Kad još jednom pročitam prijašnji post vidim da ima nešto na kaj se želim osvrnuti.
Belive napisao:
U jednu ruku bi me vrijeđalo, da me poznaješ u RL pa da „spas gladnih“ pripisuješ mom obraćenju jer po tome se se*eš na pola mog života.
Naravno. U pravu si.
Belive napisao:
Ja poznajem curu koja je milijun puta altruističnija od mene – a ni B od Boga ne poznaje.
Ima takvih ljudi više nego si mislimo. To treba prepisati tome da Bog dijeli svoju milost svim ljudima, a ne kako su neki naivni tupsoni mislili (a neki još i danas misle), da se milost podjeljuje samo onima koji su unutar Crkve. Još više začuđuje da takvo mišljenje zna prevladavati i kod samih katolika.
Belive napisao:
...nije mi jasno zašto ti je nevjerojatno da takva ponašanja moraju samo biti izraz novoobraćenika?
Takva ponašanja (ona koja sam ja naveo), najčešće jesu izraz novoobraćenika. Sveci opisuju mnoga ponašanja koje se trebaju pripisati upravo novoobraćenicima. Zato se novoobraćenika dosta lako prepoznaje. Biti human i biti duhovno iskusan (duhovan čovjek) - nebo i zemlja. Vrlo lako da si pola svog života humana, baš kao ova cura koju spominješ da je još milijun puta altruističnija od tebe a ne poznaje "b" od Boga. Nema tu ničeg lošeg, naprotiv. Đabe ti znanje ovo ili ono, puste teologije i filozofije. To još nikog nije nahranilo. Dok sa druge strane konkretna pomoć drugom čovjeku uvijek ostaje "zapisana" kod Boga.
TJELESNA DJELA MILOSRĐA
1. Gladna nahraniti
2. Žedna napojiti
3. Siromaha odjenuti
4. Putnika primiti
5. Bolesna i utamničena pohoditi
6. Zarobljenike i prognanike (izbjeglice) pomagati
7. Mrtve pokopatiTo Crkva uči. Nisu to pusta naklapanja. Tvoje pisanje jest ono šta me navodi da pomislim kako si još novoobraćenik. Pisanje može svašta otkrit a da čovjek toga uopće nisi svjestan. Dovoljan je jedan duhovno iskusan laik (duhovan čovjek), ne svećenik nego laik, da vidi kako smo npr. ti i ja duhovno neiskusni. Duhovni početnici. Zato sam ti prišio onu "uvredu" - "nedonošće duhovno" a za sebe sam napisao da sam još uvijek u "duhovnom vrtiću". Nisam to napisao bezveze, iz dosade ili kao uvredu. Napisao sam jer doista tako mislim. Polupismena bakica može itekako uznapredovati na duhovnom putu (biti duhovna), dok netko može znati svaki zarez, svako slovo iz knjiga o duhovnom životu, i opet će biti pravo "duhovno nedonošće". Znati i iskusiti - nebo i zemlja! Postoji taj nutarnji život duše, život koji svaki pojedinac osobno prolazi. Nitko ne može biti polaznik te duhovne škole osim njega samoga. Škole u kojoj je sam Bog učitelj.
Ps 32,8 Učit ću te, put ti kazat` kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
Sir 4,11 Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je traže.
Koliko si novoga otkrio! - Ipak si na mahove naivan, misliš da si vidio sve, da si već u sve upućen... S vremenom, dodirnut ćeš vlastitim rukama jedinstvena i neizmjerna bogatstva Gospodnja koja će ti uvijek pokazivati "novine", ako budeš uzvraćao ljubavlju i tankoćutnošću: i tada ćeš shvatiti da si na počecima puta, jer se svetost sastoji u poistovjećivanju s Bogom, s tim našim Bogom, koji je neizmjeran i neiscrpiv. Sv. Josemaria Escriva "Brazda"O tome ti pričam. Zašto su svi sveci dobri učitelji, neki čak i profesori?! Zato jer svi redom imaju to duboko iskustvo unutarnjeg života. Dopustili su Bogu da ih uzme iz "duhovnog inkubatora", dopustili su Bogu da im uzme lego kocke iz ruku i da ih odvede u osnovnu školu duhovnosti. Pa onda sve dalje i dalje, dok nisu došli do fakulteta. Sveci su dobri učitelji jer su položili sve na duhovnom putu. I ako mi ne uspjevamo učiti od njih, to samo znači da smo loši učenici. Sve te knjige o duhovnosti su dobre jer nas mogu savjetovati u raznim situacijama. Ali put koji je određen za nas, ostaje samo za nas. Nemeremo nikog poslat umjesto nas. "Idi ti umjesto mene" nemremo to reći Sv. Ivanu od Križa. To je škola poniznosti i ljubavi. To je ta tvrda hrana na koju duhovni početnici "frkću nosom" kako bi napisao moj internet-učitelj Jobica (zvani Timotej).
Heb 5,13-14 Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je. A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.Belive napisao:
Zato što sam jadna i slaba.
Kad za sebe znaš koliko si jadan, zašto se čudiš što i drugi imaju svojih nedostataka? Sv. Josemaria Escriva "Put"Svi smo slabi i jadni. Zato se ne treba čudit ako se netko "nemere" pomaknut s mjesta jer mu "nedostaje" milosti.
Belive napisao:
Znaš, jednom si mi rekao da mi je vjera kao kikiriki, i to je onda bilo vjerojatno na mjestu, ali kako vrijeme prolazi jednostavno nekako sve manje imam potrebu znat sve tajne (koje ne mogu spoznat).
Lakše mi je prihvatit da je teško i da će bit teško i da jednostavno je pogrešno očekivati da će mi život bit branje ljubičica na livadi uz Odu radosti.
Treba se privikavati na to. Teško jest i nema nikakve garancije da neće biti sto puta gore, nekim ljudim možda do kraja ovozemaljskog života. Bog nas sve želi spasit i svima želi pružati raj. To je jedina garancija koju imamo. Ni jednom od nas nije garantirano zdravlje, žena, muž, dobar posao, kuća, auto ili vikendica. Kršćanstvo to nikad nije nudilo. Idealno bi bilo živit u poniznosti i čekati, šta dođe dođe. Sve prihvatiti. Češće se prisjetiti na ono "gore" a ne toliko težiti za zemaljskim.
Kol 3,2 Za onim gore težite, ne za zemaljskim!1 Kor 15,19 Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.Belive napisao:
Ma moram ti nešto ispričati - znaš što mi se jučer „dogodilo“? Mene baš dotaklo i mislim se da ako idem pisat – nećeš mi vjerovati, ali moram. Možda glupo zvuči, ali srce mi je tako ispunjeno – ma ne mogu se izraziti uopće. Dakle, u ostavštinu kada je otišla u samostan, prija mi je stavila relikviju (njenog duhovnog oca) Padre Pija, a od jučer imam i od sv. Faustine.
Naime, na kraju polugodišta se u školi uvijek neki zaostatci rješavaju, danas sjednica (i domjenak
) i tako, a sinoć sam u školskoj knjižnici sređivala neke knjige na polici koja se ovo polugodište nije takla. Tu su Krležina djela koja nisu obvezna lektira i nitko ih ne posuđuje.
Bezveze sam pomaknula par knjiga i na polici, među knjigama sam pronašla relikviju sv. Faustine.
Pitala sam odmah svećenika smijem li ja to uzeti (mislim – tko zna koliko tu stoji, i ne znam čija je – da znam vratila bih je) i kad kaže on meni – „čekala je na te“. Uglavnom, je ili nije – ne znam, ali za mene je to malo božićno čudo pogotovo u ovom nekom razdoblju, a molila sam krunicu božanskog milosrđa na proljeće i pred ljeto koje mi je bilo onako teško.
Na poleđini piše „
Gebet um gnaden durch die fürbitte der heiligen Schwester Faustina“ tj.
„Molite za milosrđe kroz zagovor svetice sestre Faustine“ i u dnu:
Imprimatur: Franciszek kardinal Macharski; Krakau, den 20, Januar 2000.Zanimljivo svjedočanstvo. Možda je baš tako kako je rekao svećenik - "čekala je na te".
Belive napisao:
Sretan Božić!
Login
FAQ
Chat
Traži
Svaki od nas si je sam kriv za svoj grijeh. Ali.. Zašto svaki završetak mora imati ali?! Ni to baš tako jednostavno kako izgleda. Bog mi daje milost, ja je uvijek prihvaćam, znači, nikad ne griješim. Svi sretini i zadovoljni. 
