www.tebe-trazim.com

Toya i Moya.. cure hvala..i hvala Savice...

Ipak velika hvala NJEMU,jer su to NJEGOVA djela...

Hvala Ti Isuse, hvala ti Djevo!

VELIK SI I SILAN O BOŽE MOJ.....

ZAHVALJIVAT ĆU TEBI DOVIJEKA.....


Rekao je jedan svećenik na TV (Sv. misa)

...ne zanosite se čudima što vam se dogodiše......
......živite po uzoru na našeg Gospodina Isusa Krista.....
.....neka svi u vama vide Njega......

Hvala ti Isuse na svim ovim lijepim svjedoćanstvima

Da se i ja malo oglasim...
U zadnjih dva-tri mjeseca me pkušavaju pratiti i slomiti sve neke ružne stvari, stvari i događaji na kojima bi nekada davno pokleknula (zapravo tek sada znam da mi tada vjera nije bila dovoljno čvrsta) jer sada u ovim svim mogućim kušnjama moja vjera je jača i ne dam se pokolebati... svaki ružni događaj samo jača moju vjeru.. a bilo ih je nekoliko i to od strane moga brata, moga muža, tata nas je jedan dan jako zabrinuo kada mu je jako pozlilo i uhvatilo ga srce, mama je završila na operaciji, sestrična iz Amerike (koja mi je poput sestre-doslovno) mi je javila ružne stvari o svome braku... i tako se sve samo nizalo...

Dan počinjem sa dragim Isusom, dan završavam sa dargim Isusom i što mi je još bitnije cijeli dan provedem s njim u mislima... ljudi oko mene svašta pričaju o meni, govore mi da sam ograničena, da im idem na živce s Bogom (čak i neki moji bližnji mi to govore) dok neki drugi vide znatnu promjenu na meni.
Da promjena je velika, od kada sam upoznala Isusa, pravog Isusa, od tada sam mu obećala da ga nikada više neću napustiti i da ću se truditi cijelim svojim bićem da obratim muža i da djecu poučim onako kako mene nikada nisu a trebali su.
Dakle nekada sam strašno psovala, Bože dragi kako se toga sramim, psovka mi je bila poštapalica, u svakoj šali a kada bi bila ljuta uuuu, bolje da se i ne prisjećam... ali nikada se nisam usudila okaljati Božje ime.
Na jednoj sam ispovjedi zbilja čvrsto odlučila da više nikada neću psovati i to je bio moj pravi novi početak...To je bio ključni element koji me kočio u bilo kojem obliku duhovnog razvoja, jer mi je kao težak teret sjedio na srcu i stalno me pritiskao i bio je toliko težak da se nisam mogla pomaknuti pod njim... Kako sam se oslobodila psovke postala sam nova osoba, do te mjere me smeta psovka da ne mogu boraviti s nekom osobom u blizini koja psuje i moram prigovoriti...
Nedavno mi se desilo da sam u 25 minuta kod jedne osobe doživjela kišu psovke, kada sam prigovorila, doslovno je pala kiša psovke, rekla sam da to neću trpiti, okrenula sam se i otišla doma.

Neki dan sam se vozila s mužem u autu i odjednom sam samo počela plakati, pitao me što mi je a iz mene su sam izvirale riječi, ispričala sam mu svoje neke doživljaje iz obitelji o kojima mu nikada nisam pričala, kroz suze sam govorila kako mi je žao ljudi koji ne razumiju da je Bog tu i da ih stvarno želi, onih koji ga odbijaju, koji osuđuju druge iz neznanja.

Zapravo sam htjela reći da sam se izmjenila od temelja i da sam konačno spremna na pravu duhovnu nadogradnju i činim to, a sve uz otvoreno srce i Božju pomoć.

Eh da zadnji put sam čini mi se pisala o tome kako sam uspjela dobiti lokal za poklon galeriju... no evo prošla su već tri mjeseca nikako da završimo radove jer me tata koči, a dopustila sam mu to iz poštovanja, rekao je kako će on i moj brat to srediti da ne moram plaćati majstore, naravno da su posao započeli i nikada nisu završili i lokal stoji tako ni do pola riješen a meni se novčano stanje samo topi, kažem a sve iz poštovanja prema ocu da mu ne proturječim, a onda sam jedan dan razbistrila glavu i sinulo mi je u glavi, pa on ne mora plačati najamninu, ne mora plačati davanja državi, sve ja to moram platiti...
I tako strahujući svakim danom kada će mi poslati doma račun za najamninu (koju sam trebala početi plaćati još prije tri mjeseca) no nisam jer mi nisu slali račune a ja ih nisam zvala, zove mene nadzornik radova na toj zgradi i kaže da moram doći do lokala da se nešto dogovorimo...
Otišla sam tamo i kaže on meni da je došlo do nekih komplikacija i da kako smo počeli raditi sanitarni čvor da neće proći kao takav inspekciju i da li se slažem da mi oni u svom trošku sve naprave ispočetka... naravno da se slažem, jer nismo ni napravili sanitarni čvor, samo su mi stavili pola zida i ja sva sretna kažem da pristajem... dakle ljudi sve u njihovom trošku... da bi došla nakon toga doma i našla u sandučiću pismo od te iste firme, i mislila sam da je to stigao prvi račun za platiti... kad vidi čuda, niej, nego obavjest da će početi naplačivati najamninu teknakon inspekcije... Eto i to je prošlo super... naravo ali samo uz Božju pomoć, Bog me drži na dlanu i pomaže mi na svakom koraku, ja ga tražim pomoć a on je zbilja dobar i milosrdan.

Slava ti Isuse!!!!!

Velik je Bog..draga sestro..

Zaboravila sam dodati nešto što je mene jako dirnulo...
Prije nekoliko tjedana "moja" časna bila je u Rimu i donjela mi krunicu a ja sam bila presretna, došla sam doma i pokazala mužu što mi je poklonila. Navečer sam otišla u sobu moliti i on je došao za mnom, naslonio glavu na moje rame i rekao neka molim na glas... srce mi je lupalo ko ludo od radosti.
A kako se u našem autu slušaju sve duhovne pjesme, kada bi nekoga vozili, on bi uglavnom smanjivao jučer smo išli s djecom na ručak van Zagreba i pojačavao je pjesme do "daske" uz otvoren prozor... i pjevao iz sveg glasa a i iz srca!!

Hvala ti moj Isuse!

..izgleda da ti je suprug " prolupao"
..više nije mlak..
..Pojačaj radio..

E a jučer mi je na misi sinulo neka mu dam svoj mali Novi zavjet i Psalme (jako je mala knjižica) i neka ga presvučem (jer znam da ga iz torbe ne bi vadio kada je u karanteni) i da mu za svaki dan ostavim poruku koji dio da pročita.

To je ljubav, Bog vas blagoslovio!

Nije bilo puno vremena.........bio je već kraj.....požurivali su nas..vrijeme je isteklo već.....ali Duh Sveti je htio da svjedočim....
na kraju su nas izabirali....govorili smo Časnoj što se dogodilo...
i ja sam stigla do Stola Njegovog.....
Rekla sam već.....vodila me Sila i Snaga Njegova.....