www.tebe-trazim.com

Otkud ti to... Ja ti govorim da prvi kršćani nisu poznavali taj termin Presveto Trojstvo što ne znači da nisu vjerovali u tu stvarnost.

Ajde da ponovimo gradivo:

Bog je Presveto Trojstvo objavio postupno. U Novom zavjetu koncept je Presvetoga Trojstva već sasvim jasan, te je nedostajala još samo prikladna riječ kojom bi se to otajstvo izrazilo. Tri božanske osobe sada susrećemo češće nego prije. Čim se Isus krstio, spustio se na nj Duh Sveti kao golub, a Otac je s neba rekao: “Ovo je Sin moj” (Mt 3,16-17). Prije nego što je uznesen na nebo, Isus je učenicima dao posljednje upute: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” (Mt 28,19). Imamo, dakle, jedno (u jedinstvu) ime i tri osobe. Prvim je kršćanima koncept (ne termin) Presvetoga Trojstva bio toliko blizak, da im je ušao u svakodnevni govor: “Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama!” (2 Kor 13,13). Katolici i danas, svaki put kad se prekriže, to čine u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Najstariji sačuvani zapis termina “Trojstvo” potječe iz drugog stoljeća, kad ga Teofil Antiohijski navodi u obranu katoličke vjere (Autolycusu 2,15, 181. god.). Pretpostavlja se, međutim, da je taj izraz ušao u jezik još prije Teofila. Poslije drugog stoljeća, kod crkvenih ga otaca nalazimo već vrlo često. Tako Tertulijan, odgovarajući hereticima koji vjeruju da su Otac i Sin jedna osoba, piše: “Mi međutim, kao što smo to uistinu i oduvijek činili, vjerujemo da je Bog samo jedan, ali sa sljedećom raspodjelom, ili ekonomijom, kako mi to zovemo, naime da taj samo jedan Bog također ima samo jednog Sina […] koji je od Oca s neba poslao, prema svom vlastitom obećanju, Duha Svetoga, tog Utješitelja i posvetitelja vjere onih koji vjeruju u Oca, i Sina, i Duha Svetoga […] Trojstvo je, kad se sve razložno razmotri, ustanovljena istina” (Tertullian: Adversus Praxean [Protiv Praxeana] 2-3, 216. god.).

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.

To je isto što i ja kažem...bili su svjesni te stvarnosti ali nisu još imali termin Presveto Trojstvo.

Potrebu definiranja te dogme je pojava različitih hereza.

Pravoslavci recimo nemaju pojam trenssupstancija ili pretvorba u određenom trenutku zato što nisu imali protestantizam i osporavanja ove stvarnosti te tako nisu imali ni potrebu ovo stručno definirati.

Već u prvoj i drugoj rečenici Biblija nam jasno veli: "U početku stvori Bog (hebrejski Elohim) nebo i zemlju...... i Duh Božji lebdio je na vodama". Na istom mjestu u 26. retku Bog govori: "Načinimo čovjeka na svoju sliku". Malo kasnije isti Bog progovara: "Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo". Nastavak "im" u hebrejskom označava muški rod množine.
Prvi kršćani se krste onako kako im je Isus naredio: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Naziv "sv. Trojstvo" označava isto što i "Otac, Sin i Duh Sveti".

Pretvorba nema veze sa protestantima.
KC uvijek vjeruje u pretvorbu jer vjeruju Isusu.
Sad vidiš da pravoslavci nisu baš skroz pravovjerni.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.

Više je razloga zašto je Bog ostavio Tijelo i Krv svoga Sina nama za hranu i piće, a ovdje ćemo nešto više reći o jednom od njih: zalog buduće slave.
Kad je čovjek stvoren, stvoren je od praha zemaljskog, i zbog toga je zemljanin (Post 2,7). Veza između čovjeka i zemlje je bila takva da je čovjekovim padom i zemlja pala u „porođajne muke“ (Post 3,17-18; Rim 5,12). Nakon toga je počela povijest čovjekova spasenja koja je kulminirala s utjelovljenjem Sina Božjeg, tj. bilo je potrebno da Bog uzme ljudsku narav kako bi otkupio čovjeka. I to ne bilo kako, ne tako da se „materijalizira“ ili samo nastani u čovjeku, nego da doslovno postane čovjek… začet i rođen od žene, jer je to jedini način da se s čovjekom poveže tako da njegova žrtva bude svim ljudima na život.
Dakle, kao što je čovjek po naravi bio povezan sa zemljom od koje je načinjen, te je svojim padom i nju povukao za sobom, tako je i bilo potrebno da Bog uzme čovjekovu narav (po Blaženoj Djevici Mariji) da svojim uskrsnućem i čovjeka privuče Bogu. Zato se i kaže da je Krist novi Adam (1 Kor 15, 20-23).

I što se dogodilo? Krist je svojom smrću otkupio svijet i svojim posluhom pobijedio je čovjekov neposluh, te time i smrt. Rezultat je Kristovo uskrsnuće. No, to uskrsnuće nije došlo sa starim čovjekovim tijelom jer se kaže: neće meso i krv naše prve naravi baštiniti kraljevstvo nebesko (1 Kor 15,50). Stoga je Krist uskrsnuo, ne u starom, nego u proslavljenom tijelu. Tijelu koje je i opipljivo i stvarno, ali i takvo da prolazi kroz zatvorena vrata, naglo nestaje… (Iv 20,19).

Što se dakle dogodilo? Krist je (s Duhom Svetim) staru čovjekovu narav preobrazio i dao joj je nešto što do tada nije imala.

I sad se postavlja pitanje: kako će čovjek dobiti tu novu kvalitetu tijela? Isto kako je Bogu bilo potrebno da uzme tijelo čovječje da otkupi čovjeka, tako je i čovjeku potrebno da uzme Tijelo Kristovo kako bi postao dionikom te nove i proslavljene stvarnosti koja je otpočela Kristovim uskrsnućem. I zato Krist jasno i glasno kaže:

“Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.” (Iv 6,49-51)

“ “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”(Iv 6,53-58)

Tko neće jesti Tijelo Kristovo i piti Krv Kristovu, neće imati udjela u njegovoj proslavljenoj naravi, jer neće imati po čemu dobiti proslavljeno tijelo na dan uskrsnuća.

Zašto se Crkva zove Tijelo Kristovo? Zato što i jeste satkana od Tijela Kristova.
Zašto se zovemo udovi jednog Tijela? Zato što nas jedno Tijelo skupa prožima i jer smo dionici naravi tog jednog Kristovog Tijela koje nam je On sam darovao nama na korist i spasenje.

Jer, kao što je Bogu bilo potrebno da doslovno uzme čovjekovo tijelo kako bi nas u njemu otkupio, tako je i nama potrebno da doslovno uzmemo Kristovo Tijelo kako bi baštinili plodove Kristova uskrsnuća. Kao što je Bog postao tijelo od tijela, i mi ćemo po Božjoj milosti postati Tijelo od Tijela.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.

Ama čovječe i katolici i pravoslavci su jednako vjerovali da se pričešćuju Kristom ali pravoslavci nisu imali potrebu to definirati posebnim terminom trenssupstancija jer nisu imali protestante koji su osporavali stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenim darovima.

Ne znači to automatski da pravoslavni ako ne poznaju ovaj termin ne vjeruju da je u pričesti sam Krist.

Nije termin svet nego Krist u pričesti.

Pretvorba nije definirana radi protestanta. Oni su to samo odbacili, kao dogme, sakramente i drugo.
Mene pravoslavci uopće ne zanimaju.
Postoje istočne crkve koje su pod papom i priznaju nauk KC u potpunosti.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.

_
____________________________________________________________________________________________________________
QUOTE:::Evo što napravi Valtorta...Boni ne može zamisliti da bi sa ženom mogao spavati iz ljubavi,već samo zbog prokreacije.
I Boni nekome drži prodike...pa ovo je ne samo duhovno,nego i emotivno siromaštvo.Samo ufam se da neće unesrećiti nijednu dragu ženu...Čitam malo ove starije stvari da bolje razumim neke objave nekih forumaša,da uđem u bit problema.

Mislim,ako mogu savjetovati...odavno su ministrantice u crkvi,da ih nema,nekad ne bi imao tko ni ministrirati...Oni citati o bludnosti...kako se žene oblače...smeta ovo,smeta ono..došao na red don Damir Stojić,pa čak i meni najdraži papa,Ivan Pavao II.
Nije ti lako sa ovom današnjom crkvom,gotovo ništa i nitko ne valja.A kako se ne možeš vratiti u 15-to stoljeće i prije,domislila
sam se lijeku za tvoje boljke.
Možda je malo drastično,no...muslimani...žene nose burke,ne izazivaju,u džamijama odvojeni muškarci od žena,drže do bračne čistoće
-da ne nabrajam sve benefite po tebe,lako ćeš ih pronaći.Kako je jedna moja prijateljica,isto sličnih razmišljanja(ima 50-tak god.,nevina
čak joj je svećenik jednom rekao da je previše u crkvi),slično jednom rekla,no ipak,ne može,katolik je,ali da nije,kaže,bila bi muslimanka.
Ufam,da iako te ne vidim neko vrijeme tu,možda ovo pročitaš,tko zna,možda koristi...

Želim se ispričati Franu26. Rekla sam mu da donosi frustracije iz kuće i da je medicinski nepametan. To je rečeno u afektu (nije opravdanje, već objašnjenje). Dakle nemam pravo spominjati nekome dom, a naročito jer se to može odnositi na svakoga od nas. Isto tako ne mislim da je Fran26 glup. Nije u pitanju nikakva lažna poniznost već ljudski želim se ispričati jako me to kopkalo.

Radosna sam na današnji dan. Slavimo svetog Ezekijela.

Nešto malo o njemu:

10.TRAVNJA - Sveti EZEKIEL, prorok (djelovao od 591. do 570.)

Ezekiel (hebrejski "neka Bog ucini (dijete) jakim", a prema Jeronimu "Labirint tajna"), djelovao je od 591. do 570.g. prije Krista.
On je jedan od cetvorice velikih starozavjetnih proroka. Bio je platneni i slikoviti vizionar. On je bodritelj Zidova u babilonskome suzanjstvu, u koje su odvedeni god. 597. pr. Krista. Suvremenik je proroka Jeremije. Odrazava nadu u povratak u domovinu i u obnovu hrama i bogosluzja.

Ikonografija ga prikazuje kao krupna i bradata covjeka, cesto s uzvijorenim plastem, a iz njegova zivota i njegovih vizija prikazuju kako Ezekiel jede ispisani svitak, koji mu u vidjenju daje dragi Bog. Drugi, kako simbolicki sijece kosu i bradu, veze ih na tezulji; trecinu spaljuje, trecinu baca u vjetar, a trecinu pohranjuje u naborima svoje haljine.
To je sudbina Izraelskoga naroda. Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju 4 covjekolikih cetvorokrilnih bica koja imaju cetverostruke obraze (covjecji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotaci na sve strane puni ociju. Nad bicima je prozirni nebeski svod, pod svodom lijecu cetverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav covjek usred bljeska i ognja duginih boja.

S tim vidjenjem pocinje Ezekielovo prorocko poslanje. Ova vizija i ona u Apokalipsi sluzile su kao tekstualna podloga za vazne srednjovjekovne ikonografske teme. Mnogi su naslikali i sasusene kosti u jednoj dolini, no na Bozji dah kosti se spajaju, oblazu se mesom i ozivljuju. Ova starozidovska alegorija obnove izraelskoga naroda postala je krscanskom alegorijom uskrsnuca mrtvih. U ikonografiji kosti ozivljuju na pokret Bozje ruke ili na puhanje cetiriju vjetrova, koji su prikazani takodjer, kao alegorije. Neki su opet slikali vidjenje zatvorenih vrata na Bozjem hramu. Za nas krscane zatvorena vrata su prefiguracija za Bogorodicu i za Njeno djevicansko Materinstvo; iz Njena uvijek djevicanskoga tijela izasao je (rodio se) Isus Krist.

Ezekiel je dobio prorocki poziv 591/2. god. prije Krista, pet godina nakon svg izgnanstva u Babilon. Mladji je suvremenik Jeremije koji je zivio u Babilonu, a ne u Jeruzalemu. Nije prestao prorokovati ni nakon pada Jeruzalema (586.g. prije Krista), a jos je zidovskih suznja odveo u Babilon. No postoji zagonetka: makar je bio u babilonskom suzanjstvu, mnoga su njegova prorocanstva odnose na Jeruzalem i otkrivaju podrobno poznavanje tamosnjih dogadjaja. Vjerojatno je posjetio grad tijekom tog razdoblja.

Prorok Ezekiel je odveden u babilonsko suzanjstvo s kraljem Jojakinom i prvom skupinom izgnanika, a svi iz uglednih obitelji u Judeji 597. god. pr. Krista. Pripadao je svecenickoj obitelji, pa iako premlad da bi bio svecenik, posebno pokazuje zanimanje za potakkosti bogostovlja. Prepustao se vidjenjima pa ga je Bozja objava posve zaokupila. Prenosio je Bozju Poruku, cesto dramaticnim prikazima i alegorijama.
Ezekiel je prvo zapisao velicanstvenom vizijom Boga na babilonskim ravnicama. Dok prorok osudjuje grijeh, Ezekiel svjedoci za Boga Suca. Spoznavsi ljepotu Bozje slave - idolpoklonstvo mu je odurno i neprihvatljivo. Prorokuje pad Jeruzalema sto se zbio 586.g.pr. Krista. Kad je Jeruzalem razoren, Bog budi nadu poruaa utjehe i obecanje povratka.
Bog najavljuje obnovu Hrama i vrata koja ce se zvati po Izraelovim plemenima, a ime ce grada unapredak biti: 'Jahve je ovdje.' (Ez 48,35). Nije lako razumjeti Ezekielova vidjenja i poruke. Sva se odnose na dogadjaje i ljude koji su poznati njihovim prvotnim citateljima, no napisani tajnim jezikom da bi ih razumjeli samo pravovjerni, a ne njihovi progonitelji. Opisi cudnih zivotinja i nakaznih ljudskih likova imaju posebno znacenje. Sve su to zagonetni simboli koji slikovito prikazuju kako sile zla napadaju Bozji narod, ali na koncu ce ih Bog poniziti, nadvladati i kazniti.

Juzno od Bagdada 120 kilometara, u mjestu Al-Kifi hodocasnicko je mjesto Zidova i Muslimana -grog Ezekiela.


https://www.youtube.com/watch?v=xI0pjTd69uI