Zrno napisao:
IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
Zrno napisao:
Nemogu se moliti. Nemogu to opisati. Nekakav pritisak, nemogu meditirati. Zaspem. Težina I ispraznost. Pokušavao sam puno puta. Nemogu. Nekada ni Očenaš nemogu izmoliti.
Ne idem na misu.
Može li se netko pomoliti za mene kad sam nemogu
Zašto ne ideš na misu,je li zato jer ne možeš,kao ni moliti se ili ti se ne ide?
Nemogu to opisati. Napadnut sam sa svih strana. Iznutra I izvana. Propast, razdor, nemoć, jad, bol, mržnja, zbunjenost. Ljudi. Sramota. Ogovaranje. Osveta. Kazna. Blokada. Gušenje. Dim I pritisak.
Uh.Nije ti lako.Mogu ti dati savjet u vezi ljudi i ogovaranja,to sam doktorirala na svojoj koži.To moraš ignorirati.Dobar čovjek neće ti to raditi,a loš to radi jer ima problema sa sobom.Zapravo,ljudi vrlo malo mare za ikoga osim za sebe,ako su što i mislili,sutra zaborave.Niti te hrane,niti odjevaju,nebitni su.Otkači ih,ne razmišljaj o takvima.Samo ćeš sebe uzrujati,pa nisu vrijedni toga.Imaš u sebi snagu,sve što trebaš.Takvi loši trenuci dođu,nije nitko imun na to.Ali isto tako i prođu.Probaj gledati sa strane,kao da si posmatrač svega što ti se događa.Odmakni se,probaj sa malo humora pogledati na sve,ne uzimati se puno ozbiljno.Ako imaš nekog bliskog,puno znači podijeliti osjećaje,odmah su duplo lakši.Meni je u kritičnim trenutcima,kad sam mislila da ću ispaliti,pomagalo otići u prirodu.Nisam doduše imala snage otići negdje dalje,ali imam vrt,pa bi tamo stala,gledala stabla,biljke,zelenilo i to bi me pribralo.No,to je meni djelovalo.Samo znam,ne daj se,imaš u sebi alat za sve razriješiti,jači si od svega toga.