www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 23 stu 2017 21:39

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 333 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 29, 30, 31, 32, 33, 34  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 24 lip 2014 15:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 09 lip 2014 15:14
Postovi: 144
Lokacija: Hrvatska
Podijelio: 80 zahvala
Zahvaljeno je: 43 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolička
Status: U braku
Surfao sam malo stranicom i našao ovu temu i na brzinu pročitao (napreskokce, naravno!).

Nepristrano, naišao sam na dva mišljenja:
1. u bračnoj je ljubavi granica postavljena uzajamnim dogovorom između supružnika koji se ljube,
2. u bračnoj ljubavi su granice postavljene prema Bibliji ili drugim spisima.

Postavljaju mi se pitanja (nisu baš sva teološka, ali su posve realna u RH!):
1. Smije li žena uživati u bračnoj ljubavi? I kad je daje i kad je prima!
2. Smije li muž uživati u bračnoj ljubavi? I kad je daje i kad je prima!
3. Smije li se doživjet spolno uzbuđenje kad smo sa supružnikom/suprugom?
4. Što ako netko fizički ne može biti sposoban za bračnu ljubav? I žene i muževi?
5. Smije li liječiti medicinski razlog uzroka?
6. Smije li liječiti psihološki razlog tog uzroka?
7. Što da radi žena kad muž ne želi godinama imati bračnu ljubav?
8. Što da radi muž kad žena godinama ne želi muža?

Kod nas, u Lijepoj nam domovini, bračni partneri ovako rješavaju gore navedene probleme:
1. Muž kaže da ga baš briga, i žena ga mora slušati i pokoriti se.
2. Smije, no ne treba, žena si nalazi drugoga.
3. Smije, no samo ako partner dozvoli, ako je muško onda mu žena kaže da je "pohotni jarac", ako pak je žena muž je proglasi bludnicom (fin sam, kažu to drugim riječima...).
4. Nema problema, nađemo si zamjenu, oboje...
5. Hm, neki liječe, neki ne, tako započinju mnogi psihološki problemi, alkoholizam etc.
6. Neeeeeeee, pa nisi ti lud/a! To ti nije ništa!
7. Ode na nekud van i pronađe nekoga tko želi.
8. Isto kao pod 8.; ode van i nađe zamjenskog muža.

OVI SU VAM ODGOVORI REALNOST NAŠEG DRUŠTVA!
Mislim da je minoran problem ako netko od muževa ili žena voli da ih supružnik pomazi ili ljubi, no puno je veći problem to što većini bračna ljubav ne znači ništa.

Moje je mišljenje da je bračna ljubav sveta, da je to nešto najveće što postoji u mome životu i da moja vjernost ženi nema alternativu, ma što se dogodilo!
I još nešto, kakvi smo, takvi smo, izabrani smo i izabrali smo i obvezali smo se na vjernost u dobru i zlu, pa bismo morali, dođe li do bilo kakvog probllema ili problemčića u bračnom životu, pokušati to riješiti sa svojom ženom ili mužem, ako ne ide, potražiti pomoć.

Muževi, ljubite žene!
Žene, ljubite muževe!

Roditelji, od vas su djeca najvažnija, ljubite ih više nego bračnog druga i samoga sebe!

*Blagoslovljen Bog u vijeke!

_________________
Isuse, pomozi, u pomoć mi priteci!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 lip 2017 16:59 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Kresimir Fly napisao:
Surfao sam malo stranicom i našao ovu temu i na brzinu pročitao (napreskokce, naravno!).

I ja, i ja!
Citat:
Nepristrano, naišao sam na dva mišljenja:
1. u bračnoj je ljubavi granica postavljena uzajamnim dogovorom između supružnika koji se ljube,
2. u bračnoj ljubavi su granice postavljene prema Bibliji ili drugim spisima.

Postavljaju mi se pitanja (nisu baš sva teološka, ali su posve realna u RH!):
1. Smije li žena uživati u bračnoj ljubavi? I kad je daje i kad je prima!
2. Smije li muž uživati u bračnoj ljubavi? I kad je daje i kad je prima!
3. Smije li se doživjet spolno uzbuđenje kad smo sa supružnikom/suprugom?
4. Što ako netko fizički ne može biti sposoban za bračnu ljubav? I žene i muževi?
5. Smije li liječiti medicinski razlog uzroka?
6. Smije li liječiti psihološki razlog tog uzroka?
7. Što da radi žena kad muž ne želi godinama imati bračnu ljubav?
8. Što da radi muž kad žena godinama ne želi muža?

