja.
Kako doći do iskustva da posjedujemo nešto što je tako dragocjeno da i u najtežim trenucima i najtamnijim časovima život može biti razlogom da volimo život i da znamo da ima smisla? Nije teško voljeti život kad nam sve ide dobro. Nije teško govoriti kako je lijep život kad smo mladi i zdravi, kad nam sve u obitelji ide, kad nam se poslovni uspjesi nižu. Kad nam ljudi plješću. Kad dan za danom imamo sve više prijatelja uza se. Ali dođe vrijeme kad sve to pođe obrnutim smjerom. Kako i zašto tada voljeti život?
Slika
Postoji vrijeme u životu u koje ćemo svi ući kad izgubimo mogućnost rada, kad se tijelo muči a ne donosi radost, kad nam je život sam za sebe samo muka. Tada posve spoznamo da živjeti samo sebi nema nikakvog razloga. Postajemo svjesni besmisla življenja samo za sebe. Kako tada preživjeti? Jedino ako imamo iskustvo da smo živjeli za druge. Jedino ako u tom času volimo nekog i netko voli nas. I makar fizički ne mogli više ništa učiniti, imamo motiv boriti se za život jer znamo da je samo naše postojanje radost onima koji nas ljube. I njihovo je postojanje tada jedina naša radost i jedini razlog da ne dignemo ruke od života.
Da bismo imali to iskustvo u najvažnijem času života, treba još u djetinjstvu i mladosti povjerovati da se ne isplati samo sebi živjeti. To nije nimalo lako jer smo po naravi skloni od najranije životne dobi svojim prohtjevima ugađati. Možemo li sebi na pitanje: «kako si?» odgovoriti: «dobro je, sretan sam što sam živ»?