www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 20:21

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 249, 250, 251, 252, 253  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 24 pro 2016 19:43 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 09 srp 2016 13:39
Postovi: 65
Podijelio: 8 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
aletheiaII napisao:
Bog posvecuje i proslavlja one koji ga ljube. A uzvratiti Bogu ljubav je biti mu poslusan, tj. ponizan - vrsiti Rijec-tj. Zapovijedi i vise od toga. To cineci ljubimo, a u ljubavi nema straha,gdje nema straha tu je hrabrost. Sve na vecu slavu Bozju. A gdje je strah tu nije savrsena ljubav. Trenutno ne mogu na stranice koje ste mi poslali. Ako kompliciram recite?. Jednostavno je, kloneci se grijeha osobito smrtnih rastemo u ljubavi. tj. duhovno. Da, tesko je ali i slatko, probajte. To je kao i prvi koraci djeteta.


Ma da, u pravu ste. Upravo me ovo što ste o hrabrosti napisali asociralo na nešto što sam davno čitala na jednoj stranici. Ne znam tko je autor, ali stranica je često označena s heštegom #božjaljubav (da ne bude da krademo tuđe intelektualno vlasništvo) :wink: Tekst je dug, ali između ostalog kaže:
Mnogi od nas žive u nadi i iščekivanju slike koju smo stvorili u svojoj glavi, propuštajući sliku koja se događa oko nas. Čekamo savršenstvo, pri tom zaboravljamo da savršenstvo postoji samo u Bogu. Ne u čovjeku

Uglavnom, ne bih željela više izlaziti iz teme ovog dijela foruma - slažem se s vama, a mislim da ova predivna pjesma govori i pokazuje kako i odakle početi u tom duhovnom rastu .

Nedavno sam bila na jednom sprovodu i svećenik je život usporedio s nogometnom utakmicom gdje igraju dobro i zlo (iskreno, bila sam rastresena i zasigurno nije ovako doslovno to rekao) no bit je, kako je i rekao - zna se da nogometna utakmica završava nakon 90 minuta, a u životu ne znamo kad će sudac (Bog) zasvirati kraj zemaljskog života. To bih povezala i s tim da često u životu sve što činimo, činimo površno, jer često čekamo neko "pravo vrijeme". Tako dok čekamo "pravo" vrijeme, zapravo gubimo.

Citirala bih Ruskina koji je rekao: "Vjerujem da je poniznost prva kušnja pravog velikog čovjeka." i stvarno se slažem s tim. Mislim da je svakom vjerniku ta poniznost posebno "bitna" i da je ustvari svakodnevno treba vježbati.
Sretan vam Božić! :q4:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 pro 2016 21:49 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 24 pro 2016 09:01
Postovi: 25
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ovo je moje svjedocanstvo zivoga Isusa Krista: prije tri godine i koji mjesec na poslu je bila situacija gdje je poslodavac od mene trazio da lazem. Odgovorio sam mu: NE. Covjek je ostao skamenjen,i otisao bez rijeci. Nisam dobio otkaz ali sam bio spreman na njega. A u meni je sve gorjelo,pozitivno. "Katolicka vjera je moj zivotni poziv". bl.Ivan Merc I vama sretan i blagoslovljen Bozic!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 pro 2016 21:23 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 27 pro 2016 17:26
Postovi: 5
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala
Tako je sve počelo..


Mimikrija.. pro level..

Sva ponosna na svoj odraz u ogledalu, prelistavam pozive pametnog telefona, tražim Majin broj i povišenim tonom govorim ''Hej mala, moramo se vidit, da vidiš šta se desilo..aaa!''. Grabim ključe od auta i pobjedonosno vozim prema Solinu. Puna sebe, garant bi me feeling drža i do Zagreba. Korakom kakvim bi pozavidjeli glumci vesterna ulazim u kafić. Odmjeravam prisutne i pronalazim svoje mjesto. Dolazi Maja, na iglicama kaže ''Šta se desilo? Gukni golubice.''
''Eh, pao je na mene. Ja sam ta! Garant mene voli, ne nju. Sve će biti kao prije…..''

Sutradan.. On ne javlja se. Možda, ipak.. Ma ne.. Prekosutra. Isto ništa.

''Halo, ej pitaj ima li mjesta još za onu duhovnu obnovu u šutnji. Moram ići. Jedino me Bog može spasit.''. Glas s druge strane ''Ima, ideš!''. ''Super, idem'' odgovaram radosno. Radost je tih dana na mom licu bila rjeđa od vode u pustinji, rjeđa od nevinosti na osuđeničkoj klupi.. Nestalo one živosti s lica u roku sekund.

