Aby napisao:
U glavi mi je jedna tema. Nadam se da ću se moći dobro izraziti što zapravo mislim…
Živimo u palom svijetu. Ljudi oko nas nas znaju često povrijediti. Nekad neki ljudi vrijeđaju ne zato što su zli, već zato što su oni ranjeni i slomljeni u sebi. Bog želi da budemo u miru jedan s drugima, On svojoj djeci i daje svoj mir. No riječ mir-hebrejski shalom, znači osim mir i sigurnost, cjelovitost, dobrobit i obilje. Čovjek je kao posuda (imamo recimo usporedbu Boga s lončarom) i kad je netko razbije (povrijedi) na njezine krhotine i slomljene dijelove jako se lako možemo porezati što se ne bi moglo na cjelovitoj posudi! A Bog za nas ima cjelovitost i to je Njegova volja i baština unutar spasenja (Njegov shalom). Vjerujem da smo svi pozvani dozvoliti Bogu da nas učini cijelima i da pomognemo svojim bližnjima da to isto postanu. No događa se da kad im se približimo da se porežemo na te krhotine jer oni jesu slomljeni (inače im niti ne bi trebala pomoć). No što tada činimo? Što činimo kad bivamo povrijeđeni? Isus kaže (ne predlaže, već zapovijeda) da trebamo okrenuti drugi obraz! No što to zapravo znači? Što to znači za vas? Kako to primijeniti u praksi? Ljudi ovoga svijeta su naučili zlo uništavati još većim zlom! Kad netko nekoga napadne vrati mu je jačom mjerom da ga se ušutka. No Bog nas uči da zlo pobjeđujemo dobrim. Pobjeđujemo! No naš ljudski sustav razmišljanja misli: ako mu ''okrenem drugi obraz'' dozvolit ću mu da me gazi i napravit ću budalu od sebe! Dakle, ne vjerujemo da ćemo na taj način uništit zlo (učiniti nekoga cijelim), već da ćemo zlu dopustiti da se nesmetano širi!
Zato bih otvorila ovu temu: ''Okrenuti drugi obraz'' da možemo u njoj pisati kako mi rješavamo ili kako bismo trebali rješavati konflikte kao kršćani. Da li to uvijek tako činimo? Ima li tko kakvo svjedočanstvo o tome da je zlo uništio dobrim? Gdje je ta linija koja razgraničava to da ne činimo od sebe žrtvu i budalu dopuštajući da nas netko ponižava i čini nam zlo od onoga kad dobrim to zlo u njemu pobjeđujemo? Vjerujemo li onako iskreno još uvijek da je dobro jače od zla i da ga pobjeđuje?
Okrenuti drugi obraz znaci ne usprotiviti se agresivno ni ljutito na datu situaciju. Ako nam netko opsuje majku i prokune sve po spisku ili udari s namjerom nogom posred ledja, tada okrenuti drugi obraz znaci prihvatiti uvrede, ponizenja, udarce, pljuvanja, a ne reagirati isto. Dapace, ljubiti sve to svjesno i razumno i zamoliti Boga da im oprosti jer uistinu ne znaju sto rade, uistinu nisu svjesni nicega, ponajmanje posljedica. Poznato nam je to mirno i blago prihvacanje udaraca do smrti, ruganja, uvreda i pljuvanja zar ne? Od naseg je Gospodina to nauka...
Isus je potpuno druga krajnost od svijeta, pa tako je i Njegova nauka potpuno drugacija od bilo koje druge. Konkretno i u praksi: da je Isus mislio da je vazno tko sto misli i da je isao ugoditi ljudima i ne ispasti im smijesan i ponizen, da je razmisljao kako ce se ljudima vise svidjeti, nikada ne bi napravio to sto je napravio. Kod Isusa nema kompromisa, jer sve sto nije za Isusa, protiv Njega je. Tako je i kod ponasanja, pa nemojmo se pravit pametniji no sto jesmo, vec jednostavno poslusajmo ono sto je Isus ostavio kao uputu: okreni i drugi obraz, jer ne samo sto Bog sve vidi, cuje i zna, vec je ljepota sto i mi znamo da je to tako, da je doslovno tu vrijeme kad svatko od nas prelazi iz ovog svijeta u onaj drugi, vjecni. Eto zasto zlo pocastit i drugim obrazom, jer Bog je zlo sprijecio, bitka je zavrsila na nebu, Isus je svijet pobijedio, pa zar to nije dovoljno da se okrene i drugi obraz, da se na zlo ne odgovori zlom, da se Bogu pokaze kako Ga barem donekle razumijemo. Prihvacajuci napade na sebe odajemo tako Bogu zahvalu za ono sto je On napravio za nas. Tada je Bogu mozda milina, tada je mozda i ponosan na svoju dijecu koja i zdravom logikom i razumom dolazi do toga da okrece drugi obraz, a koliko li tek vjerom i miloscu Oca Svemoguceg.
Sjetimo se Isusovih blazenstava, medjuostalim onog treceg o krotkima: takvi su, naime, blagi i strpljivi, jer poznaju Boga, iako na zemlji zive pored svog zla, takvi uzivaju u miru Bozjem i strpljivo, blago, ponizno trpe, podnose i cekaju da udju u pocinak Bozji. Kad ne bi okrenuli drugi obraz, krotki vise ne bi bili prozeti Bozjom miloscu. Nemojmo zaboravit kako jedino od Boga moze doci snaga potrebna za istrpit i okrenuti drugi obraz, a i dalje ostati miran, ispunjen Bogom. To je Bog pokazao svojim Sinom, to je plod Bozji, to je ono najkonkretnije sto mozemo postici na zemlji: trpiti za ljubav Njegovu. Osobno bih isti tren dao glavu, ruke i noge da mi se odsjeku samo da Bog ne ostavi, ne napusti moje bliznje pa i mene, da ne odustane Bog od mene i mojih bliznjih, a kamoli koliko bi tek podnio uvredu, udarce i ponizenja da se Bogu svidim.
Aby, ne postoji nikakva linija 'koja razgranicava to da ne cinimo od sebe zrtvu i budalu dopustajuci da nas netko ponizava...' Zar je Isus pokazao gdje je ta linija..., zapravo je, rekao je '77 puta' da se oprosti, okrene i drugi obraz, dakle uvijek i stalno i vazda. I jos mozda jedan praktican savjet: ako vec znamo da ce nas negdje udarati, pljuvati i vrijedjati, klonimo se takvih ljudi i mjesta, osim u slucaju da je volja Bozja da se nadjemo u takvoj situaciji. Tada se samo sjetimo naseg jedinog prijatelja i Njegovih razloga zbog koji je sve istrpio.
Pitas se na kraju Aby 'vjerujemo li onako iskreno jos uvijek da je dobro jace od zla i da ga pobjedjuje?' Pa niti jedan covjek na svijetu nema drugog izbora no da vjeruje da dobro pobjedjuje zlo i da je ljubav jaca od mrznje. Nema niti jednog drugog izbora ako tezi kraljevstvu nebeskom, ako tezi doma se vratiti gdje nas Otac ceka, gdje sprema gozbu jer je Isus okrenuo drugi obraz, pokazao nama kojim putem do kuce...