www.tebe-trazim.com

18. travnja

Blažena Marija od Utjelovljenja (1566-1618)

U povijesti mistike poznato je ime Marije od Utjelovljenja. Nju čak ubrajaju među velike mističarke. Još prije nego je stupila u karmelićanski samostan u Amiensu, jedan je njezin suvremenik zabilježio "da se ništa značajnije za slavu Božju nije poduzimalo, a da se o tome nije prije s njome razgovaralo i savjetovalo". Njezina je najveća zasluga da se reformirane karmelićanke sv. Terezije Avilske raširiše po Francuskoj. Zbog toga je dobila i častan naslov "majka i utemeljiteljica Karmela u Francuskoj".

Rodila se 1. veljače 1566. u Parizu. Otac joj je Nikola Avrillot, gospodar Champlâtreauxa, a majka Marija L'Huilier. Na krštenju je dobila ime Barbara. Obitelj Avrillot ubrajala se među najodličnije u Parizu, a za vrijeme hugenotskih sukoba pristajala je odlučno uz katoličku vjeru i stranku. Bilo je to doba vjerskih ratova između kalvinističkih hugenota i katoličke stranke, koja se od godine 1576. poče nazivati "Liga". Barbara je odrasla u jeku strašne "bartolomejske noći", u kojoj je g. 1572. nad hugenotima Francuske izvršen pokolj.

Barbara je kao djevojčica bila u pansionatu klarisa u Longchampu. Klarise su izrazito kontemplativne redovnice koje žive u strogoj klauzuri. Odgoj klarisa bit će za Barbarinu budućnost od velikog značenja. On će joj pomoći da duboko uđe u kršćanske istine i da provodi i proživljava dublje kršćanstvo. Tako je već njezina prva pričest kod klarisa, kad joj je bilo 12 godina, bila vrlo dobro pripremljena pa je zato ostavila u djevojčici i duboke tragove. Bio je to za nju doživljaj koji neće nikada zaboraviti. Njoj je u samostanu bilo vrlo lijepo, osjećala se u svom elementu i najradije bi postala redovnica. No ti blaženi roditelji, bilo je tako i kod nje, imali su s njome druge planove. Ona se morala udati i postati madame Acarie.

Za naše pojmove čudno, ali, na žalost, stvarno. Bilo joj je za udaje tek 16 godina.

Iako se udala preko volje, Barbara je u 30 godina bračnoga života bila i uzorna žena i majka, mila Bogu i ljudima. Kroz te je godine učila kako se svetost može postizavati i izvan samostana. U tom joj je mnogo pomogao sv. Franjo Saleški, koji ju je duhovno vodio.

U jesen 1601. čitala je duhovne spise sv. Terezije Avilske, koji su je tako snažno zahvatili da je odlučila njezinu redovničku obnovu Karmela uvesti u Francusku. Počela je skupljati zvanja za takav način života pa je uz pismeno odobrenje Klementa VIII. od 13. studenoga 1603. sagradila u Parizu prvi samostan bosonogih karmelićanki. Duhovno ih je vodio njezin bratučed, a kasnije kardinal Petar de Berulle. Barbara je surađivala na tome da su se otvorili slični samostani i u Pontoiseu, Dijonu i Amiensu. Među bosonoge karmelićanke stupile su i njezine tri kćeri. Jedna je od njih - Margareta - imala tek 15 godina.

Godine 1613. razbolio se Barbarin muž. Ona ga je brižno dvorila i nije se udaljavala od njegove bolesničke postelje sve dok nije umro smrću pravednika. U žalosti za njim utješila se prosvjetljenjem odozgora da se spasio. Sada je bila slobodna od svih spona ovoga svijeta pa ispuni svoju želju iz mladosti te stupi u Karmel i postade karmelićanka. Za nju su se otimali karmelićanski samostani, ali ona je izabrala najsiromašniji od njih, onaj u Amiensu. Obukla je redovničko odijelo 7. travnja 1614. uzevši ime Marija od Utjelovljenja.