Novi dan. Taj dan. Umivam se.. Tražim najbolju masku s lažnim osmjehom. Nadam se da me nitko ne zna. Mogu ja to. Idem. Počinje duhovna obnova.. Svi sretni, u čudu ih gledam. Mogu mi bit majke i očevi. Čak i bake. Kako je to moguće? Statistički gledano proživjeli su gorih nevolja od mene jer su stariji. A ja? Ja – najkiselija. ''Nego znaš što Isuse, nakon ovoga hoću novi život. Ja znam da ti mene voliš i gotovo. Dat ćeš mi ono što tražim.'' Mislim se to je ljubav – Isus me voli i dat će mi ono što tražim. Logično. Zadnji dan duhovne obnove. Ja kao pijana. Svi. Ali ne od vina, već od Duha Svetog.

Od tada dane je imalo smisla brojiti. Ne svaki dan, ali i svako prijestupni je ok da se broji. Molitva je postala super stvar. Definitivno sam bivala drugačija. Fizički više nisam kost i koža. Ali, ne to.. Unutra je nešto drugačije. Mislim se, sve 5, nego fali meni nešto.. ''Hej Isuse, ja hoću momka. Spremna sam. Hoću da je vjernik, ako može pametniji od mene, humorističan, neiskvaren u duši, visok, drugačiji, da voli djecu, da bolje govori engleski..'' I ne sjećam se svega nabrojenog.. Ah htjela sam i da vozi mercedes. To je bilo zadnje na listi želja.

Mjesec dana nakon upoznajem njega. Doktor. Pedijatar. Praktični vjernik cijelog života. Humorističan. Crno-humoran. Neiskvaren. Suzdržan. Komunikativan. Osoba koja odiše samouvjerenošću. Visok. Sluša moju vrstu muzike. Šarmantan. Poduzetan. Borac. Poliglot. ''Bože hvala Ti, nisam vjerovala da ovaj mix iti postoji. To što Ti stvoriš, to ne može nitko.'' Prvi put, dobro drugi (prvi put je bilo na ekskurziji), ''upadam'' tipu. A ne bi ja to bez razloga. Žena sam, ponekad znam čitat znakove. Ne znam je li to bio dejt ili ne, ali ja odlazim nesređena fizički. Mala digresija: za mene je sredit se značilo štikle, make-up tip top, skoro sve umjetno čega se mogu sjetit, a da ne zahtjeva odlazak pod nož, oblak parfema, brdo samopouzdanja. A o odjeći nebi. Stvarno ne.

Čudna sam sebi cijela. Kako i ne. Nisam bila na dejtu godinama (više od 5, manje od 10). Razgovor, sve 5, ali meni čudno. Ko da sam na razgovoru za posao. Prodajem se i još malo muljam o sebi. Dobro se prodajem.. Mogla bi u trgovce - magle.

On normalan. Šalje poruku – ''Hvala ti, ne pamtim kad mi je zadnji put bilo s nekim ovako zanimljivo na piću.'' Svidija mi se. Da. Otvoreno mu kažem. Ali – nije to to. S njegove strane više nego s moje. A i kako bi, to nisam bila prava ja. S odmakom ostajem u polu-čudu, kako je moguće? Pa on je točno s liste, čak vozi i mercedes.

Život ide dalje.. novi ljudi dolaze, pravi. Oni koji nisu bilo tko. Mijenjam se. Polako, ali sigurno. Većinom nesvjesna sebe i svijeta oko sebe. Za razliku od prije ovaj put sam barem svjesna svoje nesvijesti.

''Isuse, kako možeš znat što je bolje za mene od mene same? Ja to ne kužim. Pa osjećam svim srcem da je bivši zaručnik taj. Aj ti meni njega molim te vrati.'' Zateknem se kako glumim Isusu i molim ga nezrelo kao dijete koje plače za igračkom bez koje ne može. Samo eto nakon 17 godina formalnog obrazovanja, valjda bih trebala bit zrelija, da ne kažem pametnija..

Aj dobro bivšeg zaručnika nema. Javi se tu i tamo, nakon čega bi mi bilo još gore. Emocionalno. U sitnim noćnim satima molim ''Isuse pošalji mi nekoga tko je pun Duha Svetoga. I to je to.''. Nakon kratkog vremena (ne sjećam se koliko) upoznajem njega2. Prvi put ga zapravo primijetim na klanjanju. Predrasuda previše. Prvi put progovorim s njim nakon što me jedna časna sestra zamoli da prevedem njene riječi njemu. O nogometu. Nešto s Eura 2016. Kako smo bolji od njegovih.. Nekako spontano dođe do dopisivanja. Rezultat, ''Bože hvala Ti što postoji ovakva osoba puna Duha Svetoga!''. Duhovno rastemo jedno uz drugo. Uz svakodnevna dopisivanja. Molimo jedno za drugo. Long story short – osjećam da on nije taj, u 100% slučajeva se ne obazirem na znakove i vozim po svom. Za vrijeme godišnjeg odlazim u novi grad i u novu državu njemu u posjetu. Dan prije leta još uvijek ne znam ići ili ne. Odlučim ići da se ne bih možda ''kajala'' kasnije i pitala se što bi bilo da je bilo. Vraćam se doma.. Razgovori s njim prorijeđeni. Što je točno u tom odnosu čudno ne mogu imenovati, ne znam. Kad bi njega2 išla opisivati kao njega1, potrajalo bi. Ono što je bitno jest da je čudesno uopće gledajući sa mog dotadašnjeg stajališta da mi se takva osoba svidi. Pola nabrojenog s liste gore, nije bilo tu. Nemojte me krivo shvatiti, on je amazing person – kako sam mu mnogo puta rekla, samo moje predrasude su bile dotada prevelike. Upoznavanjem njega2 moje predrasude prema ljudima, svijetu i životu su se svele na trećinu. U mislima kidam svoju ''listu želja''.

Za sve ljubitelje ljubavnih priča – molimo preskočite ovaj odjeljak. Jer ova priča nema romantično-sretan kraj. Jučer sam njemu2 rekla da mu ne mogu biti prijatelj. Strah me bilo možebitnog otkrivanja novog poglavlja nazvanog Patnje mlade Wannabe. Oboje smo se složili da nam je žao što to nije bilo to. Sa njim1 se odavno ne čujem, tu je sve bilo jasno u samom početku (čak i meni). A vezano za bivšeg zaručnika – na Božić sam, točno godinu dana nakon epizode s početka priče – ''spoznala'' da se naši putovi razilaze.

Zašto je ova priča tu napisana? Prvo jer sam kampanjac. I upravo zato jer bih trebala raditi (vezano za posao), ja se uhvatim bilo čega drugog osim onoga što bih zapravo trebala obaviti. Drugo, jer iako vas čitam godinu dana, zadnjih dana čitam postove o vama sa sličnim ljubavnim ranama koje imam ili sam imala i ja, pa rekoh možda nekome pomogne.. Meni je tad, u početku pomogla i sama misao da nisam sama u svojim problemima. Da netko može razumjeti. Treće, jer ovdje nije kraj. Ne želim da ovo bude ljubavna priča. Želim svjedočiti.

O osobi koja bi se mogla nazvati ''e da mi je netko rekao da će mi se ovo desiti, poslala bih ga na primjerene odjele za liječenje.''. O osobi kojoj je život svojevoljno postao kazališna predstava u kojem je i meni samoj bilo teško odvojiti istinu od laži. O osobi s nevjerojatnom mogućnošću prilagodbe – prilagodbe svijetu. O osobi koje više nema..

Želim također svjedočiti da su misice u pravu.

Zapravo, stvoreni smo na sliku Božju da ovdje na zemlji širimo svjetlost, koju primamo od Krista. Tu ljubav Kristovu trebamo spoznati do te mjere da nam ništa ovozemaljsko s njom ne bude usporedivo. Pravu ljubav! Pravog Krista kakav je u Evanđelju, ne automat za naše želje. Kristova ljubav sve pobjeđuje! Dopuštajući Kristu da nas svojom ljubavlju iscijeli, obuhvati, osnaži i obilježi – postajemo sposobni tu ljubav širiti svim ljudima – onima koji jesu i onima koji nisu upoznali Krista. Jer svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv. Pravi. Svi smo mi pozvani da budemo spona između neba i zemlje upijajući i šireći ljubav i mir i tako čineći svijet boljim mjestom. Zato su misice u pravu. I ja želim mir u svijetu.

Danas, zapravo već godinu dana, polako, ali sigurno – želim Isusu reći:
''Hvala Ti što si mi vratio osmjeh na lice. Idemo zajedno u nove pobjede!''

A sebi želim reći, Wannabe dosta je traženja za nekim na koga si slaba. Ti imaš nekoga zbog koga si jaka! A za početak, Wannabe vrati se poslu kojeg trebaš obaviti smajlic27


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 pro 2016 22:06 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 09 srp 2016 13:39
Postovi: 65
Podijelio: 8 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
wannabe napisao:
Tako je sve počelo..


Mimikrija.. pro level..

Sva ponosna na svoj odraz u ogledalu, prelistavam pozive pametnog telefona, tražim Majin broj i povišenim tonom govorim ''Hej mala, moramo se vidit, da vidiš šta se desilo..aaa!''. Grabim ključe od auta i pobjedonosno vozim prema Solinu. Puna sebe, garant bi me feeling drža i do Zagreba. Korakom kakvim bi pozavidjeli glumci vesterna ulazim u kafić. Odmjeravam prisutne i pronalazim svoje mjesto. Dolazi Maja, na iglicama kaže ''Šta se desilo? Gukni golubice.''
''Eh, pao je na mene. Ja sam ta! Garant mene voli, ne nju. Sve će biti kao prije…..''

