www.tebe-trazim.com

jadan taj covjek...

Anchi_zagreb...

ma znam ja da te Isusek nosi cijelo vrijeme od kad si Mu predala sebe i sve svoje....

bila si jaka i nisi poklekla... digla si se i PREDALA NJemu...

Hvala Ti Isuse za Ančicu

Drži je čvrsto i nepuštaj Brate naš... Veeeeliki....

Anchi_zagreb,drago mi je da si ovo podjelila sa nama,jer je meni osobno to tvoje svjedočanstvo dalo snage da se uvijek trebam oduprjeti tomu zlome što me želi zavesti i imati vjere i krenuti dalje sa Isusom i kad mi je jako teško, jer On kaže "Ne boj se jer ja sam s tobom.." da On je uvijek sa nama i razveseljuje nas,daje snage i kad nemamo volje za ništa,samo mu trebamo sve predati!
Evo i ja imam jedno kratko svjedočanstvo danas navečer sam bila na misi. Kad sam došla u crkvu bilo mi je dobro,no odjednom su me počeli tako jaki bolovi u trbuhu,da sam jedva stajala a sjedit mi je bilo teško,došlo mi je baš već neka muka od bolova. Ja si razmišljam što da radim da idem van,da odem doma ili da ostanem jer jedva stojim od boli,ali ipak mi misli prevlada zaključak da je bolje da ostanem da ću valjda nekako izdržati do kraja,a ako neću moći izdržati do kraja, trudit ću se da ostanem do djeljenja hostija,da primim Isuseka i tako dok ja razmišljam već bude prvo klečanje tj.podizanje tjela i krvi Kristove i ja kleknem i predajem sve Isusu,govorim mu Isuse ti si moje zdravlje itd. i kad ustajem bol je potpuno nestala,kao da je nije ni bilo,SLAVA I HVALA ISUSU!!! Zaista je divan i svakodnevno nas iznenađuje i toliko nas ljubi svojom neizmjernom ljubavlju! Volim te Isuse!!!

Naggar ovo ti je zaista super,svaka čast!!!


"..Gazda firme se zove ISUS..
.. a posao ti je ..jednostavan..
..moliš se za duše u čistilištu.."

Odgojen sam u tradicionalnoj katoličkoj obitelji. Nakon Sv.Krizme, malo po malo išao sam sve rijeđe i rijeđe u crkvu, a i griješio sam polako i sigurno...sve više i više...
Nakon studija i rata počeo sam raditi . Po cijeli dan samo sam radio, posao i novac postajali su mi sve važniji... ništa me drugo nije zanimalo. Postajao sam stroj kojemu je jedini cilj bio naštancati što više novca. Duhovnost sam potpuno zanemario. Bile su to za mene gluposti za babe i priče za malu djecu...
Na kraju sam zadnjih desetak godina bio bez ispovijedi i pričesti, iako sam išao u crkvu 2-3 puta mjesečno.
Kada sam gledao ljude kako radosno idu primiti Tijelo Kristovo, uvijek bi me nešto steglo oko srca, želio sam ipak biti poput njih. Privlačila me ta njihova bezbrižnost, sreća ... želio sam biti poput njih..., ali uporno nisam išao na ispovijed jer sam mislio da ću opet griješiti, nisam mogao ni na Sv.pričest. Živio sam skupa sa svojim grijesima, oni su se fino udomaćili u meni i postajao sam nesretan, zarobljen, gubio živce za sitnicu, sve shvaćao tragično, dani su prolazili besmisleno... Na kraju su došle i neke fizičke bolesti. Moj neumorni motor se nakon danonoćnog rada počeo kvariti. Trebao je «generalku». Ali u telefonskom imeniku nisam mogao pronaći dobrog majstora za taj generalni servis mog života .

I tako...nisam našao majstora...ali On je ovaj puta sasvim sigurno potražio mene...čuo je On i znao kakav trebam lijek ...jednog dana prije 12 mjeseci čuo sam da fra Ivo Pavić slavi Sv. Misu. Iako sam skroz do tada odmahivao rukom i bio skeptičan prema ljudima koji su išli na njegove mise, ovaj puta osjetio sam poziv, neku toplinu i neizrecivu potrebu da odem skupa s obitelji... Sv. Misa, molitve, ona silna radost i pjevanje dirnuli su me kao nikada do tada. U jednom trenutku, dok je fra Ivo molio, osjetio sam NEŠTO. To nešto ugodno, pozitivno, oslobađajuće kao da je ušlo kroz moje tjeme i prostrujalo kroz moju glavu prema donjem dijelu tijela. Tada uopće nisam to smatrao bitnim, zapravo nisam prepoznao silu Duha Svetoga.
Ali, u tom trenu promijenio sam se, osjetio sam suze, srce mi se nekako odledilo. Nisam plakao 30 godina. Bojao sam se da to drugi ne primjete, jer sramota me je bilo pokazati da mogu plakati. Ljudi oko mene su padali, meni se nije dogodilo ništa toliko vidljivo. I otišao sam opet sutra. Bio sam skeptičan i dalje, mislio sam da to nije ništa, da sam i dalje onaj stari. Međutim, promjene su bile postupne, ali stalne. Nedugo nakon toga ispovijedio sam se kod nas, počeo redovno ići na Sv. Mise, primati Sv. pričest. Korak po korak Duh Sveti vodio me je. Počeo sam se moliti, čitati Bibliju, osjećati potrebu za molitvom i uživati u tom osobnom razgovoru s Bogom. Prije toga molio sam vrlo rijetko.
Išao sam kod fra Zvjezdana na seminar, pa opet kod fra Ive, počivao u duhu... Nakon toga moj stresovima iscrpljeni mentalni sklop se počeo polako regenerirati. Moj duh je ozdravio! Naš Svemogući Liječnik se proslavio na meni! Moje tijelo još nije ozdravilo, ali znam da hoće kada dođe vrijeme.
Prije nekoliko mjeseci naišao sam na ovaj forum i malo po malo sam postao stalni gost. To sigurno nije bilo slučajno. Vi koji najviše pišete ste mi često svojim postovima pomagali dok sam tragao za odgovorima, žedan da nadoknadim ono propušteno u svojoj burnoj mladosti.

Na životnoj ispovijedi kada sam očistio srce, dobio sam snage da idem dalje. Predao sam sve svoje dragom Isusu. Molio sam se za spoznaju svih svojih grijeha, da ih mogu izbaciti i sebe i odreći ih se. Molio sam se da spoznam kojim ljudima trebam oprostiti. Popis je bio dugačak. Nisam bio svjestan koja količina nesvjesne mržnje je bila usmjerena prema njima. Oprostio sam im koliko god sam mogao...i oslobodio se...
Moj put do istinske vjere bio je vrlo krivudav, ali ipak sam se vratio u Božji blagoslov koji osjećam svakodnevno. Želio bih u tom blagoslovu i ostati do konačnog susreta s Isusom u vječnosti. Siguran sam da ćete mi i vi puno u tome pomoći.
Smatram se pravim početnikom u vjeri, ali svaki dan uz vas nešto novo naučim.

I mogu samo zaključiti...naš Bog, on je silan Bog...!

Neka vas Bog sve blagoslovi !

Dragi latin predivno svjedocanstvo, Bog nas dragi neka bude uvjek s tobom. Bog te Blagoslovio i cuvao.
____________________
VJERU IMAJTE VJERU.
BOG JE LIJEK I LIJECNIK.

BTB brate latine..hvala na svjedočanstvu..

Istina..Bog je velik..a još veća dijela Njegova..
Ostani na tom putu..i nek Ti Svjetlo Kristovo uvik svjetli na njemu...



..zajedno smo jači...
..i tvoje svjedočanstvo će mnogima donijeti odgovore...

Samo hrabro brate...
tvoje svjedočanstvo je ljepo..
Božja ljubav za tebe i za sve nas ...još ljepša
Slava mu i hvala što te je pronašao u svom imeniku za popravke...
btb

Draga moja braćo i sestre u vjeri u Isusa Krista! Velik je Gospodin u svojim djelima! Puno toga bih mogla izreći i o njegovom milosrđu i o njegovoj prisutnosti u životu ljudi! Prekrasna su vaša svjedočanstva i čestitam vam na hrabrosti u svjedočenju. Smatram da moja svjedočanstva nisu toliko velika i značajna, ali su sigurno moja osobna. Gospodin ima za svakog od nas metodu kojom nas vraća na pravi put i kojom nam poručuje o svojoj blizini i ljubavi! Zanimljivo je to da ja silno želim reći ono što sam iskusila u svom životu o Bogu, ali toliko nemam inspiracije, zapravo cijelo vrijeme mislim kako od toga ništa nije značajno za pisanje, ali slažem se s Vjekom ili tko to već napisa da nas zli zapravo time želi ušutkati.
Evo jedne novije sitnice o snazi Gospodina! I njegovom milosnom djelovanju kroz ovu web stranicu, što ste svi i mnogi drugi već iskusili!
Posljednjih godinu dana provela sam u velikom grču, puna ljutnje, nemira, ogorčenosti, nezadovoljstva, slabosti... udala se, završila faks, udala se za dobrog muškarca, ušla u jednu prekrasnu vjerničku obitelj, koju uistinu resi zajedištvo i ljubav, ali unatoč svim tim divnim stvarima ja sam i dalje bila užasno nespokojna, sve jadnija i bjednija.
Počela me je progoniti moja prošlost, koja je ispunjena kojekakvim lošim odlukama, potezima, činovima... No uvijek je tu bila svijest da je Bog uz mene, nekad mu vjernija u molitvi, nekad nevjernija, no prvih tih godinu dana redovito sam molila krunicu Božanskog Milosrđa, ali moje stanje je bilo grozno, nekad bi se pojavila nekakva snaga, ali brzo bi iščezla. Postala sam ljubomorna na one koji se od srca smiju, koji su veseli, jer ja to više nisam znala biti... dok se muževa obitelj smijala od srca ja sam bila ljuta što su oni veseli, svekrvina ljubav, nježnost i briga išla mi je na živce...nekad sam bila nezahvalna, ali snage za zahvalnost nisam imala iako sam bila svjesna dobrote koju mi čini. Isto je bilo i s mužem, što je on bolji bio prema meni to sam ja bila nesretnija...
Nakon nekoliko mjeseci počela sam raditi u vrtiću, ja koja sam inače obožavala djecu, kojoj ništa nije bilo teško za njih učiniti, počela sam vjerovati da je batina jedino pravo sredstvo da se njihovom nestašluku stane na kraj.Oni su osjećali moju nervozu, moj nemir i bivali neposlušni, i ja sam čitala u njihovom ponašanju reakciju na moje unutarnje stanje jer su oni nevjerojatni radari za takve stvari. A ja, ja sam se osjećala grozno, kao podvojena ličnost, nikako nisam onu dobru sebe mogla izvući iz tog kaveza u kojem sam zaključana, kao da sam gledala neku drugu osobu. Inače sam voljela susretati ljude, smješiti im se, razgovarati sa susjedima...prestala sam sve to, sve više sam se povlačila u sebe i postajala sve zatvorenija i hladnija, svi su me počeli nervirati...
ispovjedila sam se puno puta, no stanje je bilo sve gore, a još gore tim jer ispovjednici su u meni gledali uvijek dobru nasmijanu osobu, bar sam tako ja to doživljavala...onda sam se odlučila povjeriti mom bivšem župniku, po odlasku k njemu mislila sam kako to ja ne bih trebala učiniti , kako mi on ne može pomoći, no svejedno otišla sam k njemu ispričala sve što me je mučilo, on nije rekao ništa što mi je ostalo u pameti, ništa značajno , no dao mi je litanije Duhu Svetomu.. Počela sam ih moliti, istu tu večer nakon groznog osjećaja gorčine u duši, sjela sam za comp i u google tražilicu upisala "Tražim", prva na redu stajala je ova stranica. Pročitala sam Vjekino svjedočanstvo i još neka, no njegovo me je pokrenulo... pročitala sam molitvu privatnog egzorcizma i od tada sve ide nekim boljim putem, ja sam opet sretna, ja se šalim, ja se smijem, ja pričam viceve, i djeca su oko mene sretna! Gospodin me je istrgao zlu! Hvala Ti moj dobri Gospodine, hvala Ti što si me vratio sebi, hvala ti i slava ti na vijeke!
Bog neka vas sve blagoslovi! Sretna sam što sam ovdje s vama!

latine, Bog te blagoslovio!
Svako svjedočanstvo ovdje je predivno i dotiče me na poseban način, pokazuje koliko vi ljudi ste svjesni Njega i dajete mi primjer kako Ga vidjeti u malim stvarima i kako izdržati kušnje. Hvala.

Draga sucherice...naravno da su svjedočanstva jaka i važna ...
tvoje nije ništa manje nego li čije tuđe....
svi mi svjedočimo na svoj način ....
svjedočimo svojim životom Krista Gospodina našeg koji nas jednako svih voli
Drago mi je da si učinila taj korak i pobijedila zlo ovim svojim svjedočanstvom...
BTB