Treća Nedjelja Došašća
RADUJTE SE, MEĐU NAMA JE!Čitanja: Iz 61,1-2.10-11; Lk 1, 46-50. 53-54; 1 Sol 5, 16-24; Iv 1, 6-8. 19-28
fra Stanko Duje Mijić – Razmatranje Božje riječi
UvodOva se treća nedjelja Došašća u kršćanstvu oduvijek nazivala Radosnica. Vrijeme Došašća je i vrijeme pokore, čišćenja duše i tijela od prljavština zla i grijeha pa da nas ne bi zahvatio val malodušja i mraka, straha i neizvjesnosti, ukoliko se koncentriramo na svoje grijehe. Crkva nam u uvodu svete Mise povikuje: radujte se u Gospodinu, uvijek! Ponavljam, radujte se! Gospodin je blizu! Crkva nam želi naglasiti, da je Božić blagdan radosti i veselja kao izraz Božje ljubavi, koliko nas Bog ljubi i misli na nas, da takvu radost vjere i nade živimo za susret s Kristom u njegovom drugom dolasku. Pokajmo se za sve ono što umanjuje tu radost, vjeru i nadu, a to su naši grijesi i slabosti. Vrati nas, Gospodine, na tvoje prave putove nade i radosti. Ti nam opraštaš, oprostimo i mi svima!
Postoji vrijeme i Vrijeme (Iz 61,1-2.10-11)
»Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.« [Prop 3, 1] Tako Propovjednik govori i zapisa da postoji naše vrijeme i Božje vrijeme: vrijeme rađanja, sađenja, ubijanja, rušenja, plača, tugovanja, grljenja, traženja, mržnje, rata. Da, ali postoji i vrijeme umiranja, liječenja, građenja, smijeha, gubljenja, ljubljenja, mira, i t.d. Postoji naše vrijeme, vrijeme svojeglavosti i sebičnosti, ali i Božje, vrijeme pomirenja i milosti. To vrijeme je uvijek nad čovjekom i poviješću čovječanstva, samo čovjek toga mora biti svjestan kad shvati da više ne ide po njegovu, da je doživio poraz. Iz poraza se sve može naučiti, tek tada Božja milost dolazi do izražaja, tek tada čovjek može iskusiti neizmjernu Božju ljubav, koju nam On pokazuje kroz ljubav svoga sina Isusa. On je poslan ubogima, da iscijeli slomljena srca, oslobodi robove i sužnjeve. Evo božićne prigode za mnoštvo roblja današnjih ovisnika, narkomana, alkoholičara, kladioničara, igrača lutrije, narcisomana, kriminalaca, mafijaša, dilera, mrzitelja, ljubomornih, očajnika, razočaranih da iz svoje nesreće i nezadovoljstva, nemira i besmisla života shvate da i za njih ima spasa, da postoji onaj koji ih ljubi, da im želi pomoći da iziđu na slobodu i da im je tako blizak, da je uz njih. Vrijeme milosti treba prepoznati da nove klice Božje ljubavi počnu klijati u čovjeku, klice nade i vjere u onoga koji dolazi za njih i radi njih. Sama ljudska logika o tome mora progovoriti: ako ima lijeka za tijelo, ima i za dušu, ako postoje operativni zahtjevi za ljudske organe koji čovjeka vraćaju u život i produljuju mu život, onda isto tako postoji i za onaj nevidljivi i neshvatljivi dio čovjekova života, koji najviše trpi i propada, a to su duh i duša. Ako postoji kemija, smirujući falsifikati za dušu i tijelo, onda moraju postojati i originali smiraja ljudske duše i tijela. To je Krist, kojem upravo idemo ususret. Kakva radost mora obuzeti čovjeka, a u njegovom srcu zavladati mir! Dakle, Došašće je vrijeme milosti, Božje vrijeme, kada sebe i svoje vrijeme moramo isključiti, ništa ne misliti, da nam duša i srce osjete, da je tu s nama i među nama. Na vratima je, budi spreman da mu otvoriš. Samo to! Znaj, on nije nasilan!
Budi svjedok kao Ivan (1 Sol 5, 16-24)Znamo sve o Ivanu, od njegovog čudesnog rođenja do iznenađujućeg pokornika u pustinji. Odavao je svojim čudesnim životom i vladanjem da je nešto više od onoga, čak mnogo više od onoga za što ga je Bog označio. On to odbija pred ljudima. Sve zanijeka. On je samo Božji instrument, kao glas, zvuk žice s gitare. On je samo svjedok koji ispovijeda i svjedoči za Svjetlo koje će doći. Smatrali su, da je on onaj pravi i istiniti Mesija, Krist, drugi opet da je Ilija ili jedan od proroka. Ivan sve zanijeka. Sebe je sveo samo na glas koji govori i citira riječi proroka Izaije: – O, vi gordi i ponosni, spustite se, ponizite se prije nego što se razbijete i završite u ovom ljudskom smeću, blatu; o, vi očajnici, podignite se iz svoga mraka i tame, glavu gore da ne završite u ludnici današnjice. Krist dolazi, vaša Svjetlost, iziđite mu ususret. Evo, tu je među vama. Ja vas krstim samo vodom kao nekim znakom, simbolikom, a on će vas krstiti Duhom Svetim, obnoviteljem Života, Svjetlom za kojim treba poći u Život. On je vaš Put, Istina i Život. Krenite za njim, idite mu ususret. On, On, a ne ja! Kakva Ivanova skromnost i poniznost! To je pravi Kristov i Božji svjedok. To je pravi apostol i pastoralac, propovjednik i Kristov suradnik kako onda, tako i danas. Ivan nije sebe svjedočio ni propovijedao, on svjedoči Krista i svjedoči za njega, sebe isključuje. Kakva je to danas za nas vjernike, propovjednike, pastoralce i svjedoke evanđeoske istine velika poruka i preporuka. Da bi mogao Krista svjedočiti, moraš isključiti sebe. U vremenu individualizma i lažnih duhovnosti, u kojima je ljudski ego ustoličen kao On, kao onaj koji oko sebe okuplja da mu se ljudi dive i da mu plješću. Postaje kao guru na istoku, mjerilo duhovnih tehnika. Krist je znajući za ljudske slabosti unaprijed rekao: – Bez mene ne možete ništa dobro učiniti. Duh Sveti je onaj koji nam govori što ćemo govoriti... ponizne vodi i usmjeruje Bog i njegov Duh. Dakle, riječ je o kršćanstvu koje se ne dokazuje niti svjedoči maksimalizmom i perfekcionizmom, nego malenošću, Marijinom neznatnošću i Ivanovom samozatajnošću. Samo malen čovjek može služiti i u drugima prepoznati Isusa, mali čovjek je čovjek srca i ljubavi. Malog čovjeka Bog čini velikim. Malen je, nije težak drugima, zato ga drugi vole i kroz njih on postaje velik, jer po njemu dolaze do Boga i on po njima postaje Božji. U kršćanstvu djeluje i radi Krist, mi smo samo glasovi, žice tamburice u njegovim rukama.
Raduj se susretu koji očekuješ (Iv 1, 6-8. 19-28)Skini sa sebe terete svojih misli, nagađanja, sumnji i neizvjesnosti. Ne kockaj se s Bogom i Ocem ljubavi. Ne idi od sebe, ne mjeri po sebi, inače ćeš zapasti u sumnje i strahove za sebe. Svaki je čovjek ograničen kad promišlja svojim ograničenim, da ne kažem površnim i plitkim umom. Oslobodi se sebe. Isus ti govori: odreci se sebe, izgubi sebe. Tada si slobodan da kreneš njemu ususret, računajući na njegovu dobrotu ljubavi i milosrđa, što on i jest. Bog jedini zna tko si, što si, da si njegovo dijete. Umuknut će i nestati tvoja nagađanja, strahovi i nevjerice, sumnje i zapitkivanja o tome gdje si, kad ćeš, zašto i dokle ovako. Bože, sad te ima, sad te nema? Ne filozofiraj! Tu se nema što razmišljati. Što daš od sebe, još više ćeš dobiti, što zadržiš za sebe, gubiš i to malo što imaš. Vjeruj! Obećani Mesija dolazi. Sin Božji postaje čovjekom kako bi ti se približio, da ga vidiš i da se sretneš s njim. Sresti njega rađa srećom! Raduj se njegovom pohodu i ovog Božića. On dolazi, gdje će te pronaći? Na rastrošnim i raskošnim mjestima, ne, ne ćeš ga sresti. Srest ćeš ga ukoliko si osjetljiv na siromašne i slabe, ukoliko si svoje srce ojačao da ljubi i oprašta, da se ne vraća na staro i prošlo, nego da ide naprijed i ne srlja. Polako sa sobom, srest će se On s tobom! Amen.