Kao redovnica bila je na pobudu svim sestrama jer je uvijek bila spremna obavljati najniže poslove bilo u kuhinji, bilo drugdje, bilo dvoreći bolesnice. Veoma je ljubila redovničko siromaštvo. Iako je bila od Boga obdarena velikim duhovnim darovima, ostade ponizna, jednostavna, smatrajući da je vršenje običnih svakidašnjih dužnosti najbolji put prema Bogu. Iz zdravstvenih razloga pozvana je 7. prosinca 1616. u samostan u Pontoise, gdje je nakon duge i mukotrpne bolesti sveto preminula 18. travnja 1618. Blaženom ju je proglasio 5. lipnja 1791. papa Pio VI. Iza sebe nije ostavila nikakva spisa, osim nekoliko pisama. No, sama je bila živa knjiga savršene ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njezin kasniji životopisac dr. Duval jednom ju je nenadano sreo, a o tome je susretu zapisao ovo: "Njezino je lice bilo tako svijetlo i tako sjajno da sam gotovo oslijepio." Bilo je to svjetlo od vatre ljubavi koja ju je izgarala. To može shvatiti samo onaj koji shvaća što je ljubav. Marija od Utjelovljenja, još dok je bila madame Acarie, ljubila je Boga iznad svega i zato je već tada govorila: "Da budemo dostojni Boga, moramo se osloboditi svih drugih stvari i potpuno se podvrgnuti Njegovoj volji." U tome je bio i sav njezin život, a zato je i bio tako plodan dobrim djelima i u svijetu i u samostanu.

Nigdje ne nalazim nista o drugome svecu dana - Eleuterije.
Ak netko ima nesto o njemu, molim nek posalje.
hvala

Eleuterije se rodio u Nikopolu u Epiru, a u Rim je došao s papom Anicetom te je kao njegov đakon sudjelovao u papinu susretu sa sv. Polikarpom.

Za njegova pontifikata vrhunac je dostiglo montanističko krivovjerje, protiv kojega su kršćani bili već napisali barem četiri apologije.

177. započelo je osobitom oštrinom progonstvo u doba Marka Aurelija. Poznati su lionski mučenici Potin i Blandina, a u izvješću o njihovu mučeništvu, kako piše Euzebije Cezarejski, spominjao se i papa Eleuterije. U Rimu je 177. godine podnijela mučeništvo i sveta Cecilija. Iste godine u Rim dolazi i Irenej Lionski, budući lionski biskup, zajedno s nekim biskupima da bi s Eleuterijem raspravio pitanje montanizma. S istim problemom u Rim dolazi i Abercije i Hierapolisa u Frigiji.


Progonstva su prestala tek nakon smrti Marka Aurelija i Komodovim dolaskom na vlast, te se Crkva mogla posvetiti montanističkoj herezi. Često se predbacuje Eleuteriju da nije pravodobno reagirao na ovo krivovjerje, no možda je bila riječ o njegovu taktiziranju, koje ipak nije donijelo ploda. U isto se vrijeme Crkva susretala i s drugim krivovjerjima, posebice s gnosticizmom i marcionstvom.


Nakon smrti pokopan je u Vatikanu, blizu groba svetog Petra, a spomen mu je 26. svibnja.

BTB..vrati se na datum 20.2.imaš i tamo o tom svecu,al sv eleuteriju,biskupu

moya, svaka čast i hvala na vrijednoj pomoći.

BTB

Bl. Marija od Utjelovljenja
[ 18.4.2009 ]



Na današnji se dan sjećamo mističarke blažene Marije od Utjelovljenja koja je zaslužna za raširenje obnovljenoga karmelskoga života u Francuskoj. Rođena je u Parizu, 1. veljače 1566. godine u uglednoj obitelji Avrillot.

Mala Barbara, kako su je nazvali na krštenju, bila je vrlo otvorena duha za katolički nauk u kojem su je poučavali njezini roditelji. Bilo je to vrijeme hugenotskih sukoba i bartolomejske noći. Barbara se lijepo osjećala u školi u samostanu sestara klarisa gdje je išla u školu. I sama je željala postati redovnica no roditelji su imali druge planove. Udali su je sa 16 godina. Barbara se tomu pokorila i tijekom 30 godina bila vjerna supruga i dobra majka živjeći uzornim životom.

U jesen 1601. godine čitala je spise sv. Terezije Avilske o obnovi karmelskoga života i poželjela da takav oblik života dospije i u Francusku. Počela je tražiti zvanja za takav život pa je 13. studenog 1603. od Klementa VIII. dobila dopuštenje da u Parizu sagradi prvi takav samostan bosonogih karmelićanki.

Duhovno ih je vodio Barbarin rođak, svećenik. U samostan su ušle i njezine tri kćeri. Muž joj se teško razbolio i ona ga je njegovala do smrti, nakon čega je više ništa nije sputavalo da ostvari svoju želju. Izabrala je najsiromašniji samostan, onaj u Amiensu, i u njega ušla 7. travnja 1614. uzevši ime Marija od Utjelovljenja. Kao redovnica bila je uzor svim sestrama.

Imala je duhovna i mistična iskustva, nadahnuća i vizije, no ostala je ponizna. Nije odbijala ni poslove u kuhinji i vrtu.
Nakon duge i mukotrpne bolesti preminula je 18. travnja 1618. godine. Blaženom ju je proglasio papa Pio VI. 5. lipnja 1791. godine.