www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 00:48

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 76 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 01 srp 2015 07:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 29 vel 2012 11:31
Postovi: 763
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Hvala, Samuele!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 srp 2015 11:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
Samuel napisao:
Rajko Bundalo odgovara na pitanja o t.zv. disco-klubovima
(iz knjige "Pogled u krajeve srca")

Pitanje: Imam 17 godina i zanima me je li stvarno grijeh izlaziti u diskače? Pitam zato jer ja ponekad odem u disko i ne znam kakav grijeh zato činim. Znam da svugdje mogu sresti dobre i neiskvarene osobe koje nisu grješne. Osobno nikada ne bih radila nešto jako grješno; blud i slično.


Odgovor: Ni Eva nije htjela raditi "nešto jako grješno, blud i slično", ali je bila zavedena i prevarena od Zloga pa je, čineči nešto naizgled bezazleno, prekršila Božju zapovijed, izgubila Milost, potpala pod Đavlovu vlast te iskusila smrt; i svoju i svega svoga potomstva. No, i život joj je izvan zemaljskoga raja, kao i svemu njezinome potomstvu, više nalikovao čekaonici smrti i predvorju pakla, negoli pravome životu. Čak su i sveci morali podnositi sva zla ovoga svijeta i na kraju umrijeti, jer kneževstvo Đavolje je strašno. Lice mu je zavodljiva, umiljata, poželjna laž, a naličje plač, jauk, škrgut zuba, smrt, užas i neprestani strahovi. I uvijek je na Zemlji tako. Pravednost se Božja odozgor objavljuje, a zavođenje zmije koja puže u prašini, odozdo dolazi. Krist je sišao s nebesa. S nebesa se čuo Očev glas u prilog Njemu na rijeci Jordanu i na gori Tabor. I, slavnim uskrsnućem, uzišao je iz groba, ne samo među žive na Zemlji, nego je pred mnoštvom svjedoka, njegovih svetih učenika, uzišao na nebesa blagoslivljajući vjerne. Piše u Djelima apostolskim: "Oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: 'Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.'" (Dj 1,9-11) Sve što je sveto, uzvišeno je, odozgo dolazi i u vis k dostojanstvu Božjem uzdiže čovjeka, a edenska zmija svega svoga vijeka puže po prašini jer je, nakon pobune, zbačena s nebesa. Tako, sve što od nje dolazi, odozdo je. Sve niske strasti, prolazne zemaljske želje, sva veselja koja suzama završavaju, sva ispraznost koja se idolopoklonicima i prije nečasne starosti ruga (sedativima, psihijatrima, vračarima, samoubojstvima i svakom drugom užasnom zloćom). Tako je, Sotona, i svetišta svoja u prašini načinio, u zemlju ukopao; bludilišta, razbojničke jazbine, ratničke zemunice, gurmanske restorane sa striptizom, opskurne kockarnice, dvorane sa fliperima oslikane likovima demona... A najmasovnije od svih, razasuo je pod zemljom svoje disko-klubove u kojima zavodi i razara tolike mlade živote. Nikada mladi u tako veliku broju nisu bili izgubljeni ni propadali niti umirali kao u eri disko klubova. Nikada prije ovoga stoljeća nisu išli u podzemlje i mrak tražiti "život", a nalaziti smrt. Zašto je grijeh ići u disko-klub? Zato što je grijeh ići Sotoni, a duh disko-klubova je Sotonin duh. Duh neprestane zabave, umjesto stvaralaštva. Duh lijenosti, umjesto radinosti. Duh davljenja u dimu, umjesto života na svježem zraku. Duh otupljivanja u mraku, umjesto bistrine u sjaju Božjega svjetla. Duh ispraznosti i ludosti, umjesto dostojanstva i mudrosti. Duh svrstavanja u divlji čopor, umjesto krotke i savjesne osobe koja traži društvo među svetim ljudima. Duh urlika i buke, umjesto svetih molitvenih tišina u kojima, zajedno sa svemirom, žive sva zemaljska bića. Duh poroka, umjesto kreposti. Bludnost, alkohol, droga i nasilje, umjesto čednosti, umjerenosti u zdravoj hrani i zdravu piću i bratske ljubavi bez suparništva. Duh koji razbija čovječanstvo na sukobljene generacije, umjesto Sveti obiteljski Duh koji na svakome mjestu sjedinjuje razne generacije i moralom traži odgovornost za svačiji život. Duh divljanja jednih, a straha drugih, umjesto krotkosti i mira među svima. Jednom riječju: sami nered protiv kreposnoga reda. Disko-klub je Sotonina crkva, opskurno kultno mjesto čitavoga svijeta, a ne prijateljsko okupljalište kako se to naizgled čini. Disko-klub je to u svojoj biti, makar ti ne željela griješiti, i makar tamo ne vidjela ničiji grijeh. Jer najgori su grijesi potajni grijesi što ga čine licemjeri. Ako je tako, onda te pred licem Božjim pitam: Što tražiš u podzemlju? Što te to vuče u mrak? Jesi li i na kome od mladića i djevojaka u disko-klubu vidjela išta od onoga što trebaju biti dobri muževi i žene, dobri očevi i majke, mudri ljudi i vrijedni graditelji tajnovite slave čovječanstva? Jesi li se ikada u diskoklubu zadivila skladu nečije ljepote, dobrote i svetosti? Jesi li ikada tamo čula svetu riječ i molitvu Bogu? Jesi li tamo poželjela vidjeti najslavniju djevojku svih vremena, Blaženu Djevicu Mariju? Bi li htjela s njome doći u disko-klub? Bi li se ona izvrsno uklapala u običaje i ponašanje toga podzemnoga i noćnoga stanovništva? Pazi, ona nije baba nego djevojka, Djevica! U svim ukazanjima je vide kao prelijepu djevojku. Jer je Bezgrješna, milošću Božjom je takva uvijek. Bi li se u disko-klubu, kao Kršćanka, usudila prekrižiti, pozvati prijatelje na molitvu jednog Očenaša, ili bar izvući iz džepa svetu Krunicu i izmoliti za sve njih i sebe samo jednu deseticu? To Bogu u svome srcu odgovori. No, prije negoli podeš u disko-klub, uz disko-glazbu u svojoj sobi izmoli svetu Krunicu kao pokoru za svoje grijehe. Budi iskrena pa vidi hoćeš li uz tu glazbu moći sabrano moliti, hoće li Duh Sveti sići u takvo tvoje srce pa te ispuniti radošću i svetim mirom ili će se iz tebe protiv molitve uzdići val gnjeva i otpora. Kada god čovjek čini grijeh, gubi Milost, zapada u nemir, strah, zatim depresiju. Poremeti mu se sav unutarnji i vanjski život. Prvi znak grijeha je nemir. Kada već u misli sagriješi, ispuni mu se duša nelagodom, čak panikom. Prema tim plodovima u srcu, prepoznajemo duhove koji nas nadahnjuju i odmah znamo griješimo li ili ne. Tim darom, Bog nam odmah daje znak, jer neprestalno pazi na čovjekov život; savjest odmah reagira, srce odmah reagira; i na grijeh i na pravednost. Tko pazi na unutarnje poticaje, zna istinu i o sebi ne treba nikoga više pitati.
