www.tebe-trazim.com

"Bože, evo ako je ova bolest zato jer ne želiš da idem u Topusko, evo shvatio sam. Evo ne idem. Ali molim te, ozdravi me da mogu neke druge poslove obavljati."
HEEEEJ TOMI!!!!

jako mi je drago, uistinu neopisivo drago, sto si spoznao Bozju volju u tome.. Jer unatoc svojim bolestima smo ponekad slijepi. i ne razmatramo zasto nam to Bog uopce daje... Na kraju krajeva, on je to i mogao sprijeciti..
ali nije, iz nekog njemu znanog razloga.. i ja imam puno pitanja slicnih kao i ti, i sigurna sam da necu dobiti sve odgovore dokle god sam ziva ovdje na zemlji. ali kad dodemo u Nebo, sve ce biti razjasnjeno..
Mi molimo da nam Bog pokaze put.. Bog nam i kazuje put... Svima nama!!!
Ali smo ponekad previse slijepi.. E pa vidis, ti si progledao!

tomy...

javlja ti se bivsa ex "voli popit vina u drustvu"

znam kako je to vani.. drustvo..decki...pa cure...

ali Tomy?!?!

vjerujes li da nas dragi Bog voli i tvoja jetra u tebi?!?! Taj vazan organ?

cuvaj se tooooliko alkohola!

..da dugo pozivis i da jednog dana docekas zdrav i sretan svoje unuke....

P.s malo ohrabrenja... vjerujem da JOS ne vidis sto nosi sa sobom to pijančevanje.... ali budes vidio.... ?

Evo Bog je i danas za mene i za mnoge druge vjerujem napravio malo čudo pogotovo za djecu, poslao je snijeg! JEEE!

Ovako, ima nešto što me potaklo na razmišljanje.Ne znam da li je to Božja poruka, moja podsvjest ili nešto treće ali sinoć i preksinoć a i prije toga sam imala čudne snove ali ih se ne sjećam u cjelini, samo neke dijelove koje su mi se urezale u pamćenje.

Ne razumijem se puno u snove odnosno u potrebu da ih se tumači iako dugo poslije razmišljam o njima.

Inače u zadnje vrijeme jako puno sanjam svoju rodbinu, skoro svaku večer nekoga ili cijelu grupu njih pa sam tako sanjala i pokojnog djeda kojeg nisam do sada nikada sanjala a umro je ove godine u prvom mjesecu.No dobro to se može protumačiti kao njegovo javljanje meni ili nešto tako ali moram priznati da me malo uzdrmalo.

Kada sam počela na neki način proživljanati tu svoju duhovnu katarzu ili preporod nedugo nakon toga sam sanjala sestru i mamu i sebe kako šećemo nekim nepoznatim grobljem, dan je prelijep, nebo je plavo, prošarano bijelim oblacima, nigdje nikog samo nas tri.U jednom trenutku sam se okrenula i ugledala veliki kameni križ, raspelo s Isusom, a u podnožju kip Djevice Marije ukrašen cvijećem i svijećama i jednu jednostavnu poruku na bijelom papiru na kojem je pisalo "Hvala Ti!".Na to se mama zapitala "Pa zašto ljudi to pišu?" a ja sam joj objasnila kako se valjda netko zahvaljuje Majci na nekom dobrom djelu.Taj san me duboko dotakao i dugo nakon toga sam razmišljala o njemu, tražila poruku u sebi ili od kuda je poslana baš meni.

