www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 12:31

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4
Autor Poruka
 Naslov: Re: Pitanje
PostPostano: 10 sij 2019 22:57 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 638
Podijelio: 26 zahvala
Zahvaljeno je: 11 zahvala
Pa dobro kakve veze mi imamo sa Židovima i istočnjacima??


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Pitanje
PostPostano: 11 sij 2019 08:36 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 571
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
tratinčicamala napisao:
Pa dobro kakve veze mi imamo sa Židovima i istočnjacima??



Židovi su naša starija braća a ovi drugi su kršćani Istočnog djela Crkve.

Mada ne vjerujem u ukazanja našto imam pravo koje mi daje Crkva ali ako Crkva neka priznaje onda naravno nemam što reći.
Ako je Gospa iz židovske kulture i tradicije onda mi je logično da ruke drži onako kako je već tamo običaj.
Ali to je stvarno nevažno.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Pitanje
PostPostano: 11 sij 2019 08:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1297
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 152 zahvala
Zahvaljeno je: 76 zahvala
kopitar napisao:
tratinčicamala napisao:
salto napisao:
U novom broju "Glasnik Srca Isusova i Marijina" objavljen zanimljiv clanak za stav nasih ruka u molitvi u Crkvi za vrijeme mise. Osobno se slazem se s autorom teksta. Kakav je vas stav?

https://imgur.com/a/x2W1Ekb


Hvala na ovome od srca. Ja uvijek držim sklopljene ruke i kod Oče naša i kada molim..ne isprepletene nego sklopljene. Pročitala sam A.K. Emmerich Život blažene Djevice. Gospa je tako držala ruke kod Navještenja.


Zar je to važno kako neko drži ruke a osim toga Židovi i istočnjaci ne drže tako ruke.


Bas to. Opterecivanje glupostima


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Pitanje
PostPostano: 13 sij 2019 00:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Nekome je to opterećivanje glupostima jer nema znanja da je iza problem duhovne prirode.
Sve je to iz neznanja.

KRŠĆANSKO SLAVLJENIČKO PONAŠANJE
(iliti kako se ponašati u crkvi)

Dragi vjernici!
Mnogo je upita, raznih prigovora i nejasnih smjernica koji se tiču ponašanja
u crkvi tijekom svete mise, te prije i poslije nje. Ovi dobronamjerni prijedlozi idu za
tim da slavimo točnije, ispravnije, dostojanstvenije i ljepše naša kršćanska
najsvetija otajstva.
Vjernici laici i đakoni unutar mise ne mole raširenih ruku. To je
svećenička gesta koja podsjeća na križ i simbolizira okupljanje
molitava cijele zajednice i prikazivanja Bogu. Laička gesta jesu –
sklopljene ruke na prsima (tamo gdje je srce iz koje i izvire molitva).
Ne na trbuhu, a osobito ne u džepovima.

 Svi koji mogu trebaju klečati u trenutku pretvorbe, koja je centar
cijele svete mise. Postavlja se veliko pitanje kako to da starije žene
mogu klečati, a mnogi mladi ne. No uvijek je bolje dostojanstveno
stajati, nego preko volje kleknuti.
 Kad se ulazi i kad se izlazi iz crkve potrebno je pokleknuti, ali ne kao
trzaj. Nego polagano i s poštovanjem usmjeren prema svetohraništu.
 Oni koji pristupaju oltarnom prostoru (zbog uzimanja košarica za
milostinju ili jer pristupaju ambonu zbog čitanja) trebaju se nakloniti
gornjim dijelom tijela (riječ je o dubokom naklonu cijelim gornjim
dijelom tijela) ali ne prema svetohraništu, nego prema oltaru.
 Svi vjernici u trenutku navještaja Evanđelja se okreću prema
ambonu (uključujući ministrante i svećenike) i to cijelim tijelom, a ne
samo položajem glave, bez obzira u kojem dijelu crkve se nalazimo.
U trenutku Evanđelja ne smije biti hodanja kroz crkvu.
 Oni koji se pričešćuju sami odlučuju žele li se pričestiti na ruke ili na
usta. Na samome je vjerniku da odluči želi li se pričestiti stojeći ili
klečeći. Ako se odlučuju na prvi način onda se lijeva ruka stavlja na
desnu tako da čini križ. Kad pričestitelj stavi Presveto na ruke
pričesnik ju uzima donjom (desnom) rukom i odmah stavlja u usta.
Strogo je zabranjeno izići iz pričesne procesije a ne blagovati
Presveto. Svaki vjernik je dužan upozoriti svećenika na osobu koja
nije blagovala Presveto.
 Djeca koja dolaze u pričesnoj procesiji, a nisu još primila prvu
Pričest, neka prekriže ruke na prsima kako ne bi došl
Ako roditelji prate ovu djecu neka budu slobodni staviti svoje ruke
na djetetova ramena.
 Nakon pričesti vjernici se odmah upućuju na svoje mjesto. Ne smije
se činiti poklecanje pred oltarom ili svetohraništem nakon pričesti.
 Muškarci, mladići i dječaci ne smiju iz kulturoloških razloga nositi
nikakvo pokrivalo na glavi unutar crkve i svih važnijih društvenih
prostora. To se odnosi na sve vrste kapa, šešira, marama i sličnih
stvari. To se pravilo ne odnosi jedino na mušku dojenčad. Pokrivalo
se skida s glave ulaskom u predvorje.
 Glavno pravilo u crkvi jest biti diskretan, tj. nenametljiv svojim
ponašanjem i odijevanjem. To znači odjenuti čistu, svečanu i
primjerenu odjeću. To, naravno, isključuje kratke hlače, japanke,
minice, dekoltee, fluorescentne trenirke i slični kič. Težite
gospodskom, odnosno damskom odijevanju. Onako kako biste se
odjenuli za vjenčanje.
 Stariji neka imaju strpljivosti prema mlađima, ali neka budu slobodni
stišati susjeda u klupi ako je preglasan ili čini nešto što iritira druge.
Neka stariji ne zaborave da dijete koje se ne zna ponašati nije samo
krivo, nego pokazuje kakav nivo odgoja imaju djetetovi roditelji.
 Preporučujemo da roditelji sa živahnijom djecom budu u predvorju,
koje je isto grijano, a zvučno ipak izolirano. I neka ne donose u crkvu
igračke za dijete koje uzrokuju bilo kakvu vrstu buke. Crkva jest
itekako mjesto za djecu, ali nije igraonica i nije parkić.
 Preporučujemo svima da dođu bar 5 minuta ranije kako bi se
pronašlo adekvatno mjesto i kako bi se svatko uspio pribrati bar na
trenutak.
 Podsjećamo sve koji su u blizini ispovjedaonice da u slučaju da čuju
ono što se govori unutar nje ne zaborave da se radi o ispovjednoj
tajni i da, ako prošire ono što su čuli, čine svjesno smrtni grijeh.
 Molimo i da se poštuje onaj najosnovniji bonton: ugasite mobitele,
ne komentirajte druge, pazite na rječnik, ne činite dvosmislene i
neprimjerene geste…
 Ustupite svoj stolac starijima, trudnicama, invalidima, ozlijeđenima,
damama.
 Ne naslanjajte se na zid (izgledate nezainteresirano), ne križajte
noge (niste u dnevnom boravku), ne izuvajte se (niste u džamiji).
 Poštujte euharistijski post! On traje 60 minuta prije pričesti.
 Izbjegavajte pljesak (to je gesta primjerena kazalištu, stadionu i
zabavištu, a nikako bogoštovnom prostoru)!
 Ponudite se župniku za suradnju kako bi slavlje bilo još ljepše
(postanite ministrant, milostinjar, čitač, pjevač…)
Ovi prijedlozi su tu da upute i uljepšaju naša slavlja. Važno je uočiti da nitko
nema pravo činiti nešto na svoju ruku, a nauštrb zajednice. Upozorite druge,
poučite ih, ali ne zato da se osjetite nadmoćnim, nego iz iskrene brige da naše
svetinje budu tretirane onako kako to zaslužuju. I za svako pitanje ili bilo kakvu
nejasnoću budite slobodni obratiti mi se osobno prije ili poslije svetih misa.

vlč. gosp. Krešimir Žižek, duh. pomoćnik

Nekome su ovo gluposti. Ipak postoji red i propisi.
Neznanje je krivo za to.
Dujam nemaš pojma.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Pitanje
PostPostano: 13 sij 2019 15:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 571
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Billy napisao:
Nekome je to opterećivanje glupostima jer nema znanja da je iza problem duhovne prirode.
Sve je to iz neznanja.

KRŠĆANSKO SLAVLJENIČKO PONAŠANJE
(iliti kako se ponašati u crkvi)

Dragi vjernici!
Mnogo je upita, raznih prigovora i nejasnih smjernica koji se tiču ponašanja
u crkvi tijekom svete mise, te prije i poslije nje. Ovi dobronamjerni prijedlozi idu za
tim da slavimo točnije, ispravnije, dostojanstvenije i ljepše naša kršćanska
najsvetija otajstva.
Vjernici laici i đakoni unutar mise ne mole raširenih ruku. To je
svećenička gesta koja podsjeća na križ i simbolizira okupljanje
molitava cijele zajednice i prikazivanja Bogu. Laička gesta jesu –
sklopljene ruke na prsima (tamo gdje je srce iz koje i izvire molitva).
Ne na trbuhu, a osobito ne u džepovima.

 Svi koji mogu trebaju klečati u trenutku pretvorbe, koja je centar
cijele svete mise. Postavlja se veliko pitanje kako to da starije žene
mogu klečati, a mnogi mladi ne. No uvijek je bolje dostojanstveno
stajati, nego preko volje kleknuti.
 Kad se ulazi i kad se izlazi iz crkve potrebno je pokleknuti, ali ne kao
trzaj. Nego polagano i s poštovanjem usmjeren prema svetohraništu.
 Oni koji pristupaju oltarnom prostoru (zbog uzimanja košarica za
milostinju ili jer pristupaju ambonu zbog čitanja) trebaju se nakloniti
gornjim dijelom tijela (riječ je o dubokom naklonu cijelim gornjim
dijelom tijela) ali ne prema svetohraništu, nego prema oltaru.
 Svi vjernici u trenutku navještaja Evanđelja se okreću prema
ambonu (uključujući ministrante i svećenike) i to cijelim tijelom, a ne
samo položajem glave, bez obzira u kojem dijelu crkve se nalazimo.
U trenutku Evanđelja ne smije biti hodanja kroz crkvu.
 Oni koji se pričešćuju sami odlučuju žele li se pričestiti na ruke ili na
usta. Na samome je vjerniku da odluči želi li se pričestiti stojeći ili
klečeći. Ako se odlučuju na prvi način onda se lijeva ruka stavlja na
desnu tako da čini križ. Kad pričestitelj stavi Presveto na ruke
pričesnik ju uzima donjom (desnom) rukom i odmah stavlja u usta.
Strogo je zabranjeno izići iz pričesne procesije a ne blagovati
Presveto. Svaki vjernik je dužan upozoriti svećenika na osobu koja
nije blagovala Presveto.
 Djeca koja dolaze u pričesnoj procesiji, a nisu još primila prvu
Pričest, neka prekriže ruke na prsima kako ne bi došl
Ako roditelji prate ovu djecu neka budu slobodni staviti svoje ruke
na djetetova ramena.
 Nakon pričesti vjernici se odmah upućuju na svoje mjesto. Ne smije
se činiti poklecanje pred oltarom ili svetohraništem nakon pričesti.
 Muškarci, mladići i dječaci ne smiju iz kulturoloških razloga nositi
nikakvo pokrivalo na glavi unutar crkve i svih važnijih društvenih