Pitanje: Zahvaljujem Gospodinu za te. Zbilja te je učinio prorokom i svjedokom u ovom našem vremenu. Rado bih s tobom razmijenio mišljenje o djeci. Osjećam da moju obitelj Zli dosta kuša baš preko djece. Imamo ih troje i svo troje je u pubertetu. Kažu da su "mala djeca mala briga, velika djeca velika briga". Sada, kada su veći, suprotstavljaju se roditeljskom autoritetu, kojega je dosta teško održavati. Najnoviji problemi su nam odlasci u disko-klubove. Ples počinje u 10 navečer i, jasno, djeca se kasno vraćaju kući. Gdje je puno buke, nema Duha. Pitam se kako se kao Kršćanin postaviti prema svim ovim problemima? Je li opravdano toliko brinuti? I gdje bi trebala biti mjera naših briga?
Odgovor: Disko-klubovi se ukopavaju u zemlju; o njihovom duhovnom izvoru to već samo po sebi govori. Nema ih u prizemlju ni na katu. Ako ih ponegdje i ima, onda su jednako izolirani od tradicionalne ljudske zajednice, a osobito od Crkve. Imaju nešto zajedničko s okultnim hermetizmom. Svijet su za sebe; svijet izvan Božjega svijeta. Očita im je svrha da odvoje duše od realnoga života i stvore mentalitet protivan životu. Boravkom u tami i buci, mlade je, vrhovni monopolist, odijelio od sunca kao svjetla materijalnih nebesa i Crkve kao svjetla duhovnih nebesa, a sve za to da bi ih mogao podvrći svojoj zavodničkoj iluziji i preoblikovati ih u ljude Novoga doba, to jest, u Antikristove sljedbenike. Svaki disko-klub je iluminatska inicijacijska komora. Ispunja ga tama u kojoj iluzija zamjenjuje realni život. No, jednako onako kao vanjski izgled, moćna iluzija deformira i nutrinu tih podrumskih stanovnika. Jednim pojmom oslikano, disko-klub je sama laž; on je utjelovljeni panteon zavodljivoga svijeta; on je, dakle, Đavlov stan i njegova radionica u kojoj Božju djecu pretvara u buntovnike. Tama. Primračenost u kojoj se ne vide lica, dakle, ni nijanse savjesti i stida što ih srce na licu odražava. Buka u kojoj čovjek čovjeka ne čuje; dakle, svetinja riječi je istjerana iz toga ambijenta, a gdje nema riječi (gdje ona nije važna) nema ni istine. Nema, dakle, ni Boga. Ostaje od čovjeka samo tijelo u tami koja se kroz raspaljenu strast ulijeva unutra da pripravi posao bludnome duhu i svakoj opačini. Sve ono bitno u čovjeku, zastrto je i učinjeno nedjelotvornim. Tamo mladi odlaze, kako vele, da se izdivljaju, a ne da se posvete. Tko ima uši, neka čuje o kojemu je duhu riječ. Model disko-kluba nisu kreirali oni koji u njega odlaze niti sitni monopolisti koji na crnoj strasti uvećavaju profit, nego zavjerenici protiv Svevišnjega Boga i njegovoga Čovjeka. Njihovi magi i mudraci, zaglupljivanjem naroda, stvaraju robove Novoga svjetskoga poretka. Njihovo je vjerovanje; još gore, njihov je programski cilj: pretvoriti nas u humane životinje, inteligentne zvijeri u službi njihovih interesa, a sebe smatraju, tobože, predodređenim gospodarima "nečistih" naroda i nastoje što prije uspostaviti svoju despotsku vladavinu nad čitavim svijetom. To je skrivena istina o Novom dobu. Apokalipsa ga naviješta kao razdoblje Zvijeri koja je u službi Sotone. (Otk 13, 1-18) U tu svrhu njihovi "znanstvenici" i "umjetnici" kreiraju modele ropskoga mentaliteta što ih snagom medija i kapitala nameću kao razornu modu i "najsuvremenija dostignuća znanosti". Takozvane društvene znanosti osobito vrše oblikovanje ropskoga (ovisničkoga) mentaliteta; pedagogija je prethodnica, a za njom slijede, psihologija, psihijatrija, književnost i umjetnost, tjelovježba, zabava i pomodarski stilovi života. Ispod privida objektivnosti i znanstvenosti, krije se surova manipulacija, prije svega, našom djecom, koja, pretvorena u neobarbare, imaju zadatak izvršiti razorni pohod protiv naroda i država kršćanske provenijencije, a k tome još, kao pripadnicima različitih sekti, pripravljena im je zadaća da budu najgorljiviji zatirači Božjih svetišta i okrutni progonitelji Kršćana. Sama riječ – disko, znači krug. Istoga je izvorišta kao i tajna okrugloga stola; magijskoga stola tajnih društava koja upravljaju politikom i zlom poviješću svijeta. Ta se društva klanjaju Sotoni kojega smatraju svjetlonošom i upraviteljem ovoga svijeta te ga časte simbolom ovdašnjega sunca, simbolom kruga – spiritističkoga kruga, okrugloga stola ili narodnoga kola. Zato su od folklora stvorili nacionalne idole. Dakle, već po nazivu tih podzemnih svratišta, očito je da su oni fabrikati poklonika magije te da ih magija prati. Otuda onolika magična privlačnost što raspamećuje svakoga tko u disko-klub uđe. Uz magiju tajnih društava izvana, unutarnje magijske obrede izvodi rock-glazba. Oni bubnjevi i ritmovi su obredni bubnjevi i ritmovi afričkih vrača. Ti ritmovi su formule zazivanja duhova. Zato plesači nalikuju opsjednutim šamanima. Čak nose iste one ukrase u uhu, u nosu, probadaju obraze i nose amulete, kao da su pripadnici afričkih animističkih civilizacija. Sasvim dosljedno, te iste duše, kao nastavak rock-spiritizma iz diska, na tulumima, uz isti rock, zazivaju duhove. Rock-glazba je medij neobarbarizma, a mladi su tamo pod magijom tajnih društava i njihovih kreatora mode; upravo od njih stvaraju naraštaj Novoga doba (neobarbare). Mladi to ne znaju jer im se magijsko-znanstvena alkemija svjetske politike strogo skriva. Neprestalnim ludovanjem ih se odvraća i od želje za istinom o sebi. Oni su najveći stradalnici "rata zvijezda" (magijskih, dakako!) kojima Antikrist sebi podvrgava ovaj svijet. Tajna zla je posvuda toliko skrivana da je ljudi, ne samo ne slute, već ne prihvaćaju čak ni očite i vjerodostojne dokumente Antikristove zavjere. Premda je ovaj svijet sav premrežen tajnim djelovanjem državnih i međunarodnih službi, još uvijek ljudi misle da se sve svjetsko temelji na istini. Što koristi da svome djetetu raskrinkaš disko-klub, kada na njemu ostaju sve druge omče pomodarskoga ropstva? Ako mu zabraniš odlazak u disko-klub, demoni disko-kluba će mu doći kroz sve drugo pomodarstvo. Vrtić, škola, sveučilište, kultura, zabava, običaji, sve ih to raskršćanjuje i raščovječuje i to ne toliko slovom koliko duhom ovih javnih boravišta, kroz koja prolaze sva današnja djeca. Buntovni naraštaj ne dolazi iz roditeljskoga doma niti iz Crkve, nego iz vrtića, škola, medija, kulture, umjetnosti, zabave i politike, a osobito sa stadiona i iz disko-klubova. Napadnuti su roditelji i gradovi, kao djela njihova, a ne strukture, mediji i vlasti svijeta. Ne će brod zaploviti, rekneš "Odveži jedno uže kojim je za obalu vezan!", ako ostaje još mnogo užadi što ga za obalu drže. Roditeljska riječ ne može zaštititi dijete od paklenoga kruga (diska). To može samo Božja Riječ i Božji Duh, ako ih dijete vjerom iskreno primi. Početak svake zaštite je u vjerskom odgoju. Ne u naredbama vršenja Božjih zapovijedi, nego u iskustvu Božjega pribivanja i u molitvenom zajedništvu s Bogom. Tada, i ono što roditelj ne vidi kao opasnost, vidi Bog i brani dušu svojim moćnim nadahnućem. No, ako ti dijete još nije u pravoj vjeri pa ode u disko-klub, ti koji si vjernik ne ćeš za njim ići da ga inatom još dublje gurneš u zlo, nego ćeš moliti anđela Božjega da ga tamo od svakoga zla sačuva, molit ćeš Duha Svetoga da mu u istini pokaže taj svijet, pa će se dijete prepasti i začuditi kad vidi gdje je došlo. Tako sam blago zamolio kćerku jednog brata Kršćanina, prije polaska u disko-klub, da nam se pridruži u molitvi bar jedne desetice Svete Krunice. Ostala je do kraja molitve, a molio sam upravo tako, da Duh Sveti pođe s njome pokazati joj njezin omiljeni disko-klub. Sutradan mi je prišla sva potresena i rekla da je sasvim drugim očima vidjela svoj stari ambijent i da se zgrozila nad sobom i nad svime što je tamo vidjela. Siguran sam da će je to iskustvo čuvati da ne potone u barbarstvo, a to je bio Božji odgovor na molitvu. Jednom sam, nakon mnogo godina, na poziv staroga znanca koji je otvarao disko-klub, pristao doći govoriti poeziju; isključivo svoje tekstove pisane za tu prigodu, ne spominjući izrijekom Boga da Ga tko ne pogrdi. Pristao sam, osjećajući da me Bog tamo šalje zbog nekog važnog iskustva, a i spasonosne riječi onima koji tamo lutaju. Kada se okupilo dosta mladih, a rock potresao temelje podruma toga vatrogasnoga doma na periferiji Zagreba, najavili su me ovako: "A sada će vam se kraćim programom obratiti, zagrebački glumac, gospodin Rajko Bundalo!" Uzeo sam mikrofon. Nitko nije znao što ću govoriti, niti me ta generacija mladih poznavala, jer sam, zahvaćen obraćenjem, sedam godina proveo izvan javnosti. Najednom je ispred mene stala grupa arogantnih mladića u crnom s metalnim zakovicama na jakni, remenu i kožnim oklopima okolo zapešća. Stali su bez prestanka skandirati: "Ne ćemo popa! Ne ćemo popa! Ne ćemo popa! Ne ćemo popa!..." Na meni nije bilo nikakvoga vidljivoga kršćanskoga znaka. Ni riječi još nisam progovorio, a već na samu moju nazočnost tako oštra i jasna reakcija, zapravo, na nazočnost Euharistijskoga Isusa u mome srcu. Na tren me jeza obuzela, ali sam brzo shvatio o čemu se radi. Duhovi duhove poznaju. Ti jadni robovi sotonske mode nisu znali što govore, ali duhovi Legije u njima znali su tko je Onaj koji je po meni došao u njihovo histerično i mračno carstvo. Vikali su poput onoga iz grobova, što ga evanđelje spominje: "Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijega Boga? Molim te, ne muči me!" (Lk 8,30) Ja sam, naime, molio Boga da mi dadne kratku, ali moćnu riječ koja će uništiti njihovu moć u srcima zavedenih. Vidio sam ih kako rubom sjede i znatiželjno iščekuju tu riječ pogledom naklonosti. Iskoristio sam snagu razglasa i rekao: "Nemam uvjeta reći vam program koji sam za vas pripravio. Nikome na vrata nasilno ne ulazim. Zato, kad sam već tu, čujte bar kratku riječ. Pozivam najhrabrije među vama. (Napuhanci su se odmah počeli smješkati i okretati oko sebe na sve strane. Urlanje je na trenutak prestalo.) Tražim one koji su se spremni sami sa sobom obračunati. One koji su jači od sebe; od svoje sebičnosti, od svoga ponosa. Kojima je stalo do istine. Vama govorim. I razmišljajte o ovom što ću vam reći: Jeste li uopće svjesni gdje se mi to sada, zapravo, nalazimo!?... (Tajac.) U zemlji su na ovoj razini pokopani svi mrtvaci na svijetu. Ove iste sile što potresaju vaša srca, nečujno rastresaju tijela mrtvaca dok ih sasvim ne razore. Eto vam istine koju ne možete ničim pobiti, pa, ako vam se tako sviđa, a vi silazite svaki dan u ovaj grob!" Nije bilo komentara. Rock je nastavio svoje razaranje savjesti i stida. Vlasnik mi se ispričao, misleći da sam iz uvrijeđenosti tako rekao. No, istina se objavila srcima koja su je željela čuti, a i meni se otkrila pozadina mojih nekadašnjih lutanja; i to je bila svrha moga pohođenja. Otišao sam blagoslovljen iz toga pakla da se nikada više dolje ne vratim. Beskraj mira, kao cjelov beskrajne Očeve ljubavi, ostao je na meni. Ovo što govorim, molitelji i pokornici, već iskusni duhovni borci, mogu razumjeti, ali kako prići djeci koja ne razumiju, koja još nisu prohodala u vjeri, čija je osobnost ustrajno zatirana kroz vrtić, školu i modu pa, u strasnom i nerazumnom generacijskom zanosu, plutaju na valovima kolektivizma, koja, živeći u neprestalnoj buci, više i ne čuju istinitu riječ, niti im je ona važna? Moderno je društvo svugdje u svijetu koncipirano tako da djecu izgoni iz zajedništva različitih uzrasta, prvenstveno iz zdrave obitelji te ih pretvara u generacijski geto i suprotstavlja ih svima izvan geta. Nad njima danonoćno bdiju monopolistički psiholozi, pedagozi, kreatori mode i zvijezde podzemlja da nam ih, na kvaziznanstven i slobodarski način, otmu i upropaste. Estradne se zvijezde nazivaju po magijskim zvijezdama i tajni ih obredi prate. Crnomagijska petokraka se vidi posvuda oko takvih medija. I to je stvarna sila koja nam je napala djecu i s kojom nam se za život njihov boriti. Protiv