lalelu napisao:
I ja sam vjerovala s 18, kao i ona, ali se njoj ostvarilo meni nije. Da joj je vise od 30, ja bih ju pitala.
Slučajno naiđoh na ovu temu, zaintrigirala me, htjedoh nešto napisati, ali registracija ima odgodu, pa ne znam koliko ću još imati inspiracije upitati/napisati ono što sam tada pomislila. Dakle, čitajući zadnjih par stranica ove teme meni se nametnulo pitanje - a kakav točno odgovor ti lalelu očekuješ? Koliko sam skužila, na više mjesta tražiš gdje su oni koji su izmolili trodnevnicu, devetnicu, otišli na hodočašće, ili whatever, pa im je Bog poslao dečka, i onda te zanima da ti kažu kako im je to uspjelo. Ja ću ti reći kako - nikako. Stvari tako ne funkcioniraju. Možda je nekome Bog i uslišio molitvu na taj način, ali to nipošto ne znači da će svakome tu molitvu uslišiti. Kad bi stvari tako funkcionirale, onda bi Bog bio automat za ispunjavanje želja, ti unutra kovanicu, a on izbaci ono što si poželjela. U suštini, Bog bi bio marioneta u tvojim rukama, tj. ne bi Bog bio Bog koji upravlja stvarnošću, nego bi ti bila Bog koji upravlja bogom marionetom koja onda upravlja stvarnošću. Naprosto, stvari tako ne funkcioniraju, ono, ako si ti stekla dojam da tako funkcioniraju, onda si stekla krivi dojam, a ako te je netko uvjeravao da tako funkcioniraju, onda ti je lagao.
Ok, sad možemo prijeći na cijelu nisku prigovora koji će uslijediti, tipa - znači ja molitvom ne mogu ništa promijeniti, kakav je to Bog koji neke osuđuje na samoću dok drugima daje sretan brak, kojeg smisla ima moliti, bla bla. Što se tiče mijenjanja stvarnosti molitvom, u suštini se svodi na - ne, nema garancije da će sigurno biti ono što moliš i želiš, kad bi bilo te garancije, onda to ne bi bila molitva nego nalog. Što se tiče prigovora kakav je to onda Bog koji nekima bez da mole daje sretan brak, dok nekima ni žarke molitve ne uslišava nego ih ostavlja solo, odgovor na to pitanje je - takav Bog kakav jest. U slučaju da nisi primijetila, u ovom svijetu postoji i puno težih sudbina i nepravdi od te, primjerice - zašto je netko nepokretan od rođenja, zašto netko biva prodan u roblje i bičevan svaki dan, zašto neke žene bivaju otete i prisiljene raditi u bordelima diljem europe, itd. itd.? No, sve to (po tvom?) ne dovodi u pitanje dobrotu i postojanje Boga, ali to što neke (tebe?) ostavlja same, dok nekim drugima daje sretan brak, to je odjednom toliko velika nepravda da pored svega onoga drugoga što sam nabrojila jedino ovo dovodi u pitanje Božju dobrotu/postojanje. Nije li to malo... egocentrično? Dok su drugi ti koji su na mukama, nema problema, ali kad sam ja na mukama, onda je to veliki problem. Razmisli malo o tome.
A ja sa svoje strane mogu reći da se meni čini da je svijet jednostavno takav kakav jest, ako malo razmisliš pun raznoraznih muka i zala, od kojih je ta tvoja muka tek jedan mali djeličak, ne nužno ni najteži ni najgori koji čovjeka može zadesiti. Vjera u Boga ne znači da će se sve te ružne stvarnosti eliminirati, nego znači vjerovati da uza sve to i unatoč svemu tom, ipak postoji dobri Bog koji će cijelu sudbinu svijeta dovesti do nekakvog konačnog završetka (tj. vječnog života) koji je nešto ko happy end vrijedan svih muka koje su mu prethodile. I da, takva vjera ujedno znači i računati na mogućnost da nećeš dočekati svoj ovosvjetovni happyend. U slučaju da ti je netko propustio objasniti, poanta života u okviru kršćanskog nauka nije sreća na ovom svijetu, nego sreća u vječnom životu. Ako malo razmisliš, ni Krist nije dočekao svoj happy end na ovome svijetu, nego je njegov svjetovni život završio na jedan jako ružni način - raspećem. Njegova pobjeda je tek u uskrsnuću, tj. vječnom životu u onostranosti. E sad, hoćeš li ti to prihvatiti i vjerovati ili nećeš, to je tvoja stvar/odluka, ali ako očekuješ da će ti netko dati odgovor koji će učiniti da ružnih stvari na ovom svijetu nestane, bojim se da ćeš se načekati. Jer takvog odgovora nema. Možda ti kao pojedinac i doživiš happy end (tj. nađeš dečka i ostvariš sretan brak), ali svejedno će okolo biti još cijela hrpa ljudi koji pate. Možda tebe neće biti toliko briga dok su drugi ti koji pate, ali će ih biti. Pa ja u ovom trenutku znam barem 3-4 ženske osobe koje su solo, a imaju preko 40. Ako misliš da su svi takvi superzadovoljni takvim stanjem i da su to sebi odabrali, dok ti jedina nisi, e onda se grdno zavaravaš. Jer većina niti je to sebi željela, niti je to sebi odabrala, niti ih takvo stanje veseli. Isto ko što ni nepokretne ne veseli njihovo zdravstveno stanje, ili one prodane u roblje redovito bičevanje. Naprosto, ovaj svijet je pun ružnih stvari, a ako će netko vjerovati u Boga, onda to mora biti uz postojanje tih elemenata u globalnoj slici, jer vjera u Boga ne eliminira zlo. A hoćeš li ti to vjerovati ili nećeš, to je ko što rekoh do tebe.
No, da se mi vratimo na ovostranost, te na konkretan problem pronalaženja dečka, što je meni se čini ono što tebe najviše zanima, a Bog te zanima utoliko ukoliko će ti ostvariti tu želju (nemoj to shvatiti kao nekakav prijekor, meni je to posve razumljiv stav). Najprije, ne moraš javno odgovoriti, ali možeš razmisliti u sebi - imaš li ti nekakav očiti tjelesni nedostatak, previše kila ili takvo nešto? Ako nemaš nekakav očiti tjelesni nedostatak, a opet ne možeš naći dečka, onda bi problem vrlo lako mogao biti u tvojoj glavi, odnosno u onome što gledaš. Imati toliku želju nekoga naći, a opet ne pronalaziti nikog, a da pri tom nemaš nikakav očiti tjelesni nedostatak, e onda je najvjerojatnije problem u kriterijima. Kakve točno dečke ti gledaš? Koliko mi se čini, spomenula si na nekoliko mjesta da si imala vezu, odnosno da su ti zapinjali za oko, uvijek nekakvi problematični likovi, u smislu da su te odgovarali od završavanja fakulteta, da su imali problema s alkoholom, i sl.? To je čest problem žena koje su dočekale nekakve ozbiljnije godine solo, da gledaju samo te (problematične) frajere, kod kojih ili nemaju šanse ili se s njima ne usreće ili oboje. Možda ne bi bilo loše da promisliš ima li netko u tvojoj okolini kojemu si draga i non stop se vrti oko tebe, ali ga ti zapravo ne gledaš tim očima, jer nije takav frajer kakvog bi ti htjela. Ako ima netko takav, a da ti razmisliš o njemu ozbiljno kao o bračnom drugu? Možda to uopće ne bi bilo loše rješenje...