prostora. To se odnosi na sve vrste kapa, šešira, marama i sličnih
stvari. To se pravilo ne odnosi jedino na mušku dojenčad. Pokrivalo
se skida s glave ulaskom u predvorje.
 Glavno pravilo u crkvi jest biti diskretan, tj. nenametljiv svojim
ponašanjem i odijevanjem. To znači odjenuti čistu, svečanu i
primjerenu odjeću. To, naravno, isključuje kratke hlače, japanke,
minice, dekoltee, fluorescentne trenirke i slični kič. Težite
gospodskom, odnosno damskom odijevanju. Onako kako biste se
odjenuli za vjenčanje.
 Stariji neka imaju strpljivosti prema mlađima, ali neka budu slobodni
stišati susjeda u klupi ako je preglasan ili čini nešto što iritira druge.
Neka stariji ne zaborave da dijete koje se ne zna ponašati nije samo
krivo, nego pokazuje kakav nivo odgoja imaju djetetovi roditelji.
 Preporučujemo da roditelji sa živahnijom djecom budu u predvorju,
koje je isto grijano, a zvučno ipak izolirano. I neka ne donose u crkvu
igračke za dijete koje uzrokuju bilo kakvu vrstu buke. Crkva jest
itekako mjesto za djecu, ali nije igraonica i nije parkić.
 Preporučujemo svima da dođu bar 5 minuta ranije kako bi se
pronašlo adekvatno mjesto i kako bi se svatko uspio pribrati bar na
trenutak.
 Podsjećamo sve koji su u blizini ispovjedaonice da u slučaju da čuju
ono što se govori unutar nje ne zaborave da se radi o ispovjednoj
tajni i da, ako prošire ono što su čuli, čine svjesno smrtni grijeh.
 Molimo i da se poštuje onaj najosnovniji bonton: ugasite mobitele,
ne komentirajte druge, pazite na rječnik, ne činite dvosmislene i
neprimjerene geste…
 Ustupite svoj stolac starijima, trudnicama, invalidima, ozlijeđenima,
damama.
 Ne naslanjajte se na zid (izgledate nezainteresirano), ne križajte
noge (niste u dnevnom boravku), ne izuvajte se (niste u džamiji).
 Poštujte euharistijski post! On traje 60 minuta prije pričesti.
 Izbjegavajte pljesak (to je gesta primjerena kazalištu, stadionu i
zabavištu, a nikako bogoštovnom prostoru)!
 Ponudite se župniku za suradnju kako bi slavlje bilo još ljepše
(postanite ministrant, milostinjar, čitač, pjevač…)
Ovi prijedlozi su tu da upute i uljepšaju naša slavlja. Važno je uočiti da nitko
nema pravo činiti nešto na svoju ruku, a nauštrb zajednice. Upozorite druge,
poučite ih, ali ne zato da se osjetite nadmoćnim, nego iz iskrene brige da naše
svetinje budu tretirane onako kako to zaslužuju. I za svako pitanje ili bilo kakvu
nejasnoću budite slobodni obratiti mi se osobno prije ili poslije svetih misa.

vlč. gosp. Krešimir Žižek, duh. pomoćnik

Nekome su ovo gluposti. Ipak postoji red i propisi.
Neznanje je krivo za to.
Dujam nemaš pojma.



Daj te se nazidati od Frana i Dujma jer vam izmiču bitne stvari zbog ostrašćenosti tradicionalizmom zato je potrebno zajedništvo i povjerenje da izađete iz te neumjerenosti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Pitanje
PostPostano: 13 sij 2019 17:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
kopitar napisao:
Billy napisao:
Nekome je to opterećivanje glupostima jer nema znanja da je iza problem duhovne prirode.
Sve je to iz neznanja.