Preksinoć sam opet sanjala bližu rodbinu, sestrične, vani je zima i bila je noć, u jednom momentu sam podigla pogled prema nebu i ugledala crno nebo obasuto zvjezdicama i jednu sjajnu, zlatnu, veliku zvijezdu repaticu na što sam uprla prstom u nebo i svima prisutnima skrenula pozornost na što su svi začuđeno dugo gledali.Osjećam taj san kao nekakav nagovještaj Božića, dolazak i rođenje malog Isusa, opet nisam sigurna.U istom snu sam sanjala kako sam otišla u svoju staru crkvu u naselju u kojem sam živjela i samo sam ušla i sjedila u potpunom miru, a sinoć sam sanjala opet najbližu rodbinu i prelijep sunčan dan kako idemo po prvi put na pravoslavnu misu u manastir (vrlo neobično).Tamo se molilo, pjevalo i u jednom momentu je svećenik krenuo među ljude djeliti nešto kao Svetu Pričest u obliku kuhane pšenice sa šećerom.Svakome od nas je uz blagoslov stavljao zalogaj toga u usta.Kada je došao do mene samo se nasmijao, i ja isto i uzela sam zalogaj.Očekivala sam da će biti slatko i fino ali što sam duže žvakala okus je bio sve čudniji i neugodniji kao da je pšenica izgorila.Uto je završila i misa i eto na neki načim sam izašla iz manastira s gorkim okusom u ustima.

Znam snova ima svakakvih i često ih se povezuje sa događajima koje ti se dese u tom danu ili je to neka vlastita podsvjesna projekcija, neke potisnute težnje.Ali uz sva znanstvena i stručna objašnjenja ne mogu se oteti dojmu da u tome ima nešto puno dublje jer snovi mogu biti nešto najljepše ali i nekada najgore što nam se dešava dok spavamo, isto kao i u javi.

Pa eto to su neka moja donedavna iskustva, ako je netko iskusio slično neka svjedoči, znam da neki i jesu ili ako se nekome da ili ako se više od mene razumije u to neka mi objasni to malo ili razuvjeri ukoliko takvi snovi nisu utemeljeni na nečem mističnijem.



BVB!

Sve što ti se dogodilo je samo posljedica onog što si napravio!Niš strašno,,malo ih je kome se tak nešto ne dogodi ali bitno je nešto iz tog naučiti!

Evo tomy, da ti i ja posvjedocim: od momka kojem nije bilo strano napit se kad izadjem vani sa ekipom otkad sam poceo vise zivjeti vjeru jednostavno mi pice ne ide nikako. Jednostavno bi imao osjecaj u pijanstvu da sam kao onaj gresni sin koji zeli jesti ono sto svinje jedu a nitko mu to neda. Onda sam shvatio da u kuci Oca mojega i sluge imaju vise nego ja pa sam otisao njemu, a to je van pijanstva i slicnih zabava tokom provodjenja vremena vikendom vani. Istina, ja danas imam curu, i sigurno mogu dragom Bogu zahvalit sto mi je dao nju tako da i taj aspekt zivota, izlasci, izgleda drukcije ali ako malo bolje promotris: mladi ljudi i idu vani da bi upoznali druge ljude, druzili se, i da bi to na koncu dovelo do poznanstva sa nekom djevojkom s kojom bi pokusali jednog dana savit gnijezdo. Vjeruj mi, nijedna djevojka ne ocekuje da njen ljubljeni se ponasa kao svinja dok bljuje pice van iz sebe. Stvar je tebe i tvog stava kakav zauzimas, ne moras pit pivo pa onda jednu za drugom, ili tuci praznom casom po sanku trazeci jos. Jedan orahovac i Coca-cola, eventualno drugi nakon sat-dva i to je dovoljno da te nitko ne gleda "drukcije" a da se ne opijes. A na koncu konca ako imas ekipu prijatelja koja voli piti, otidji od nje. Nitko te ne drzi vezana, stvoreni smo za slobodu, zar ne?

Uvijek je bitna samo tvoja volja da se toga oslobodis.

Dragi moji,

htjela bih nešto s vama podijeliti...

Zadnjih sam mjeseci u vrtlogu nekih promjena i sve je to poremetilo moj "normalni" život - baš sam na izmaku snaga...ponajprije tjelesnih, ali i duhovnih...
Sve se oko mene neprestano mijenja, a konstantno u moj život dolaze i novi ljudi... Sve je to tako ubrzano da me umorilo...ne odgovaram na poruke, na pozive... mnoge ljude sam spletom okolnsoti zanemarila...jer - nemam vremena...ni snage...ni volje...
Moja je molitva zadnjih dana bila iznimno loša - tako mi se nije dalo moliti, u meni je bila sam praznina... nikakvi lijepi osjećaji...ni ružni...samo praznina i umor...
Osobito mi je teško bilo ovih zadnjih dana kad sam bila u našim molitvenim nakanama. HVALA vam na molitvi jer jučer sam osjetila njene plodove!!! Vi ste me sigurno "nosili" kroz ove dane jer ja sam jedva molila...sve je bilo mehanički i bezvoljno...

I jučer...nakon još jednog napornog dana...razmišljala sam hoću li na misu i klanjanje ili ne... Odlučila sam da ne jer sam preumorna. I ipak - nešto me neodoljivo odvuklo na misu...
Na kraju mise je fra Smiljan Kožul rekao da će davati sakrament Bolesničkog pomazanja...
Osjetila sam da mi je to jako potrebno...iako nisam jako bolesna...
Razmišljala sam desetak minuta jl u redu da primim taj divan sakrament - tj. jel opravdano da ga baš ja primim... Tako sam se osjećala loše...slomljeno i bez imalo snage...i ŽEĐALA sam za time da primim taj sakrament...
Tad je fra Smiljan rekao da možemo pristupiti svi koji osjećamo da nam ponestaje snage za život po Isusu, da nije to samo za teške bolesnike...

Presretna sam stala u red i s velikom čežnjom, željom i ljubavlju čekala da primim Bolesničko pomazanje...
Baš sam se osjećala bolesno...duhovno i tjelesno iscrpljeno..bez ikakvog poleta...
Kad je došao fra Smiljan do mene - rasplakala sam se i smijala...u isto vrijeme... neobično je to što su mi ruke u trenucima pomazivanja postale ledene, neopisivo hladne... Fra Smiljan ih je uzeo u svoje tople dlanove i malo me tako držao s prelijepim osmijehom... Kao da mi se sam Isus smiješi... To me rastopilo... Kakva očinska i nježna Ljubav...

I nakon toga - opet je u moje srce te večeri ušao onaj poznati Mir, onaj spokoj i radost... svi problemi su se učinili ništavnim...sve je bilo nevažno...jedino Isus i Ljubav su bili važni...
Jučer sam molila možda najljepše nego ikad do sad u životu... Osjećala sam takvu očinsku ljubav...
Sad je ostao samo tjelesni umor, drugi umor je nestao... Opet se jako pouzdajem u Isusa...koji će pomicati "planine" koje su se ispriječile na mom putu...

Presretna sam što sam se odvažila primiti sakrament Bolesničkog pomazanja jer vidim da mi je bio jako potreban...Kad sam jučer čula da će ga dijeliti - znala sam da sam i ja pozvana...

Jeste li i vi primili taj sakrament i onda kad niste bili jako bolesni?

Primila sam dva puta bolesničko pomazanje iako fizički nisam bila bolesna. Prvi put sam primila pomazanje na duhovnoj obnovi kod vlč Suca. također nisam znala smijem li, pa sam se posavjetovala sa svećenikom koji me dan prije 8ili taj dan, ne sjećam se) ispovjedio. Pitala sam njega jer je po ispovijedi znao u kakvom stanju se nalazi moja duša. Znao je da mi je potrebno ozdravljenje. Primanjem tog sakramenta makla se zavjesa krivih poimanja života i svijeta oko mene i prihvatila sam Isusa u svoj život. Okrenula sam tada život, baš preokrenula za 180...Tj dopustila Isusu da promijeni sve u meni.
Od tada živim sasvim drugačije.
Drugi put sam primila bolesničko pred odlazak u rodilište. Svećenik je predložio. beba je bila okrenuta na zadak i tako se i rodila. Nije bitno ono što sam osjećala primanjem tog sakramenta, iako je osjećaj fantastičan. Bitniji od tog divnog osjećaja je onaj plod tog sakramenta. Prvi put dakle, svoju životnu lađu sam okrenula u pravom smjeru,a drugi put sam bez problema rodila tu bebu okrenutu naopako. da, rodila se tako, bez okretanja i to s nevjerovatnom lakoćom i za nju i za mene. Nisu mogli vjerovati doktori da je moguć takav porod. Sigurna sam u oba slučaja da je ogroman bio učinak bolesničkog pomazanja.
Onaj prvi put....spasio je moju dušu i moju obitelj, Isus, po bolesničkom pomazanju.

