www.tebe-trazim.com

LoL. Postoji putova do Boga koliko postoji ljudi. Istina je da postoji samo jedan Put a to je Istina Isus Krist, no svaki covjek ima svoj put do Krista. To ili post ili pakao je budalastina. Postoji mnogo svetaca koji nikad nisu postili.

"Činjenica da novinar od 135 kg, s cigaretom u ustima, može postati svetac Katoličke crkve, pomogla mi je shvatiti što znači „općinstvo svetih“. Tu nije riječ o jednom tipu osobnosti – kaže Ahlquist, inače bivši baptist kojega je upravo Chesterton privukao u Katoličku crkvu."

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Kad govorim o postu vise mislim na trajnu umjerenost u jelu i picu nego na povremeno suzdrzavanje od jela i pica nakon cega obicno slijedi prezderavanje. A tko misli da moze doci u raj bez umjerenosti u jelu i picu,onda se tesko vara. Neumjerenost u jelu i picu jedan je od sedam glavnih grijeha i ne znam kako bi se covjek mogao nadati spasenju ako trajno robuje tom grijehu. Dobro je rekao apostol Pavao:Bog im je trbuh,slava u sramoti.

Tesko. Prvo svetac nije cjelokupna osobnost, vec svetost jedne ili vise osobina u jednoj osobi. Tesko da je sv. Jeronim bio dobar sugovornik s taktom. Tesko bi bilo sagledat zivot sv. Filipa Nerija u ocima jednog drugog sveca; sv. Ignacija Lojolskog. Tesko bi bilo zamislit sto bi sveti Ignacije odgoviro na ovo;

"Razmislio bi što bi učinio Ignacije Lojolski, a zatim učinio sasvim suprotno." - Sv. Filip Neri odgavara na pitanje sto bi ucinio da se nade pred teskom zivotnom situacijom. A nemoguce bi bilo prosetat Rimom i ne prisjetit se pijanog Filipa Nerija. A tesko je i promislit o ranim krscanima i slavljenju svete mise bez obilovanja alkohola.
Pojest hamburger vise jer je ukusan, ili popit casicu vise vina - tesko da je to smrtni grijeh. No prezderavat se ili opijat da bi se zakrpale duhovne rupe jest smrtni grijeh - jer te odvlaci od istine, od Boga. Tako da osoba koja "voli dobro pojest i poput" tesko da je u smrtnom grijehu.
Prema Katekizmu o umjerenosti:
Ona osigurava gospodstvo volje nad nagonima i drži želje u granicama čestitosti. Umjerena osoba vlastite osjetne težnje usmjeruje prema dobru, čuva zdravu moć rasuđivanja, ne ide za vlastitim "nagonom" i vlastitom snagom "slijedeći strasti svoga srca" (Sir 5,2). Stari zavjet često hvali umjerenost: "Ne idi za svojim strastima, kroti svoje požude" (Sir 18,30). Novi zavjet je naziva "uzdržljivost" ili "trijeznost". Mi moramo živjeti "trijezno i pravedno i pobožno (...) na ovome svijetu" (Tit 2,12). (1809)

E sad, ako svaki dan pojedes hamburger vise udebljat ces poprilicno u mjesec dana. No, to ne znaci da nisi pravedan i da ne vrsis poboznosti, drugim rijecima nisi u smrtnom grijehu. To ja laksi prijestup.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Ispravak netocnog navoda- nit pijem antidepresive nit bolujem od depresije!

Zapravo, ova tema je skrenula u jako cudno, negativne I bizarne vode. Ako je moguce, molim admine da ju lockaju.

Ellen, hvala ti puno na tvom postu. Dnevnik svete Faustine sam bas procitala prije koji dan.

_________________
Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum. Benedicta tu in mulieribus, et benedictus fructus ventris tui, Iesus. Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis peccatoribus, nunc et in ora mortis nostrae. Amen.

Ispravak cega? Di pise da jesi?




Negativne i bizarne?

Sto je negativno i bizarno? Sv. Filip Neri, Ignacije, Chesterton?

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Nemoj se uzrujavat duje. To negativno i bizarno se odnosi na moje postove,a ne tvoje. Tebi se zahvalila sto se brines za njen duhovni razvoj. Hvala Bogu Ave Marija ako ne patis od depresije,makar u jednom postu molis Boga da te oslobodi od depresije. Svi smo mi ponekad depresivni i to je normalna stvar. Ali ako covjek moze biti jos bolje raspolozen,jos vise kreativan i produktivan,zasto da ne bude? Ali nikako mi nije jasno kako Ellen moze preporucit nekome Dnevnik sv. Faustine,a odmah poslije reci da pakao nije mjesto ili da ne mozemo biti sigurni da li nekoga ima u tom mjestu? To je totalni paradoks jer bas sv.Faustina opisuje bas u tom dnevniku svoj silazak u pakao u kojem je vidjela mnoge duse. I djeca u Fatimi su vidjela duse u paklu. A i sam Isus je rekao:Sinovi ce kraljevstva(Zidovi) biti izbaceni van u tamu. Dakle,potpuno je sigurno i na temelju Svetog pisma da u paklu ima mnogo dusa.

Ne uzrujavam se. Pitanje ostaje.





Pisem na ovom forumu jer volim istinu. Mozda ustvari vise mrzim laz, nego sto istinu volim.




A gle, sve te teorije o paklu su otvorene. No, vecina teologa, tj. vecina Crkve i papa, teo. komisije i ostali vjeruju da Bog uspijeva u svome naumu da sve spasi. Crkva je dozivila preporod na drugom vatikanskom koji se evo sad ocitovao u Milosrdu. Papa odlazi tako daleko da govori da je samo ime Boga Milosrde, da je to njegov najuzviseniji atribut, a Crkva pokusava igrat ulogu njegovateljice a ne macehe. Bozje milosrde je ogromno, i njegova ljubav je velicanstvena. Dakle, ako bi ja ovakav ugurao sve u raj, sto bi Bog koji nas ljubi sve? I sad neki krivo shvacaju i kazu; dakle svi ce u raj. Naravno da to nije tocno, jer Bog je takoder i pravedan, dakle mora bit i neka pravda. I nisam jos nasao teologa koji kaze da svi idu u raj. No, uzmimo za primjer razbojnika na krizu.

Razbojnik u ono doba je ubijao za dorucak, silovanje je bila normalna rutina, krada, pljackanje, itd...Dakle tu pricamo o covjeku koji je pocinio toliko grijeha koliko nemaju svi zatvorenici nasih zatvora skupa. To su bili razbojnici u nama skoro nezamislivom smislu. I dakle sto on kaze Isusu? Je li postio? Je li rekao oprosti? Nije. On je samo rekao; "Sjeti me se!". A sto Isus? Je li Isus rekao da je pakao njegov? Cistiliste dok se ne iskupi? Nekakva pokora? Nije. Isus je rekao da ce jos danas tj. tocan prijevod "sada ces biti s menom u raju". I sad ja tebe pitam; Je li ti to vjerujes?
https://www.youtube.com/watch?v=fEOCdhfeJHA



Postoji mnogo kontradiktornih videnja, i nijedno videnje nije istina dok Crkva ne kaze tako. A ako Crkva i kaze da je to istina, onda treba Crkva to i protumacit. Sveci dakle nisu nepogrijesivi, niti sveti u svim aspektima. A ic tumacit necija videnja je sklizak teren... Uvijek je bitno drzat se sluzbenog Crkvenog nauka i pape.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Dujam, Bonifacije je napisao da pijem antidepresive, koje ne pijem, I da bolujem od depresije, sto takodjer nije tako. Istina, kao I svi, imam periode lakse I teze disforije, ali nemam poremecaj. Zasto se uopce opravdavam? Uh...

Bonifacije, pod teskim I bizarnim mislim na ova prepucavanja koja nicemu ne vode. Vidjeti dva covjeka koji navodno ljube Krista da se tako prepucavaju I omalovazavaju je uznemirujuce. Vjera bi trebala meksati srca I poticati nas da budemo milosrdniji prema drugima, a pogotovo prema svojoj braci u Kristu.

Jos jednom urgiram da neki moderator/asministrator zakljuca temu.

_________________
Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum. Benedicta tu in mulieribus, et benedictus fructus ventris tui, Iesus. Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis peccatoribus, nunc et in ora mortis nostrae. Amen.

Belive, hvala na postu. Bogu hvala, imam predobrog ispovjednika, samo sto se nekako mozda sramim iznijeti mu ovaj problem. Vidim da nisam usamljena u ovom strahu, ali ne znam, nekako mi je djetinjasto reci mu "znate, velecasni, imam strahove od pakla". Iako sam mu objektivno ispovijedila puno gore stvari. Mozda neki dio mene se I srami tog straha, smatra ga srednjovjekovnim, sto ja znam... znam samo da je sve to pocelo s proucavanjem zivota svetaca I dubljim promisljanjem o Bogu, vjeri I religiji. Usporedjujem neke izjave svetaca I uvidjam slicnosti, sto me navodi na zakljucak da:
1) njihova vidjenja su autenticna (sumnjam da su citali dnevnike jednih drugih kao sto mi to danas mozemo), I ako se ista stvar ponavlja kod vise razlicitih ljudi na razlicitim mjestima- pa laicki receno, neceg tu mora biti

2)pakao postoji I duse zavrsavaju u njemu. Puno dusa stovise.

A onda opet pomislim, pa dobro- imala sam I ja svoju "privatnu objavu" (prije 15-ak godina, nista spektaktularno, ali ipak dovoljno stvarno I mocno da me uvjeri u Bozje postojanje I milosrdje) I tad mi je dano na znanje od Gospodina da je on na mojoj strani I da je "moj prijatelj". Tako da razmisljam- dobro, uvazavam privatne objave svetaca, ali imam I svoju, malu skromnu privatnu objavicu u kojoj mi je receno da smo prijatelji. Sto uvelike umanjuje strah naravno. Naravno da je Bog milosrdan, o tom nema dvojbe. Nakon svega napisanog- mislim da mi je najbolje izvuci pouku koju je netko napisao- kljuc je u umjerenosti. Ne bojati se I pouzdati se u Bozje Milosrdje, ali ne na nacin da se to Milosrdje zloupotrebljava I iskoristava misleci da mogu raditi bilo sto jer ce mi biti oprosteno.
Kroz vjeru, doslo je do radikalne I temeljne promjene mog zivota, stavova I odnosa. Mozda je moj strah da ne cinim ipak dovoljno I da nikad necu moc uciniti dovoljno. Zelim ga ljubiti koliko ON to zasluzuje. Mogu li ja to? Zelim- ali, mogu li?

_________________
Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum. Benedicta tu in mulieribus, et benedictus fructus ventris tui, Iesus. Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis peccatoribus, nunc et in ora mortis nostrae. Amen.

Pa zasto ih ne pijes? To mi nije jasno...
Zezam se.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…