KRŠĆANSKO SLAVLJENIČKO PONAŠANJE
(iliti kako se ponašati u crkvi)

Dragi vjernici!
Mnogo je upita, raznih prigovora i nejasnih smjernica koji se tiču ponašanja
u crkvi tijekom svete mise, te prije i poslije nje. Ovi dobronamjerni prijedlozi idu za
tim da slavimo točnije, ispravnije, dostojanstvenije i ljepše naša kršćanska
najsvetija otajstva.
Vjernici laici i đakoni unutar mise ne mole raširenih ruku. To je
svećenička gesta koja podsjeća na križ i simbolizira okupljanje
molitava cijele zajednice i prikazivanja Bogu. Laička gesta jesu –
sklopljene ruke na prsima (tamo gdje je srce iz koje i izvire molitva).
Ne na trbuhu, a osobito ne u džepovima.

 Svi koji mogu trebaju klečati u trenutku pretvorbe, koja je centar
cijele svete mise. Postavlja se veliko pitanje kako to da starije žene
mogu klečati, a mnogi mladi ne. No uvijek je bolje dostojanstveno
stajati, nego preko volje kleknuti.
 Kad se ulazi i kad se izlazi iz crkve potrebno je pokleknuti, ali ne kao
trzaj. Nego polagano i s poštovanjem usmjeren prema svetohraništu.
 Oni koji pristupaju oltarnom prostoru (zbog uzimanja košarica za
milostinju ili jer pristupaju ambonu zbog čitanja) trebaju se nakloniti
gornjim dijelom tijela (riječ je o dubokom naklonu cijelim gornjim
dijelom tijela) ali ne prema svetohraništu, nego prema oltaru.
 Svi vjernici u trenutku navještaja Evanđelja se okreću prema
ambonu (uključujući ministrante i svećenike) i to cijelim tijelom, a ne
samo položajem glave, bez obzira u kojem dijelu crkve se nalazimo.
U trenutku Evanđelja ne smije biti hodanja kroz crkvu.
 Oni koji se pričešćuju sami odlučuju žele li se pričestiti na ruke ili na
usta. Na samome je vjerniku da odluči želi li se pričestiti stojeći ili
klečeći. Ako se odlučuju na prvi način onda se lijeva ruka stavlja na
desnu tako da čini križ. Kad pričestitelj stavi Presveto na ruke
pričesnik ju uzima donjom (desnom) rukom i odmah stavlja u usta.
Strogo je zabranjeno izići iz pričesne procesije a ne blagovati
Presveto. Svaki vjernik je dužan upozoriti svećenika na osobu koja
nije blagovala Presveto.
 Djeca koja dolaze u pričesnoj procesiji, a nisu još primila prvu
Pričest, neka prekriže ruke na prsima kako ne bi došl
Ako roditelji prate ovu djecu neka budu slobodni staviti svoje ruke
na djetetova ramena.
 Nakon pričesti vjernici se odmah upućuju na svoje mjesto. Ne smije
se činiti poklecanje pred oltarom ili svetohraništem nakon pričesti.
 Muškarci, mladići i dječaci ne smiju iz kulturoloških razloga nositi
nikakvo pokrivalo na glavi unutar crkve i svih važnijih društvenih
prostora. To se odnosi na sve vrste kapa, šešira, marama i sličnih
stvari. To se pravilo ne odnosi jedino na mušku dojenčad. Pokrivalo
se skida s glave ulaskom u predvorje.
 Glavno pravilo u crkvi jest biti diskretan, tj. nenametljiv svojim
ponašanjem i odijevanjem. To znači odjenuti čistu, svečanu i
primjerenu odjeću. To, naravno, isključuje kratke hlače, japanke,
minice, dekoltee, fluorescentne trenirke i slični kič. Težite
gospodskom, odnosno damskom odijevanju. Onako kako biste se
odjenuli za vjenčanje.
 Stariji neka imaju strpljivosti prema mlađima, ali neka budu slobodni
stišati susjeda u klupi ako je preglasan ili čini nešto što iritira druge.
Neka stariji ne zaborave da dijete koje se ne zna ponašati nije samo
krivo, nego pokazuje kakav nivo odgoja imaju djetetovi roditelji.
 Preporučujemo da roditelji sa živahnijom djecom budu u predvorju,
koje je isto grijano, a zvučno ipak izolirano. I neka ne donose u crkvu
igračke za dijete koje uzrokuju bilo kakvu vrstu buke. Crkva jest
itekako mjesto za djecu, ali nije igraonica i nije parkić.
 Preporučujemo svima da dođu bar 5 minuta ranije kako bi se
pronašlo adekvatno mjesto i kako bi se svatko uspio pribrati bar na
trenutak.
 Podsjećamo sve koji su u blizini ispovjedaonice da u slučaju da čuju
ono što se govori unutar nje ne zaborave da se radi o ispovjednoj
tajni i da, ako prošire ono što su čuli, čine svjesno smrtni grijeh.
 Molimo i da se poštuje onaj najosnovniji bonton: ugasite mobitele,
ne komentirajte druge, pazite na rječnik, ne činite dvosmislene i
neprimjerene geste…
 Ustupite svoj stolac starijima, trudnicama, invalidima, ozlijeđenima,
damama.
 Ne naslanjajte se na zid (izgledate nezainteresirano), ne križajte
noge (niste u dnevnom boravku), ne izuvajte se (niste u džamiji).
 Poštujte euharistijski post! On traje 60 minuta prije pričesti.
 Izbjegavajte pljesak (to je gesta primjerena kazalištu, stadionu i
zabavištu, a nikako bogoštovnom prostoru)!
 Ponudite se župniku za suradnju kako bi slavlje bilo još ljepše
(postanite ministrant, milostinjar, čitač, pjevač…)
Ovi prijedlozi su tu da upute i uljepšaju naša slavlja. Važno je uočiti da nitko
nema pravo činiti nešto na svoju ruku, a nauštrb zajednice. Upozorite druge,
poučite ih, ali ne zato da se osjetite nadmoćnim, nego iz iskrene brige da naše
svetinje budu tretirane onako kako to zaslužuju. I za svako pitanje ili bilo kakvu
nejasnoću budite slobodni obratiti mi se osobno prije ili poslije svetih misa.

vlč. gosp. Krešimir Žižek, duh. pomoćnik

Nekome su ovo gluposti. Ipak postoji red i propisi.
Neznanje je krivo za to.
Dujam nemaš pojma.



Daj te se nazidati od Frana i Dujma jer vam izmiču bitne stvari zbog ostrašćenosti tradicionalizmom zato je potrebno zajedništvo i povjerenje da izađete iz te neumjerenosti.


Tebi su oni autoritet?
Neka ti budu.
Tradicija nije nešto loše.
Upravo zabluda modernizma je ta da tradicija ne valja.
Tradicija je ono bitno.

U enciklici „Pascendi“ iz 1907. god. jezgrovito naziva Sv. Pio X. modernizam „sintezom svih hereza“ (toč. 39), te opisuje stanovite „modernističke“ taktike. Evo nekih primjera: „U čitavom katoličanstvu nema ničega što (modernist) ne bi reformirao: filozofiju, posebno u sjemeništima, pri čemu skolastičku filozofiju treba napustiti … teologiju … prikaz povijesti… dogme … u Katekizmu se ne trebaju spominjati dogme osim onih koje su dosljedno reformirane … u pogledu bogoslužja, treba smanjiti broj 'vanjskih pobožnosti' (op.: krunica, križni put i sl.) (toč. 38.)…“kada im se netko usprotivi učenošću i snagom koja ih uplaši, nastoje stvoriti zavjeru šutnje oko njega da anuliraju posljedice njegovog napada dok … neprestanom hvalom obasiplju pisce koji su na njihovoj strani … jer se za njih učenost pisca mjeri neumjerenošću njegovih napada na tradiciju … ako jedan od njih zapadne pod osudu Crkve ostali se … okupljaju oko njega, uzdižu javnu hvalu za njega, časteći ga skoro kao mučenika za istinu. Mladež, uzbuđena i zbunjena svim tim glamurom hvale i zloupotrebe – neki u strahu da će biti žigosani kao neznalice, drugi ambiciozni da ih se smatra za učene, a obje grupe uzajamno poticane znatiželjom i častohlepljem, često se predaje modernizmu“ (toč. 42.). U „Pascendi“ nalaže sv. Pio X. poduzimanje konkretnih mjera za odlučnu borbu protiv takvih heretičkih strujanja.

U sklopu svoje borbe za katoličko pravovjerje, sv. Pio X. je motupriprijem pod imenom „Sacrorum antistitum“ od 1. rujna 1910. bio propisao da cjelokupno svećenstvo, redovničke poglavarice, te profesori u sjemeništima moraju dati tzv. „Antimodernističku prisegu“.Tekst ove prisege daje svakom vjerniku sigurni putokaz kako da izbjegne zamke prilagođavanja „duhu vremena“ – tj. modernizma u smislu hereze protiv katoličke vjere, pa je svakako vrijedi citirati u cijelosti:

Ja N.N. čvrsto prihvaćam i primam sve i pojedino, što je nepogrješivo crkveno učiteljstvo definiralo, potvrdilo i izjavilo, posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena.

Kao prvo naime ispovijedam da se Boga može sigurno spoznati, tako da ga se može i dokazati, kao začetnika i cilj sviju stvari, "po onome što je učinjeno" [Rim 1,20], to jest po vidljivim djelima stvaranja, kao uzrok preko učinka.

Drugo, prihvaćam i odobravam ponajprije čudesa i proroštva kao vanjske dokaze objave, to jest kao najsigurnije znakove da je kršćanska religija božanskog porijekla, te smatram da su oni najprilagođeniji shvaćanju svakog vremena i (svih) ljudi, pa i ovoga vremena.

Treće, isto tako čvrstom vjerom vjerujem da je Crkva, čuvarica i učiteljica objavljene riječi, utemeljena neposredno i izravno po samom pravom i povijesnom Kristu dok je boravio među nama, te daje sagrađena na Petru, prvaku apostolske hijerarhije, i njegovim nasljednicima dovijeka.

Četvrto, iskreno prihvaćam nauk vjere uvijek u istom smislu i u istom značenju do nas posredovan od apostola preko pravovjernih otaca; i zbog toga u potpunosti odbacujem krivovjerno mišljenje o razvitku dogmi, koje (kaže) da su one prelazile iz jednog mišljenja u drugo, drugačije od onoga koji je prije toga imala Crkva; isto tako osuđujem svaku zabludu koja uči da je božanski poklad, predan Kristovoj Zaručnici i koji je ona vjerno čuvala, filozofska misao, ili proizvod ljudske svijesti, koji je polagano izgrađen ljudskim nastojanjima, i koji je kasnije usavršavan neograničenim napretkom.

Peto, najčvršće držim i iskreno ispovijedam, da vjera nije religijski osjećaj koji je proizišao iz krila podsvijesti, pod pritiskom srca i sklonosti moralno oblikovane volje, nego da je ona pravi pristanak razuma istini prihvaćenoj izvana po slušanju, kojom naime vjerujemo da je istinito ono što je kazao, posvjedočio i objavio osobni Bog Stvoritelj i naš Gospodin, zbog autoriteta najistinoljubivijeg Boga.

Isto tako se s dužnim poštovanjem podlažem i čitavom se dušom priključujem osudama, izjavama i svim propisima koji se nalaze u enciklici "Pascendi" i u dekretu "Lamentabili" , posebno onima koje nazivaju povijest dogmi.

Isto tako odbacujem zabludu onih koji tvrde da se vjera koju predlaže Crkva može protiviti povijesti, te da se katoličke dogme, u smislu kako se sada shvaćaju, ne mogu uskladiti s istinitijim izvorima kršćanske religije.

Isto tako osuđujem i odbacujem mišljenje onih koji kažu da obrazovaniji čovjek-kršćanin ima dvostruku osobnost, jednu vjernika, drugu povjesničara; kao da se povjesničar smije držati onoga što proturječi vjeri vjernika, ili da (može) postavljati pretpostavke iz kojih slijedi, da su dogme krive ili sumnjive, samo ako ih izravno ne niječe.

Također odbacujem onu metodu prosuđivanja i tumačenja Svetoga pisma, koja se, zanemarivši crkvenu predaju, analogiju vjere i odredbe Apostolske stolice, priklanja racionalističkim razmišljanjima, a kritiku teksta prihvaća, manje dozvoljeno a više lakoumno, kao jedino i najviše pravilo.

Osim toga odbacujem mišljenje onih koji drže da učitelj koji predaje neki povijesni teološki predmet, ili koji piše o tim stvarima, mora najprije odložiti mišljenje koje je imao prije toga, bilo o nadnaravnom podrijetlu katoličke predaje, bilo o obećanoj božanskoj pomoći za vječno održavanje svake objavljene istine; zatim da djela pojedinih otaca treba tumačiti samo prema načelima znanosti, isključujući bilo kakav sveti autoritet, i s onom slobodom prosuđivanja, kojom se običavaju istraživati i drugi svjetski dokumenti.

Konačno, izjavljujem da sam u svemu najudaljeniji od zablude koju drže modernisti, da u svetoj predaji nema ničeg božanskog, ili što je mnogo gore, oni to dozvoljavaju u panteističkom smislu, tako da ne preostaje ništa osim gole i jednostavne činjenice, koja je jednaka općim povijesnim činjenicama; to jest, da su ljudi svojom marljivošću, spretnošću i sposobnošću nastavili kroz sljedeće naraštaje nauku koju su započeli Krist i njegovi apostoli.

Zbog toga čvrsto zadržavam vjeru otaca i zadržat ću ju do posljednjeg daha života, o sigurnom daru istine, koji jest, koji je bio i koji će uvijek biti, kod "biskupa apostolskih nasljednika"; ne kako bi se držalo ono što bi se moglo činiti boljim i prikladnijim, prema duhu vremena svakog pojedinca, nego kako se "nikada ne bi drugačije vjerovalo, nikada drugačije" shvaćala apsolutna i nepromjenjiva istina, koju su apostoli propovijedali od početka.

Prisežem, da ću sve to vjerno, potpuno i iskreno obdržavati i nepovredivo čuvati, i da nikada od toga neću odstupiti niti u naučavanju niti bilo kojim riječima ili pisanim djelima. Na to prisežem, na to se zaklinjem, tako mi pomogao Bog i ovo sveto Božje Evanđelje.


Antimodernističku prisegu su, u principu, polagali đakoni prije svećeničkog ređenja – sve do 1967. godine, kada je ta obveza ukinuta. Taj su događaj modernisti među klerom („duh vremena“ neprestano privlači jedan broj klerika „da se prilagode“) doživjeli kao svoju pobjedu: jer više "N.N" nije morao prisizati da prihvaća sve što je nepogrješivo učiteljstvo definiralo "posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena". Čak su modernisti uspjeli za stanovito vrijeme stvoriti privid da je sada modernizam mjera za katoličanstvo – koristeći upravo taktike opisane u „Pascendi“ (v. gore u ovom članku). Uvjeravali su modernistički teolozi "moderne" ljude da čine baš ono što je "moderno" tj. ono što odgovara "zabludama ovoga vremena"; već će oni naći teološko objašnjenje zašto npr. život u izvanbračnoj zajednici nije više moralno upitan, zašto ne treba ići na ispovijed, zašto više djecu ne trebamo plašiti paklom, zašto ne treba više nastojati da se inovjerce privede u Crkvu i mnogo drugih sličnih "detalja".


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr