ita napisao:
»Kada vršeći svoju službu učitelja i pastira svih kršćana snagom svog vrhovnog apostolskog autoriteta definira
da neka doktrina koja se tiče vjere i morala treba biti prihvaćena od cijele Crkve« (DH 3074).
Time je jasno da se nepogrešivo naučavanje »ex cathedra«
razlikuje od privatnih i ostalih papinih djelovanja, čak i ako su učiteljske i pastirske naravi,
ako nemaju definitivan i time nepogrešiv karakter. [/color][/b]
Koliko sam ja shvatio ti si ovo stavila zbog one rasprave na evoluciji. Po ovome gore Društvo pape Pia X-og je u pravu, tj uopće netreba dizat prašinu. Ili ipak postoji još nešto?
ita napisao:
-važno je zamijetiti ovaj dio-"nepogrešivo naučavanje "ex cathedra" se razlikuje od privatnih i ostalih papinih djelovanja-",
jer tu često nastaju nesporazumi ,a ovo potvrđuje i papa Benedikt XIV u knjizi "Svjetlo svijeta" u razgovoru sa Peterom Seewaldom(str.20.,21.);
PETER SEEWALD: Je li papa stvarno "nepogrješiv",u smislu kako se to u medijima ponekad prenosi?
Apsolutni vrhovnik,čije su mišljenje i volja, zakon?
BENEDIKT XVI : To je krivo.Pojam nepogrješivosti razvijao se tijekom stoljeća.
Nastao je naočigled pitanja postoji li negdje zadnja instancija koja odlučuje.
Prvi je vatikanski sabor,slijedeći dugu tradiciju iz vremena ranog kršćanstva,naposljetku ustvrdio:
Postoji zadnja odluka!Ne ostaje sve otvoreno!
Papa može u određenim okolnostima i uz određene uvjete donijeti zadnje obvezujuće odluke
po kojima biva jasno što vjera Crkve jest,a što nije.
Što ne znači da papa može stalno proizvoditi nešto"nepogrješivo".
Obično rimski biskup djeluje kao i svaki drugi biskup koji ispovijeda svoju vjeru,
koji je naviješta, koji je vjeran Crkvi.
Samo kada postoje određeni uvjeti,kada je tradicija razjašnjena i
kada zna da sada ne djeluje samovoljno,
papa može reći:to je vjera Crkve-i "ne",to nije vjera Crkve.
U ovomu je smislu Prvi vatikanski sabor definirao sposobnost za zadnju odluku
kako bi vjera zadržala svoju obvezatnost.
Papa nije nepogriješiv. Da je papa nepogriješiv nikad ne bi izašla enciklika u kojoj je opisano kad i u kojim uvjetima je dozvoljeno mučit čovjeka. Uopće se ne radi o tome je li papa pogriješiv ili ne, te može li Crkva pogriješit (više puta smo se uvjerili kroz povijest kako je upravo crkva imala failove epskih razmjera).
ita napisao:
PETER SEEWALD :Petrova služba,izjavili ste,jamči suglasnost s istinom i autentičnom tradicijom.
Zajedništvo s papom pretpostavka je pravovjernosti i slobode.
Sv.je Augustin to izrazio ovako:"Gdje je
Petar tu je Crkva i tu je Bog."
Ali ova izreka potječe iz jednog drugog vremena,
danas više ne mora vrijediti.
BENEDIKT XVI : Te riječi nisu baš tako formulirane i nije ih formulirao Augustin,ali to sad možemo ostaviti otvorenim.
U svakom slučaju,stari je aksiom Katoličke Crkve:gdje je Petar,tu je Crkva.
Razumije se samo po sebi da papa može imati pogrešna privatna mišljenja.
Ali kada,kako je već rečeno,govori kao vrhovni pastir Crkve,svjestan svoje odgovornosti,
tada više ne govori nešto svoje vlastito što mu je upravo palo na pamet.
Tada je svjestan ove svoje velike odgovornosti i da je istodobno pod Gospodinovom zaštitom
te da takvom odlukom Crkvu ne odvodi ukrivo,nego jamči njezino jedinstvo s prošlošću,
sadašnjošću i budućnošću,a poglavito s Gospodinom.
To je ono što je ovdje posrijedi ;
Ništa novo, papa nije nepogriješiv. To znamo svi.
ita napisao:
Ako jedan od najvećih teologa Katoličke Crkve ovako objašnjava nepogrješivost pape,
onda nema dalje propitkivanja,
to je tako i nikako drugačije.
Tu rasprave ne može biti.
Kad je Billy stavio link (isti koji si ti sad stavila) kad je papa nepogriješiv, to mu nije nitko kontrirao, drugim riječima svi se slažu. Svi smo složni oko toga da papa može pogriješit. No što ovdje gore nije spomenuto je zapravo ono najbitnije. Kako smo upravo shvatili da papa može pogriješit, pa čak i bit kasnije proglašen za heretika, shvatili smo na temelju ovih citata da mi ustvari nemoramo slušat papu. Drugim riječima, ako on može pogriješit, ja mogu bit u pravu. Nije on ni veći ni manji o pape. O papinoj nepogrješivosti nije nitko pričao. Stvar je u poslušnosti. Papama se mora bit poslušan čak i kada griješe, i kad ne naučvaju ex catedra, i kad ih sretneš na ulici pa ti kaže aj mi ukradi litru mlijeka. Stvar je u poslušnosti. To i je bit hijerarhije. U suprotnom imali bi demokraciju u kojoj papa može stavit veto i govorit ex catedra. Poslušnost, kako nam je Fran nekoć objasnio:
Fran26 napisao:
Pa upravo po tome se vidi kako Crkva određuje šta je istina. Za takvo pitanje mi je uvik dobar primjer Sv. Faustine. Kad je napisala svoj dnevnik, proglašena je lažljivicom, kasnije je proglašena sveticom. Dakle, kad je Crkva tvrdila da je Faustina bila lažljivica ona je bila lažljivica, i vjernici koji su živili u to vrime s pravom su prihvatili da je bila lažljivica. Sad, nekoliko desataka godina poslije, Crkva tvrdi za tu istu osobu da je svetica, i nema nikakve sumnje da je Faustina svetica, jer Crkva tako kaže. A Crkva određuje tko je lažljivac a tko svetac. Ne sabor, na CIA ili FBI, ne jutarnji.hr., ne neki internet linkovi raznih internet-naučitelja, nego Crkva.
Također, za vrijeme pape Pia X-og bilo je dopušteno molit krunicu za vrijeme svete mise. Danas se to smatra potpunom pogrešnim. Izgleda da je papa Pio X. ipak pogriješio, u odnosu na danas. Sve stoji što je Benedikt rekao, samo ja nigdje nisam vidio da on govori kako se ne treba bit poslušan papi, a točno to tvrde sveci, koje smo pozvani nasljedovat. Poslušnost.