Fran26 napisao:
Ups! Definirati ljubav kao osjećaj, nisam siguran da je to najpametnije.
Belive napisao:
Svak ima svoje. / Tko voli, nek izvoli. /
Slažem se. Peter Kreeft kaže da je kod ljudi prvo i najčešće upravo to - pobrkati ljubav i osjećaje.
The first and most usual misunderstanding of agape is to confuse it with a feeling. Our feelings are precious, but agape is more precious. Feelings come to us, passively; agape comes from us, actively, by our free choice. We are not responsible for our feelings-we can't help how we feel-but we are responsible for our agape or lack of it, eternally responsible, for agape comes from us; feelings come from wind, weather, and digestion. "Luv" comes from spring breezes; real love comes from the center of the soul, which Scripture calls the heart (another word we have sentimentalized and reduced to feeling). Liking is a feeling. But love (agape) is more than strong liking. Only a fool would command someone to feel a certain way. God commands us to love, and God is no fool.
Jesus had different feelings toward different people. But he loved them all equally and absolutely. But how can we love someone if we don't like him? Easy-we do it to ourselves all the time. We don't always have tender, comfortable feelings about ourselves; sometimes we feel foolish, stupid, asinine, or wicked. But we always love ourselves: we always seek our own good. Indeed, we feel dislike toward ourselves, we berate ourselves, precisely because we love ourselves; because we care about our good, we are impatient with our bad.
We fall in love but we do not fall in agape. We rise in agape. God is agape, and agape is not feeling. So God is not feeling. That does not make him or agape cold and abstract. Just the opposite: God is love itself, feeling is the dribs and drabs of love received into the medium of passivity. God cannot fall in love for the same reason water cannot get wet: it is wet. Love itself cannot receive love as a passivity, only spread it as an activity. God is love in action, not love in dreams. Feelings are like dreams: easy, passive, spontaneous. Agape is hard and precious like a diamond. Peter Kreeft "Fundamentals of the Faith"why napisao:
Što je to ljubav?, pitala si već ponovljeno, pa da kažem moj stav, da vidš da ne ignoriram piatnje. Vjerojatno bismo do kraja života o tome mogli pisati bez zaključka jer je jako široko ništa, ali sažeto iznosim ovo kao svoj stav: Ljubav je najdivniji ljudski osjećaj, takav kada ti jedna osoba postane smisao života.
Koja razlika u razmišljanju?! Ha? Da ne povjeruješ. Koje vjeroispovijesti je Peter Kreeft znamo. Koje vjeroispovijesti je Whu?! I to znamo. Stavio je u profil: MislitiSvojomGlavom. Ako čovjek malo zastane i pogleda tu razliku između tebe i njega. Kaže otprilike ovako: Ti Belive misliš "tuđom glavom", slobodno možemo reći - katoličkom. Whu misli svojom glavom. Doista, misli svojm glavom. A koja korist od toga?! Kaže;
Ako te tvoja glava povrijedi, odsijeci je, jer bolje je ući u Kraljevstvo Nebesko ne samo poput djeteta već poput imbecila, nego zadržati sav svoj intelekt i zajedno s njim biti bačen u pakao - ili u Hanwell. G. K. Chesterton "Pravovjerje"Niti u snu ne razmišljam da netko ode u pakao ili da to nekom želim. Tako samo budala može razmišljati. Kako za sve nas, tako i za Whu-a Bog ima plan, bio on katolik ili ne. Šta onda hoću reći sa ovom rečenicom od Chestertona? Ne postoji čovjek koji bi bio prepametan da bi vjerovao. Tko je čitao cijelo "Pravovjerje" dobro zna o čemu govorim. Vrhunski intelektualci svih vremena, pa čak ako su i odbacili vjeru, nisu je odbacili s podsmijehom. Nisu bili prepametni da bi vjerovali: jednostavno su pronašli premalo dokaza za vjeru, ili, drugačije rečeno: previše dokaza za nevjeru. Whu mi ne djeluje tako.
why napisao:
Budući da si obrazovana pokušavaš svoje stavove uobličiti u lijepe izraze, maštovite riječi i slično. Ali ništa od toga, od lijepih riječi i želja, ništa ako je problem i dalje neriješen.
To si ti sam misliš Whu. To si ti samo misliš.
Osjećaji! Tko još danas mari za osjećaje?!
Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti; sadašnja će se brzo promijeniti u drugu. Dokle god živiš podložan si promjeni i protiv svoje volje: te si sad veseo, sad žalostan; sad smiren, sad smeten; sad pobožan; sad nisi pobožan; sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad neozbiljan. Ali nad ovom promjenljivošću stoji mudar i u duhu dobro poučen čovjek ne pazeći što u sebi osjeća, ili s koje strane puše vjetar nestalnosti, nego na to da sva nakana srca njegova dođe do pravog i željenog cilja. Tako će naime moći ostati jedan i isti i postojan kad mu bezazleno oko nakane kroz tolika razna zbivanja bude nepokolebivo upereno na me. Koliko pak oko nakane bude čistije, toliko ćeš ti postojanije hodati u raznim olujama. Ali kod mnogih je potamnilo oko čiste nakane, jer ga brzo svraćaju drugamo ako naiđu na nešto u čemu bi mogli uživati. I rijetko je naći koga posve slobodnoga od ljage vlastitog samoljublja. Toma Kempenac "Nasljeduj Krista"Ta i tikavnu je jasno da ljubav mora biti nešto više od osjećaja.
p.s. Čitam katekizam Sv. Pia X. iz 1908. god. i naletim na jednu zanimljivost, kaže;
1 Q. Are you a Christian? A. Yes, I am a Christian, by the grace of God.
2 Q. Why do you say: By the grace of God? A. I say: By the grace of God, because to be a Christian is a perfectly gratuitous gift of God, which we ourselves could not have merited.Zato kažem: za sve nas Bog ima plan. Zake smo ti i ja povjerovali?! Zašto s 25-26 god. a ne sa 15 ili 18?! Zake Whu nije i kad bude? Ako uopće bude. I hoćemo li ti i ja poput Sv. Pavla reći;
2 Tim 4,7 Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.Sve je to još veliko pitanje.
p.p.s. Tema pogođena: (Ne)spojivost kršćanskog i svjetovnog razmišljanja i života.