ovo sam skinula sa
www.katolici.org
jakome znaima kako gledate na to i da li ste svjesni sotonskih sekti i obredakoji se vrše tu negdje oko nas...a vrše ih naivne zabludjele duše koje se ljute na Boga.....
da li mislite da i mi možemo pomoći nekoj takvoj duši da ne mrzi više Boga
Put obraćenja: od sotonistkinje do svjedoka vjere
U prepunoj crkvi sv. Filipa Nerija u Splitu 24. veljače održana je tribina za mladež, na kojoj je ovoga petka o svom obraćenju, mladenačkom lutanju i traženju "pravih stvari koje ispunjaju život", progovorila djevojka Angela. Neobično svjedočanstvo Talijanke, izvučene iz pakla droge, prostitucije, sotonizma, dirnulo je sve nazočne.
Nakon rođenja majka ju je ostavila u talijanskom Zavodu za nezbrinutu djecu. Sa šest godina biva posvojena, a nakon određenoga vremena saznaje da je Zavod suđen za nasilje. Otkriva kako je i ona bila žrtva različitih oblika nasilja koja su joj već postala normalna. Za sve je bila težak slučaj. Bježala je iz škole. S osamnaest godina, kao punoljetna, napustila je kuću (posvojitelje, staratelje). Počela je raditi, otkrila je talent kuhanja koji joj je u dvadeset sedmoj godini urodio nagradom „najbolje europske kuharice“ u Münchenu. Time je, kaže, pokazala da nešto vrijedi. Mnogo je zarađivala, a novac joj je postao bogom. Sve što je spadalo na osjećajni dio života bilo je obučeno u katastrofu. Tijelo je koristila da bi odbacivala druge. Imala je više zaručnika i često ih je mijenjala.
No, susret s jednim izvrsnim momkom suočio ju je s pravom istinom. „Imao je samo jednu manu - bio je uvjereni katolik“, kazala je Angela. Nije razumjela njegovu vjeru niti je htjela čuti za sakrament braka, ali je na njegov nagovor pristala na mješovitu ženidbu. Međutim, on je teško obolio, zbog transfuzije krvi dobio je AIDS. Nije mogla prihvatiti njegovu patnju i čudila se njegovoj smirenosti i radosti. „Gdje je sada tvoj Bog ljubavi? Reci mu da te spasi“, insistirala je Angela, međutim Luka je s osmjehom na licu pokazivao samo na križ. Četiri dana prije vjenčanja, Luka je umro.
Bol ju je slomila i na sprovodu je objavila rat Bogu: „Ako postojiš, učinit ću sve da te uništim. Ako te nema, svima ću razglasiti da ne postojiš“, obećala je. Počela se baviti raznim filozofijama, psihoanalizom, hipnozom. I jednoga dana, a da ni sama ne zna kako, sudjelovala je na prvoj crnoj misi. Proživjela je dvije godine stranputice smrti – u sotonističkoj sekti. Sve je uništavala, odluke nije mogla više sama donositi, a njezine oči su samo vidjele smrt.
Dospjela je na sam vrh staža u karijeri sotonističke sekte kojoj je pripadala, još je samo morala, da bi postala svećenica, nekoga ubiti. Naređeno joj je da ubije Klaru, utemeljiteljicu zajednice „Novi horizonti“ koja se brinula za samohrane majke, narkomane… “Nikada nisam to učinila ali sam znala da mogu“, svjedoči Angela, i tako se uputila izvršiti zadatak. 6. siječnja pozvonila je na vrata zajednice, a Klara joj je otvorila vrata i potaknuta Duhom Svetim rekla: „Konačno si došla kući, kćeri“ i zagrlila je kao nitko do tada u životu. To je bio spasonosni zagrljaj za Angelu.
„Upoznala sam ljubav, osjetila zagrljaj majke koju nikad nisam imala, doživjela sam zagrljaj prijateljice i sestre, zagrljaj Boga“, rekla je Angela. Klari je ispripovjedila sve što je planirala i sada su obje bile u opasnosti. Uz pomoć Svete Stolice i tadašnjega kardinala Josepha Ratzingera, koji je bio odgovoran za takve slučajeve i koji joj je bio kao otac kroz te tri godine, započeo je njezin put obraćenja. Svjesna je bila da svaki njezin izlazak iz zajednice može značiti smrt, no osjećala je snažnu želju za svjedočenjem. Tako su je za vrijeme jednoga njezinog izlaska opkolili sotonisti, ali su pobjegli kada se prekrižila i počela moliti „Zdravo Marijo“ jer, veli: „znali su da nemaju više moju dušu“.
Sedam godina provela je u zaljubljenosti u Krista. Susret s djevojkom koja je rodila u zatvoru i kojoj su oduzeli sina i s djevojkom koja je abortirala, ponukao ju je da potraži svoju biološku majku koja joj je ipak podarila život, sada tako vrijedan. Doznala je gdje živi i nakon nekoliko telefonskih razgovora dogovorila je susret s njom. Sudac joj je rekao da joj je otac umro prije dvije godine. Nakon dvosatnoga razgovora majka joj reče: „Ti za mene nikada nisi postojala, ne postojiš ni sada. Odlazi iz mojega života.“
Shrvana se vratila Klari u Rim i tražila nove odgovore od Isusa. Klara ju je poslala u Međugorje gdje je nakon dosta borbi i mukotrpnoga rada otvorila kuću za „izgubljene“ slučajeve. U njoj danas mladići i djevojke žive od providnosti, svakodnevnoga rada i molitve, i vršenja volje Božje i po prvi put u životu doživljuju Božić i Uskrs. „Nisam vidjela Gospu, ali čuda vidim svakodnevno kada se mladi dolaze pokloniti svome Bogu u Presvetom Otajstvu“, posvjedočila je Angela.
Na pitanje: koliko sotonističkih sekti ima u Italiji i tko su im najčešći članovi? Odgovorila je da je 886 sekti za kojih se zna i da su članovi vrlo utjecajni ljudi, a njihovi svećenici su u 90% slučajeva ekskomunicirani katolički svećenici ili oni koji su svojevoljno napustili svećenstvo.
Na pitanje: što se sve radi u sektama i što je ona sve radila? Odgovorila je: „Sve najgore što se može zamisliti, različiti oblici žrtvovanja životinja, ljudi…“ Nadalje, kaže da je bila suspendirana godinu dana radi krađe hostija i da su dugo vršeni egzorcizmi nad njom, koji su katkada trajali čak od osam do deset sati, ničega se ne bi sjećala kad bi to završilo, samo bi se našla polomljena i u ranama. Veli da ju je Sotona poslije najčešće uznemiravao u snovima. Bojala se zaspati. Na posebne dane (Božić, Novu godinu, Tri kralja) i danas zna osjećati osobite poteškoće u tijelu. Pravu je slobodu našla u poslušnosti.
Na pitanje: koja je osobita karizma zajednice „Novi horizonti“? odgovara: Silazak u pakao drugoga, u njegovu ne ljubav i dignuti ga, suuskrsnuti s njim.
Silvana Burilović