Jovan napisao:
:D
rebeka napisao:
« U molitvi ustrajte, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem,» ( Kol. 4,2).
Ustrajnost u molitvi je znak našeg pouzdanja..
Biti ustrajan ne doživljavam kao izraz sebičnosti koja bi se mogla prevesti kao
biti zahtjevan, jer to onda ne bi bila molitva. Nestrpljivi smo dok ne dobijemo ono što smo u svojoj sebičnosti zacrtali.
.
Da bi covjek bio ustrajan, potrebno mu je strpljenje, da bi u molitvi bili ustrajni, potrebno nam je strpljenje...
Ponekad se ljudi izgovaraju da ne mole jer ne znaju kako.
jer se molitve,ne uslisavaju... Mi ljudi kompliciramo molitvu, jer ju mi drugacije vidimo,a Bog je tako jednostavan,uvjek uz nas i On od nas trazi samo da otvorimo svoje srce.,On kuca na nase srce .Ako ne znamo kako moliti - trazimo Boga da posalje Svetoga Duha na nas da nas nauci moliti, da nas nauci otvoriti srce pred Njim. Ako sumnjamo i nismo ustrajni - molimo da ne bude tako, da nam Bog podari cvrstu vjeru, da nas oslobodi tih sumnji zbog kojih se osjecamo slabi i ranjivi,i neodlucni.
Cesto biva,da molitva bude uslisana, jer je covjek tako trazio, ali uslisanje je donjelo ,i drugu stranu, krizeve...nekada i preteske..krizeve
Jer pazite sta molite,da vam se to ne ostvari... Hm, kada bi samo znali uvjek ispravno ,sta nam citi...????
Ako nam je tesko nositi svoj kriz ,a to cesto zna biti - molimo Boga da nam pomogne, da nam da snage, strpljivosti, ustrajnosti.Osjecamo li da se udaljujemo od Boga ,ili nas neciste misli ometavaju u molitvi- ne smijemo prestati moliti, vec bas tada moliti jos vise da osjetimo Bozju blizinu,ta blizina daje snagu i strpljivos, a mi postajemo ustrajni..
Ako smo u svojoj molitvi rastreseni, ne znamo sta izgovaramo - molimo Boga da nam podari sabranost i cisto srce u molitvi. Cesto nam je tesko moliti, ako nam to predstavlja obvezu i napor,mozda nesto kao teret ,
ne znamo kako se osloboditi, kako predati sebe u molitvu - i onda moramo moliti jos snaznije! Jer Bog cuje i uslisava takve molitve - molitve naseg srca.Onda kada predamo sve Njegovoj Volji..
Nekad mislimo da je to uzaludno, da nas Bog ne cuje, pitamo se postoji li moc molitve, uslisava li Bog molitve?Tko moze potvrditi,da je to jedino ispravno za cega molimo..,mozda je a to je sigurno tako,
Ono sto On salje,to je ispravno, jer On se brine za zivot vjecni, a ne ovaj prolazi,zemaljski zivot.. DA! Bog uslisava nase molitve, iako mozda ne uvijek onako kako bi mi zeljeli, ali uvijek onako kako je najbolje za nas, i to se kroz vrijeme pokaze, da je stvarno dobro..
Vazno je da u molitvi budemo iskreni i ustrajni. Vazno je da razgovaramo s Ocem svaki dan. Jer molitva je znak nase ljubavi prema Bogu, molitva je veza izmedju nas i Boga, molitva nas ucvrscuje u nasoj vjeri, daje nam snagu za svakodnevnu borbu sa svijetom, ali i sa nama samima, daje nam utjehu, daje nam mir, daje nam odgovore, daje nam ljubav.
Prije 10 godina, moj jos jedini brat,sa 41 god...u roku 3 tjedna se razbolio, i umro...Ta 3 tjedna,ja sam molila zarko svaki dan,za ozdravljenje..BoG mi nije uslisao molbu,moj brat je umro...
bio je veliki bol za mene, bila sam sokirana..Zbog rastave,nasih roditelja,bili smo jako bliski,i jedno drugom jako vazni. dosta vezani..
On je dobio metastaze u cijelom tjelu, dobi je secer, preveliki visoki tak i osljepio...Za njega bi bila strasna stvar,da je sljep...
Zadnji moj posjet njemu je bio,pretezak za mene...stajala sam pored njega, i on na aparatima prikljucen, hoce sam da iscupa kablove,da iskljuci sve..a ja sam ga vratila na krevet,i rekla bez puno razmisljanja...
e pa nisi sada jaci od mene..smiri se, trazit cemo nesto protiv bolova.. da on se smirio, i tu je noc umro...dugo mi je trebalo da se s tim pomirim, jer sam se kajala s cim sa ga ispratila na vjecni zivot...
danas znam, da je Bog tako htio,i da je to najbolje...
Vazno je da molimo ponizno, raskajano, smireno i skrovito iz dubine svoga srca.Cesta molitva, bez obzira na nase slabosti i rastresenost, dovodi do ciste i sabrane molitve. Ne smijemo zaboraviti da bez Bozje milosti ne mozemo uciniti nista, stoga sav nas zivot treba biti protkan molitvom."
Citat:
Ako primjetimo da ne molimo molitvu ZAHVALJIVANJA, onda je to siguran znak naše sebičnosti i neizgrađenog ODNOSA, tj. nevaljane molitve u kojoj naše nakane ne traže Božju nego SVOJU volju.
Da svi mi premalo zahvaljivamo na primljenim milostima, na uslisanim molitvama, i uopce u svakodnevnom zivotu..
Zahvaljivanje ,je nekako izostalo..trazenje je na prvom mjestu...
A hocemo da se vrsi Volja Oceva...