www.tebe-trazim.com

Otvaram ovu temu iz razloga jer se i sam ponekad zamislim koliko sam često navezan na neke stvari.
Navezanost moze biti vaš kompjuter,televizor, mobitel, automobil,obitelj, djevojka ili dečko, . i sve ono čemu pridajemo previše pažnje, a tek kasnije uzimamo vremena za Boga i za molitvu.
Pitao sam se sam,koliko vremena sam provodom za kompjuterom?
Postaje li i vama to kao ovisnost kada navečer sjedite po nekoliko sati za računalom.
I sam često obavim cijeli ritual navezanosti.od toga da kada navečer poslije radnog dana gotovo s vrata palim kompjuter ili televizor.A gdje je u svemu tome moj Bog.
Za njega uvijek ostavljam vrijeme na kraju dana prije počinka.
Što iz razloga da se volim moliti kada imama najviše mira kada svi legnu na počinak ,što iz razloga jer sam navezan pa mi sve ostalo odvlači pažnju.

Znam da to nije dobro.Eto javno priznajem jednu od svojih mana a to je navezanost.
Koliko ste Vi navezani??

Hm... ja se protiv navezanosti borim otkad sam prvi puta ozbiljnije počela o tome razmišljati... Ta borba kod mene traje 6 godina, tek sam tad postala svjesna da navezanost postoji.

Nisam navezana ni na što materijalno (novac, TV, odjeća...),
ali još uvijek vidim da u meni postoji mala navezanost na -
ljude...
Ne navezanost u smislu da ne mogu bez njih, da ih neprestano
moram čuti i imati u svojoj blizini,
ne navezanost da želim biti s njima svaki trenutak,
ali evo kako se manifestira kod mene to u čemu
ipak vidim određenu navezanost naspram ljudi...

Život bi mi bio puno tužniji i nesretniji da nemam prijatelja,
da nemam svoju prekrasnu obitelj,
da nemam oko sebe sve ljude za koje znam da me istinski vole...
Jako mi godi njihova pažnja, njihova ljubav,
naučena sam da me se voli, da me se željno očekuje,
da mi pokazuju koliko sam za njih dragocjena...
Eto, takva sam vam ja...
Jednostavno sam naučena na puno ljubavi oko sebe
i mislim da je to možda navezanost
jer ne mogu zamisliti da me sad oni počinju ne voljeti
i da im nisam tako važna i dragocjena...

Ipak, još mi je veća sreća ljubav DAVATI...
Lako zavolim ljude,
nije puno potrebno da mi se netko uvuče pod kožu..
(ne govorim sad o romantičnoj ljubavi..)
Ponekad mi dođe da zagrlim sve ljude koje sretnem...
Evo jedan primjer...
Kad sam se neki dan našla s našim Gabrijelom na kavi,
došlo mi je da ga na rastanku jako zagrlim,
ali nisam jer bi možda pomislio da pretjerujem - ipak sam ga vidjela
tek drugi put u životu...
Već mi je postao jako drag.
Ne zaljubljujem se lako,
ali lako ljude zavolim na bratski, prijateljski način.
I uvijek im to pokažem...
Svakom prijatelju kažem ili napišem VOLJENI,
bez obzira jel to prijateljica ili prijatelj,
kod mene taj izraz nije rezerviran samo za osobu
prema kojoj gajim romantične osjećaje...

Negdje sam pročitala da iskrena ljubav naprosto mora biti uzvraćena.
Jako sam sretna što to mogu potvrditi -
koga god sam zavoljela iskrenom ljubavlju -
i ja sam postala voljena jednako tako od te osobe.
Ljubav privlači ljubav...

Evo, bez svega mogu,
ali bez ljubavi - teško...

Da dobro si to rekla.Ponekad smo navezani na ljude.A spomenula si novac i odjeću.toga se nisam ni sjetio.hehe.
Mene je potaklo na pisanje ovog posta to sto navecer znam visiti na ovom i na drugim forumima.Nisam toliko navetan na televiziju i na gledanje filmova do kasno,ali nek istvarno u tome pretjeruju.
Znam neke koji gledaju filmove do kasnih jutarnjih sati.
I kako takav čovjek moze sutra normalno funkcionirati.
Hvala Bogu što mi je ukazao i na ovu moju manu.Zato ako me ne bude dugo na forumu znajte da se oslobađam navezanosti.hehehe
Salim se.Ali već je velika stvar sto sam postao svjestan toga.Hvala Bogu što mi je to pokazao.
Jer moj Bog je super.

Evo, sjetih se još jedne svoje navezanosti...

Mislim da sam navezana na mladost!!
Žao mi je što ću (valjda ću!) jednog dana ostariti i izgubiti
mladenački izgled...
Ne shvaćam to tragično,ali baš mi je žao...ja bih najradije ostala zauvijek mlada!!

Dragi Isuse, oprosti mi taštinu i moje neradovanje starosti...
Daj mi da i ja uvidim prekrasne plodove starosti koje ona sigurno nosi i da budem zahvalna na njima...

Evo nakon sto me Isus oslobodio "robovanja" cigaretama opet sam se "navezala" ali sada na bombone (cedevita,nemojte mi se smijati...)
Ozbiljno, svaki dan jedna kutijica kao prije jedna kutija cigareta..

ja sam bial navezena na cigarete ali evo vec 4 mjeseca Isus mi je ugasio zadnju..i nikada vise sa Bozjom milosti! Samo sada maltretiram sve posace..pa zasto pusis..gle kak to smrdi..Bog ti je dao zdravo tijelo i pluca..sto bi sve neki dali da imaju zdrava pluca...pa sam im dosadna..ali istina je..kao je covjek samo glup..4 godine ja sam sebe trovala..i uvijek sam probala isponovoa..ali bez Isusa..i onda sam rekla...sad je dosta..ja vise sama od sebe necu pokusata prestati...Isuse ti mi ju ugasi i gotovo..i tako je i bilo..svaki put kad bi ju htjela probati zapaliti..tako bi me pekla savijest jer se trujem ovaj hram Duha Svetoga...najvise me to boljelo..da trujem Isusa koji je u meni i da Njega zalostim..i sada mi i vise nije tesko kad gledam nekoga da pusi...sve je to Isus sredio..Hvala Mu dovjeka... samo jos da nisam tako dosadna drugim pusacima..zelim im pomoci...

Inace sam jako navezena na slatkise....ja moram svakid an barem mrvicu slatkog pojest...i na dobro jelo..na kavi i slicno....to mi je sada borba... srijedom i petkom pokusavam postiti..i sada sam isto rekla..ma Isuse ja ne mogu sama od sebe...daj Ti vise...stalno pokusavam ali ne mogu izdrzati..i bas kad kazem da ovo i ovov taj dan ne cu jesti..e bas onda me uhvati napast na to.... ali cvrsto vjerujem da ce mi se Isus i ovdje smilovati...i jednog dana ne cu biti navezena na dobro jelo...

ovdje je i zanimljivo da su svi u mojoj obitelji takvi... sad smo opet kod obiteljskog nasljeda.... kod nas ako jelo nije u redu...onda sve nije u redu... ali ja nas pokusavam malo po malo potaknuti na skromnost u jelu...i molim Isusa da nas podsjeti koliko gladnih ima..ikako je On 40 dana gladovao...

Navezenost na ljude... to mi je isto kao i Eli velika mana i blagoslov..brzo zavolim nekoga... i navucem se na nekog..i onda mie naravno jako boli kad me razocara..a to je normalno...i to je velika milost kad te ljudi razocaraju..tako de se opet ne mozes tako jako navesti na nekoga... to je opcenito tesko..nekoga voljeti, ljude, prijatelje, kolege, obitelj a ipak ne biti navezen na njih nego ih prepostiti Gospodinu i jedino Njega zeljete i htjeti ga posjedovati...jer On nam se i daje i zeli da samo Njega u srcu imamo..i posjedujemo...a on nam se daje u samoci...

Navzenost na vrijeme...naprimjer treba mi toliko i toliko vremena za mene..kad radim samo stvari za sebe..ubiti jako egoisticno...nije vrijeme molitve nego nicega..a vrijeme pripada Gospodinu..onda kad me netko zove ili ako me netko treba onda sam lose volje...moram onda paziti da si non stop govorim da je Isus Gospodar mojega vremena a ne ja... ko sam ja da si pravim plan dana...Ljubav nema raspored....

samo neke navezenosti...nazalost imam ih jos puno...ali sa Isusom..pa tko ce protiv mene...tako i moj anvezenost ce jednom izceznuti...

e da navezenost na tv... to mi je isto dugo bila muka...ali tu se jednostavno sa Bozjom pomoci treba oduprijeti..ja nisam htjela kupiti antenu..i sada nemam antenu..i ne gledam tv...ali me jako iskusavao..

onda uzmem katolicku knjigu i citam o svecima ili crtam..oisem dnevnik vjere...
to je jako dobar nacin sda se pobjedi duh tv-ea..nakon 1 mjesec ne gledanja tv kad sam opet gledala ´sve mi zlo dode od gadosti...tako da onda i brzo ugasim opet...

jako me i to pogodilo kad je Sestra faustin arekal..da ce mo odgovarati za svaku sekundu ...svaku sekundu...a koliko smo samo sekunda profuckali u vjetar... samo Bozje Milosrde nas tu moze spasiti...

Isuse, daj da svaka sekunda bude na tvoju Slavu!

ja sam se pri obavljanju DV kod isusovaca odrekla TV-a odnosno odlučila da mi ne treba jer sam blejala u njega dokasno gledajući sve što se nudilo i nisam mogla zaspati do poslije ponoći. S vremenom sam shvatila koliko mi je bolje bez njega, a što mi je najdraže moj dragi muž se prije braka dogovorio samnom da ga nećemo ni imati. U ovom vremenu gdje se radi iznad 40sati tjedno jedva ti ostane vremena za druženje sa najbližima, a sigurno ga neću dijeliti sa TV-om. No ostaje hrpa druge navezanosti koje ću uz Božju pomoć maknuti...tu je šminka koju volim da imam (od malena), cigarete koje planiram maknuti, a priije toga uvest tjelovježbu koju sam zapustila jer sam navikla po cijele dane sjediti u uredu...

Evo da malo i ja prozborim o navezanosti.
Prvo navezana tj. ponekad ovisna o slatkišima. trudim se da ih jedem manje, jer primjećujem da što ih više jedem više sam ovisna...
O televiziji, iskreno ja bih je bacila kroz prozor. Ponekad navečer sjednem pogledati i onda sama sebi govorim kako nema ništa pametno i kako bi bilo bolje da idem u krevet.
A moj muž je OVISAN o TV-u.
Ne preostaje mi drugo nego se boriti sa svojim slabostima, navezanostima skupa s Isusom...
BVB

Eh, da...šminka!!!
Pa i to je moja navezanost!!! Jer ne znam kad sam zadnji put (osim ljeti) izišla van ili na posao bez šminke!!

No, trudim se našminkati decentno (jel se može uopće tako reći??) jer se uvijek sjetim jedne istinite priče koju sam čula prije desetak godina: prijatelj moje sestrične se zaljubio u jednu djevojku i sve ih je maltretirao pričom o jednoj zanosnoj ljepotici koju je upoznao i koja mu je postala djevojka...
I tako on priča hvalospjeve o njoj,
da je to žena njegovog života,
da izgleda poput princeze iz bajke,
bl bla bla bla bla.... Ma svima im je dosadio
s pričama o njenoj ljepoti!
Nakon mjesec-dva sretne njega moja sestrična
i pita ga: "Hej, pa kako tvoja nova djevojka?"
A on: "Ma kakva djevojka, to je vještica!"
Ona onako zgroženo: "Pa kako sad to???"
Onda joj je ispričao kako su išli zajedno na more
i kad ju je vidio ujutro kad se probudio kraj nje (tad ju je
prvi put vidio bez šminke)
jako se zgrozio njenog prirodnog izgleda
i pobjegao odmah taj isti dan!!

Prava istina! Toliko mu se učinila ružnom
da nije mogao vjerovati da je to ista djevojka!

Baš grozna priča,
otkad sam to čula, trudim se ne šminkati se previše
i ne pokušavati dobiti svoj najljepši mogući izgled,
čak ne želim ni oblačiti odjeću koja uljepšava moju građu!!
Grozno mi je ponašanje tog dečka,
ali nekako mislim da nije u redu ni od nas cura
da se prikazujemo u puno boljem izdanju nego što uistinu jesmo!
Sjećam se kad sam radeći kao turistički animator
bila na nekom after beach partiju potpuno nenašminkana i umorna
upoznala sam nekog dečka koji nam je prišao
u trenutku kad smo gledali neke fotografije s našeg izlaska-
kad me taj dečko vidio dotjeranu na fotografijama,
mrtav hladan je rekao da bez šminke izgledam puno bolje!
A ja sebi na fotografiji izgledala sto puta bolje!
No, ipak se ne mogu naviknuti da hodam bez šminke
i sebi sam puno ljepša našminkana!

Mislim da se te navezanosti neću nikad riješiti...