magije, može samo Krist. Protiv tajnih obreda, može samo sveta Misa i ostali darovi Crkve: molitva, post, pokora, blagoslivljanje, otklinjanje i, u najtežim slučajevima ropstva, egzorcizam. No, tko li za tim oružjem poseže kada je i sam derivat modernoga društva te radije traži pomoć svjetovnih autoriteta, negoli Kristovu svećeničku vlast? Tragedije što zahvaćaju i kršćanske obitelji siguran su znak da je i roditeljima potrebno obraćenje, jer nitko ne može služiti Bogu i bogatstvu, to jest, nitko se ne može klanjati Bogu i svijetu. Zaista, kome god se pokloni, drugome je leđa okrenuo. Moderno je društvo monopolističko društvo. Njemu ne treba slobodan čovjek, nego čovjek-rob, čovjek u funkciji radnih odnosa, enormne potrošnje, porezne politike, vojnoga stroja i idolopoklonstva svjetovnoj vlasti; sve pod krinkom domovine. Njemu, dapače, treba radosni rob, ovisnik o "modernom" i "novom" što ga monopolistički centri kreiraju kao mamce da odvrate oči od Boga i njegovoga oslobođenja. Zato im je Bog glavni rival pa se bore protiv Njega, napadajući Crkvu novim duhovnim poretkom. Društveni odgoj je zamijenio vjekovni Božanski moralni odgoj. Znanost i kulturu države financiraju iz monopolističke koristi, jer one stvaraju ropski, ovisnički mentalitet kojim se iz modnih centara i državnih sveučilišta mlado roblje može usmjeravati sad u jednom, sad u drugom smjeru. Bezočnost je tolika da je nad djetetom ozakonjeno veće pravo države negoli roditelja. Zamke su tako vješto postavljene da ih ni bistri umovi ne mogu otkriti sve dok ne donesu svoj gorki plod – delinkvenciju, moralno rasulo i opsesivnu krizu identiteta. Čovjek je društveno biće i ne može se izdvojiti iz svoje izvorne ljudske zajednice u kojoj se ne rađa samo njegova biološka narav, nego i njegova društvenost. Izvan te primarne zajednice operira monopolizam i suprotstavlja joj svakoga svoga zarobljenika. Da, izvan obiteljskoga kruga operira zlo politike. Uz obitelj prijateljski stoji samo Onaj koji ju je stvorio; Bog i njegova sveta Crkva. Naše dijete mora ići među ljude, živjeti i raditi sa svojim suvremenicima, ali moramo ga naoružati mačem Božje istine i štitom krotke dobrote za borbu protiv laži i agresije monopolizma. To je osnovno znanje koje mu moramo sa svim strpljenjem i ljubavlju na vrijeme usaditi u srce za ispravan društveni život. Tada ne će revolucijom rušiti svijet, nego ga, kao istinski Božji prijatelj, čuvati i izgradivati čineći tako i samome sebi dobro. Prijeka je potreba da se kršćanski roditelji čvršće povezuju i proširuju prostore zajedničkoga svetoga života, kako bi im djeci bila privlačnija Božja mudrost i ljubav od ludosti i surovosti svijeta, kako bi im blagoslovljeni dom bio privlačniji od grube ulice i betonskoga mračnoga podruma, kako bi im iskustvo morala bilo poželjnija zaštita od duha vučjega čopora u koji se beskućnici sklanjaju, kako bi među nama iskusili blaženstvo kraljevstva Božjega da ne požele ništa od onoga što svijet u ispraznosti nudi te kako bi među nama našli svoje svete vršnjake da se ne druže s onima koji su propali. Drugim riječima rečeno, za spas naše djece potrebno je i naše obraćenje i obraćenje čitave župne zajednice. To je možda najveći zahtjev našega vremena. Mi ne možemo poći za njima na sve njihove staze, ali može ih pratiti naša riječ, ako im je doprla do srca, može povjerenje u nas, ako smo ga izgradili, može sigurnost utočišta u našem zagrljaju kada na svojoj stranputici čak i teško moralno posrnu; ako smo im na vrijeme vječnu sigurnost posvećenoga zagrljaja prenijeli u iskustvo, vratit će nam se kao onaj rasipni sin iz evanđelja. Kad god nam djeca krenu u svijet, zaista ih puštamo među đavle. To počinje već prvi dan u vrtiću, a kamoli ne kada već postanu oholi studenti. To počinje onoga trena kada uključe radio ili televizor, kada uzmu u ruke časopis ili svjetovnu slikovnicu i knjigu, kada u neznanju prihvate generacijsku glazbu ili bilo koje drugo idolopoklonstvo. No, ne trebamo se ni bojati ni očajavati, znajući da ih svetost naše vjere može sačuvati od svih Đavolovih zasjeda. Nevolje ih u svijetu mogu samo učvrstiti u vjeri i dati dostojnu težinu našem ispravnom odgoju. Ako smo prijatelji Božji, zar će nam Bog odbiti pomoć anđela svojih u boju protiv Sotone za tako važnu stvar kao što je spas njegove djece koju nam je povjerio? Ako Boga ljubimo i sve činimo da mu se osobno svidimo, zar će nam u nevoljama uskratiti Duha Svetoga i dar u svakoj oskudici? Bože, sačuvaj nas da bismo tako što i pomislili! No, mlakoga Kršćanina ili, još gore, lažnoga, tko će braniti od Sotone koji na ime Kristovo bijesni kada ga nevjerno srce, povremenim spominjanjem, izaziva? U odgoju djece oslanjam se na jedno djelotvorno vlastito iskustvo. Kad sam već postao mladić, otac me jedne večeri pozva, prije svih ukućana: "Idemo ti i ja na spavanje." Ja, naravno, nisam mogao zaspati, kao ni on, jer se još vani vidjelo. Znao sam da mi je htio nešto važno, ali vrlo obzirno reći pa je priredio prigodu u kojoj se ne bismo morali neugodno gledati u oči. Bio je to očit znak njegove ljubavi prema meni što me i uzbudila i razoružala. Dok mi je srce udaralo u tjeme, onako kao usput, reče: "Sine, ti si već stasao u mladića. Normalno je, i ti ćeš sebi naći ženu. Ali pazi se, sa ženama može čovjek svašta doživjeti. Dovoljno si pametan; pazi se!" Oh, da mi je bilo moguće brzo zaspati ili se onesvijestiti, jer nisam znao što bih mu odgovorio. Izletjelo je iz mene neko tuđe i nespretno: "Znam.", a sunce kao da se počelo vraćati unatrag; nikako zaspati. U divljenju toj ljubavi koja me tako mudro zaštitila od neugodna pogleda, iščezlo je prvotno uzbuđenje. Otac me počastio povjerenjem do kojega je mladome čovjeku najviše stalo i riječ pouke mi je po ljubavi zasadio tako duboko u srce da je nikada više ne iščupam. Moj čvrsti, ne toliko strogi koliko vrlo jasni, moralni odgoj postao mi je teret u dobi kad sam studirao glumu. Našavši se sam u bezbožnoj i moralno izopačenoj sredini bludnika, maštara, pijanaca i modernista svake vrste, počeo sam pomišljati kako možda nisam normalan u svojoj čistoči. A i svi su se upravo trudili da me uvedu u svoju raspuštenost, izrugujući čednost i blagost, trezvenost i poniznost koje su me resile iz roditeljskog doma. I popustio sam. Okusio sam grijeh i on me odmah počeo razarati. Činio sam prekršaje što su mi se gadili, samo da postanem prihvatljiv studentskoj sredini. Griješio sam, ali ne svim srcem. Bog mi je oprostio, hvala Mu! Ali ako me išta očuvalo da korjenito ne prihvatim ponor, onda je to bila blaga očeva riječ, koje sam se u napasnim situacijama živo sjećao: "Pazi se!" Kao što se tijelo protiv tijela bori, tako se i duh protiv duha bori. Ne vrijede zabrane, jer su one plod nasilja, plod zla, i spontano se čovjek njima protivi, to jest, krši ih. Bolje je nježnošću surovim napastima ograničiti moć i preteći prilike zla blagim moralnim komentarom. Blaga riječ ostaje u duši i kad nas više nema i uspješnije se bori protiv zla, jer je srcu bliža nježnost od svakoga grješnoga uzbuđenja. Svaka duša je takva; kada nešto korjenito primi, to ostaje u njoj, štoviše, raste i jača do herojskoga stava. Samo nježnost prodire u njezine dubine, jer se na svaku grubost zatvara. Zato su surove prodike plitke i uzaludne. Zato i zlo nastupa zavodljivo, u hinjenoj nježnosti i prividu dobra. Na prijevaru otvara dušu i, čim je navede na grijeh, nesmiljeno je zaposjeda. Govori kako grijeh nije ništa, a kada, nesretnica, zgriješi, urla na nju: "Nema ti spasa! Propala si zauvijek! To ti ni Bog ne može oprostiti!" Naravno, i jedno i drugo je laž, a istina glasi: "Grijeh je strašan! Bog je milosrdan! Kada ti jednom oprosti, ne griješi više!" Danas mediji stvaraju dojam općeprihvaćenosti grijeha. Zato se toliko i tako lako griješi, ali zato su modernisti masovno i uzaludno na psihijatriji, umjesto u ispovjedaonici. Kada god, zbog agresivnih crtića, a da ne govorim horor-filmova, moja djeca imaju nemire, strahove ili noćne more, već sama traže da položim na njih ruke i pomolim se da im Bog oslobodi duše. Naravno, Bog uslišava ako sam čista srca, ako i sam nisam gledao ta zla. Kada zloduhu, u ime Isusa Krista, zapovjedim da odstupi, na djecu silazi mir; odmah zaspu i u jutro se u blagosti bude. Moj dom postaje, poput saća meda, naliven blagošću Gospodnjom, a ne molim li ili s njima zajedno gledam djela umjetnosti laži, postaju neukrotivo neposlušna i obitelj nam se pretvara u pakleni krug uzaludne tučnjave i vriske, prijetnji i urlika. Međutim, zloduh neumorno navaljuje. Djeca sutradan, čim zaborave, opet hoće gledati. Ne mogu ništa postići na brzinu, prijetnjom i zabranom, nego postižem molitvom i dugotrajnim strpljivim odgojem. Ne mogu braniti gledanje televizije, ako sam je ja kupio obitelji. Ne mogu je ni izbaciti iz doma, ako nismo, mi roditelji, jednodušni u tome. Takvo nasilje rodilo bi većim zlom. Zato, čitavo desetljeće, i više, prinosim molitve i žrtve za obraćenje svoje obitelji, a onda vidim da mi je Bog vapaj srca čuo. Sa suprugom postižem sve veće suglasje u vjeri, a onda i u odgoju te nas djeca počinju razumijevati puno brže i gotovo bez otpora. Zaista: 'Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi! (Ps 127,1) Nema recepta za lijenčine; gotovanima Đavao vračare šalje. Ako te je nesreća već zadesila, ili je na pomolu, a nesreća je sav život u ovome svijetu prepun zala i opasnosti što nas okružuju i vrebaju, onda ništa ne valja činiti naglo. U naglosti se samo ludost čini i šteta umnaža. Sve se zabrane krše jer svaka rađa upravo ono što zabranjuje; zlo rađa zlom. Često se čuje o roditeljima koji nasiljem odgajaju djecu da upravo suprotno postižu. Najednom ih napuštaju i čitavome odgoju okreću leda. Uvijek se potvrduje da nasilje rađa odvratnost. Zato je bolje nježno oblikovati moralnu nutrinu djeteta i strpljivo postizati jednu po jednu krepost, negoli sebično nagliti. Nitko nije bez grijeha i, što god mi poduzeli, naša djeca će griješiti, kao što i mi griješimo. Od grijeha ih sačuvati ne možemo. Bog ih u ispovjedaonici čuva; darom svoga milosrđa. A mi, ako im razvijemo povjerenje u Ljubav, na najbolji mogući način smo ih pripravili za obraćenje što nastupa u njihovoj velikoj životnoj nevolji. Nemaju li iskustva Dobrote, u svojim krizama se otiskuju na stranu zla; agresiji prema bližnjima ili autodestrukciji. Roditelji su suradnici i svjedoci Božji. Njihova odgojna moć na tome završava, a plodovi odgoja su Božji darovi vjernome srcu svoga suradnika. Ako li je jedan roditelj bezvjerac, neka bar drugi sačuva Božji lik u sebi, pa djeca ne će propasti. U svojoj će se zrelosti prikloniti primljenoj dobroti. Najjače odgojno oružje je molitva. "Bože, ti na raspolaganju imaš koliko hoćeš svetih anđela. U svima njima je tvoja moć kojom pobjeduješ svako zlo. Bolje je da oni pođu za mojom djecom, nego ja. Jer ako mene opaze, za inat će mi učiniti neko zlo. Neka su slobodni, ali neka ih zlo ne zarobi. Tvoja su to djeca, a ne moja. Ti si ih stvorio i meni povjerio. Ti se bori za njihove duše, za svoju sliku i priliku u njima. Neka te tvojim darom proslave u svome svijetu i vremenu kao što te i ja želim na svojoj životnoj stazi slaviti." Vjera daje mir pobjede. A gorko je iskustvo nevjere posvjedočio Job: "Snalazi me, evo, čega god se bojah." (Job 3,25) Strah je nevjera; njime se nitko ne može spasiti. O kad bi ljudi znali kako Bog voli neprestalno biti s ljudima, ne bi utjehu tražili u onima što dolaze i odlaze za svojim poslom, u onima što se radaju i umiru. Ako još nisi prijatelj Božji, nikad nije kasno steći Njegovo prijateljstvo. Ako je već zlo osvojilo mnogo toga što je tvoj grješni život odvojio od Boga, ne gubi nadu. Bog iz svake propasti čovjeka izbavlja. Vjerovanjem ispovijedamo da je Isus, nakon što je raspet, umro i pokopan – sašao nad pakao i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Sašao nad pakao; dakle, u najgoru od svih ljudskih nevolja i iz nje se vinuo natrag u nebesa noseći u naručju svoje otkupljenike. Ne boj se! Vjerom ljubi Boga! Vjerom živi, pa te nikakvo zlo ne će nadvladati!


PERFECT :b112:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 srp 2015 11:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
https://video-vie1-1.xx.fbcdn.net/hvide ... e=55ABA3C4


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 srp 2015 14:01 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
Rajko Bundalo odgovara na pitanja o Petnaest molitava svete Brigite

Pitanje: Nedavno smo počeli u obitelji moliti molitve svete Brigite, pa bih te lijepo molila da nam u kratkim crtama kažeš o tim molitvama koje su prepune Milosti.

Odgovor: Sveta Brigita Švedska je živjela u 14. stoljeću. Želeći znati broj udaraca što ih je Gospodin Isus primio u svojoj svetoj Muci kako bi časteći Muku davala zadovoljštinu za svaki taj udarac, žarko je molila Gospodina da joj tu tajnu otkrije. I Gospodin joj se objavio s raspela koje se danas časti u crkvi Svetoga Pavla u Rimu. Dao joj je tih petnaest molitava i rekao da tko ih bude pobožno molio svaki dan kroz jednu godinu, dostojno će počastiti svaku njegovu ranu. Usput je dao i velika obećanja za one koji ih budu molili, kako za njih same uzdižući ih visoko u svetosti i pripravljajući im posebno mjesto u nebeskim visinama, tako i obećanje da će im petnaest duša njihove loze osloboditi iz čistilišta, petnaest pravednika te iste loze utvrditi u vjeri i sačuvati ih u Milosti te petnaest grješnika te iste loze obratiti. Dakle, molitelju tih molitava poklanja spas i posebnu Milost za četrdeset pet duša njegovoga roda. To ogromno obećanje zahtijeva čvrstu volju i veliko odricanje, jer se Sotona ne miri s gubitkom tolikog mnoštva duša što ih drži u ropstvu ili ih pokušava zarobiti. I ja sam, kao i mnogi, iskusio kako žestoko navaljuje. Na sve nas načine nastoji obeshrabriti; sugestijom da je godina beskrajna - a molitva ogromna, bolešću, teškom pospanošću do potpune nemoći i mrtvila u udovima te gubitka pamćenja, sjećanja i moći rasuđivanja. Naprosto mi nije dopuštao da govorim ni da budem svjestan riječi molitve. Zbog tih navala sam, nakon tri mjeseca, zamolio svećenika za savjet. On mi reče da, na neko vrijeme, prekinem pa da vidim što će se onda događati. Čim sam prekinuo, izostale su sve muke, ali me žalostilo odsustvo Milosti. Nestalo je one Božje blizine. Tijelo je, doduše, bilo snažno, ali je duša u meni venula. Zato sam nanovo započeo i nanovo doživio žestoki napad; prvi put - negdje u prvoj trećini, a onda i pri samom kraju molitvene godine. Bijesno se zario u zadnje dane da mi ne dopusti dovršiti godinu čašćenja Gospodinove Muke. Nakon predaha od godine dana, opet sam nastavio još jednu godinu moliti za otkupijenje ženina roda. Isto sam doživljavao i ovaj put. Tek pri kraju druge molitvene godine, zamolio sam Gospodina da odagna od mene poraženoga zloduha kako bih Ga u muci mogao u sabranosti i ljubavi častiti. Od toga sam dana molio u miru. Isto su doživijavale i neke meni bliske duše koje su neovisno o meni počele moliti Brigitine molitve. Neki od njih su prekinuli nisu više nastavili, a neki se nisu dali omesti. U trenutcima gotovo smrtne klonulosti, pospanosti i odsustva svijesti o onome što molim, spustio sam čelo na pod i svom se težinom tijela na njega oslonio, ali me ni to nije moglo rasaniti. Supruga mi je govorila kako me, u tako bijednu stanju pri molitvi, ne može više gledati. No, ja sam molio Gospodina neka primi moju muku kao zadovoljštinu i moju čvrstu odluku da dođem svjestan do zadnje riječi ovih molitava, makar ne bio svjestan rečenica koje izgovaram. Neka mi taj podneseni napor prizna kao molitvu i nastavljao sam dalje. A nakon zadnje riječi, onaj bijes i ona muka su po čitavu noć ostajali u meni; nisam se mogao odmoriti. Spavao sam u muci pa tako i snom Gospodinovu Muku častio. Zato sam ih pokušavao moliti odmah u prvom dijelu dana. lli sam ih ponekad razdijelio kroz čitav dan, pa mi je čitav dan postajao klanjanje Muci Spasiteljevoj. Ako bi prošla ponoć, a da još nisam počeo moliti, nisam se dao zavarati, nego sam i tada molio za protekli dan jer dan ne počinje u ponoć. Biblijski, večer je početak novoga dana, a meni je dan od buđenja do polaska na spavanje. Te molitve se lagano mogu pročitati za dvadeset minuta. No, ja sam ih u mučnim borbama, u napadajima pospanosti i neke čudne samrtne nesvijesti, znao moliti i preko sat i pol. Isplatilo se moliti. Plodovi su bili ogromni. Gospodin mi je na ljubav svojom ljubavlju uzvratio. Nakon jedne godine moljenja, nisam mogao više provesti dan bez molitve. Kako sam ih, kako rekoh, nekada molio kroz čitav dan - svaku posebno i u drugo vrijeme, a to znači i u dubljoj sabranosti i većoj snazi, molitveni duh je zaposjeo čitav moj dan, te sam molio i onda kad bih svoj dnevni molitveni plan ispunio. Naprosto, duša je tražila Gospodina. I mislim da razumijem na što je Sveti Pavao smjerao kada je tražio da molimo bez prestanka. Iza tih dviju molitvenih godina, mudrost Gospodnja je sišla na mene i um mi se očistio od mašte i tjelesnih znanja. Revnost vjere je porasla i žar se ljubavi razgorio u meni. A i čitav moj bliži ateizirani rod je klonuo u nevjeri. Nisu me više izrugivali ni odbacivali, već su postali otvoreni svjedočanstvima vjere. Vrlo brzo je jedan čak tražio da molim za njihove životne potrebe, a drugi i više - da molim za njegovu vjeru. Papama su bile poznate ove molitve, a kako je kroz šest stotina godina bilo dosta molitelja i kako se svima odreda ispunjavalo Gospodinovo obećanje, same pape su ih odobrile kao istinite (Klement XII (1730-1740), Benedikt XIV, a posebno Pio IX 31. svibnja 1862.). Zanimljivost je što nas Isus, u najvećem broju tih molitava, nadahnjuje da molimo za vlastitu blaženu smrt i potpun oprost grijeha, a obećava spasenje našega roda. To otkriva koliko smo duboko duhovno povezani sa svojim rodom, koliko je jako grješno naslijede i kako je ispravno i važno što u kršćanskoj praksi kroz sva stoljeća vjernici prikazuju svete Mise za svoje pokojne pretke. Spasom jedne duše, spasava se na neki način i čitav njezin rod. Ako naideš na protivljenje kod kojega, pa čak i kod mnogih svećenika, neka te to ne zbuni i neka te ne obeshrabri. Shvati da su i oni ljudi koje isti zloduh napastuje i koristi njihov neoprez, nepoznavanje ovih molitava ili bilo koju drugu slabost ne bi li odvratio dušu da godinu dana s posebnom ljubavlju časti muku svoga Spasitelja. To je više nego trodnevnica ili devetnica, na koje će te, po inerciji stoljetnoga nauka, svi svećenici poticati. Posebice mi je potresno i drago svjedočenje jedne naše sestre, koja je sa svojom prijateljicom, hodočasteći u Međugorje, na Križevcu dovršavala jednogodišnje moljenje Petnaest molitava svete Brigite. Sasvim slučajno je, veli, tako ispalo. Kako su podranile, same su se uspinjale moleći Križni put. Međutim, pridružila im se oveća grupa ljudi i zajedno s njima zastajkivala na svakoj postaji, premda nisu na glas molili. Na samome završetku molitve, ta ih je grupa mimoišla, a zadnji joj iz nje pride, dodirnu rukom rame i reče: "Hvala." Kada su već zamakli, ona će svojoj prijateljici: "Jesi li vidjela kako su divni ovi ljudi što su s nama molili? Tako su im blaga lica." A prijateljica će: "Kakvi ljudi? Ja nikoga nisam vidjela; cijelo vrijeme smo same molile." Eto, bilo joj je dano vidjeti duše njezina roda koje je Gospodin oslobodio.



Pitanje: Nešto bih te pitao o Petnaest molitava svete Brigite. Kad sam ih tek počeo moliti, sve je išlo glatko i brzo, 15-20 minuta. Nakon nekog vremena počelo mi se dogadati da ih molim i po sat i pol. U zadnje vrijeme ih dugo molim i dođe mi da zaboravim da sam neku molitvu izmolio, pa se znojim, i izgubim volju to moliti te se pitam ima li uopće smisla sve to i time se opterećujem.

Odgovor: Ti si još jedan od brojnih koji isto svjedoče. Vjerujem da sad sa smješkom čitaju svi oni koji mole ove molitve, jer gotovo odreda imaju slična iskustva s njima. I ja sam isprva mislio da se to samo meni događa, sve dok nisam čuo da isti neobični događaji prate i druge molitelje ovih molitava. Te je molitve sam Gospodin lsus rekao svetoj Brigiti. Mogu posvjedočiti da to zaista nisu riječi ljudske. Naime, ja sam po zanimanju glumac. Igrao sam i takve uloge u kojima sam po dva sata bez prekida govorio. Lako memoriram i velike tekstove. Do sada nije bilo toga teksta koji sam čitao, a da ga u kratkom vremenu nisam mogao naučiti napamet. No, ove su molitve jedini tekst što sam ga svakodnevno kroz dvije godine sabrano čitao, a da ga nisam uspio naučiti. Taj tekst naprosto ne pripada pameti i zato ga pamet svojim silama ne može njime ovladati. To je molitva poniznoga, a ne glumačkoga duha, živo sudjelovanje duše u Kristovoj Muci, u njegovoj borbi protiv demona i grijeha. Nisu slučajna velika obećanja što ih je Gospodin dao. Zlodusi nas pokušavaju odvratiti i omesti da ne primimo Milost. Zato su tako silovite protivštine na koje molitelji nailaze. Ove se molitve mole srcem. Jeka sa usana je možda ponajmanje važna. Kao da Gospodin ne sluša što molimo, jer znade molitve koje nam je dao, nego promatra ustraje li srce na njegovu putu. Naravno, u tim riječima, ako ih iskreno prihvaćamo, sadržana je sva stvarnost na koju one upućuju. Jedan čvrsti: "Amen!" na kraju svih molitava podrazumijeva sve prethodne riječi. Zaista, ne možemo Gospodinu ljubav i vjernost bolje iskazati od sudjelovanja u njegovoj svetoj muci. Čini se da se upravo to događa molitefjima ovih molitava. Časteći Otkupiteljeve svete rane, mi molimo za vlastitu blaženu smrt, kao svršetak Đavlove vlasti nad nama. Molimo za Kristovu pobjedu nad navalama ovih istih duhova koji uzrokuju smrtnu agoniju na kraju svakoga ljudskoga vijeka. Čini se kao da se u tim molitvama navirujemo u vlastitu smrtnu agoniju i vidimo kako smo slabi i nemoćni pred takvim neprijateljem. I kako nam treba Spasitelj. Zato valjda i ne molimo kroz sve dane u neprestanoj agoniji, već u par navrata nakratko; tek da spoznamo kome se i zašto klanjamo. Meni se tako čini. No, sam Gospodin znade što se to tada zapravo zbiva. Ne treba se bojati molitvenih muka. One su pouzdan znak da ne molimo uzalud. Svaka naša muka u svijetu i svaka navala Zloga, svjedoči da smo Kristovi. A s tim su molitvama svi, za koje znam da su molili, ušli u milosni život. Postali su ljudi postojane vjere, živi duhovni borci i revnitelji u svakome dobru. I oni svjedoče kako im se čitav rod uznemirio i sablažnjavao ih, do tada, najgorim zlima; naime, očitovao se svaki njihov potajni grijeh; svi su se zlodusi uzbunili na silazak Milosti. S vremenom su zla nestajala, a nastanjivao se medu njih Duh Božji. Ustraj! Bog nas je pozvao u borbu da nam dadne svoju pobjedu. Kristovoj Muci pridodaj svoju muku pa ćeš zavrijediti Očev milosrdni pogled. Neka te ne uzbuđuje što u tim časovima ništa ne razumiješ. Nije se Bog došao klanjati tvojoj pameti, nego ti je došao spasiti srce. Ni metar, ni vaga ne mogu izmjeriti uzvišenost i težinu Muke Kristove, niti mogu pratiti njezino djelovanje na otkupljenikov život. To je tajna pred kojom čovjek, u zahvalnosti, treba ostati malen. Kada, nakon jednogodišnjega ustrajnoga moljenja, stekneš blagoslovljenu prazninu u srcu koju samo molitva može ispuniti, ispuni je uvijek molitvom prema kojoj te već Duh otvori da te mogne Gospodinova ljubav bez prestanka hraniti i jačati.



Pitanje: Počeo sam odnedavno moliti Petnaest molitava svete Brigite. Možeš li mi dati nekakav savjet, jer dosta rastresenosti se javlja u tim molitvama, na kojl način se boriti protiv te rastresenosti jer mi se kod drugih molitava to ne događa?

Odgovor: Tim molitvama četrdeset i pet duša otimaš Sotoni iz njegove košare! Zar misliš da se ne će pobuniti i svakim svojim otrovom pokušati umrtviti tvoj duh? Ovim se molitvama, po obećanju Gospodinovu, naglo uspinješ u visine svetosti. Zar misliš da Đavao ne će primijeniti svu svoju silu da te omete u tome? Do sada, pred tobom nije drhtao, ali pred svecima drhti i pogiba od svake njihove riječi! Zato svakoga odvraća od želje za posvećenjem. Kao u svakoj borbi, tako i u ovoj osobito, treba izdržati do kraja. Jao onome tko u sred boja odustaje i predaje se razjarenome neprijatelju! Bog nas nije uzalud na ove molitve pozvao niti je On lažac koji svoja obećanja ne bi ispunio. Zato, hrabro naprijed! Ako treba i kroz smrt, u vječni blaženi život! Ima nas koji smo uspjeli; zašto ne bi i ti? Bori se za svaku riječ, da je primiš u istini i iskreno prikažeš Bogu kao svoju. Nemaš li snage pojmiti cijelu molitvu, oživi riječ u kojoj se toga časa nalaziš. Dio po dio svladavaj i prikazuj pa ćeš stići do kraja. Pobjeda će biti tvoja. Pobjeći će Vrag od tvoje čvrste volje, a ljubav će te Gospodnja tada odmarati.



Pitanje: Ja ne razumijem neke stvari u molitvama svete Brigite. Je to loše ili dobro? Hoću li ja to s vremenom razumjeti?

Odgovor: Krist je raspet na brdu koje se zove Golgota, što znači lubanjsko mjesto, Lubanja. U Božjem svijetu ništa nije slučajno; tako ni ovo ime brda na kojemu je poželio da mu Jedinorođenac Sin prinese žrtvu otkupljenja za sve ljude. Naša pamet Božju tajnu ne razumije. Njoj Duh Sveti daruje samo onoliko koliko je korisno za naše posvećenje, za održanje živoga srca na putu vjere. Što li je drugo oholost, nego kad pamet hoće da joj se Tajna pokloni? A Tajna je sav naš život i Bog koji iza njega stoji. Ona bi htjela na svoje krute koordinate, na horizontalu i vertikalu svoje surove logike, raspeti Božju Tajnu; Mistično Srce koje nas toliko ljubi te ide u smrt, da nas iz krutih logika iščupa i dadne nam nježno ljudsko srce; dobro srce vjere koje, bez sumnje i prigovora, sve ljubi. Tko u svemu živi logično, taj se ne predaje Bogu. Zato i živi bez Njega, sam u svojoj gluposti. To ne znači da nam ništa ne smije biti jasno. Naprotiv! Bog sve zna i otkriva nam svu istinu jer nas ljubi. Svoju nam Riječ daje za Gospodina i Spasitelja našega. No, potrebno Ga je u molitvi uvijek i o svemu pitati te vjerno čekati njegov odgovor. U svoje vrijeme, nahranit će te svetom spoznajom; svakako onom koja služi životu, a ne onom kojom se oholica napuhuje.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 srp 2015 20:03 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Hvala Samuel što si izdvojio baš ovaj dio o molitvama sv Brigitte,također mogu svjedočiti da mi je bilo teško moliti ih.
Nekoliko puta sam počinjala i odustajala iz različitih neopravdanih razloga ..na koncu uz teške muke sam ih Bogu hvala izmolila.
Spavalo mi se,zaboravila bih koja je molitva po redu iako sam ih na različite načine obilježavala ,pa mijenjala taktiku i doba dana,pa prvo očenaši pa molitve,pa na dva ,pa na tri pa popet ... ma svašta ali sam bila uporna i izmolila ih Bogu hvala.
Sestra također prvo mi nije vjerovala,pa je smatrala bezveze da se godinu dana moli 15 molitava i da se "jauče" ..na koncu sad se ona "pati".
Prijateljica je krenula i odustala,znam da će krenuti opet,te molitve te na neki način "zovu" da obaviš obećano.
Suprug nije baš "molitveni tip" :) (Oče naš i to je sve koliko mi je poznato) pa sam zapoćela 15 molitava i za njegovu obitelj ionako su ženidbom postali moji,mislim da se to može.
Barem mislim tako.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 srp 2015 14:34 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 28 lip 2015 12:49
Postovi: 3
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Smijem se i ja čitajući Vaša iskustva kad molite 15 molitvi svete Brigite jer sam već stvarno mislila da nešto nije u redu sa mnom.Izmolila sam tolike devetnice ,krunice i molitve i znalo se desiti raznih ometanja pogotovo kad sam petkom postila od mesa i molila za duše u čistilištu ali sa molitvama svete Brigite premašuje sve granice.Počnem moliti i nakon nekoliko minuta ulovi me užasni umor pa sam nekad i zaspala.Probudim se ne znam gdje sam stala pa opet iz početka.Najsmješnije je što se to dešava u pol bijela dana na radnom mjestu a ja ko nadrogirana spavam,drijemam ili šta već.Danas se nisam dala zbuniti pa sam hodala stubištem s molitvenikom u ruci i molila na sav glas.Ako me netko i čuo nije reagirao pa je prošlo skoro odlično osim kratke blokade na 13 molitvi kad se nisam mogla sjetiti Očenaša ali na kraju je ipak završilo uspješno.Još je dosta dana ispred mene i vjerujem da ću se othrvati tom ometanju. :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 kol 2015 00:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
https://jumbo.iskon.hr/dl/4e1b6704-76e3 ... 1647e939bf


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 kol 2015 12:14 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Puno hvala Samuel :grlim te:
Btb


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 kol 2015 13:58 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Ritina mama napisao:
Smijem se i ja čitajući Vaša iskustva kad molite 15 molitvi svete Brigite jer sam već stvarno mislila da nešto nije u redu sa mnom.Izmolila sam tolike devetnice ,krunice i molitve i znalo se desiti raznih ometanja pogotovo kad sam petkom postila od mesa i molila za duše u čistilištu ali sa molitvama svete Brigite premašuje sve granice.Počnem moliti i nakon nekoliko minuta ulovi me užasni umor pa sam nekad i zaspala.Probudim se ne znam gdje sam stala pa opet iz početka.Najsmješnije je što se to dešava u pol bijela dana na radnom mjestu a ja ko nadrogirana spavam,drijemam ili šta već.Danas se nisam dala zbuniti pa sam hodala stubištem s molitvenikom u ruci i molila na sav glas.Ako me netko i čuo nije reagirao pa je prošlo skoro odlično osim kratke blokade na 13 molitvi kad se nisam mogla sjetiti Očenaša ali na kraju je ipak završilo uspješno.Još je dosta dana ispred mene i vjerujem da ću se othrvati tom ometanju. :a1250:

Te molitve je najbolje moliti odmah na početku dana.
Nikako ne navečer kad umor i đavao ometaju koncentraciju.
15 molitava sv. Brigite sam izmolio.
1.1.2014. sam započeo sa 7 molitava.
Uglavnom ako molim navečer to je jako teško.
Osobno preporučam da se prije molitve izmoli neka molitva za zaštitu i molitva predanja Bogu.
Ovog ljeta, u srpnju, bio sam na duhovnoj obnovi kod fra. Ive Pavića u Omišlju na Krku.
Obnova je bila 3 dana ja sam samo bio na prvom danu. (Bilo je super. Puno ljudi, velika gužva i vrućina ali sa lakoćom sam to podnesao).
Uglavnom, on zagovara da se više puta dnevno moli molitva u Ime Isusovo.
Slika
Eto, ne košta ništa pokušati ovako i ometanja ne bi trebalo biti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od dujam na 04 kol 2015 12:11.
Razlog: RAZLOG
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 76 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 11 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr