www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 12:29

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 27 kol 2008 11:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
27. kolovoz

Sveta Monika (332–387)

Sveti Augustin, pri koncu svoje knjige O redu, spominje jednu dražesnu zgodicu. On je sa svojim prijateljima raspravljao o temi te knjige koja je tada nastajala. Tada je u društvo stupila i njegova majka Monika, a predmet je rasprave bio njoj dobro poznat. Zanimala se kako napreduje posao na knjizi. Augustin je odmah zapovjedio da se upiše i njezin dolazak i njezino pitanje. Monika se na to naljutila te rekla: »Što to radite? Pa ja nisam nikada čula da u spisima koje čitate u takvim raspravama nastupaju i žene.« Monika se očito brani od toga da je spominju u jednom učenom, filozofskom djelu. No Augustin je smiruje. On joj tumači da grčka riječ »filozofija« znači isto što i »ljubav prema mudrosti«. »Ja bih te u ovom svom spisu mimoišao bez spomena, kad ti ne bi ljubila mudrost. No ti ljubiš mudrost više nego mene, a ipak znam koliko i mene ljubiš. Ti si u njoj toliko uznapredovala da se nikad nisi plašila smrti, a što je prema svjedočanstvu sviju najviši vrhunac filozofije. Ne moram li onda u njoj drage volje biti tvoj učenik?«

A u čemu se sastojala Monikina filozofija? U ljubavi prema Božjoj utjelovljenoj mudrosti, koju je upoznala čitajući knjige Svetoga pisma. Ta je ljubav bila sva tajna njezina života, najljepša od svih tajna. Ona se u njoj rodila već u roditeljskoj kući u Tagasti, jer je bila član jedne odlične kršćanske obitelji. Primila je veoma dobar odgoj od majke i jedne stare sluškinje. Pa ipak, unatoč dobrome odgoju, kako je kasnije priznala sinu Augustinu, Monika se kao mlada djevojka odala piću. Kad su je roditelji slali u podrum po vino, ona je iz neke djevojačke obijesti ispijala požudno pune čaše vina. To je trajalo sve dotle dok je stara sluškinja u prepirci s njome nije nazvala »pijanicom«. Ta ju je pogrdna riječ tako duboko dirnula u srce da se od toga časa zauvijek oslobodila te svoje mane.

Kad se Monika rascvala u lijepu i zrelu djevojku, udala se u Tagasti za nekog maloposjednika po imenu Patricije. On još nije bio kršćanin; inače po naravi čuvstven čovjek, autoritativan i lak na srdžbu. Patricije voljaše svoju ženu pa ipak je, kao vruć i strastven Afrikanac, nije poštedio duboke boli zbog svoje bračne nevjernosti i preljuba. Monika ga je nastojala obratiti Kristu. A govorila mu je o njemu više životom nego riječima, strpljivo podnašajući njegove ispade srdžbe i njegove nevjernosti. Taj jezik strpljive ljubavi, ta mudrost u strpljivu nošenju križa nije mogla ne djelovati na njezina muža pa se on javio za katekumena, a na smrtnoj je postelji primio kupelj preporođenja postavši po krštenju kršćanin. Bilo je to prvo veliko životno djelo te velike žene u kojem je vjerno surađivala s Božjom milošću i nadahnućima.

Kad su Moniki bile 22 godine, rodila je 13. studenoga 354. u Tagasti, u sjevernoj Africi, svoga prvorođenca, slavnoga i velikoga Augustina, koga će još jedanput roditi, kad ga molitvom, suzama i riječima bude dovela do obraćenja i krštenja. Osim njega, rodila je još jednoga sina, po imenu Navigija, i jednu kćerku, kojoj ne znamo ime. Svima im je dala dubok kršćanski odgoj, no unatoč tome, Augustin će krenuti putem strasti i grijeha. No i tada je ipak, zahvaljujući majčinu odgoju, sačuvao ljubav prema Isusovu imenu, vjeru u Providnost, sigurnost u postojanje vječnoga života. Za kćerku znamo da se udala, postala udovica, a onda sve do smrti bila poglavarica jednog samostana žena u Hiponu, gdje joj je brat Augustin bio biskup.

Kad je Moniki bilo 40 godina, umro joj je muž, a tada započinje 16 najtežih godina njezina života, ali i njezino najslavnije životno razdoblje. Njezine se molitve nisu uzalud dizale prema Bogu, njezine suze nisu uzalud tekle. Augustin, sin njezinih tolikih suza, obratio se i postao drugi čovjek. Monika ga je slijedila na njegovu putu u Rim i u Milano. Bilo je to g. 385. kad se Augustin ukrcao u brod i došao u Rim. Majka je išla za njim drugim brodom, doživjevši na moru strašnu oluju. Došla je u Rim, ali ga ondje nije našla. Dostigla ga je u Milanu i našla slobodna od manihejskih zabluda, ali još uvijek neodlučna pred kršćanskom vjerom. Ostala je uz njega sve do obraćenja. S njime se povukla najprije na malo imanje Cassiciacum. Poslije toga su se vratili u korizmi u Milano, gdje se Augustin spremao na krštenje. Taj je sveti sakrament primio 24. travnja 387. Nakon toga su se uputili put Afrike. No, došavši u Ostiju, na ušću Tibera i čekajući na lađu, Monika se razboljela i umrla. Ondje bi i pokopana, no ne trajno.

Svetu Moniku slavimo kao ženu izvanrednih naravnih i nadnaravnih vrlina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost. A od nadnaravnih vrlina: nepokolebljivo pouzdanje, postojana molitva, razmatranje Svetoga pisma, poštivanje crkvenoga autoriteta. Sin joj je Augustin postavio besmrtan spomenik u svojim Ispovijestima, osobito u IX. knjizi, koja je jedan od najljepših opisa majke u svjetskoj literaturi. Njezine se relikvije veoma časte u crkvi Sv. Augustina u Rimu, a pučka je pobožnost slavi kao uzor i zaštitnicu kršćanskih majki.

Završetak zemaljskog života sv. Monike i postignuće vječne mudrosti ovako u Ispovijestima opisuje sin joj Augustin: »Kad se približio dan u koji je imala otići iz ovoga života – taj si dan ti znao, a mi nismo znali – dogodilo se, vjerujem, po tvojoj tajanstvenoj odluci, da smo ona i ja sami stajali naslonjeni na jedan prozor s kojeg se vidjelo u vrt unutar kuće u kojoj smo stanovali. To je bilo u Ostiji na ušću Tibera. Ondje smo, daleko od buke mnoštva, poslije napora od dugog putovanja skupljali snage za plovidbu morem. Razgovarali smo, dakle, sami, veoma ugodno i, zaboravljajući prošlost, a upirući pogled u ono što je pred nama pitali smo se pred licem Istine, a to si ti: kakav će biti vječni život svetaca, kojega ni oko nije vidjelo, ni uho čulo, niti je u srce ljudsko ušao. Mi smo otvorenih usta srca svoga hlepili za nebeskim vodama tvoga izvora, izvora života koji je od tebe.

Tako sam govorio, ako i ne upravo na taj način i istim riječima, ipak ti znaš, Gospodine, kako je onoga dana kad smo tako razgovarali i kad nam je ovaj svijet za toga razgovora omrznuo sa svim svojim užicima, moja majka tada rekla: ’Sine, što se mene tiče, ništa me više u ovom životu ne veseli. Što da još radim ovdje i zašto sam još ovdje, ne znam. Više se ničemu ne nadam od ovoga svijeta. Jedino je bilo zbog čega sam željela još jedno vrijeme ostati u ovom životu: da tebe vidim kao kršćanina katolika prije nego umrem. To mi je u još obilnijoj mjeri udijelio moj Bog: vidim te kao njegova slugu pošto si prezreo zemaljsku sreću. Što još radim ovdje?’

Što sam joj na to odgovorio, ne sjećam se pravo. Međutim, ona je jedva nakon pet dana ili ne mnogo više legla u postelju bolesna od groznice. Dok je bolovala, jednoga je dana pala u nesvijest i neko vrijeme nije znala ništa za sebe. Mi smo se strčali, ali ona se brzo vratila k svijesti, ugledala mene i moga brata kako stojimo do nje i rekla nam s upitnim pogledom: ’Gdje sam bila?’

A kad nas je vidjela potresene od žalosti, reče: ’Ovdje ćete sahraniti svoju majku.’ Ja sam šutio i susprezao suze. Moj brat je nešto rekao kao da bi želio i bio sretniji da ona ne umre u tuđini, nego u domovini. Kad je to čula, ona ga s tjeskobom u licu ukori očima što tako nešto misli, a onda pogleda u mene i reče: ’Gledaj što govori!’ Zatim reče obojici: ’Sahranite ovo tijelo kamo god, neka vas ne muči briga za njega! Samo vas to molim da se pred oltarom Gospodnjim sjetite mene gdje god budete.’ Kad je tu misao izrekla riječima, koliko je mogla, zašutjela je. Bolest je bivala sve teža i sve ju je teže mučila…«


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 27 kol 2010 00:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
:D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 kol 2011 11:43 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Današnja svetica dana: Sveta Monika, zaštitnica majki i majka Sv. Augustina;

Slika


Danas slavimo svetu Moniku, majku sv. Augustina. Rođena je u Tagasti u odličnoj kršćanskoj obitelji iz koje je baštinila dobar odgoj i ljubav prema mudrosti. Udala se za maloposjednika Patricija, dobrog i osjećajnog čovjeka, ali temperamentnog Afrikanca koji je nije poštedio bračne nevjere. Kao kršćanka nastojala ga je pridobiti za svoju vjeru.

U životu ove svetice, prema njezinu vlastitom svjedočenju, spominje se i zgoda iz djetinjstva i mladenaštva. Naime, Monika je znala, kad bi je roditelji slali u podrum po vino, i sama ispijati više čaša. Postala je to opasna navika, a kad ju je jedna kućna sluškinja u jednoj prepirci nazvala pijanicom, ta ju je riječ toliko pogodila da nikad više nije posegnula za vinom.

U svojoj 22. godini, 13. studenog 354. godine Monika je rodila Augustina, sina prvijenca. Bilo je to njezino prvo rađanje Augustina. Teže ga je bilo roditi kao odrasla čovjeka kad je pošao krivim putem. Sveta je majka punih 16 godina ustrajala u molitvama, suzama i trpljenjima za svoga sina.

Naime, Moniki je u 40. godini umro muž, a nakon toga započeo je mukotrpni put molitve za Augustinovo obraćenje. Njezine suze i molitve nisu bile uzaludne. To je naslućivao i veliki milanski nadbiskup Ambrozije, koji je Moniki rekao da sin tolikih suza ne može propasti. I zaista, u povijesti Crkve vjerojatno je Augustinova ispovijest najpotresnija. A u IX. glavi toga Augustinova djela koje i nosi naslov 'Ispovijesti' nalazi se jedan od najljepših opisa majke u književnosti.

Augustin je 24. travnja 387. godine primio sakrament krštenja. Majčine su se želje ispunile i ona kao da više nije imala za što živjeti. Nakon toga krenula je put Afrike, ali se na brodu razboljela. Umrla je u Ostiji, na ušću Tibera, čekajući lađu za dalji put. Kršćanski je puk slavi kao zaštitnicu majki.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 kol 2016 12:25 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Sv. Monika

Danas slavimo svetu Moniku, majku sv. Augustina.
Rođena je u Tagasti u odličnoj kršćanskoj obitelji
iz koje je baštinila dobar odgoj i ljubav prema mudrosti.
Udala se za maloposjednika Patricija, dobrog i osjećajnog čovjeka,
ali temperamentnog Afrikanca koji ju nije poštedio bračne nevjere.
Kao kršćanka nastojala ga je pridobiti za svoju vjeru.

U životu ove svetice, prema njezinom vlastitom svjedočenju,
spominje se i zgoda iz djetinjstva i mladenaštva.
Naime, Monika je znala, kad bi je roditelji slali u podrum po vino,
i sama ispijati više čaša. Postala je to opasna navika,
a kad ju je kućna sluškinja u jednoj prepirci nazvala pijanicom,
ta ju je riječ toliko pogodila da više nikada nije posegnula za vinom.

U svojoj 22. godini, 13. studenog 354. godine Monika je rodila Augustina, sina prvijenca.
Bilo je to njezino prvo rađanje Augustina.
Teže ga je bilo roditi kao odrasla čovjeka kad je pošao krivim putem.
Sveta je majka punih 16 godina ustrajala u molitvama, suzama i trpljenjima za svoga sina.

Naime, Moniki je u 40. godini umro muž, a nakon toga
započeo je mukotrpni put molitve za Augustinovo obraćenje.
Njezine suze i molitve nisu bile uzaludne. To je naslućivao i veliki milanski nadbiskup Ambrozije,
koji je Moniki rekao da sin tolikih suza ne može propasti. I zaista, u povijesti Crkve
Augustinova ispovijest vjerojatno je najpotresnija.
A u IX. glavi toga Augustinova djela, koje i nosi naslov 'Ispovijesti'
nalazi se jedan od najljepših opisa majke u književnosti.

Augustin je 24. travnja 387. godine primio sakrament krštenja.
Majčine su se želje ispunile i ona kao da više nije imala za što živjeti.
Nakon toga krenula je put Afrike, ali se na brodu razboljela.
Umrla je u Ostiji, na ušcu Tibera, čekajući lađu za dalji put.
Kršćanski je puk slavi kao zaštitnicu majki.


Izvor;HKR



Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr