www.tebe-trazim.com

I ja sam si svojedobno mislila kako sam postigla taj nivo..kako je sad sve dobro..kako sam nova osoba...kako zozy reče..postigla savršenstvo..
nedugo poslije toga imala sam spoznaju sebe...kroz dva ..tri dana...sve je to palo u vodu..
od tada idem polako...izgrađujem se svakodnevno..moja velika zaljubljenost sada se pretvara u onu pravu ljubav prema Gospodinu..
griješimo svaki dan svi puno puta..nekada smo toga svjesni tek kasnije...ali bitno je nastojati mijenjati sebe...svoje misli...svoja djela...
i uvijek reći: Isuse, pouzdajem se u Tebe...
i kad god padnemo ponovo..uvijek iznova dići glavu prema Gospodinu i moliti Ga pomoć....nikada ne posustati i očajavati..Samo Ga ljubiti i vjerovati Mu..pa što god se događalo oko nas...

HUMOR KAO EGZORCIZAM



Krepost humora, poredanje te gledanje svijeta u kategoriji apsurda, je religiozan zahvat koji može imati vrijednost egzorcizma. (prema T. Dajczeru). Kada se boriš s napadima, iskušenjima, valovima napornih misli koje te mogu jako umoriti, nemoj računati na vlastitu snagu intelekta u borbi sa sotonom koji je otac takvih pomutnji, nego mu se pokušaj rugati, omalovažavati. Upotrijebi taj egzorcizam, koji je religiozan osjećaj - vrlinu humora. Rugajući se đavlu upravo odbacuješ njegovu napast na najučinkovitiji način. Ismijani Sotona je najjače poražen, zato što je on smrtno ozbiljan, te se jako boji ruganja, zato je prisiljen otići od tebe.[12]

Kršćansko dobro raspoloženje, odnosno humor, omogućuje ti također nadvladati još jednog neprijatelja koji se zove Ja. Vlastito ja je također idol - smrtno ozbiljan, nedodirljiv, nepristupačan i sebi i drugima. Ne može ga se dotaknuti ni rugati mu se, ne može ga se povrijedit ni kritizirati. Humor u borbi s njim postaje religiozan zahvat i čin vjere, kada gledajući sebe pokušavaš primijetiti to vlastito ja u pravom svjetlu: Uistinu, ja sam zapravo ništa! Zašto onda pravim od sebe centar svijeta, zašto svoje vlastite stvari smatram najbitnijima na čitavome svijetu, zašto tako teško podnosim svoje padove i neuspjehe – i tako sam smrtno ozbiljan? Ipak bi bilo dobro sve to pogledati s mrvicom blagosti, kako bismo nadalje primijetili da sve to s čime se sekiram, čega se bojim, za što brinem, je uistinu smiješno prema toj jedinoj stvarnosti koja je Bog.
Kršćanski je humor religiozan zahvat skidanja idola tvoga osobnog ja s prijestolja. Kada primijetiš komičnost situacije kada tvoje ja sjeda na prijestolje, tada će se bar neko vrijeme te situacije činiti smiješnima i bezopasnima. Bit će demaskirana tvoja oholost, ismijano i demaskirano sve to, što te prije spriječavalo u duhovnom razvoju, pa je bilo i izvor nemira i straha. Stoga religiozan zahvat humora ima također veliku ulogu u zadržavanju psihičke ravnoteže.[13]

PROROK JONA
Vi znate da imate elemenata u ovoj Joninoj knjizi koji vas podsjećaju na bajke. Elementi koji podsjećaju na velike nemani kao što je riba koja guta čovjeka pa ga onda izbaci na obalu nakon tri dana i tri noći. Znate, to je više manje nerealno -- nemojte nam pričati priče, to su bajke... No, ako uočite kako ide cijela knjiga uočit ćete da to nije bajka, jer bajke obično završavaju sretno, sa dobrim završetkom koji glasi otprilike - živjeli su sretno do konca života. Međutim ova knjiga ne završava tako...