Sutradan.. On ne javlja se. Možda, ipak.. Ma ne.. Prekosutra. Isto ništa.

''Halo, ej pitaj ima li mjesta još za onu duhovnu obnovu u šutnji. Moram ići. Jedino me Bog može spasit.''. Glas s druge strane ''Ima, ideš!''. ''Super, idem'' odgovaram radosno. Radost je tih dana na mom licu bila rjeđa od vode u pustinji, rjeđa od nevinosti na osuđeničkoj klupi.. Nestalo one živosti s lica u roku sekund.

Novi dan. Taj dan. Umivam se.. Tražim najbolju masku s lažnim osmjehom. Nadam se da me nitko ne zna. Mogu ja to. Idem. Počinje duhovna obnova.. Svi sretni, u čudu ih gledam. Mogu mi bit majke i očevi. Čak i bake. Kako je to moguće? Statistički gledano proživjeli su gorih nevolja od mene jer su stariji. A ja? Ja – najkiselija. ''Nego znaš što Isuse, nakon ovoga hoću novi život. Ja znam da ti mene voliš i gotovo. Dat ćeš mi ono što tražim.'' Mislim se to je ljubav – Isus me voli i dat će mi ono što tražim. Logično. Zadnji dan duhovne obnove. Ja kao pijana. Svi. Ali ne od vina, već od Duha Svetog.

Od tada dane je imalo smisla brojiti. Ne svaki dan, ali i svako prijestupni je ok da se broji. Molitva je postala super stvar. Definitivno sam bivala drugačija. Fizički više nisam kost i koža. Ali, ne to.. Unutra je nešto drugačije. Mislim se, sve 5, nego fali meni nešto.. ''Hej Isuse, ja hoću momka. Spremna sam. Hoću da je vjernik, ako može pametniji od mene, humorističan, neiskvaren u duši, visok, drugačiji, da voli djecu, da bolje govori engleski..'' I ne sjećam se svega nabrojenog.. Ah htjela sam i da vozi mercedes. To je bilo zadnje na listi želja.

Mjesec dana nakon upoznajem njega. Doktor. Pedijatar. Praktični vjernik cijelog života. Humorističan. Crno-humoran. Neiskvaren. Suzdržan. Komunikativan. Osoba koja odiše samouvjerenošću. Visok. Sluša moju vrstu muzike. Šarmantan. Poduzetan. Borac. Poliglot. ''Bože hvala Ti, nisam vjerovala da ovaj mix iti postoji. To što Ti stvoriš, to ne može nitko.'' Prvi put, dobro drugi (prvi put je bilo na ekskurziji), ''upadam'' tipu. A ne bi ja to bez razloga. Žena sam, ponekad znam čitat znakove. Ne znam je li to bio dejt ili ne, ali ja odlazim nesređena fizički. Mala digresija: za mene je sredit se značilo štikle, make-up tip top, skoro sve umjetno čega se mogu sjetit, a da ne zahtjeva odlazak pod nož, oblak parfema, brdo samopouzdanja. A o odjeći nebi. Stvarno ne.

Čudna sam sebi cijela. Kako i ne. Nisam bila na dejtu godinama (više od 5, manje od 10). Razgovor, sve 5, ali meni čudno. Ko da sam na razgovoru za posao. Prodajem se i još malo muljam o sebi. Dobro se prodajem.. Mogla bi u trgovce - magle.

On normalan. Šalje poruku – ''Hvala ti, ne pamtim kad mi je zadnji put bilo s nekim ovako zanimljivo na piću.'' Svidija mi se. Da. Otvoreno mu kažem. Ali – nije to to. S njegove strane više nego s moje. A i kako bi, to nisam bila prava ja. S odmakom ostajem u polu-čudu, kako je moguće? Pa on je točno s liste, čak vozi i mercedes.

Život ide dalje.. novi ljudi dolaze, pravi. Oni koji nisu bilo tko. Mijenjam se. Polako, ali sigurno. Većinom nesvjesna sebe i svijeta oko sebe. Za razliku od prije ovaj put sam barem svjesna svoje nesvijesti.

''Isuse, kako možeš znat što je bolje za mene od mene same? Ja to ne kužim. Pa osjećam svim srcem da je bivši zaručnik taj. Aj ti meni njega molim te vrati.'' Zateknem se kako glumim Isusu i molim ga nezrelo kao dijete koje plače za igračkom bez koje ne može. Samo eto nakon 17 godina formalnog obrazovanja, valjda bih trebala bit zrelija, da ne kažem pametnija..

Aj dobro bivšeg zaručnika nema. Javi se tu i tamo, nakon čega bi mi bilo još gore. Emocionalno. U sitnim noćnim satima molim ''Isuse pošalji mi nekoga tko je pun Duha Svetoga. I to je to.''. Nakon kratkog vremena (ne sjećam se koliko) upoznajem njega2. Prvi put ga zapravo primijetim na klanjanju. Predrasuda previše. Prvi put progovorim s njim nakon što me jedna časna sestra zamoli da prevedem njene riječi njemu. O nogometu. Nešto s Eura 2016. Kako smo bolji od njegovih.. Nekako spontano dođe do dopisivanja. Rezultat, ''Bože hvala Ti što postoji ovakva osoba puna Duha Svetoga!''. Duhovno rastemo jedno uz drugo. Uz svakodnevna dopisivanja. Molimo jedno za drugo. Long story short – osjećam da on nije taj, u 100% slučajeva se ne obazirem na znakove i vozim po svom. Za vrijeme godišnjeg odlazim u novi grad i u novu državu njemu u posjetu. Dan prije leta još uvijek ne znam ići ili ne. Odlučim ići da se ne bih možda ''kajala'' kasnije i pitala se što bi bilo da je bilo. Vraćam se doma.. Razgovori s njim prorijeđeni. Što je točno u tom odnosu čudno ne mogu imenovati, ne znam. Kad bi njega2 išla opisivati kao njega1, potrajalo bi. Ono što je bitno jest da je čudesno uopće gledajući sa mog dotadašnjeg stajališta da mi se takva osoba svidi. Pola nabrojenog s liste gore, nije bilo tu. Nemojte me krivo shvatiti, on je amazing person – kako sam mu mnogo puta rekla, samo moje predrasude su bile dotada prevelike. Upoznavanjem njega2 moje predrasude prema ljudima, svijetu i životu su se svele na trećinu. U mislima kidam svoju ''listu želja''.

Za sve ljubitelje ljubavnih priča – molimo preskočite ovaj odjeljak. Jer ova priča nema romantično-sretan kraj. Jučer sam njemu2 rekla da mu ne mogu biti prijatelj. Strah me bilo možebitnog otkrivanja novog poglavlja nazvanog Patnje mlade Wannabe. Oboje smo se složili da nam je žao što to nije bilo to. Sa njim1 se odavno ne čujem, tu je sve bilo jasno u samom početku (čak i meni). A vezano za bivšeg zaručnika – na Božić sam, točno godinu dana nakon epizode s početka priče – ''spoznala'' da se naši putovi razilaze.

Zašto je ova priča tu napisana? Prvo jer sam kampanjac. I upravo zato jer bih trebala raditi (vezano za posao), ja se uhvatim bilo čega drugog osim onoga što bih zapravo trebala obaviti. Drugo, jer iako vas čitam godinu dana, zadnjih dana čitam postove o vama sa sličnim ljubavnim ranama koje imam ili sam imala i ja, pa rekoh možda nekome pomogne.. Meni je tad, u početku pomogla i sama misao da nisam sama u svojim problemima. Da netko može razumjeti. Treće, jer ovdje nije kraj. Ne želim da ovo bude ljubavna priča. Želim svjedočiti.

O osobi koja bi se mogla nazvati ''e da mi je netko rekao da će mi se ovo desiti, poslala bih ga na primjerene odjele za liječenje.''. O osobi kojoj je život svojevoljno postao kazališna predstava u kojem je i meni samoj bilo teško odvojiti istinu od laži. O osobi s nevjerojatnom mogućnošću prilagodbe – prilagodbe svijetu. O osobi koje više nema..

Želim također svjedočiti da su misice u pravu.

Zapravo, stvoreni smo na sliku Božju da ovdje na zemlji širimo svjetlost, koju primamo od Krista. Tu ljubav Kristovu trebamo spoznati do te mjere da nam ništa ovozemaljsko s njom ne bude usporedivo. Pravu ljubav! Pravog Krista kakav je u Evanđelju, ne automat za naše želje. Kristova ljubav sve pobjeđuje! Dopuštajući Kristu da nas svojom ljubavlju iscijeli, obuhvati, osnaži i obilježi – postajemo sposobni tu ljubav širiti svim ljudima – onima koji jesu i onima koji nisu upoznali Krista. Jer svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv. Pravi. Svi smo mi pozvani da budemo spona između neba i zemlje upijajući i šireći ljubav i mir i tako čineći svijet boljim mjestom. Zato su misice u pravu. I ja želim mir u svijetu.

Danas, zapravo već godinu dana, polako, ali sigurno – želim Isusu reći:
''Hvala Ti što si mi vratio osmjeh na lice. Idemo zajedno u nove pobjede!''

A sebi želim reći, Wannabe dosta je traženja za nekim na koga si slaba. Ti imaš nekoga zbog koga si jaka! A za početak, Wannabe vrati se poslu kojeg trebaš obaviti smajlic27


Super sto si se prijavila i sto si pisala. Ja prva sam bila skepticna prema forumu (kao takvom) i priznajem da sam u pocetku pisala takve nebuloze koje nisu imale veze s vezom, a na kraju - ovaj forum ima ogroman utjecaj na moj zivot (nikada ne reci nikad - mozda onu gore pricu jednom i prosirim) i na moje duhovno sazrijevanje jer ovdje sam pocela kopati i traziti neke odgovore.
Uglavnom, istina je sto si rekla, iako se uzasavamo (bar ja) tako javno pisati i pricati o svojoj intimi, i meni su (kao i tebi) pomogla citanja tudih prica i idem uvijek za tim da ako jednoj osobi bar malo pomognes svojim iskustvom - ucinio si pravu stvar.

Sto se tice tvoje price, svatko od nas dozivi/dozivio je nesto sto ga je promijenilo i sto je utjecalo na njega. Ali, koliko god je tesko to prihvatiti, i koliko god (barem ja) mrzila tu recenicu - mislim da se na koncu sve dogada s razlogom.

Slazem se sa zadnjim dijelom posta. Ljubav je smisao svega. Sve pokriva, sve vjeruje i svemu se nada. Ljubav sve podnosi i onda kad na to zaboravimo trebamo se sjetiti Krista koji je na krizu zavrsio u ime te ljubavi.

Sretno s poslom. Poviri nekada ovdje. Ja sam isto simptomaticna s tipkanjima. Nekada cesto, nekada me nema tjednima. Pozdrav.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 pro 2016 14:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 08 tra 2015 14:53
Postovi: 395
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 11 zahvala
wannabe napisao:
Tako je sve počelo..


Mimikrija.. pro level..

Sva ponosna na svoj odraz u ogledalu, prelistavam pozive pametnog telefona, tražim Majin broj i povišenim tonom govorim ''Hej mala, moramo se vidit, da vidiš šta se desilo..aaa!''. Grabim ključe od auta i pobjedonosno vozim prema Solinu. Puna sebe, garant bi me feeling drža i do Zagreba. Korakom kakvim bi pozavidjeli glumci vesterna ulazim u kafić. Odmjeravam prisutne i pronalazim svoje mjesto. Dolazi Maja, na iglicama kaže ''Šta se desilo? Gukni golubice.''
''Eh, pao je na mene. Ja sam ta! Garant mene voli, ne nju. Sve će biti kao prije…..''

Sutradan.. On ne javlja se. Možda, ipak.. Ma ne.. Prekosutra. Isto ništa.

''Halo, ej pitaj ima li mjesta još za onu duhovnu obnovu u šutnji. Moram ići. Jedino me Bog može spasit.''. Glas s druge strane ''Ima, ideš!''. ''Super, idem'' odgovaram radosno. Radost je tih dana na mom licu bila rjeđa od vode u pustinji, rjeđa od nevinosti na osuđeničkoj klupi.. Nestalo one živosti s lica u roku sekund.

Novi dan. Taj dan. Umivam se.. Tražim najbolju masku s lažnim osmjehom. Nadam se da me nitko ne zna. Mogu ja to. Idem. Počinje duhovna obnova.. Svi sretni, u čudu ih gledam. Mogu mi bit majke i očevi. Čak i bake. Kako je to moguće? Statistički gledano proživjeli su gorih nevolja od mene jer su stariji. A ja? Ja – najkiselija. ''Nego znaš što Isuse, nakon ovoga hoću novi život. Ja znam da ti mene voliš i gotovo. Dat ćeš mi ono što tražim.'' Mislim se to je ljubav – Isus me voli i dat će mi ono što tražim. Logično. Zadnji dan duhovne obnove. Ja kao pijana. Svi. Ali ne od vina, već od Duha Svetog.

Od tada dane je imalo smisla brojiti. Ne svaki dan, ali i svako prijestupni je ok da se broji. Molitva je postala super stvar. Definitivno sam bivala drugačija. Fizički više nisam kost i koža. Ali, ne to.. Unutra je nešto drugačije. Mislim se, sve 5, nego fali meni nešto.. ''Hej Isuse, ja hoću momka. Spremna sam. Hoću da je vjernik, ako može pametniji od mene, humorističan, neiskvaren u duši, visok, drugačiji, da voli djecu, da bolje govori engleski..'' I ne sjećam se svega nabrojenog.. Ah htjela sam i da vozi mercedes. To je bilo zadnje na listi želja.

Mjesec dana nakon upoznajem njega. Doktor. Pedijatar. Praktični vjernik cijelog života. Humorističan. Crno-humoran. Neiskvaren. Suzdržan. Komunikativan. Osoba koja odiše samouvjerenošću. Visok. Sluša moju vrstu muzike. Šarmantan. Poduzetan. Borac. Poliglot. ''Bože hvala Ti, nisam vjerovala da ovaj mix iti postoji. To što Ti stvoriš, to ne može nitko.'' Prvi put, dobro drugi (prvi put je bilo na ekskurziji), ''upadam'' tipu. A ne bi ja to bez razloga. Žena sam, ponekad znam čitat znakove. Ne znam je li to bio dejt ili ne, ali ja odlazim nesređena fizički. Mala digresija: za mene je sredit se značilo štikle, make-up tip top, skoro sve umjetno čega se mogu sjetit, a da ne zahtjeva odlazak pod nož, oblak parfema, brdo samopouzdanja. A o odjeći nebi. Stvarno ne.

Čudna sam sebi cijela. Kako i ne. Nisam bila na dejtu godinama (više od 5, manje od 10). Razgovor, sve 5, ali meni čudno. Ko da sam na razgovoru za posao. Prodajem se i još malo muljam o sebi. Dobro se prodajem.. Mogla bi u trgovce - magle.

On normalan. Šalje poruku – ''Hvala ti, ne pamtim kad mi je zadnji put bilo s nekim ovako zanimljivo na piću.'' Svidija mi se. Da. Otvoreno mu kažem. Ali – nije to to. S njegove strane više nego s moje. A i kako bi, to nisam bila prava ja. S odmakom ostajem u polu-čudu, kako je moguće? Pa on je točno s liste, čak vozi i mercedes.

Život ide dalje.. novi ljudi dolaze, pravi. Oni koji nisu bilo tko. Mijenjam se. Polako, ali sigurno. Većinom nesvjesna sebe i svijeta oko sebe. Za razliku od prije ovaj put sam barem svjesna svoje nesvijesti.

''Isuse, kako možeš znat što je bolje za mene od mene same? Ja to ne kužim. Pa osjećam svim srcem da je bivši zaručnik taj. Aj ti meni njega molim te vrati.'' Zateknem se kako glumim Isusu i molim ga nezrelo kao dijete koje plače za igračkom bez koje ne može. Samo eto nakon 17 godina formalnog obrazovanja, valjda bih trebala bit zrelija, da ne kažem pametnija..

Aj dobro bivšeg zaručnika nema. Javi se tu i tamo, nakon čega bi mi bilo još gore. Emocionalno. U sitnim noćnim satima molim ''Isuse pošalji mi nekoga tko je pun Duha Svetoga. I to je to.''. Nakon kratkog vremena (ne sjećam se koliko) upoznajem njega2. Prvi put ga zapravo primijetim na klanjanju. Predrasuda previše. Prvi put progovorim s njim nakon što me jedna časna sestra zamoli da prevedem njene riječi njemu. O nogometu. Nešto s Eura 2016. Kako smo bolji od njegovih.. Nekako spontano dođe do dopisivanja. Rezultat, ''Bože hvala Ti što postoji ovakva osoba puna Duha Svetoga!''. Duhovno rastemo jedno uz drugo. Uz svakodnevna dopisivanja. Molimo jedno za drugo. Long story short – osjećam da on nije taj, u 100% slučajeva se ne obazirem na znakove i vozim po svom. Za vrijeme godišnjeg odlazim u novi grad i u novu državu njemu u posjetu. Dan prije leta još uvijek ne znam ići ili ne. Odlučim ići da se ne bih možda ''kajala'' kasnije i pitala se što bi bilo da je bilo. Vraćam se doma.. Razgovori s njim prorijeđeni. Što je točno u tom odnosu čudno ne mogu imenovati, ne znam. Kad bi njega2 išla opisivati kao njega1, potrajalo bi. Ono što je bitno jest da je čudesno uopće gledajući sa mog dotadašnjeg stajališta da mi se takva osoba svidi. Pola nabrojenog s liste gore, nije bilo tu. Nemojte me krivo shvatiti, on je amazing person – kako sam mu mnogo puta rekla, samo moje predrasude su bile dotada prevelike. Upoznavanjem njega2 moje predrasude prema ljudima, svijetu i životu su se svele na trećinu. U mislima kidam svoju ''listu želja''.

Za sve ljubitelje ljubavnih priča – molimo preskočite ovaj odjeljak. Jer ova priča nema romantično-sretan kraj. Jučer sam njemu2 rekla da mu ne mogu biti prijatelj. Strah me bilo možebitnog otkrivanja novog poglavlja nazvanog Patnje mlade Wannabe. Oboje smo se složili da nam je žao što to nije bilo to. Sa njim1 se odavno ne čujem, tu je sve bilo jasno u samom početku (čak i meni). A vezano za bivšeg zaručnika – na Božić sam, točno godinu dana nakon epizode s početka priče – ''spoznala'' da se naši putovi razilaze.

Zašto je ova priča tu napisana? Prvo jer sam kampanjac. I upravo zato jer bih trebala raditi (vezano za posao), ja se uhvatim bilo čega drugog osim onoga što bih zapravo trebala obaviti. Drugo, jer iako vas čitam godinu dana, zadnjih dana čitam postove o vama sa sličnim ljubavnim ranama koje imam ili sam imala i ja, pa rekoh možda nekome pomogne.. Meni je tad, u početku pomogla i sama misao da nisam sama u svojim problemima. Da netko može razumjeti. Treće, jer ovdje nije kraj. Ne želim da ovo bude ljubavna priča. Želim svjedočiti.

O osobi koja bi se mogla nazvati ''e da mi je netko rekao da će mi se ovo desiti, poslala bih ga na primjerene odjele za liječenje.''. O osobi kojoj je život svojevoljno postao kazališna predstava u kojem je i meni samoj bilo teško odvojiti istinu od laži. O osobi s nevjerojatnom mogućnošću prilagodbe – prilagodbe svijetu. O osobi koje više nema..

Želim također svjedočiti da su misice u pravu.

Zapravo, stvoreni smo na sliku Božju da ovdje na zemlji širimo svjetlost, koju primamo od Krista. Tu ljubav Kristovu trebamo spoznati do te mjere da nam ništa ovozemaljsko s njom ne bude usporedivo. Pravu ljubav! Pravog Krista kakav je u Evanđelju, ne automat za naše želje. Kristova ljubav sve pobjeđuje! Dopuštajući Kristu da nas svojom ljubavlju iscijeli, obuhvati, osnaži i obilježi – postajemo sposobni tu ljubav širiti svim ljudima – onima koji jesu i onima koji nisu upoznali Krista. Jer svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv. Pravi. Svi smo mi pozvani da budemo spona između neba i zemlje upijajući i šireći ljubav i mir i tako čineći svijet boljim mjestom. Zato su misice u pravu. I ja želim mir u svijetu.

Danas, zapravo već godinu dana, polako, ali sigurno – želim Isusu reći:
''Hvala Ti što si mi vratio osmjeh na lice. Idemo zajedno u nove pobjede!''

A sebi želim reći, Wannabe dosta je traženja za nekim na koga si slaba. Ti imaš nekoga zbog koga si jaka! A za početak, Wannabe vrati se poslu kojeg trebaš obaviti smajlic27



Koliko godina ima pedijater? IJe li jos slobodan? I mozes li me upoznati s njim?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 pro 2016 15:26 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 27 pro 2016 17:26
Postovi: 5
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala
lalelu napisao:
Koliko godina ima pedijater? IJe li jos slobodan? I mozes li me upoznati s njim?

Pozdrav Lalelu, unaprijed se ispričavam, ali on i ja nismo u kontaktu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 pro 2016 17:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1297
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 152 zahvala
Zahvaljeno je: 76 zahvala
lalelu napisao:

Koliko godina ima pedijater? IJe li jos slobodan? I mozes li me upoznati s njim?


:t4:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 pro 2016 19:10 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 08 tra 2015 14:53
Postovi: 395
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 11 zahvala
dujam napisao:
lalelu napisao:

Koliko godina ima pedijater? IJe li jos slobodan? I mozes li me upoznati s njim?


:t4:


Zasto? Evo vidim da ima muskaraca koji su ok... vjernik, skolovan, ima crnog Humora, komunikativan...San. ..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 pro 2016 10:07 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 27 pro 2016 17:26
Postovi: 5
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala
lalelu napisao:
Zasto? Evo vidim da ima muskaraca koji su ok... vjernik, skolovan, ima crnog Humora, komunikativan...San. ..


Da, naravno! Ali, nije u tome poanta..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 pro 2016 10:22 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 09 srp 2016 13:39
Postovi: 65
Podijelio: 8 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
lalelu napisao:
dujam napisao:
lalelu napisao:

Koliko godina ima pedijater? IJe li jos slobodan? I mozes li me upoznati s njim?


:t4:


Zasto? Evo vidim da ima muskaraca koji su ok... vjernik, skolovan, ima crnog Humora, komunikativan...San. ..


hah, evo upravo ovih dana čitam knjigu koja se ovdje mnogo puta citirala.
Pa tamo autor (E.Fromm) kaže: "Ljudi vjeruju da je voljeti lako, ali je teško naći pravi objekt ljubavi, ili pravu osobu koja bi nas voljela".
Razmisli lalelu o tome...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 249, 250, 251, 252, 253  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr