markela napisao:
A strah me, nekome tko mi se svida, priznati da nisam nikad imala nekoga. Vecinu deckiju bi to sigurno odbilo odmah pa radije uvijek zavrsim prije nego dode to tog pitanja, strah me da ce me ismijavati radi toga
Mozda to trebam promijeniti, onome tko mi se svida reci istinu, pa ako jos uvijek ostane tu, super
Bok Markela!
Ja sam ovdje već pisala, završilo je kako je završilo. Hvala Bogu, Njegova je uvijek zadnja i On zna istinu.
Admina sam kontaktirala i zamolila da moj tekst zalijepi jer se kroz ovaj forum dva puta dogodilo moje obraćenje, upoznala sam nekoliko predivnih ljudi s kojima sam u kontaktu i možda sam najveći dokaz kako Bog na kraju izvodi sve na dobro te da nikada ne treba sumnjati u Božju Providnost i Boga koji i kad udara liječi.
Naime, prije nekoliko mjeseci imala sam posla preko glave, a i sve se drugo oko mene se raspadalo. Toliko se pravde i nepravde, zaslužene i nezaslužene, na mene strovalilo da sam "zanijemila", nisam mogla ni govoriti, ni plakati - bas ništa. Prije spavanja sam se smirivala kako bih uopće mogla zaspati, skrivajući koliko se raspadam - da bih na kraju dana primijetila, u navršenoj 28.oj, da mi se ruke tresu, da danima liježem i ustajem s glavoboljom, da mi se ženski ciklus od stresa poremetio. Gledala sam kako se "dio mene" urušava. Ja, koja bih po uru dnevno molila, željela sam moliti, a ni to nisam mogla. Ovog puta bih u tišini pred raspelom i sutila, rijeci nisu izlazile. Otišla sam odavde kako sam otišla. Toga se ne želim spominjati jer nije vrijedno, svakome na njegovu savjest neka bude.
Spas i utjehu sam našla u Gospodinu, to je bila ruka koja je na mene čekala, ali i koja mi je (ja mislim) donijela duhovnika kojeg sam neko vrijeme priželjkivala i s kojim se evo već nekoliko mjeseci svaki mjesec nalazim. Naime, čula sam da je u mom gradu jedan od najboljih ispovjednika/duhovnika u RH i iako sam došla na "običnu" ispovijed, bilo je sve samo ne to. Nakon nabrojanih grijeha i moga "molim pokoru i odrješenje", odmah me "pročitao" i rekao da mene nešto muci, a ja mislim da se nikad nisam ispred nikoga tako rasplakala. Rijeci su same izlazile iz mene, a suze isle niz obraze, a savjeti koje sam dobila ne mogu se mjeriti ni s cim.
Spoznala sam koliko me Bog voli i koliko brine za mene. U međuvremenu sam ušla u edukaciju hagioterapijskog pristupa u radu s djecom i mladima pa i sama kroz hagioterapiju učim što znači Ljubav. Ipak, mi nismo od svijeta, nego u svijetu i još uvijek sam sumnjala u vlastiti razum i misli, sve dok radi same sebe i posla, nisam otišla sam na psihodijagnostiku i razgovor s Gestalt psihoterapeuticom u vjeri. Istraživanja iz epigenetike su dokazala da naši geni nemaju zapise već da mi u njih vršimo upise. Osobno sam kao dijete bila dosta sramežljiva i nesigurna, a to sam kompenzirala dajući sve od sebe, trudeći se maksimalno i imajući stvarno neka dobra postignuća.
Sada imam 28 god., skoro se mogu potpisati ispod tvojih postova jer nisam spavala s tipovima niti namjeravam do braka. Prije nego sam ušla u vjeru sam htjela da to bude s nekim posebnim, nisam mogla zamisliti da me grli, ljubi, da sam gola ispred nekoga za koga nisam sigurna da me voli i da me prihvaća.
Tamo krajem srednje škole, početkom faksa, bila sam ludo zaljubljena u tipa s kojim sam se nekoliko godina razvlačila, zajedno smo izlazili u istom društvu, uvijek je bio tu, ali je imao „mladenački“ problem s drogom i bilo je svega. To je trajalo do jedne večeri kada on nije rekao „kad neće ona, ima tko hoće“ i skupio je curu koja je istu večer s njime se i seksala u autu i šmrcala „bilo“. Sve to je užasno utjecalo na moje samopouzdanje, čak sam se bila udebljala i nisam se osjećala vrijedno, mislila sam da moram zaslužiti nečije poštovanje, no to je bio put moje vjere, stranica moga života bez koje ne bih došla do ovoga danas.
Osjećala sam se užasno, ali sam imala u glavi kakav moj muškarac mora biti. Izlazila sam s momcima, dopisivala se, ali vrlo brzo bih skužila da to nije to i da s njime ne mogu zamisliti budućnost. Polako sam usporedno s time upoznavala Isusa, s jednim likom sam čak 6 mjeseci skoro svaki vikend izlazila, ali kad bi me dotakao, ne bi to bilo to. On nije bio vjernik, a ja sam poslušala prijateljicu koja mi je uvijek naglašavala da jedno drugo moramo voditi Bogu, a mi ta kombinacija nismo bili. Nedugo nakon našeg razilaženja se odselio u Zg i sada je oženjen.
I tako su se neki pojavljivali, a u međuvremenu mi je Isus sve objasnio! i danas nema te šanse da bih bila s nekim tko ne vjeruje u Isusa ili tko stoji na putu između mene i Njega.
Ne sumnjaj u Boga, osvrni se oko sebe, znaš li koliko ima svjedočanstava „običnih ljudi“ pa ja poznajem žene i djevojke koje ne da nisu spavale s muškarcem, nego se neke nikada nisu ni poljubile s mužem! prije oltara (malo istraži o p. Frkinu, ako te zanima) i koje svjedoče o brojnim milostima i plodovima u bračnom životu.
Ja sam prošli tjedan bila na životnoj ispovijedi gdje sam se, zbrajajući životne pluseve i minuse dotakla i toga pitanja. Na toj životnoj ispovijedi izmjenjivale su se suze i smijeh, a kad je p. Ramos provirio iza one pregrade i govori mi "pogledaj me, i daj mi ruku" i kad sam mu dala ruku kaže da znam li ja koliko sam simpatična i koliko me Bog voli, shvatila sam koliko smo bez Isusa mali i jadni posebno mi naglašavajući da molim za pravoga (još nisam, ali doći će i to na red) te da moram biti radosna - "Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi".
Ja sam zaboravila koliko sam sigurna na Njegovu dlanu. Od onog prvog izgubljenog stanja prije par mjeseci, čak sam totalno van sebe tada dala otkaz jer ne želim raditi ono što ne volim, do sada novog posla i odlaska po licencu van RH (zahvaljujući dijelom onom nalazu s psihodijagnostike i rezultatima na SPM sposobnostima), do mojih bližnjih i svega toga što ne vidim, a imam zahvaljujući Njemu.
Još uvijek u obzir dolazi jedino muškarac kojem ću se diviti, gdje će nam oboma Isus biti na prvom mjestu. Ili takav ili nikakav pa makar cijeli život bila sama, imam što raditi ako ne budem imala kome služiti. Valja se pouzdat u Bozju dobrotu i Bozji (najbolji na svijetu) tajming.
Imaj na umu da te Isus voli i nemoj dopustiti ikome da te uvjeri u ista suprotno Božjim zapovjedima jer to nisu zabrane već upustva za upotrebu. On zna kako smo i od čega sazdani i što je dobro za nas, a što nije. Gospodinu nista nije nemoguce i vjerujem da će u tvoj život doći momak s kojim ces moci dijeliti sve ono sto sad zelis. On ne zaboravlja svoje ljubljeno dijete i mozda te trenutno treba na nekim drugim poljima, mozda ti jos trebas sazrijevati, mozda Gospodin pripravlja tvoje srce, njegovo srce. Vjeruj, doći će kada budeš spremna primiti tu osobu, a Gospodin zna zašto čeka. Tvoja samoća je tvoja priprava.
Da nije sve bilo ovako kako je bilo, pa i da nije bilo ovog foruma za koji sam xy puta požalila što sam se ikada logirala, ja ne bih nikada upoznala Krista koji me ljubi i koji želi samo najbolje za mene, kao što Ga danas, ovog trenutka, znam.
Kako sv. Ivan Pavao II. kaže: za velike stvari treba i vremena i žrtve. Svog budućeg supruga znat ćeš cijeniti jer si se pripremala za taj susret i toliko čekala da s njim putuješ do Neba. I kad dođe, vidjet ćeš da uopće nije kasnio. Također, radi na sebi, ali ne budi opterećena toliko, nemoj mislit da moraš biti savršena da bi imala nekog, jer Bog želi da rastemo u zajedništvu i ljubavi. On sam je zajedništvo i često koristi druge ljude da bi nas po njima iscijelio, utjesio, zalijevao. Onaj tko te želi mijenjati i tko te ne želi takvu, a sam se ne mijenja, nije te vrijedan.
Imaj na umu i da kada te Bog stvarao, On je već tada mislio na tvog muža. I stvorio te onakvu kakva ćeš se njemu svidjeti pa je i normalno da se ne sviđaš ovakva ostalim muškarcima kada nisi stvorena za njih
Pravi će se molit i borit za tebe, bit će odlučan i snažan, a istovremeno drag i pažljiv, a tvoje neiskustvo će prepoznati i to će mu biti čast jer je zamisli koliko velik zadatak je Njemu Otac namijenio - da bude tvoja Glava koja će tebe voditi, ljubiti, pa i koriti kad treba, koja će brinuti o tebi i s kojom ćeš rasti – jer to i jest najvažniji zadatak pravoga katoličkog muškarca.
Zapamti, savršena osoba ne postoji, postoji samo osoba preko koje će ti Bog objavit koliko te voli i koja će ti dati priliku da postaneš sveta.
Pozdrav od Belive.