Kod nas, u Lijepoj nam domovini, bračni partneri ovako rješavaju gore navedene probleme:
1. Muž kaže da ga baš briga, i žena ga mora slušati i pokoriti se.
2. Smije, no ne treba, žena si nalazi drugoga.
3. Smije, no samo ako partner dozvoli, ako je muško onda mu žena kaže da je "pohotni jarac", ako pak je žena muž je proglasi bludnicom (fin sam, kažu to drugim riječima...).
4. Nema problema, nađemo si zamjenu, oboje...
5. Hm, neki liječe, neki ne, tako započinju mnogi psihološki problemi, alkoholizam etc.
6. Neeeeeeee, pa nisi ti lud/a! To ti nije ništa!
7. Ode na nekud van i pronađe nekoga tko želi.
8. Isto kao pod 8.; ode van i nađe zamjenskog muža.
OVI SU VAM ODGOVORI REALNOST NAŠEG DRUŠTVA!


Ova vaša realnost u RH je često slučaj, ali ne baš uvijek.
Ja vjerujem da sve to ovisi o ozbiljnosti, vjeri, predanosti obje strane. Prvenstveno koliko su spremni izaći iz svojih sebičnosti i egoizma i na prvo mjesto staviti drugu osobu.
Ako je čovjek potpuno predan da s drugim dijeli teret, prostor i vrijeme te da stavi sebe zauvijek u ruke druge osobe (bez jamstva) - e pa onda - ja vjerujem - nema te prepreke koja se ne može nadvladati.
Muka, pad, patnja i deranje koljena su na osnovnom izborniku života, a sklapanjem braka braka supružnici su pristali dijeliti svaki komadić istoga jedno s drugim.
Zašto pričati o mužu i ženi kao jedinkama - pričajmo o "njima".
Kao da se zaboravlja da sklapanjem braka 1. zamjenica jednine, postaje 1. zamjenica množine.
Bog, kada je stvarao čovjeka, nije dvaput zahvatio praha zemaljskog, tako da bi prvi put stvorio muškarca, a drugi put ženu. Muškarac i žena satkani su od istoga tijela, i zapravo je od jednoga najprije sazdano dvoje, da bi kasnije dvoje postalo jedno.
Citat:
Mislim da je minoran problem ako netko od muževa ili žena voli da ih supružnik pomazi ili ljubi, no puno je veći problem to što većini bračna ljubav ne znači ništa.

Govorimo li onda o katolicima?
Citat:
Roditelji, od vas su djeca najvažnija, ljubite ih više nego bračnog druga i samoga sebe!

S boldanim se ne slažem.
Jednostavno dijete ne smije postati važnije od supružnika.
Brak je prvenstveno sakrament muškarca i žene.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lis 2017 11:22 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 05 sij 2017 16:01
Postovi: 72
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Belive napisao:
Citat:
Roditelji, od vas su djeca najvažnija, ljubite ih više nego bračnog druga i samoga sebe!

S boldanim se ne slažem.
Jednostavno dijete ne smije postati važnije od supružnika.
Brak je prvenstveno sakrament muškarca i žene.


belive... ne razumijem te ovdje... naglasila si koliko su djeca bogastvo...a nisu važnija od muža il žene?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 lis 2017 15:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
ella napisao:
belive... ne razumijem te ovdje... naglasila si koliko su djeca bogastvo...a nisu važnija od muža il žene?

Vidjela sam ovo vase pitanje jucer, ali iskreno, nije mi se dalo tipkati. Takoder, osjecam se kao alien pa bih s ovim (dugim) postom i zavrsila s pitanjima odnosa, bar sto se mojih stavova/razmisljanja tice.
Gledajte. Ja nisam znala za Boga onako kako sada znam, ali istina jedna stvar mi je uvijek onako romanticarski u mislima - zelja/ceznja/ideal – kakogod, a to je sljedeće:

Znamo mi već kako priča ide, momak i cura, ulaganje u odnos, brušenje bridova koji ih medusobno bodu vlastitim nastojanjima pouzdavajuci se u bozju snagu, crpeci ljubav jedno za drugoga u Kristu - jednostavno receno - vjerom i djelima. Smatram da u katolickoj vezi koja se zivi s predbracnom cistocom onda kad se problemi na koje nailaze ne rjesavaju u krevetu vec se rjesavaju razgovorima, raspravama vrlo brzo se sve stvari medu njima kristaliziraju i da nakon nekih godinu-dvije su spremni za brak.

Sto se tice velikog dana - zamisljam svoju malu zupu ukrasenu ljiljanima, da ce me vjencati moj najdrazi svecenik, da necu imati samo obred vec cijelu misu i da cu u crkvu uci uz Ave Mariju, a izaci uz Hvalospjev ljubavi. Tome ce prisustvovati samo roditelji, kumovi i braca/sestre. I to je to.
Ne vidim se u vjencanici ciji se slep vuce 10 metara, niti se vidim s instalacijom na glavi od frizure, niti s kilogram i pol make up-a.
Tog dana zelim se probuditi sretna jer se udajem za covjeka kojeg volim. Jutro zelim provesti s roditeljima i bratom bez ikakvih monada (kako bi mi ovdje rekli), a kad dode vrijeme, odjenut se u jednostavnu haljinu, i hodat prema svom najdrazem covjeku koji me s osmjehom na licu (bez puno nervoze, priprema, zivaca potrosenih na nepotrebne detalje) ceka pred oltarom.
Nakon vjenčanja s obitelji eventualno otići na večeru bez da oboje glumimo klaunove u predstavi priređenoj za uzvanike.
Buket zasigurno ne želim bacati – on će ići na oltar u samostan gdje često idem na misu, Iako - istina, ima jedna stvar – želim (tada već mužem) otplesat naš prvi ples, a nitko sretniji od mene neće bit ako ga nas dvoje otplešemo sami u našem novom domu kad s te obiteljske večere dođemo kući. I to je to.
To vam je za mene moj najljepši dan u životu.

Ne želim živjeti u zajednici (s roditeljima) već želim da muž i ja sami živimo, pa makar to bila garsonijera, niti želim ikakva (dobronamjerna) miješanja od strane roditelja/bližnjih kako bismo mi trebali urediti svoj život. Ako ne budem trebala, ne želim raditi u nekoj firmi gdje ću imati radno vrijeme jer se to kosi s nekim drugim mojim stavovima, isto tako ne mislim da svejedno ne bih mogla pridonijeti kućnom budžetu, ali tek onda kada su sve, ama baš sve potrebe moje obitelji zadovoljene. Hvala Bogu, posao mi je jedinim dijelom takav da ga mogu raditi od kuće, i to kada ja hoću.

Što se tiče djece, pa shodno i vašeg pitanja - naravno da želim djecu – dvoje ili troje – Josipa ili Josipu i ostalu ekipu.
Želim biti mama koja će ih ljubiti i voliti do neba i natrag, ali isto tako želim biti mama koja će znati da bez svog čovjeka ne bih imala ni njih i koja neće zaboraviti na njega i njegove potrebe bez obzira koliko posao kućanice i majke bio težak. Voljet ću svoju djecu, ali muža još više.
Želim da otac moje djece sudjeluje u njihovu odgoju i želim da kvalitetno kao obitelj provodimo vrijeme zajedno te da je i on, kao i ja, uključen u njihov život koliko god je moguće.
Voljela bih da moj muž jednog dana prihvati moje „članstvo“ u katoličkoj zajednici i pridruži mi se (onda će to biti obiteljska zajednica, a ne zajednica mladih) i da s vremena na vrijeme imamo samo naš dan kad ćemo djecu poslati bakama, djedovima / tetama, barbama, a mi ćemo već znati kako ćemo to naše vrijeme potrošiti. Stavljajući muževljeve potrebe na prvo mjesto, umanjujem šanse za naše nesuglasice, a time povećavam šansu da moja djeca odrastaju uz oba roditelja u pravoj obitelji. Vjerujem da je odrastanje u domu s roditeljima koji se vole i cijene ključno za dječji razvoj.
Zbog toga, muž treba biti na prvom mjesto. Jednog dana kad djeca odrastu, kad odu svojim putem – sa svojim čovjekom želim proslaviti uspješno obavljen roditeljski posao, a ne sjediti u mukloj tišini sa osobom koja je za mene postala stranac zbog toga što smo se godinama udaljavali jedno od drugog.

Istina, Bog me naucio da nikada u zivotu nista ne mozemo planirati, da se nasi scenariji koje reziramo u glavi u 80% slucajeva nece ostvariti, ali znate - to jos uvijek ne sprjecava me da onako (kao sto neke djevojcice mastaju o vjencanicama), ja ne mastam o svemu ovome gore.
U svemu u životu Bog želi da se pouzdamo u njegovu snagu – snagu koja pobjeđuje smrt, a daje život – pa zato ja – kao što mi u potpisu piše – dajem najbolje u sebe pouzdajući se u Njega.
Naš dom je na Nebesima, ovaj ovdje je samo putovanje do vječnosti – stoga, ja se nadam da ću na tom putovanju sa svojim čovikon proputovati barem djelić svoje prethodno napisane želje.
Toliko od mene.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2017 14:28 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 04 lis 2017 11:25
Postovi: 48
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
Belive napisao:
ella napisao:
belive... ne razumijem te ovdje... naglasila si koliko su djeca bogastvo...a nisu važnija od muža il žene?

Vidjela sam ovo vase pitanje jucer, ali iskreno, nije mi se dalo tipkati. Takoder, osjecam se kao alien pa bih s ovim (dugim) postom i zavrsila s pitanjima odnosa, bar sto se mojih stavova/razmisljanja tice.
Gledajte. Ja nisam znala za Boga onako kako sada znam, ali istina jedna stvar mi je uvijek onako romanticarski u mislima - zelja/ceznja/ideal – kakogod, a to je sljedeće:

Znamo mi već kako priča ide, momak i cura, ulaganje u odnos, brušenje bridova koji ih medusobno bodu vlastitim nastojanjima pouzdavajuci se u bozju snagu, crpeci ljubav jedno za drugoga u Kristu - jednostavno receno - vjerom i djelima. Smatram da u katolickoj vezi koja se zivi s predbracnom cistocom onda kad se problemi na koje nailaze ne rjesavaju u krevetu vec se rjesavaju razgovorima, raspravama vrlo brzo se sve stvari medu njima kristaliziraju i da nakon nekih godinu-dvije su spremni za brak.

Sto se tice velikog dana - zamisljam svoju malu zupu ukrasenu ljiljanima, da ce me vjencati moj najdrazi svecenik, da necu imati samo obred vec cijelu misu i da cu u crkvu uci uz Ave Mariju, a izaci uz Hvalospjev ljubavi. Tome ce prisustvovati samo roditelji, kumovi i braca/sestre. I to je to.
Ne vidim se u vjencanici ciji se slep vuce 10 metara, niti se vidim s instalacijom na glavi od frizure, niti s kilogram i pol make up-a.
Tog dana zelim se probuditi sretna jer se udajem za covjeka kojeg volim. Jutro zelim provesti s roditeljima i bratom bez ikakvih monada (kako bi mi ovdje rekli), a kad dode vrijeme, odjenut se u jednostavnu haljinu, i hodat prema svom najdrazem covjeku koji me s osmjehom na licu (bez puno nervoze, priprema, zivaca potrosenih na nepotrebne detalje) ceka pred oltarom.
Nakon vjenčanja s obitelji eventualno otići na večeru bez da oboje glumimo klaunove u predstavi priređenoj za uzvanike.
Buket zasigurno ne želim bacati – on će ići na oltar u samostan gdje često idem na misu, Iako - istina, ima jedna stvar – želim (tada već mužem) otplesat naš prvi ples, a nitko sretniji od mene neće bit ako ga nas dvoje otplešemo sami u našem novom domu kad s te obiteljske večere dođemo kući. I to je to.
To vam je za mene moj najljepši dan u životu.

Ne želim živjeti u zajednici (s roditeljima) već želim da muž i ja sami živimo, pa makar to bila garsonijera, niti želim ikakva (dobronamjerna) miješanja od strane roditelja/bližnjih kako bismo mi trebali urediti svoj život. Ako ne budem trebala, ne želim raditi u nekoj firmi gdje ću imati radno vrijeme jer se to kosi s nekim drugim mojim stavovima, isto tako ne mislim da svejedno ne bih mogla pridonijeti kućnom budžetu, ali tek onda kada su sve, ama baš sve potrebe moje obitelji zadovoljene. Hvala Bogu, posao mi je jedinim dijelom takav da ga mogu raditi od kuće, i to kada ja hoću.

Što se tiče djece, pa shodno i vašeg pitanja - naravno da želim djecu – dvoje ili troje – Josipa ili Josipu i ostalu ekipu.
Želim biti mama koja će ih ljubiti i voliti do neba i natrag, ali isto tako želim biti mama koja će znati da bez svog čovjeka ne bih imala ni njih i koja neće zaboraviti na njega i njegove potrebe bez obzira koliko posao kućanice i majke bio težak. Voljet ću svoju djecu, ali muža još više.
Želim da otac moje djece sudjeluje u njihovu odgoju i želim da kvalitetno kao obitelj provodimo vrijeme zajedno te da je i on, kao i ja, uključen u njihov život koliko god je moguće.
Voljela bih da moj muž jednog dana prihvati moje „članstvo“ u katoličkoj zajednici i pridruži mi se (onda će to biti obiteljska zajednica, a ne zajednica mladih) i da s vremena na vrijeme imamo samo naš dan kad ćemo djecu poslati bakama, djedovima / tetama, barbama, a mi ćemo već znati kako ćemo to naše vrijeme potrošiti. Stavljajući muževljeve potrebe na prvo mjesto, umanjujem šanse za naše nesuglasice, a time povećavam šansu da moja djeca odrastaju uz oba roditelja u pravoj obitelji. Vjerujem da je odrastanje u domu s roditeljima koji se vole i cijene ključno za dječji razvoj.
Zbog toga, muž treba biti na prvom mjesto. Jednog dana kad djeca odrastu, kad odu svojim putem – sa svojim čovjekom želim proslaviti uspješno obavljen roditeljski posao, a ne sjediti u mukloj tišini sa osobom koja je za mene postala stranac zbog toga što smo se godinama udaljavali jedno od drugog.


Istina, Bog me naucio da nikada u zivotu nista ne mozemo planirati, da se nasi scenariji koje reziramo u glavi u 80% slucajeva nece ostvariti, ali znate - to jos uvijek ne sprjecava me da onako (kao sto neke djevojcice mastaju o vjencanicama), ja ne mastam o svemu ovome gore.
U svemu u životu Bog želi da se pouzdamo u njegovu snagu – snagu koja pobjeđuje smrt, a daje život – pa zato ja – kao što mi u potpisu piše – dajem najbolje u sebe pouzdajući se u Njega.
Naš dom je na Nebesima, ovaj ovdje je samo putovanje do vječnosti – stoga, ja se nadam da ću na tom putovanju sa svojim čovikon proputovati barem djelić svoje prethodno napisane želje.
Toliko od mene.



Believe, ovo kao da sam ja pisala, vidjela sam i na još nekim tvojim nedavnim postovima da imamo mnogo sličnosti u razmišljanju, ovo definitivno potpisujem :b112:
Naravno da djeca nikad ne smiju postati vaznija od muza, to i toliki svećenici, pa čak i psihoterapeuti savjetuju, za dobrobit bračnog odnosa. Da bi odnos bio kvalitetan i ispunjen, nuzno je i da muz i zena rade na tom odnosu, uz Bozju pomoć, i njihova uloga sigurno nije završena kad dodju djeca, dapače, tada se pogotovo treba odvojiti vrijeme za bračnog druga ( koliko je moguće, jer svi znamo koliko vremena i truda je potrebno za malu djecu).

_________________
Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.

Sv. Augustin


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 lis 2017 19:25 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Pa da. Iako mozda cesto nalikuje na dolinu suza, ja mislim da je ipak brak daleko od toga i da bez obzira koliko se te „teškoće“ naglašavale – plodovi su ti koje treba brojiti.

Kad dode dijete, istina da dijete ne spava, pa plače, pa grinta, pa grcevi, pa zubi…  Sigurno da jest i naporno, ali je i nešto što nema cijenu.
Pa zamisli samo – ta govoriš o maloj bebi koja je zahvaljujući Bogu povjerena upravo tim roditeljima, toj ženi i tom mužu – dijete koje su doslovno oni i Bog „napravili“.
Dijete koje ima njegove oci, njena usta, koje se smije kao ona, a mrsti kao on. Dijete koje na mamu nema sluha, ali i obozava knjige, dijete koje na tatu je sutljivo, ali i pravi mali matematicar.
A hej, da nema supružnika, da nema onog drugog – ne bi bilo ni tog djeteta.

Bez rasprave, muža treba volit više nego djecu i amen. Nema toga što (kako je rekao Dostojevski) on može napravit da ga žena ne voli. A to znaci - oprostit cu ti i ono sto ti sam sebi ne bi mogao oprostiti.
Jednostavno, tako je to. Neraskidivost braka nije hir Crkve, već  je pravilo prirodnog zakona, božanskog zakona te ako promislimo dobro - savršeno odgovara našoj naravi i nadnaravnom redu milosti.
Kao da zaboravljamo (ono šta je Escriva naglašavao), a to je da parovi imaju milost bračnog stanja koju primaju u sakramentu i koja im omogućuje da žive sve ljudske i kršćanske kreposti u svom bračnom životu.

Istina, život nije savršen, ljudi su sve samo ne savršeni, ali postoje trenutci i oni plodovi koji jesu i koje nitko ni ništa zemaljsko ne može zamijeniti.
Kaze se da je muz je jedina osoba s kojom mozemo u Nebo. Ne znam za tebe, ali ja zelim onda da to i bude covik kojeg volim, postujem, kojemu se divim upravo do tog Neba i natrag. A za mene Nebo nije granica nego put, cilj i smisao zivota.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 lis 2017 07:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Belive napisao:
Bez rasprave, muža treba volit više nego djecu i amen.

Tak baš glasi nauk Katoličke Crkve ili su to tvoje privatne mudrolije? :-|

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 lis 2017 17:19 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Fran26 napisao:
Belive napisao:
Bez rasprave, muža treba volit više nego djecu i amen.

Tak baš glasi nauk Katoličke Crkve ili su to tvoje privatne mudrolije? :-|


:roll:

Pretpostavljam da mi slijedi lista izvadaka koji će me opovrgnuti?
Sad, nemam ti ja neki pametan odgovor, ak' me pitaš da ti navedem nekog tko je to od crkvenih otaca rekao ili možda gdje to piše – nažalost, ne znam, ali onako – razmislimo Frane (btw kako se stvarno zoveš?) ne piše li u Bibliji Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. (Matej 19,5-6)

Ne spominju se djeca. Ne sklapam ja sakrament/savez sa svojim djetetom, nego s mužem, kaj ne?

Ne kaže li Biblija da je muž taj koji treba biti „autoritet“ i vodstvo i da ustvari vjerujući mužu, imamo povjerenja u Boga, a mi (žene) smo te koje tu te (složit ćemo se?) trebamo imati puno vjere, snage, ali i hrabrosti.
Jer nije li u kršćanskom/katoličkom braku ipak to da žena vjeruje mužu i prihvaća njegovo vodstvo, iako se možda neće složiti s njime. Ono, vjerujući svome mužu (vjerujući mu da će on učiniti najbolje za mene i našu djecu) ja automatski jednim dijelom stvarno njega stavljam na prvo mjesto, kaj ne?

I sad, mogla bih ti ja napisati kako stvari stoje i u pedagoško-psihološko-sociološkoj perspektivi, ali mislim da te ne bi to zanimalo :?
Tu naravno isto ide opet priča u korist supružnika, samo što je tu žena dosta (bar u današnjem svijetu) emancipirana (po mom mišljenju) i previše.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 lis 2017 19:14 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 lis 2017 06:21
Postovi: 28
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
Status: U braku
Fran26 napisao:
Belive napisao:
Bez rasprave, muža treba volit više nego djecu i amen.

Tak baš glasi nauk Katoličke Crkve ili su to tvoje privatne mudrolije? :-|

Fran ti još pišeš ovdje? Sjećaš se Mario22 mislim da mi je bio nick. Sad sam Mario31. :)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 lis 2017 20:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Mislim da se ja sjećam Marija22, poslao mi onaj mali katekizam ako se ne varam!! :D

Ovo da treba voliti više supružnika nego dijcu, je jednom kod nas u župi rekao pokojni Tomislav Ivančić, a mislim da sam to pročitao i u jednoj knjigi, a sad kojoj, moram srušiti windovse u blentari, pa ponovno podići da vidim jel još tu negdje ta zabilješka!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 333 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 29, 30, 31, 32, 33, 34  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr