Evo, napokon sam i ja bila u Međugorju...
Bilo je - neobično i jako lijepo...
Prvi dojam nije baš bio dobar...Nakon napornog putovanja i besane noći, stigli smo prije 6h ujutro u Međugorje...
Dočekala nas je lagana kiša, hladnoća, mrak, tišina... Krenuli smo prema Gospinom kipu kraj crkve i pomolili se...
Ja sam samo gledala oko sebe i pokušala razaznati štogod kroz mrak..
Zamišljala sam da ću doći u neko mjesto poput raja, a kad tamo - mrak, hladnoća, praznina, očekivala sam nešto posebnije...
Čim se razdanilo, odmah smo krenuli na Križevac...
Tu je došla do izražaja sva moja razmaženost... Bila sam pomalo jadna što smo bez da smo se prvo smjestili u pansion i makar petnaestak minuta odmorili, da se mogu umiti, presvući - mi odmah krenuli na Križevac...
Zbog potpune neispavanosti zadnje 2 noći - bilo mi je jako naporno na Križevcu...
U tom svom umoru mi je neprestano prolazilo kroz glavu:"Kako si razmažena, teško ti je ovo malo napora podnijeti, a što je sve Isus podnio na Njegovom Križnom putu..."
Nakon toga smo bili u posjetu Oazi mira, dvorcu gdje nas je primila Nensy, u posjetu Cenakolu...
Nakon ručka sam odjurila na kavu s našim dragim TT-ovcima...
Nakon kave s njima krenuh na ispovijed i na misu... Tek kad je počela propovijed (jedna od najboljih koje sam ikad čula...) i kad sam se pričestila - vratila mi se snaga i polet - umor je potpuno nestao i tek tada sam počela UŽIVATI u Međugorju... Tek tad sam osjetila na kakvom sam svetom mjestu. Uživala sam u jednostavnosti i svježini krajolika.. Sad mi je bilo prekrasno što to ipak nije onako kako sam ja zamišljala... Drag mi je postao onaj prekrasan zrak, onaj mir, onaj oštar kamen i mediteranska vegetacija...tek tad sam postala svjesna - Pa ovo mjesto je izabrala sama Marija!! Ona ovdje navraća svakodnevno!
Nakon mise je bila molitva za ozdravljenje, pa krunica i klanjanje u 21h..
Klanjanje... bilo je to moje najljepše klanjanje u životu...
Sve je bilo tako mirno i čudesno... Poželjela sam da potraje do ponoći!!
Nakon toga sam još malo prošetala mjestom, udisala taj prekrasan zrak i sretna otišla na spavanje... Kad sam napokon legla u krevet, činilo mi se da mi je taj dan trajao kao tjedan dana - toliko je bilo događaja...ne znam kad sam više toga vidjela i doživjela u jednom danu. Raspon doživljaja od malog razočaranja i užasnog umora do oduševljenja i svježine...
Drugo jutro nas je dočekala kiša... Ali sad sam ja bila svježa i odmorna i ništa me nije moglo omesti kao prethodni dan!!
Bili smo na misi, nakon toga smo išli do groba fra Slavka Barbarića i do posjeta Uskrslog Isusa...
Taj sam kip jako željela vidjeti i bilo je divno prići mu!
Jako je padala kiša pa se nije razlikovalo što su kapi kiše, a što su suze... Ipak nisam mogla odoljeti da i ja ne prislonim maramicu na koljeno našeg voljenog Isusa...
Nakon toga smo išli na Podbrdo... Za razliku od Križevca, na Podbrdu sam uživala u lakoći kojom sam kročila kroz kamenje - iako je bilo kišovito, sklisko i blatno - bilo je prekrasno! Bilo je divno po prvi puta prolaziti kroz to sveto mjesto... Neprestano smo svi molili...To mi je možda bilo najljepše od svega u Međugorju.
Nakon toga ručak i, nažalost, - povratak kući...
Za ručkom sam upoznala jednog prekrasnog svećenika iz Njemačke koji već 20 godina dolazi u Međugorje - jako je star, ali tako mladenačkog duha. Moj je njemački jako loš, ali on je bio tako pun želje za komunikacijom da smo se nekako sve razumjeli. Najsmješnije mi je bilo kad me pitao želim li kod njega na ispovijed - eh, kakva bi to bila ispovijed na njemačkom!
Evo, to je opis mog prvog doživljaja Međugorja...
Jedva čekam da se ponovno vratim.
Do sad mi je najljepše mjesto bio Hvar, sad je to postalo Međugorje..
Login
FAQ
Chat
Traži
...ovako može pisati..samo čovjek - koji zaista živi
..