Ela, Allegra..hvala vam na svjedočenjima..baš mi je bilo lijepo čitati to!

Ja nisam nikada imala priliku primiti taj sakrament, a nisam ni znala da to mogu..
Sada ima još jednu želju više!

Hvala Isusu!!!!

BVB!

Ella, Allegra HVALA od srca!
Bog vas blagoslovio

evo i moje xy svjedocanstvo... doduse malo cudo, ali opet svjedocanstvo i dan vrijedan uspomene u mom srcu...

proteklo je nekoliko dana unatrag otkako sam bil au losijim odnosima sa svojim tatom. A to nam je oboma tesko padalo jer se jaaaako volimo.. ja sam mu provorodena jedina kcer, a on meni tata kojeg ne bih mijenjala ni za sto na svijetu. Uvijek, ali uvijek je bio uz mene, na mojoj strani, nekad cak i bespotrebno.. pa dobio zbog toga i po nosu od mame i ostalih...
No dosla je i ta kusnja.. Nekako je odustao od svake nedjeljne mise.. Kao da sam ga ja zamijenila.. Ne krivim ga, ljudi ga zovu sa svih strana, pa izlet u Zagorje, pa daj napravi ovo, napravi ono. Ode na misu kad stigne, svaka druga nedjelja, eventualno svaka treca... no zato, zamolila sam Boga da mu to ne uzme za grijeh, jer sam ga ja zamijenila, ja cu moliti za njega, jer on to zasluzuje...
i eto, moja prva zamjerka je bila da kako se mogao udaljiti od Boga? a On je ozdravio njegovu kcer? Voljela bih da isto tako i mamu natjera u crkvu, kao sto je natjerao mene i brata.... dosta sam zbog toga bila tuzna. ali opet, shvacala sam ga... Posao..
i Krenula je svada... on me pitao s kim sam u vezi.... (koliko god rijetko isao u crkvu, ne bi mogao podnijeti da mu je kcer u vezi sa muslimanom..)
pokusavala sam to prikriti nekih mjesec dana dok ne vidim gdje ta veza ide, sve do prekjucer.. Tata me procitao; doduse kad me tako izravno pitao, nisam mu mogla ni slagati u oci!
i kazem njegovo ime:Sefa, s njim sam u vezi!!!
Da jesam li ja normalna? Da prekinem vise s njim! Njega je sram na poslu i strah da mu netko od kolega ne sazna tu gorku istinu!
-Ali tata, on nije kriv sto je Albanac!
-ne kceri, mi smo krscani i samo ces sa krscanima biti!
-Ali tata, on me voli, uz mene je bio kad sam bila bolesna, ljuta, tuzna, u svadi.. tjesio me.... I ja sam svjesna da se necu moci udati za njega, zbog te razlike (za koju mi je nevjerojatno zao), ali da zelim uzivati s njim u vezi.. Smatram da imam pravo na svoju srecu kakva god bila... Ne radim nista lose... I dalje volim svog Boga, idem u Crkvu i ne osjecam da se moja vjera smanjuje..
-Kceri, ILI ON ILI MI!!! BIRAJ!!!
-Tata, veceras necu spavati doma! Idem kod prijatelja, prijateljice, ne znam gdje... samo... nemogu ovu noc provesti doma...
-I tu je krenulo... Rekao je da ce me premlatiti na mrtvo ime, da cu u bolnici zavrsiti, a on u zatvoru.. ali da iz kuce necu izaci... (AJME MENI, MOJ TATA NIKAD MENI NIJE TON PODIGAO, A KAMOLI RUKU!!!)
koliko me to samo bilo pogodilo....

doslo mi je... da odem.. samo da odem.. negdje, gdje je mir.. u neku kapelicu, crkvu, pred kamenita vrata- i placem!!!

uzela sam Bibliju, privinula je na sebe i ispustila takav jecaj da mi i sad suza tece.. "Kriste, molim te pomozi.. Pokazi mi put! pomozi da se sve sredi! ja dalje nemogu i ne zelim... bez svog tatice... ali i on mora shvatiti da ja imam svoj zivot i svoju srecu..."

i odjednom osjecam, kao da ta biblija postaje Isusovo rame!!! Uistinu!!!
Imala sam osjecaj kao da me netko tjesi!!! Znala sam!!! da je dosao.... i odmah sam mirnije legla u krevet.. doduse, jos tuzna, ali mirnija...


i svane drugi dan.... (to je bilo jucer...).. otisla sam s deckom na kavu, da razgovaramo... -predlozio je da tati kazem nesto lijepo, neku poruku posaljem ili nesto.. da mu dam do znanja da mi je stalo do njega....
-"TATA VOLIM TE I NE ZELIM DA SE LJUTIS NA MENE!" -sms

-zvoni mobitel, na displayu pise :Tata: ,,,, kaj da se javim,, ili ne.. ma ipak hocu... i ja se javim....
LJUDI MOJI..... ON JE TAKO JECAO, ON JE TAKO PLAKAO DA MU JE DOSLO DA SE UGUSI..... I NIJE PROSAO NI TRENUTAK I KRENULE SU I MOJE SUZE...
:kceri moja, ja tebe toliko volim,, ja sad placem, i ja jesam osjetljiv, priznajeem... ali...
-Tata? Nemoj plakati molim te....
-evo kcer,i ja sam tu na autocesti, idem iz karlovca... skoro sam sudar napravio koliko su mi se oci zamaglile od suza...
-Tataaaa neee!! Nemoj molim te. smiri se... stani malo... odmori i rijesit cemo sve doma..

--i napokon.. dolazi doma....

tako sam mu poletila u zagrljaj!!!!! Kao Bogu dragomu, Isusu mojemu.... I krenuli smo opet plakati!!! on me grli, ljubi, govori koliko me voli, a i ja njega... (U sebi zahvaljujem mom Isuseku) znam da je to njegovo djelo! hehe

i sad malo humora--dok smo se tako grlili, plakali i tjesili...
dode baka: "Zeljko!!! Pa kaj je ovo sad? A kaj s ti pijan? Ana? Si trudna? Ko je vrml? kaj ste oboje pijani?"
a tata joj veli-joj baka,,,, nist ti ne kuzis....



ETO..... IMALA SAM TOLIKO VJERE U BOGA, I ISUSA, MAJKU MARIJU, A DOSLO MI JE DA SE LJUTIM NA NJIH.... NO HVALA BOGU, LJUBAV JE PREVLADALA I MOLILA SAM DA SE SVE RIJESI... ZAHVALILA BIH ELI BREDI, KOJA MI JE PONUDILA SVOJ STAN U SLUCAJU DA ODEM IZ KUCE NA TU NOC. I SVIM OSTALIM PRIJATELJIMA (koji nisu ovdje sa foruma), UISTINU.. MOLILI SU ZA MENE, MOG TATU, MOJU OBITELJ....
I NAPOKON!!!!! OSJECALA SAM I PRIJE TE SVADE DA OVO NIJE BOZIC KOJI ZELIM...
I PROSLA JE SVADA.... I TEK SADA OSJECAM PRAVO ZNACENJE BOZICA.. TAJ MIR, KOJEG NIJE BILO PRIJE "RATA". OCITO DA SE MORA SVE RIJESITI, I RECI SVE STO IMA ZA RECI A ONDA CE TEK U MOME SRCU BITI MIR! slava Isusu sto mi je pomogao rijesiti problem!