www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 stu 2017 12:17

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 21 lis 2017 20:57 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 53 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Još jedna subota ukradena. Još jedno ustajanje, oblačenje, odlazak na druženje nas mladih u župi, još jedan sastanak odrađen i nakon toga, pa eto, bilo bi ok popiti kavu s prijom na rivi.
Pita ona mene – „Je li se javio Čarli?“, ja samo odgovorim „Nije, ma gle onog tamo maloga, još će upast u more“ – govorim prvo što mi padne napamet samo da skrenem temu.
No, ona je neumorna: „Javljaš li se ti još Čarliju, je li doma?“ – nastavlja ona, a ja opet „Nisam“.
Lažem nju, ili sebe – ne znam ni sama. „Jesi vidila da je Merlin u Zd-u, da nam je one pameti, sad bi kupovale kartu i planirale izlet u Zadar? Sićaš se onog svog rođendana prije dvi godine, a sad si tu ko krpena kokoš?“ – zeza me ona.
„Di je ona koja je bila na nogama od 5h, radila u školi, pa na koncert Cetinskoga u Areni, nakon toga Crvene u klubu, nakon toga upristoji se i ujutro u 10h“ haah smije se ona i podbada me „Šta si ono držala? Tribinu od drogi?“. Odgovaram ja: „Da, o drogi, onda sam taj dan išla na krizmu, pa na proslavu rođendana u Vanile istu večer, a di je ona – pojma nemam“, ovoga puta odgovaram već na rubu plača.
Ne jer bih plakala što mi ta vremena nedostaju, već sam se u isti tren retrospektivno vratila u sve ono što mi je tištilo dušu, sve one rupe koje je Bog iskopao, pa ponovno zalijevao svojom ljubavlju u mom srcu. Kroz brojne svoje postove ovdje, pisala sam o Božjoj ruci koja me dirala, a i koja me oblikovala, dijetlo koje me klesalo, a znate - moram priznati da me svaki udarac bolio.

Na forumu su mi mnogi pisali da ja Boga doživljavam emotivno, ali ja ga stvarno tako doživljavam. Možda ne emotivno, ali zasigurno jesam intuitivno - i tako postupam. Nekad mi se dogodi ako „osjetim u sebi“ da svaki dan idem na misu, nekada samo nedjeljom, baš ono kako mi dođe. Tako je i s molitvama. Svaki dan molim, ali nekada više, nekada manje.
Puno molitvi sam u zadnjih godinu dana izmolila za Čarlija, puno suza sam proplakala, puno boli i izdaje osjetila, puno puta bila povrijeđena i ljuta. Htjela sam ga mrziti i danas ga tako želim mrziti, a ne mogu.

Lagala sam priji. Javim mu se, češće nego bih trebala, ali nije me „strah“. Kao da je upoznavanjem Boga onaj moj sram tko će što reći, hoću li ispast manje ili više kul, hoću li ispasti dostupna ili nedostupna, hard to get ili ne – kao da je potpuno iščeznuo, i danas me za to najmanje briga. Nije me briga jer imam NJEGA, i jer uistinu samo želim da Čarli bude dobro. Postupam doslovno onako kako mi dođe iz srca. Svaka poruka o kojoj me prija pitala, svaka rečenica najčešće je napisana s molitvom na usnama i pokojom suzom u očima.

Priča se ne može ispričati, niti je želim ispričati u cijelosti, ali kao što sam već pisala, moj duhovni put je krenuo onda kad sam prije sada skoro tri godine izašla iz odnosa bez izlaza, u kojem sam doživljavala emocionalno zlostavljanje i koji je ostavio na meni ožiljke. Polako „pričajući“ s kipom sv. Josipa u crkvi dolazila sam sebi. Tada, ali i cijelo ovo vrijeme, ogroman utjecaj na moj život imaju i molitve mojih prijatelja, časne i svećenika. Spoznaje koje sam prije imala o vjeri bile su površne, ali sam malo više zagrebala u dubinu nauka. Točno se sjećam kako sam revala zaklinjući se sama sebi da nikad neću nikome dopustiti da me povrijedi. Molila sam sv. Josipu 30-dnevnu pobožnost, ali bez nakane.

Nedugo nakon početka moljenja 30-dnevne pobožnosti upoznala sam Čarlija s kojim sam rasla u vjeri i koji me gurao naprijed. Inače po prirodi zatvorena, (samo u komunikaciji) s njim sam postala otvorena i „bezbrižna“. Mislim da kako smo "se našli" je bio božji blagoslov jer mi se svidio karakterno, on kao on (nikada nisam za sebe mislila da sam površna, ali nikada s nikim nisam „kliknula“ tako). Doslovno bez igrica, pijanstava, baš kako Bog zapovijeda. I u tim trenutcima osjećala sam kao da je ono prije bio neki ružan san. Priča nam se poklopila.

Danas znam i sa 100% sigurnošću mogu reći (i za sebe i za njega) da ne postoje dvije osobe koje se bolje razumiju, koje imaju iste stavove i vrijednosti, koje su totalno blesave, ali sposobne tvoriti vlastiti svijet. Zanimljivo je meni bilo, kako Bog (baš mislim da je to ništa nego Božja ruka) se voli s nama šaliti i kako je i dok se nismo poznavali pleo niti.
Naš grad nije baš malen, ali iz istog mjesta vučemo korijene, imamo neke iste poznanike, a naše bake i djedovi (sada pokojni) su bili prvi susjedi, i vjerojatno vrlo dobri poznanici, ako ne i prijatelji. Možda smo nekada (dok se nismo upoznali) čak i bili u istoj zgradi (na drugim katovima). No da ne dužim, nikada nisam mislila da ću naići na nekog vjernika, nekog tko mi toliko odgovara, tko me razumije – i u jednu ruku mi je to sve bilo totalno nestvarno i ja – strašljiva i nesigurna, izbjegavala sam sve to jer sam se užasavala činjenice da ću opet nekome dopustit da mi se približi, a s druge strane sam to željela.

Čarli radi u inozemstvu i dogovor je bio odgoditi sve na pola godine. Ja ću ga strpljivo čekati, bit ćemo u kontaktu i kad se vrati napokon ćemo početi svoju priču.
Pir u februaru, u braku će nam biti lijepo, ja ću biti pristojna cura, živjet ćemo na selu i jedini moj posao će biti zalijevanje salate i odgajanje dice. Ako već ne možemo imati kuću, imat ćemo dvoetažni stan, soba s knjigama i za slikanje, kao i teretana su neizostavni. Iako ne volim baš pse, imat ćemo đukca kojeg ću (na koncu) ja teška srca izvodit vani. Znali smo zamišljati kako će taj susret nakon pola godine izgledati, zezao me da će ga moja mama obožavati. Naravno, oboje svjesni da nije baš lako sve to ostvariti, ali stvarno - što ima loše u tome da s osobom koja ti je draga planiraš budućnost, pa makar u zezanciji.

Ima međutim jedna stvar za koju sam znala da Čarlija malo bode – a to su bili moji izlasci vani.
Nisam mislila da je mislio da bih ga ja varala, hvatala se s drugim tipovima, već je mislio da jednostavno katolička cura nema za to potrebe. Shvaćala sam njegove stavove, međutim onako – meni se jednostavno izlazilo. I tako, Čarli je otišao raditi vani, a ja sam počela moliti za taj odnos, za Čarlija, za to da sama postanem prava osoba (koja će postati spremna i ozbiljna).
I pričala bih ja NJEMU pred svetohraništem„o Bože, dobro, evo molim te, vjerujem ti, događaju mi se lipe stvari, sretna sam… ali ajde, ipak priznajem da tamo ona moja nesigurnost mi i nije baš na čast i lipo bi bilo živit baš onako kršćanski život, ali vidi – pa šta ima veze da bih ja svaki vikend vani. Možemo li to nekako ubacit negdje. I da, znam kako sam bila ljuta na Tebe, samo da znaš, više nikada neću toliko se trudit oko nikoga. Ti Bože me malo poguraj, popravi šta možeš, želim bit „prava osoba“, ali ako ćeš me opet onako „mučit“ – ja stvarno ne mogu.“

I istodobno, u Čarliju se isto nešto okrene, kao da ga je strah, pucaju ga neki filmovi, ali guramo, a ja nemam baš što nego molit, idem na misu, dan za dan i mi smo klimavi i nema toga što nije krenulo nizbrdo. Sa svakom molitvom sam sve više i više sama nerazumna, „nestabilna“, ne snalazim se. To više nisam ja. Ne prepoznajem se.
Odričem se brojnih stavova za koje sam mislila da su ispravni i koje sam zdušno branila i onda u tom trenutku pomislim „pa Bog me čuo“. Ali ne priznajem to sebi. Ne znam što ću. Raspad sistema, ja više ne mogu sama (ne mogu ne spavati noćima, ne mogu se toliko brinuti, ne mogu jednostavno tako živjeti) i govorim mu: „Bože dolazim ti ovako jadna, ili ćeš mi pomoć ili me pusti.“ - "Ti, Bože znaš da ću trpit koliko treba trpit, nema veze, ali samo mi pomozi."
I izlazim iz crkve i osjećam se sigurno, osjećam se snažno. I vidim da djeluje. I mislim, „pa dobro, hvala Ti, ali znaš da nije sve tako jednostavno, ne možeš me sad ostavit“. I tako cijelo vrijeme molim i idem na misu i više - manje mu se obraćam s istim riječima, znam se našaliti da nema napornije osobe od mene.

Istodobno s Čarlijem se nešto događa.
To nije Čarli od prije – odguruje me od sebe i jednostavno vidim da ga boli, da je izbezumljen, a ja ne znam što da radim, ne želi mi reći što se događa. Ne znam o čemu je riječ. Jednostavno ne znam. Na rubu stojim u crkvi na misi, vrištala bih od nemoći i dođem kući s mise i saznam (preko zajedničke poznanice) da Čarli pati zbog osobne tragedije.
Shvaćam da koliko god ja upirala, da se on ne može nositi sa mnom. Javlja se drugi curama, vrijeđa me, gazi svako svoje obećanje. A drag mi je. I na čudan način ga stvarno volim onako kako nisam nikada u svom životu voljela nijednu osobu. I od tada, meni je molitva jedino što imam.
Uvik isto – „Bože, ako je to ono, molin te samo me oblikuj da budem snažna za sve što treba jer znam da neće biti lako“, ili „Molim te Bože, pokaži mi što da radim. Znaš šta ja želim, e pa, ako ćemo ti i ja zajedno super, ako nećemo – riješi to nekako“
I čekam, i molim i javim se Čarliju s vremena na vrijeme. On jednostavno pati zbog samoga sebe. Mora oprostiti i sebi i drugima, mora otpustiti te boli, ali ne uspijeva. Ne odgovara mi Čarli često, ali nekada odgovori (i to u svom stilu), no još uvijek vidim u njemu sve ono dobro što on ne vidi, sve ono što on želi sakriti.
Kroz vrijeme s Čarlijem krene na dobro, pa na loše. Nekada imam osjećaj da me gura zbog moje dobrobiti, kao da bi me zaštitio, nekada imam osjećaj da jednostavno ne nalazi smisao u životu i da ne dopušta ljudima da ga vole, da sebe kažnjava

O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

Iskreno, koliko god ja bila snažna i hrabra, moram priznati da to boli. Kako pomoći osobi do koje vam je stalo? Toliko puta sam došla i naišla na zatvorena vrata.
Osobama bliskim meni ni ne pričam o Čarliju jer nijedna od prija ne bih mogla shvatiti kako ja još uvijek mogu proći preko odgurivanja, odbacivanja, laganja, a ja njima onako svjetovno ne znam objasniti da jednostavno nije u pitanju ni ego, ni ponos. Ja imam NjEGA i, inače po prirodi prava ledena kraljica, samo zahvaljujući NJEMU sam svo to vrijeme pored Čarlija.
Što ako me povrijedi, što ako izgubim ponos, što ako ne budem ja pobjednik? Iz tog ugla i perspektive, priznajem, stvarno toliko toga mogu izgubiti i gubim, ali ja mislim da toliko toga mogu i dobiti. Pa ON nas je naučio da ljubimo najviše onda kad prihvaćamo tuđe mane i mušice, kao što i drugi prihvaćaju naše. Pa nije ljubav samo osmjeh, sreća, podržavanje, razumijevanje i ono "da je dobar prema meni" - ljubav su i pogreške, rasprave i ljutnja, ljubav je kritiziranje, guranje naprijed - dobro i zlo; zdravlje i bolest; ono stvarno - rađanje i umiranje; padanje i ustajanje - ljubav je borba, borba našeg Boga i onog što čini "mi" protiv svega lošega.

Mislila sam (i još uvijek msilim) da se za prave stvari vrijedi boriti i da neke osobe zaslužuju da za njih kleknemo na koljena te sam uz pomoć Boga i tu nadnaravnu, doslovno božansku snagu odlučila pokazat i dokazat Čarliju da ne odlaze svi, da ljudi drže obećanja i da ne gledam što ću „dobiti“ već mi je bilo bitno biti tu za njega bez obzira na svađe, okrivljavanja, vrijeđanja i ne znam ni ja što. To znaju i oni forumaši koji su mi se onako simpatično i odvažno javili (klasje, damir i ostali – oprostite ako sam bila gruba, ali vjera i djela – nadam se da me sada malo shvaćate). Nikada, ali nikada čak ni jednom prijateljskom kavom s drugim muškarcem ne bih narušila povjerenje koje sam gradila i obećanje koje sam dala Čarliju.

Do Čarlija sam mislila da mi je srce razbiveno u komadiće i da ono ne može više ni kucati, a s Čarlijem sam otkrila svoje pravo srce i otkrila sam koliko može bit hrabro i jako i za njega, i za mene, za nas oboje.
S njime sam shvatila da postoje različite manifestacije ljubavi, a da prava je ona ljubav koja zahtjeva i žrtvu, i rušenje vlastitih barijera, ponosa, razbijanje ega u milijun komadića radi dobrobiti drugoga i koja vas onda kad to činite za dobrobit druge osobe čini sretnima, istinski sretnima. I koliko god puta me Čarlijevo ponašanje povrijedilo, toliko puta me učinilo i istinski sretnom, ako sam ja na ijedan način uspijela mu nekada u tom njegovom jadu popraviti dan, pa makar samo da zna da nije sam (koliko god se usamljeno/tužno/izgubljeno osjećao).
Nije bi bila bitna ni vremenska razlika, ni to što bi spavala samo dva ili tri sata po noći, što sam radila dva posla – željela sam samo dati mu priliku da mi se može javiti kad želi, i da se osjeća slobodnim sa mnom razgovarati o čemu god želi. Milijun puta sam mu rekla da ne moramo razgovarati o ničemu o čemu on ne želi, ali isto tako da sam tu ako želi razgovarati o onome što njega boli i muči.

Bog zna da smo i on i ja sve samo ne savršeni, ali moram priznati da sam Čarlija zavoljela sa svim njegovim manama, sa svim strahovima, sa svim lošim i dobrim kvalitetama, sa svime mogućim. Ali baš zavoljela onako kako nisam ni znala da mogu voljeti. Najzanimljivije mi je da je on taj kojemu ne mogu ništa, ali ništa slagati. Baš ništa. Jednom sam mu nešto zatajila, i zamolila njemu jednu blisku osobu da mu ne govori to, a na kraju sam mu ja to sama rekla.

Istina, svjesna sam i da je Čarli tako grozan nekad, i grub, i netaktičan, ali je i osoba s kojom sam prvi put se mogla zamisliti kao majka, kao žena i on je osoba s kojom bi bez zadrške izabrala sve i dobro i loše. Istog trena bez nesigurnosti i straha, bez ikakva propitivanja. Priznajem milijun puta sam željela odustati, ali nešto mi ne dopušta, nešto me gura naprijed, nešto me stalno poticalo na molitvu. I ne samo da sam u međuvremenu napravila toliko toga šta sam mislila da nikad neću, nego sam pogazila sve svoje principe, ali nije mi ža' jer ja to ne mogu razumski i riječima objasnit - ali znam da ta neka "snaga" koju imam sigurno nije samo produkt mojih nekih nastojanja.

Mjesecima je moja molitva uvijek ista – Bože, molim te otvori Čarlijevo srce.
I vidim pomak, napravimo 5 koraka naprijed, a onda deset natrag i to me nekada, naiskrenije, zna izbezumiti. Znam da mu je teško (ne mogu zamisliti kako), znam da mu je život satkan od boli i da nje kao da nikada ne ponestaje. Znam da ga je ona učinila ogorčenim, usamljenim i bijesnim na cijeli svijet, prema svima pa i prema samom sebi. Neki puste da bol prođe. Neki ju poriču. Neki nauče kako ju prihvatiti, suočiti s boli i živjeti s njom. A neki, drže je u sebi. Istina, neki se nikada nece oporaviti, a ja samo mogu moliti dragog Boga da Čarlija dotakne i da se Čarlijevo povrijeđeno srce oporavi.
Iako sam naučila da bol nikad ne može biti opravdanje, ona može normalne ljude pretvoriti u monstrume, a Čarli kao da bira da ništa nije vrijedno borbe.
Ja ispred nikoga nisam bila toliko ja, toliko ranjiva kao ispred njega, a to je podrazumijevalo otkrivanje mojih slabosti, slomljenosti, pogrešaka ali iskrenih osjećaja. Isus nam je pokazao najhrabriju vrstu ljubavi koju je svijet i koju će svijet ikada vidjeti i upoznati pa onda ako je ON mogao biti raspet za nas, mogu i ja razapeti vlastiti ponos radi onoga do kojeg mi je stalo, radi Čarlija.

Pišući na ovom forumu, često sam neke svoje dileme i trileme koje sam imala u osobnom životu i odnosu s Čarlijem rješavala jer mi je bilo lakše nepoznatim ljudima pisati neke stavove/nedoumice, nego prijama pričati.
Međutim, mislim da Čarlijevo srce još uvijek nije zacijelilo i da je još jednom odlučio povrijediti me/zaštititi me/ ne dati mi priliku/ odustati od „nas“. Boli kad znate da postoje osjećaji (barem simpatije) s obje strane, ali da netko zbog vlastitih demona i borbi na bojnom polju ne može dalje, a vi mu ne možete pomoći. On jednostavno ne dopušta da mu drugi pomogne. To uistinu boli.

Znam da samo Bog može ispunit nečije srce, ni cura, ni momak, ni dite, ni roditelji, žena, muž – nitko nego Bog, ali kroz ovo nabrojano Bog se može proslavit i ja sam uvjerena da Bog čeka samo Čarlijevo DA da ga obasja obiljem milosti i blagoslova.
Kaže se - Moli kao da sve ovisi o Bogu, a radi kao da sve ovisi o tebi ili Napravi sve sto mozes, sve ostalo ce Bog. I to sam radila punih godinu dana i dva mjeseca, a to se otprilike poklapa i s vremenom koje sam provela pišući na ovom forumu.
Još uvijek sam nepopravljivi romantik, i još uvijek mislim da Bog piše najbolje i najljepše ljubavne priče te da svaki odnos treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan dan, dva - teško je, ali i važno biti dosljedan kroz sav život.

Čarli me dvaput napustio i oduzeo mi je priliku, odnosno nije mi niti dopustio da mu pokušam pokazati jedan novi svijet.
Iz ove perspektive znam da ponekad napuštamo ljude zbog različitih razloga, ali isto tako onaj kome značiš strpljivo će te čekati, šapčući tvoje ime kroz molitvu. Božji putevi su nam nepoznati, ali i ja sam samo čovjek i moja snaga pomalo presušuje.
Svakako, došlo je vrijeme da odem s foruma jer sam stvarno iscrpljena pa time puštam Boga da djeluje kako treba djelovati – čuo je on mene već i prvi put kad sam mu zavapila.

Ovo je vjerojatno moj posljednji post (nikada ne reci nikad) pa sam se čak odvažila otvoriti i svoju temu jer sam osjećala da to „dugujem“ forumu koji mi je dosta toga „dao“, a i mudrost mi nekako nalaže s obzirom da je osoban forum da neće bit komentara na post jer uistinu nema potrebe.
El Scorpio, Fran26 – vas dvojica ste mi prirasli srcu tako da ako vas put ikada dovede u okolicu Splita – sad ili za 10 godina, javite mi se u inbox (postavke su mi takve da ću ja dobit obavijest na mail da imam poruku na pp) – možda se zvijezde poslože pa ako budem u mogućnosti rado ću vam glumiti bespl. turističkog vodiča te pokazati najljepšu katedralu na svijetu.

I to bi bilo to ljudi. Imam osjećaj da sam njonjava, a i jesam.
Ljubav prema Bogu i ljubav prema onome drugome su dva krila istih vrata koja se otvaraju i zatvaraju zajedno. Kažu da ako vjeruju da su jedno za drugo, da ih je nevidljivi Božji Prst doveo jedno drugom u život - onda biraju sve i znate, stvarno sam s Čarlijem bila spremna to sve izabrati. I to da ću ponekad bit povrijeđena, da će bit i svađanja i plakanja, ali da će biti i radosti, blagoslova, utjeha, iznenađenja, milosti, ispunjenja želja.
Čarli kao da mi ne vjeruje da će sve biti uredu dokle god je Krist oboma na prvom mjestu i dokle god On vodi naš zivot, a koliko ja god zvučala „opasno“ ipak to boli. Ja mislim da nismo stvoreni za udobnost kauca nego da ostavimo nesto nakon smrti ovom svijetu i ucinimo ga barem pinkicu boljim.
P. Wilfrid Stinissen (OCD) je rekao: „Nitko od nas nema (poput Boga) pravo iskustvo stvaranja. Najbliže je stvaranju naše iskustvo kada nekoga istinski ljubimo. Pogledati osobu očima koje su ispunjene ljubavlju može na neki način nanovo stvoriti tu osobu. Može u njoj probuditi neslućene snage, probuditi je iz smrti u život“ – i s ovim vas sve pozdravljam vjerujući da su naši duhovni napori su poput nizanja nule za nulom u dugački niz nula koji nema vrijednost, a onda, kad to najmanje očekujemo, Bog stavi jednu jedinicu na početak i naši jadni napori odjednom postaju vrjedniji nego što smo ikad mogli zamisliti.
Tomu se i ja nadam.
Tko zna, možda se jednom vratim nadopisati ovo gore svjedočanstvo koje će početi s riječima - i moja molitva je uslišena
Bog vas sve čuvao, pazio i mazio.
Pozdrav.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 lis 2017 11:46 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 kol 2007 22:51
Postovi: 190
Podijelio: 27 zahvala
Zahvaljeno je: 17 zahvala
Vjeroispovjest: kršćanin
Belive napisao:
Ovo je vjerojatno moj posljednji post (nikada ne reci nikad) pa sam se čak odvažila otvoriti i svoju temu jer sam osjećala da to „dugujem“ forumu koji mi je dosta toga „dao“, a i mudrost mi nekako nalaže s obzirom da je osoban forum da neće bit komentara na post jer uistinu nema potrebe.


Hvala Believe za sve, mislim da će tvoj odlazak 'zabiti jos jedan čavao u lijes mrtvila' na ovom forumu.
Svako dobro u životu ti želim.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 lis 2017 16:08 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 vel 2006 23:15
Postovi: 888
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
..i ja se nadam ovo jednog dana pročitati u tt svjedočanstvima ili ćeš Čarlija morati otpustiti i prihvatiti kao sretnog obiteljskog čovjeka sa 2-3 bebača, možda i kao vječnog vagabunda, u što baš ne vjerujem. A kako bi bilo riskirati sa copy paste, poslati mu ovu "našu forumsku intimu", nek zna tko je Belive, pa kud puklo da puklo :D

_________________
Opraštanje nije prihvaćanje nepravde


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 lis 2017 18:30 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 04 lis 2017 11:25
Postovi: 48
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
damir707 napisao:
..i ja se nadam ovo jednog dana pročitati u tt svjedočanstvima ili ćeš Čarlija morati otpustiti i prihvatiti kao sretnog obiteljskog čovjeka sa 2-3 bebača, možda i kao vječnog vagabunda, u što baš ne vjerujem. A kako bi bilo riskirati sa copy paste, poslati mu ovu "našu forumsku intimu", nek zna tko je Belive, pa kud puklo da puklo :D


:b112:

_________________
Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.

Sv. Augustin


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 lis 2017 20:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 02 ožu 2014 19:35
Postovi: 276
Lokacija: Sušac
Podijelio: 42 zahvala
Zahvaljeno je: 23 zahvala
Vjeroispovjest: rk
:b112: za cijeli upis


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 lis 2017 08:42 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 05 sij 2017 16:01
Postovi: 72
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Belive napisao:
Bog nam je dao život, a jedina odrednica naših života je vrijeme. Vrijeme je Božji dar kojim mi raspolažemo. Mudrujemo o važnim stvarima, a one nam ostaju po strani. Puštamo da ljudi i život prolazi pokraj nas i da se važne osobe osjećaju nevažno pokraj nas umjesto da volimo ono što imamo, one koji su tu i koji nas vole, umjesto da ih volimo dok im koža ne počne bridit od naših poljubaca. I da onda opet ljubimo da prođe, i da nikada ne nestane.

Ta te osobe su tu koje nam je sami Bog stavio na put samo zato da bi mi bili voljeni i da bi naučili voljeti. „Sve će proći, gospodine — govorio je tihi Ibrahim Paro. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?“, napisao je Meša Selimović (a ja sam čudakinja koja za svaku priliku ima u glavi spreman pokoji citat ili stih pjesme).
Bl. Alojzije Stepinac je rekao da pustamo vrijeme da prolazi kao voda, a da nas Duh Sveti uvjerava kako je vrijeme dragocijenije nego li srebro i zlato pa nam porucuje da cijenimo svaku sekundu jer svaka sekunda nam moze kupiti Nebo.

Zamaramo se glupostima, vjerujujemo u ono izlizano i tjesimo se pi*darijama, a kasnimo u životu na puno važnije stvari zbog kojih se samo mozemo pitati što bi bilo kad bi bilo, ne shvaćajući da svi naši problemi počivaju na toj jednoj rečenici – „Ima vremena“ kojom se tako olako razbacujemo iako nam nitko ne garantira da ga stvarno imamo.
Stoga, da budem dosljedna, završit ću citatom (i ne bas dragog mi) Balaševića: „Samo da ti kažem, mišu moj pospani, kad poželiš nekom nešto lijepo reći, ne čekaj sutra jer mnogi su tako zakasnili. I zato te budim“.
Danas.


Belive... ovo si pisala na drugoj temi i tek sad vidim koliko ljubavi... topline... iskrenosti... vlastite osobnosti je nosila svaka tvoja recenica na ovom forumu napisana... vec nam nedostajes...
nadam se da te nema jer se ne mozes otrgnuti iz Carlijeva zagrljaja.... nadam se da ce Krist osvijetliti Carlijeve puteve i da Carli nece zakasniti... taj mangup ne zna kakav biser ga voli i ljubi pozrtvovnom ljubavlju....Bog vas blagoslovio...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 stu 2017 22:05 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 53 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Ljudi moji, ne trpi se, ni ne prati nikoga - nego voli. Jednostavno se voli sve ono što drugi jest. Baš sve. Svaka strana, raspoloženje, nada, neostvareni san. I ono što će jednog dana postati bez da znaš što to. Čak i kad izgleda da drugoga ne voliš, i kad si ljut i kad vičeš, i onda ga voliš.

Od zemlje smo došli, u nju ćemo se vratiti. Jednog dana kad nas ne bude jednom, i kad odemo lagano, ostat će samo ono što smo voljeli i kako smo voljeli. Po tome će se pamtiti.
Previše je ta ljubav sve, da bi je tek tako strahom ugušili.

Popadić je to napisao istinito:

Postoje ljudi, moj sine,
koji te ne vole, tako...
Al' nemoj da te to brine,
ne može voleti svako...

Svejedno da li ih koriš,
ili im daruješ cveće.
Predaš se ili se boriš...
Neki te voleti neće...

I možeš pružiti ruku,
vaditi srce iz grudi,
priznati patnje i muku...
Neki te ne vole ljudi.

I možeš brod kad im tone
džinovskom snagom ga dići,
opet će da te se klone!
I svom će ostrvu ići...

I zato nastavi dalje.
Neodlučni su slabi...
Gospod ti vetar šalje!
Ne osvrći se i grabi!

Razapni jedra i maštaj.
Pobeđuj metar po metar.
I praštaj. Praštaj im. Praštaj.
Nije im naklonjen vetar!

A kada stigneš do duge
i svet kad pronađeš novi,
nek' te ne pobede tuge.
Opet ih, opet pozovi...


I jedino mogu ponoviti ono napisano milijun puta - sko ti je do nekog stalo onda praštaš, voliš i čekaš koliko god treba.
Do neba i natrag. Jer nebo nije granica, nego cilj, smisao i smjer našeg života.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2017 14:44 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 19 ožu 2015 21:58
Postovi: 45
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
I mene sad stvarno zanima hoće li ovo biti happyend. Ili će se ispostaviti da je Čarli kreten koji već ima neku drugu šemu a tebe drži u rezervi. grrr
Nadam se stvarno da postoji ovakva ljubav. MORAŠ nam se javiti sa zaključkom, nekad kad se pojavi..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr