www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 30 stu 2020 09:15

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 440 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31 ... 44  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 23 sij 2020 14:30 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
NIJEMI ĐAVAO

U: Oče, zašto ste maloprije rekli nijemi đavao? Što je to nijemi đavao?
S: To je đavao nečistoće.
U: Što je to nečistoća?
S: To su svi grijesi, koje zabranjuje šesta i deveta zapovijed, tj. besramni čini, pogledi, razgovori, besramne želje, pa nevjera i zloba u braku.
U: Dakle, nečistoća je vrlo težak grijeh?
S: Ona je vrlo težak grijeh odvratan Bogu i ljudima.
Snižava u red životinja onoga koji ga čini. Uzrok je mnogih drugih grijeha i izaziva najstrašnije kazne u ovom i u drugom životu.
Sveto pismo naziva nečisti grijeh najgadnijim imenima: najgori zločin, gnusoba,
Rugoba, opačina koju ne smijemo ni spominjati.
U: Jadnih li nas! Moramo, dakle, biti oprezni.
S: Jasno! Sveti se oci slažu te kažu daje bludnost grijeh, koji šalje najveći broj ljudi u pakao.
U: Istina?
S: Upravo tako! Sveti Augustin tvrdi: kao što je oholost nastanila Pakao anđelima, tako ga bludnost puni ljudima.
A sveti Alfons dodaje da su svi kršćani – koji propadaju – osuđeni zbog bludnosti ili bar ne bez nje.
U: A koji je uzrok tome?
S: Dva su osobita razloga: 1. Ljudi vrlo lako počine nečiste grijehe. 2. Vrlo ih teško isprave.
U: Zašto je vrlo lako počiniti nečiste grijehe?
S: Jer ne smijemo misliti, da su nečisti grijesi samo bludni čin, preljubi i slične gnusobe, to su samo krajnosti. Da netko smrtno sagriješi nečistoćom dostatni su pohotni pogledi, sramotno čitanje, razvratne pjesme, raspuštene kretnje i razgovori, raskalašena ljubakanja, nepristojni čini, pa čak i misli i nutarnje naslade i nečiste želje, kad na njih slobodno pristanemo.
U: A zašto ih je najteže popraviti?
S: Jer, nažalost, jedan grijeh vuče drugi, dok se malo pomalo ne splete lanac, koji je zatim vrlo teško prekinuti. Jao onome tko počne!
U: Je li moguće? Ali zar Ispovijed ništa ne pomaže?
Zar nije dostatna da prekine taj lanac?
S: Ispovijed je uvijek najsnažnije sredstvo, ali samo dobra ispovijed. Tu je, naprotiv, varka i sva snaga nijemoga đavla: on zatvara usta kako smo već vidjeli, i ne dopušta čovjeku dobro ispovijediti ove grijehe.
U: Oh, kad bi se besramnici svaki put dobro ispovijedili, ne bi ustrajali u nečistoći, zar ne, oče? Ispovijed bi bila jača od nje.
S: Točno! Nijemi đavao voli tmine. Ispovijed nosi svjetlo, a svjetlo raspršuje grijehe.

U: Dakle, Božje milosrđe napušra bludna grešnika?
S: Ne napušta Bog bludnika, nego bludnik napušta Boga, ili više ne mari za Nj, ili – još gore – prezire Ga, kako vidjesmo u prijašnjem poglavlju.
Stoga bludnost zovu majkom konačna nepokajanja, a sveci kažu: Bestidan život, neraskajana smrt.
U: Zašto je bludnost majka konačna nepokajanja?
S: Jer se besramnici općenito neće ispovijediti ni na smrtnoj postelji. Nisu spremni ispovijediti se, napustiti grijeh i pokajati se kako treba.
U: Zar ni onda?
S: Jest, ni onda! I spremni su izgubiti nebo i poći u Pakao.


Kad je obolio Teodor Beza, Kalvinov nasljednik i vođa protestantske reforme, posjetio ga je sveti Franjo Saleški. Ovaj u svojoj žarkoj revnosti nije ništa propustio pokušavajući ga navesti, da se odrekne zablude i vrati u Katoličku Crkvu i spremi se na kršćansku smrt. Na tople poticaje svetoga biskupa, Teodor je zaplakao, ali je ponavljao duboko uzdišući: „Nemoguće, nemoguće“.
Svetac je ustrajno istraživao, da sazna razlog ove riječi „nemoguće“. Konačno se Teodor s velikim naporom podigao na lakat i potegnuo zastor koji je zatvarao ložnicu. Time mu je dao znati, da se tamo nalazi sakrivena jedna žena, pa poviče: „Eto razloga zašto se ne mogu obratiti i spasiti!“ Smrt i pakao, ali ne odstupi od grijeha. Ovdje također vrijedi: Nećudoredan život, neskrušena smrt.


U gradu Spoletu živjela je neka raskalašena djevojka, koja se potpuno predala ispraznostima i plesovima. Više puta su je poticali da se popravi. Oholo je prezirala opomene i rugala im se. Samo se njena majka naslađivala ljepotom i živahnošću svoje kćerke i uživala je, gledajući kako joj udvara velik broj ljubavnika; pustila je da stvar teče nadajući se da će naći dobru partiju, a kad popusti uskipjelost godina da će se smiriti.
No, nesretna kći teško oboli. Dolazili su ugledni susjedi dvoriti je. Poticali su je da zove svećenika i spremni se na smrt. Ali je okorjela bijednica uporno ponavljala: Što? Nije moguće da ja tako lijepa i mlada umrem. Ja ne smijem, ja neću umrijeti!
Konačno je došao svećenik, koji ju je zaklinjao, da se opameti i preporuči Presvetoj Djevici, jer bi je smrt mogla pokositi.... Što, smrt? Umrijeti? ....odgovarala je nesretnica – Ja moram živjeti!.... Ja ne smijem, ja neću umrijeti!
Kad je konačno vidjela da je sve više nagovaraju i kad je primjetila da joj nestaje snage, krajnjim je naporom bijesno zavikala: „Pa dobro, kad moram umrijeti .... đavle, dođi ti... nosi moju dušu!“ I pokrivši lice plahtom, izdahne. Nećudoredan život, neskrušena smrt.


Sveti Augustin pripovijeda, da su nekog čovjeka molili i zaklinjali, da napusti neku kuću, koju je posjećivao uz veliku sablazan. Nije se dao nagovoriti: govorio je, da to nikako ne može. Dogodilo se jednoga dana, da su ga u onoj kući obdarili zaista obilatim batinama. Hoćeš li vjerovati? Odmah je napustio kuću: svaka je nemogućnost iščezla. Svetac završava: Quod non fecit Dominus, fecit baculus – ono što nije učinio Bog, učinila je batina.

Ispovjedajte se dobro
Svećenik Luigi Chiavarino

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 24 sij 2020 12:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Ne samo da se napada Marijino djevičanstvo - iako, to je otvoreni napad, pa prema tome nije tu da kreira mišljenje - već bljuva svoje bljuvotine iz same mržnje. Podmuklije od toga je kad đava iz same crkve kreira mišljenje neupućenih vjernika, pa napada i Josipovo djevičanstvo...pa se pišu razni romani koji se čitaju urbi et orbi na katoličkim radijima, u kojima se piše o Josipu kao da je imao nekakve borbe, nedoumice u svezi Gospe. Pa to čujem i od svećenika koji slovi kao tradicionalist drži mise na latinskom blabla,.. kao sveti Josip se boria ko zna kako mu je bilo.. Dragi pope da si se interesira zna bi. Uostalom koga nešto zanima Bog mu da u pamet odgovor i bez posredstva ljudi, knjiga.... Ja sam to oduvik znala. Da je Josip bio djevac po svojoj volji dok još nije upozna Gospu. Jednostavno to je jedino logično.


Nebeski pojas

Jedne večeri u snu dok je Josip spavao, anđeo mu se ukazao u snu i reče mu da se Bogu jako dopala njegova odluka da bude djevac cijeloga svoga života i obećao mu je svoju posebnu pomoć. A pokazujući mu jedan jako lijepi pojas reče mu: „Ovaj pojas ti šalje Bog kao znak da Mu se dopada tvoja odluka i kao znak milosti koju ti daje da možeš uvijek sačuvati netaknut sjaj svoje čistoće, i zapovijedio mi je da te opašem pojasom.“
Tada se Josipu približi anđeo i opasa ga pojasom govoreći mu da zahvaljuje Bogu za milosti koje mu je udijeljivao. Kad se Josip probudio, digao se i do zemlje poklonio Bogu zahvaljujući mu s ljubavlju za dobročinstvo i dar koje mu je udijelio te nije nikada nakon toga bilo nešto što bi ga mučilo na tom području. Iako će ga đavao napastovati različitim napastima, kao što ćemo to reći u svoje vrijeme, u ovome ga nikada nije mogao napastovati ni na koji način, jer Bog nije dopuštao da ga napastuje protiv čistoće, te je sačuvao divnu čistoću tako da je bio dostojan biti čuvar Kraljice Djevica.



Iz "Život svetog Josipa I. dio"

Objave službenici Božjoj Marija Cecilija Baij


Slikahow to be a strong person mentally


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 24 sij 2020 15:03 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
U: Oče, rekli ste također, da nečisti grijeh ima i drugih strašnih posljedica?
S: Nažalost! Bludnost oduzima snagu za bilo koje velikodušno djelo. Samson, najsnažniji čovjek, kojeg je Bog obdario izvanrednom snagom, predaje se nečistoj ljubavi i postaje igračka Dalile, drugarice njegovih grijeha, koja ga tri put izdaje i prodaje ga njegovim neprijateljima.
Bludnost potamnjuje razum. Salamon, najmudriji kralj, leti za amalečanskim ženama, napušta svoga Boga i pada u idolopoklonstvo.
Bludnost iskvaruje srce. Henrik VIII., u početku najkršćanskiji kralj, zaljubivši se u Anu Bolen, otpušta kraljicu, svoju ženu, napušta Katolički Crkvu, Englesku čini protestantskom zemljom i umire izopćen od Pape.
Bludnost uzrokuje gubitak vjere.
Što veliki broj kršćana ne vjeruje, što nemaju vjere, uzrok je bestidnost. Kad doista mladež počinje napuštati molitvu, ostavljati crkvu, zanemarivati Sakramente? Kad počnu bestidni razgovori i pokvarena društva. Nedavno sam sreo poznatog liječnika i blago prekorio, što ne vrši vjerske dužnosti. Poradite da se oženim – odgovorio je – i postat ću ponovno praktičan vjernik.
Tako je priznao, a to je istina, da su nečisti grijesi uzrok što on više ne vjeruje.
Bludnost je uzrok najcrnjih zločina. Zašto je Herod dao odrubiti glavu svetom Ivanu Krstitelju? Zašto tolika samoubojstva? Odakle tolike nesretne čedomorke? Zašto ima toliko napuštene djece? Uvijek radi razvratnosti.
Nećudorednost je slična plamenu svijeće: čovjek mora ili napustiti tu opačinu ili će se istrošiti kao svijeća. Ali koliko u to neće vjerovati i gube mladost, zdravlje, čast, radost i mir, te idu u susret preranoj i nečasnoj smrti? Misle da ubiru i udišu miomiris ruža: naprotiv, ubiru trnje i otrov.

U: Oče, zar je tako bijedna povijest onoga, koji se predaje nečistim nasladama?
S: Točno! Nesretna ona mladež koju prevari sramotni i zamamni miris takvih ruža, pa provodi najljepše godine vičući: ljubavi, ljubavi! – takozvana ljubav, tj. opačina vrlo će se brzo pretvoriti u otrov, koji strašno kažnjava. Istinska ljubav je nešto sasvim drugo.

Poznavao sam nekog mladića: bio je zdrav i bogat, kao malo tko drugi.
Odao se ovoj opačini i umre u 17-oj godini. Njegova je smrt bila tako bijesna i grčevita, da je pobuđivao užas u svima koji su ga okruživali. Lešina je izgledala toliko iznakažena i crte lica su bile tako odvratne, da ga ni njegovi sami rođaci nisu mogli gledati, osim onih nekoliko, koji su mogli ući u njegovu sobu, potvrdiše da nikada nisu vidjeli nešto tako strašno i odvratno.


U: Sve jezovitije stvari! Oče, zar nema izlaza onome, koji je nesrećom krenuo tim putem?
S: Da, ima načina: da progleda i popravi se. Da se popravi potrebno je:
1. Odlučna volja;
2. Da ukloni prigode i izbjegava ih;
3. Primi sakramente.


Ispovjedajte se dobro

Svećenik Luigi Chiavarino 1946.g.

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 24 sij 2020 15:59 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Prije svega odlučna volja.
Sveti Augustin je razuzdano živio do 30. godine, ali kad je progledao, toliko se toga zastidio da se obratio, ostavio naslade i mladenačke ludosti.
Postao je svećenik, biskup, svetac i najslavniji crkveni učitelj. Slično je svetom Ignaciju Lojolskom u tridesetoj godini omrznuo vojnički život kome se posvetio. Odlučnom se voljom povukao iz svijeta i počeo vršiti tešku pokoru. Oprao je prošle grijehe i osnovao Isusovački red, kome je on slava i ponos.
Sveti Kamilo Lelis bio je iz odlične abruceske obitelji.
On se u mladosti također odao zabavama i svjetovnim radostima. Ali u 25. godini postaje redovnik i posvećuje svoj život Bogu i Presvetoj Djevici na korist bolesnicima i umirućima.
Što tek da kažemo o Magdaleni Pokornici, o Pelagiji, o Taidi, o Margareti Kortonskoj, koje od posuda pokvarenosti i sablazni postadoše nebeski ljiljani? Njihova odlučna volja je bila dovoljna da ih spasi.

Potrebno je zatim: odstraniti i ukloniti prigode. I tu učimo od svetaca. Dok je sveti Franjo Saleški u 18. godini studirao u Padovi, neka se gospođa usudila pohotljivo ga zagrliti. A što je on učinio? Spremno je pripravio obilan hračak i snažno ga ispljune u lice besramnici govoreći: Odstupi, paklena poslanice…

Nakon što je mladi Disokur svladao sve zasjede neprijatelja svoje vjere, svezaše ga u mirišljavu postelju. Potpuno nemoćan osloboditi se one, koja ga je htjela navesti na grijeh, preporuči se svome Bogu, odgrize zubima komad jezika, ispljune ga u lice opake napasnice, koja poprskana krvlju mučenika, zgrozivši se bježi, plače i obraća se.

U: Oče, ali svi su ti bili sveci!
S: Tada još nisu bili sveci: a postali su, jer su tako radili. Ipak, makar netko i nije svetac, dosta je biti kršćanin pa može i mora biti odvažan. Čuj: Dobro poznajem djevojku, koja je u zatvorenom omotu vratila dopisnicu s nedoličnim sadržajem nekom pokvarenom vojniku s riječima: Nedostojna mene kršćanke, nedostojna tebe vojnika. Neka je druga odgovarajući na raspuštena pisma svoga zaručnika napisala : To se neće nikada dogoditi, da se udam za pokvarenjaka! Od danas je između tebe i mene sve svršeno.

Također treba izbjegavati lijenost. Jao lijenčinama!
Upravo u časovim nerada nečisti duh pojačava svoje napade i žanje svoje žrtve.

Da se netko uspije osloboditi nečistih navika, na trećem mjestu je potrebno da prima sakramente. Ispovijed neka bude tjedna, petnaestodnevna ili bar mjesečna; isto tako i Pričest, što je moguće češće.
Sakramenti otkrivaju nečistog duha i pobjeđuju ga. Ničega se on više ne boji, ništa mu nije kobnije. Nemoguće je, kaže sveti Filip Neri, i s njim ponavlja sveti Ivan Bosko, nemoguće je da netko duže živi u nečistom grijehu, ako se češće i dobro ispovijeda i pričešćuje. Gledaj, svijet ne vjeruje u čistoću tolikih tisuća svećenika, redovnica i redovnika: ne može se uvjeriti, da se toliki cvjetovi mladosti mogu uzdržati čisti i nevini usred tako velike pokvarenosti.
A znaš zašto? Jer ne razumiju snagu Sakramenta, jer ne znaju ili ne žele znati, da se svi ovi čiste u spasonosnoj kupelji Krvi Isusa Krista – u Ispovijedi, i da se još češće hrane njegovim Tijelom – u Pričesti.
Pred par godina neki mladi odvjetnik reče, s prizvukom šale, svom prijatelju svećeniku: Ja vjerujem vašoj vjeri, divim se vašem odricanju, ali ne mogu vjerovati vašoj čistoći u celibatu. Dirnut u tako osjetljivu točku, revni je svećenik odvratio:
E pa dobro, pokušaj i vidjet ćeš.
Na koji način?
Ispovijedaj se i pričešćuj.
Promijenili su razgovor, ali su se više puta vraćali na taj predmet.
Nakon šest mjeseci ponosni je pravnik promijenio sudačku togu u sjemenišno odijelo. I već prije godinu dana bio je zaređen i postao svećenik.
Sada je sjajan propovjednik i neumoran branitelj čistoće i crkvenog celibata.
Pokušao je i Skramenti su ga nadvladali.

U: Oče, čestitost tj. čistoća nosi također razne koristi?
S: Mnoge i vrlo plemenite. Čistoća je kao ljiljan, koji se izdiže iznad sveg cvijeća svojom bijelinom. Ona nas čini gospodarima Božjih riznica. Čist i ćudoredan čovjek osjeća se i pokazuje uvijek miran. Ne boji se sumnjičenja i govorkanja. Ne osjeća se sputanim i drugima ne robuje. Uživa dubok i neprocjenjiv mir. Njegov život je spokojan i vedar, a njegova smrt vedra i mirna. Veća je njegova nada, dapače sigurnost vječnoga spasa. Veća, dapače osobita je njegova nagrada i uživanje u Nebu.


Ispovjedajte se dobro
Svećenik Luigi Chiavarino


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 24 sij 2020 22:04 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Blažena Anđela iz Folinja počinila je u svojoj mladosti takve grijehe, koje se nije usudila ispovijediti. Tako je dugo vremena išla naprijed, ali joj grižnja savjesti nije dala mira. I nakon što je mnogo molila, konačno je odlučila iskreno ispovijediti sve svoje grijehe i svetogrđa. Ona iskrena optužba pribavila joj je najveću sreću, jer je zadobila mir i radost u srcu i k tomu primila snagu postati redovnicom; i evo Crkva je više od 600 godina časti pod naslovom blažene.

Časna Božja službenica Marija Fornari, Rimljanka, pripovijeda o sebi, da je nesrećom kao djevojčica nešto pogriješila protiv čednosti. Čim je spoznala težinu tih pogrješaka, okanila ih se, ali se zbog stida nikada nije usudila ispovijediti ih. Išla je dalje gomilajući svetogrđa na svetogrđa. Budući da je trajno bila tjeskobna srca, odlučila je postati redovnicom. Uđe u samostan u Umbriji. Obukla je redovničko odijelo, položila zavjete, ali još uvijek s paklom u duši. Oh, kako je provodila tjeskobne i jadne dane! Konačno u devetnici Uznesenja osjetila je u srcu nadahnuće da moli Presvetu Djevicu za milost, koju je uzalud molila toliko puta. To je učinila s tolikim žarom srca, da je u času osjetila takvu odlučnost i snagu, da očituje svoje grijehe ne samo ispovjedniku, nego i zajednici. Sve je popravila općom Ispovijedi i počela živjeti tako sveto, da je zaslužila biti uzdignuta na čast oltara.

S: Vidiš li da po svetoj Ispovijedi Isus ne samo oprašta, nego nam omogućuje da postanemo sveti. Stoga i bogoslovi s pravom kažu, da je Ispovijed glavno sredstvo posvećenja.


Ispovjedajte se dobro
Svećenik Luigi Chiavarino


Slika


Zadnja izmjena: tratinčicamala; 24 sij 2020 22:06; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od tratinčicamala na 24 sij 2020 22:08.
Razlog: ...
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 25 sij 2020 20:34 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Bio je napastovan od neprijatelja na sve načine, samo protiv čistoće nije nikada bilo dopušteno napastovati ga i zbog toga je đavao bjesnio. A pronalazio je načina da Josip čuje barem po neku riječ protiv ove plemenite kreposti, a budući da je bio krajnje nevin i jednostavan, nije to nikada usvajao ni shvaćao.

Iz "Život svetog Josipa I. dio"
Objave službenici Božjoj Marija Cecilija Baij


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 26 sij 2020 12:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 697
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolil
Status: U braku
tratinčicamala napisao:
Bio je napastovan od neprijatelja na sve načine, samo protiv čistoće nije nikada bilo dopušteno napastovati ga i zbog toga je đavao bjesnio. A pronalazio je načina da Josip čuje barem po neku riječ protiv ove plemenite kreposti, a budući da je bio krajnje nevin i jednostavan, nije to nikada usvajao ni shvaćao.

Iz "Život svetog Josipa I. dio"
Objave službenici Božjoj Marija Cecilija Baij


Slika




1, 2, 3, 4, 5, 6, 7
Godinama stojim
I pažljivo te gledam
1, 2, 3, 4, 5, 6
Da li ću od tebe ikad
čuti dobru vest
Ne pričam o stilu
Ne pričam o ritmu
Ne pričam stihu
Nikako o stihu
Ja samo želim
Ovo da te pitam
Da li ti znaš za neki drugi ritam
Da li ti znaš za neki drugi ritam...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 28 sij 2020 17:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
O ZLIM MISLIMA (propovijedi sv. Alfonsa Liguoria, crkvenog naučitelja i zaštitnika svih ispovjednika)


„ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4

Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

U prvoj točki istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.

Prva točka: kada su zle misli grešne.

1. Ljudi griješe na dva načina kod zlih misli. Neki su ljudi, koji imaju strah Božji, skrupulozni te se boje da je sam čin pojavljivanja zle misli u umu grijeh. To je zabluda. Nije zla misao grijeh, već čin pristanka na zlu misao. Sva zloća smrtnog grijeha sadržana je u zloćudnoj volji koja s punim znanjem o zloći grijeha daje savršeni pristanak grijehu. Stoga sv. Augustin naučava da gdje nema pristanka, nema ni grijeha. “Nullo modo sit peccatum, si non sit voluntarium.” (De Vera Rel, pogl. 14.). Koliko god napast, pobuna osjetila ili zla kretnja nižih udova bila silovita, nema grijeha dokle god nema pristanka. “Non nocet sensus”, kaže sv. Bernard, “ubi non est consensus.” (De Inter. Domo., pogl. 19.)

2. Čak su i sveci bili mučeni s napastima. Đavao se više trudi da padnu sveci, nego da opaki počine grijeh: smatra svece više vrijednim plijenom. Prorok Hababuk kaže da su sveci najukusnija hrana neprijatelja. „Jer svoj pretili plijen duguje njima, svoju izabranu hranu.“ (Hab. 1, 16). Stoga, prorok nadodaje, đavao širi svoju mrežu za sve kako bi uzeo život milosti: ne štedi nikoga. „Ima li on zato jednako ispražnjivati svoju mrežu, da ubijaju narode nemilice?“ [Op. prev.: Prijevod Douay Rheims prijevoda sv. Pisma pobliže objašnjava misao sveca: Zbog tog cilja širi on svoju mrežu te neće prestati stalno ubijati narode.] (Isto, r. 17.) Čak je i sv. Pavao, nakon što je postao izabrani sud, uzdisao pod napastima protiv čednosti. „Dade mi se“, kaže on, „ostan u tijelo, anđeo sotonin, da me bije pesnicom.“ (2 Kor 12, 7). Tri puta se pomolio Gospodinu da ga izbavi od tih napasti, no Gospodin mu je odgovorio da je Njegova milost dovoljna za njega. „Zato sam molio triput Gospodina, da odstupi od mene. I reče mi: Dosta ti je milost moja.“ (redak 8. i 9.). Bog dopušta da njegove sluge budu napastovane kako bi iskušao njihovu vjernost te kako bi ih očistio od njihovih nesavršenosti. A za utjehu plahim i skrupuloznim dušama, ovdje ću napomenuti da po općem mišljenju teologa, kada duša koja se boji Boga i mrzi grijeh nađe u sumnji oko toga je li dala pristanak zlim mislima, dok god nije sigurna da je pristala na zlu misao nije vezana to ispovjediti jer je tada moralno sigurno da nije dala pristanak. U slučaju da je stvarno pala u ozbiljan grijeh, ona ne bi imala sumnje oko toga; jer smrtni grijeh je tako strašno čudovište da je nemoguće da duša koja se boji Boga i mrzi grijeh dopusti ulazak smrtnog grijeha u svoju dušu bez njezinog znanja.

3. Ostali, koji nisu skrupulozni, ali su u neznanju (op. prev.: ne znaju ono što bi trebali znati) te imaju popustljivu savjest, smatraju da zle misli, bez obzira što se na njih voljno pristane, nisu smrtni grijeh, osim ako čin nije izvršen. Ova je zabluda gora nego prijašnja. Ono što nam nije dopušteno činiti, nije nam dopušteno niti željeti. Stoga zla misao na koju osoba pristane ima isti stupanj zloće kao i zao čin. Zle nas misli odvajaju od Boga na jednak način kao i zli čini. „Jer naopake misli odvajaju od Boga.“ (Knjiga Mudrosti 1, 3). A kako su svi zli čini znani Bogu, tako su i sve zle misli znane Bogu te će ih osuditi i kazniti. „Jer Gospod je Bog sveznajući, i on mjeri sva djela ljudska. (1 Knjiga o Kraljevima 2, 3)

4. Ipak, nisu sve zle misli jednako grešne: niti su sve one koje su grešne znak zle volje. U zlim mislima možemo razlikovati tri stvari: sugestiju, užitak i pristanak. Sugestija je prva zla misao koja je predstavljena umu: to nije grijeh; po odbijanju je prilika za zaslugu. „Dok god“, kaže sv. Antonin, „činiš otpor, bivaš krunjen.“ Užitak se događa kada osoba stane te gleda zlu misao koja sa svojim privlačnim izgledom uzrokuje užitak. Ako volja dadne pristanak, ovaj užitak nije smrtni grijeh, već laki grijeh. Ako se ne čini nikakav otpor, duša je u opasnosti da dadne pristanak. Ako je ta opasnost bliža, grijeh je samo laki. No, nužno je napomenuti da kada je misao koja potiče užitak protiv kreposti čednosti, dužni smo prema općem mišljenju teologa pod prijetnjom smrtnog grijeha dati otpor užitku uzrokovan od te misli; jer, ako se ne čini otpor, užitak lagano dovodi do pristanka volje. „Ako osoba ne odbije sam užitak, kaže sv. Anselm, užitak prelazi u pristanak i ubija dušu. „(S. Ans. Simil., pogl. 40.). Stoga, bez obzira što osoba nije pristala na grijeh, ako uživa u opscenom objektu te se ne potrudi oduprijeti užitku, krivac je smrtnog grijeha jer se izložio bližoj opasnosti pristanka. “Dokle će još u grudima tvojim stajati grješne osnove [op. prev.: tj. grješne misli]?” (Jer. 4, 14). Zašto, kaže sveti prorok, dopuštaš da grešne misli ostanu u srcu tvome? Zašto se ne potrudiš izopćiti ih iz srca svoga? Bog želi da pazimo na svoja srca s velikom pažnjom; jer o srcu, tj. o volji naš život ovisi. “Svom brižljivošću čuvaj srce svoje; jer iz njega izvire život.” (Izreke 4, 23). Konačno, do pristanka – koji je uzrok smrtnog grijeha – dolazi kada osoba jasno zna da je objekt smrtno grješan te ga savršeno prihvaća s voljom.

5. Osoba može smrtno zgriješiti mišlju na dva načina; željom ili samodopadnošću. Osoba griješi po želji kada želi učiniti čin kojeg želi ili želi imati priliku za izvršenje čina: želja je smrtni ili laki grijeh, ovisno o tome je li čin kojeg želi učiniti smrtni ili laki grijeh. Ipak, u praksi, odluka za izvršenjem vanjskog čina uvijek pojačava zloćudnost volje – ili zbog toga što uobičajeno pojačava samodopadnost u kojoj volja uživa ili zbog toga što po odluci samodopadnost duže traje. Stoga je potrebno – ako je čin uslijedio – spomenuti i to u ispovijedi. Osoba griješi po samodopadnosti kada ne želi izvršiti grješni čin, ali uživa u tome kao da ga je učinila. Ova se samodopadnost zove mrzovoljni užitak. Naziva se mrzovoljnim ne zato što samodopadnost u mislima o nečednim činima traje značajno vrijeme, već zato što volja uživa u toj misli. Stoga se grijeh samodopadnosti može, kao što sv. Toma uči, dogoditi u trenu. Dicitur morosa," kaže sveti naučitelj, ”non ex mora temporis, sed ex eo quod ratio deliberans circa earn immoratur revolvens libenter quoo statim respui debuerent." (1, 2, qu. 74, a 1 ad. 3.). Kaže “libenter” (voljno) kako bi odstranio skrupule od osoba koje imaju plahu savjest; koji protiv svoje volje imaju određene osjetilne pokrete i užitke, bez obzira što čine sve u svojoj moći da ih odstrane. Bez obzira što slabiji [op. a.: inferior] dijelovi osjećaju određeni užitak, dok god nema pristanka, nema grijeha: barem ne smrtnog grijeha. Ponavljam sa sv. Augustinom da što god nije voljno nikako nije grješno. ”Malum nullo modo sit peccatum, si non sit voluntarium." (De Vera Rel., pogl. 14.) U napastima protiv čednosti, duhovni vođe nas savjetuju da se ne borimo toliko sa zlim mislima, već da počnemo misliti o nekom duhovnom ili barem indiferentnom objektu. Dobro je boriti se direktno sa ostalim zlim mislima, ali ne s nečistim mislima.


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Čistoća
PostPostano: 28 sij 2020 17:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 801
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Sv. Alfonso Liguori, crkveni naučitelj, propovijeda o velikoj opasnosti po pristanku na zle misli

Đavao, ne djeluje uvijek direktno na misli. Progovara i kroz druge osobe te na taj način djeluje na misli.


„ Isus prozre pomisli njihove i reče: Zašto mislite zlo u srcima svojim? „ Mt. 9, 4

Danas je u Evanđelju obznanjeno kako je uzeti bio predstavljen Isusu Kristu kako bi ga mogao izliječiti. Gospodin nije izliječio samo njegovo tijelo, već i dušu te mu je rekao: „Utješi se, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji (redak 2).“ Čim su čuli te riječi, neki od pismoznanaca su rekli u svojim srcima: „Ovaj huli na Boga.“ No, naš Spasitelj im je ubrzo dao do znanja da vidi njihove zle misli, rekavši im: „Zašto mislite zlo u srcima svojim?“

Prionimo k temi našeg izlaganja.

Bog vidi najsakrivenije zle misli našeg srca; On ih vidi i kažnjava ih. Ljudski suci zabranjuju i kažnjavanju izvanjske zločine jer ljudi vide samo izvanjsko: „Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospod gleda na srce.“ (1 Knjiga o Kraljevima, 16, 7). Bog zabranjuje i kažnjava zle misli.

U prvoj točki (vidi ovdje) istražit ćemo kada su zle misli grešne, u drugoj točki veliku opasnost po pristanku na zle misli dok ćemo u trećoj točki predstaviti lijek protiv zlih misli.


Druga točka: velika opasnost zlih misli.

Nužno je sa svim mjerama opreza čuvati se od svih zlih misli, koje su mrske Bogu. “Mrske su Gospodu osnove zlobne.” (Izreke 15, 26). Mrske su Gospodu jer, kako kaže sveti Tridentski koncil, zle misli, posebno misli protiv devete i desete zapovijedi, ponekad zadaju duši dublju ranu te su više opasnije nego izvanjski čini. ”Nonnunquam animam gravius sauciant, et periculosiora sunt iis quæ in manifesto admittuntur." (Sess. 14, de Pæna, pogl. 5.). Više je razloga zbog kojeg su opasnije; prvo, zato što je lakše učiniti grijeh mišlju nego činom. Prilika za vršenje grješnih čina često nema, no grijesi mišlju se čine bez prilika za grijeh. Kada duša okrene leđa Bogu, srce je stalno usmjereno na zlo, što uzrokuje užitak te time nadodaje grijeh na grijeh, bez granice. „Sve je mišljenje i htijenje srca njihova svejednako išlo samo na zlo.“ (Knjiga Postanka, 6, 5)
Drugo, na času smrti grešni čini ne mogu se počiniti; no možemo biti krivci grijeha mišlju. Onaj koji je imao naviku pristanka na zle misli tokom života bit će u opasnosti pristanka na njih na času smrti jer tada su napasti đavla najjače. Đavao zna da ima malo vremena da zadobije dušu, stoga daje sve od sebe kako bi je priklonio na grijeh. „Đavao siđe k vama, imajući gnjev velik, jer zna da vremena malo ima.“ (Otkr. 12, 12). Kao što Surius kaže: kada je sv. Eleazar bio u opasnosti da umre, bio je toliko napastovan zlim mislima da je nakon svog oporavka rekao: „Oh! Kako je velika moć đavla na času smrti!“ Svetac je uspješno odupro napastima zato jer se za života navikao oduprijeti zlim mislima. Ali jadnog li čovjeka koji ima naviku pristanka na zle misli. Otac Segneri pripovijeda kako je neki grešnik tokom svog života pristajao na zle misli. Na smrtnom času učinio je iskrenu ispovijed svih svojih grijeha, te mu je uistinu bilo žao zbog njih. No, nakon smrti, ukazao se osobi i rekao da je proklet. Izjavio je da je njegova ispovijed bila valjana i da je Bog oprostio sve njegove grijehe. No, prije smrti, đavao mu je predstavio budućnost gdje u slučaju da se oporavi, bio bi veliki čin nezahvalnosti napustiti određenu ženu koja mu je bila veoma privržena. Odupro se prvoj napasti: druga je došla, koju je također odbio; no, nastavio je razmišljati o tome, počeo je biti napastovan treći put, podlegao je napasti i stoga je bio izgubljen.

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 440 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31 ... 44  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr