Sveti Bernard - naučitelj Crkve
Stupnjevi poniznosti i oholosti
Među prvim spisima koje piše Bernard (1090.-1153.), cistercit, opat it Clarvauxa, a na molbu svoga subrata Gotfrida, bila je ova rasprava «O stupnjevima poniznosti i oholosti», koju je potom predao svojim monasima, koji su odlazili diljem Europe i osnivali nove samostane.
Propovijedajući ljubav Ljubavi, ovaj veliki reformator, teolog i filozof rane skolastike, redovnik i mistik, zadivit će mnoga srca, zanoseći ih svojom nadahnutom riječju, ižarujući svojim spisima vječne vrijednosti, i ukazujući na bistrinu svoga Izvora.
Svoju raspravu o poniznosti raspoređuje, prema 7. poglavlju Pravila sv. Benedikta, utemeljitelja, u 12 stupnjeva, kojima potom suprotstavlja i 12 stupnjeva oholosti, da jače istakne opreku među njima i put poniznosti bude jasniji.
Dolazi do teološkog temelja poniznosti - do i s t i n e. I plod poniznosti je poznavanje Istine. Istina je Krist; ona Istina, o kojoj je želio doznati i sam Pilat iz ustiju same Istine, koju nije poznavao.
Ponirući u ljudsku psihu, Bernard stvarno, plastično i smjelo opisuje ponašanje monaha, koje nije, ili jest, u skladu s redovništvom, svraćajući pažnju na moćno sredstvo: na molitvu i na utjecanje, u beznadnim slučajevima, Onome koji može oživjeti i mrtvaca, ostavljajući tako mogućnost nade.
Ljubav je glavna srž Bernardova života: ljubav prema Kristu i Mariji. I najviša mu filozofija, kao i za Franju i Klaru: upoznati Isusa Krista utjelovljenoga i raspetoga. Onoga, po kojemu je sve stvoreno i koji sve obuhvaća.
https://1drv.ms/b/s!Aitxvg2kqC-iqxYcppCNAVpDiEuu