www.tebe-trazim.com

spoznaja grijeha je poprilicno za mene bila tjeskobna da me na trenutak bacalo u ocaj zbog toga sto sam to pocinio... to mi se dogodilo neki dan... molio sam Krista da mi da spoznati grijehe... i jednom prilikom mama me je trazila da ucinim nesto za nju... i naravno obavio sam to ali sa "mrzovoljom" tj ne sa ljubavlju vec onako da obavim jer mi se nije dalo... iza toga krenem moliti krunicu... cim sam kleknuo prije pocetka moljenja takva uzasna tjeskoba me copila sa spoznajom sto sam ja to zapravo napravio... bacalo me u minuti u potpuni ocaj kada spoznas sto si napravio i kako uzasno povrijedio Krista... iako se na prvi pogled ucinilo kao da tu nema nicega jer sam to ucinio sto me se trazilo itekako sam povrijedio Krista jer nisam radio iz ljubavi...

jutros mi se slicno dogodilo... slicna situacija i spoznaja kako je tvoja dusa bjedna i kako puno i puno treba molitve i milosti kako se to nebi ponavljalo...

ovih dana se spremam poceti devetnicu za spoznaju grijeha ma koliko to mene pogadalo zelim spoznati grijehe i pokajati se a ne da se dogada svaki puta kada dodem na ispovjed da nemam sto reci pa da razmisljam o grijesima TEK kad udem unutra i kleknem... to inace cesto radim odnosno svaki put pa motam prvo 7 glavnih grijeha i 10 bozjih zapovjedi bas unutra...

BVB

Nisam pratio ovu temu te ne znam sto je sve receno ali nema veze, jednostavno bi potaknut da napisem par rijeci.
Da, zasigurno moramo biti u Bozjoj milosti kako bismo spoznali vlastitu gresnost. Znati kada, gdje i kako smo pogrijesili je doista lijepo i zbog toga trebali bismo biti Bogu zahvalni. Ali, veoma cesto ne znamo koliko smo sagrijesili zato radije molim Gospodina da mi ukaze na posljedice toga grijeha, njih cesto nisam svjetan koliko bi to trebao biti.
Recimo( ovo je izmisljen primjer) zamoli me mlada djevojka da joj posaljem pjesmu "Plac andjela" a ja joj to iz ne znam iz kojeg razloga ne ucinim. Veoma brzo proradi savjest, trebao si, pogrijesio si, mogao si to uciniti, zasto to nisi ucinio itd itd. Ali, to se lako i zaboravi jer mislimo da nije toliko vazno. Ucinim to nekom drugom, posaljem pjesmu, jer sam svjestan da sam pogrijesio, ali vec onom trecem opet ne ucinim. Znam da grijesim ali ne znamo koliko.
Ali da sam recimo u onom trenutku, kada mi je pjesma bila trazena, znao da ce ta djevojka pociniti abortus i da ju je ta pjesma mozda mogla odvratiti od toga, sto bih ucinio. Ama, ne samo poslao nego i otrcao do nje i osobno joj to otpjevao. Eto zato radije molim da mi Gospodin da da osjetim tezinu, posljedicu tog grijeha nego samo ukazuje na njega.

možda nije baš vezano usko uz ovu temu..ali evo ..mene je potaknuo vikingov post..
nekada neznamo i ne marimo puno koliko nekome u određenom trenutku treba naša lijepa riječ..naša privatna poruka..podrška..
ne trebamo se oglušavati ...gdje god osjetimo..gdje nam netko traži nešto..ne treba odgađati..
lijepa riječ i razgovor i osmijeh..ništa ne košta..a možda je to nekome itekako važno..

..da ..promaknu neke stvari u životu..jer smo bljutavi ,mlaki..
..a poslije razvoj događaja..
..kaže..
..da smo trebali biti.." agresivniji"..
..i ponuditi veću pomoć..
..i inzistirati na tome..

..no ..bude poslije kasno..

..u mom slučaju..radi se o jednoj mladoj djevojci..(22g)
..koja je kao dijete živjela u teškim uvjetima..
..vjerovatno je bila i seksualno zlostavljena..

.bila je udata..imala je kćer..
..koju je jedno vrijeme moja kćer čuvala...
..i mi bi to dijete bez problema usvojili..

..radila je kao konobarica..muljala...jadna..
..i tako se nekim spanđala...ostala trudna..
..pa se od muža rastala..
..makar ja nisam s njom bio u kontaktu..
..čuo sam od kćeri..
...pa sam razmišljao da joj ponudim boravak..
..i da to dijete rodi...

..ali s njom je išao i čitav spektar...
..koju je slijedio..od laganja..do ljubavnika..
..itd..pa sam ..eto šutio..

..ona je abortirala..
..nakon nekoliko mjeseci..
..otišla je u Zg..s kćeri..
..živjeti s bratom..koji je isto..problematična tip..droge itd..

.uskoro
..našli su je obješenu..
..možda se obijesila..
..a možda i nije..

..kćer je uzeo bivši muž..
..makar bi je i mi ..uzeli..
..jer smo je voljeli ko kćer..

..eto tako..
..zbog toga..
..čovjek pusti suzu..

SPOZNAJA VLASTITE GREŠNOSTI-pa to je prvi korak obraćenika i velika milost Božija kamo sreće da svi spoznamo sve svoje grijehe

Neznam kako poceti i sto reci.....zapravo se odmah posramim sama sebe kad udem u proslost i spoznaju vlastitih grijeha....nedaj Boze nikada vise....Tek sada sam svjesna onoga sto sam nekada cinila i svjesno i nesvjesno dok nisam upoznala Bozju ljubav....Grijeh je razapinjao moju dusu....grijeh kojemu se nisam mogla oduprijeti,jer premalo je bilo vjere u mome tvrdome srcu -tada-Bogu hvala da sam se prepoznala po grijehu...Kad je covjek u grijehu,on sebe ne poznaje,uvijek se opravdava i krivi druge za sve...jer je udaljen od Boga....Isla sam ja na nedeljne Mise i molila,ali sve je to bilo mlako....tek sada to znam,a Bog ne zeli mlakost i pise u Evandelju ili budite vruci ili hladni ali ne mlaki....treba to upoznati.....Sam Bog me je pozvao kroz moju tesku bolest na obracenje...Hvala mu i slava...Upoznati sebe -jako je tesko,ali kad sebe prepoznas,kad se odreknes sam sebe i zavolis sam sebe i reces NE grijehu-tada postajes dijete Bozje,tada vidis svaki svoj grijeh i ne mozes vise reci -ja ne grijesim-drugi su krivi-NE-tada znas gdje grijesis i znas da si sam krivac svega.Amen.

IDI I NE GRIJESI VISE(to su rijeci koje mi je Bog porucio u mome pokajanju)

Da, upravo to se i meni čini. I jedno i drugo. Da je to prvi korak prema obraćenju i da je to milost Božja.

Ovo drugo je posebno frustrirajuće. Lijepo se to vidi i na ovoj temi, a otprilike nisam ni očekivala da bude drugačije. Da jest drugačije, već bih ja na to naišla. Dakle, na ovoj temi se vidi da se svima koji to 'vide' to jednostavno dogodilo. Iznimka je Agapi koja je jedina rekla da je radila nešto konkretno - molila devetnicu Duhu Svetomu.

Well now, ne vidiš, pa ne vidiš. Super, nemaš grijeha. Možda... ako si praktični ateist koji crkveni nauk smatra glupostima za stare bakice kojima su popovi isprali mozak, a poznaš ga otprilike toliko da znaš da je 'govorio da je zemlja ravna ploča i da brani seks'. Međutim, ako si imao taj peh da si naišao na taj nauk, i zakačio se na duh koji si uočio u njemu, ali također uočio da cijela priča počiva na nekakvom misterioznom Bogu i njegovoj ljubavi o kojoj ti ljudi pričaju, ali koja je za tebe čista apstrakcija, e onda nije baš tako super. To je zapravo prokletstvo svoje vrste, a nagradno pitanje broj dva je kako se skinit s te jebene droge i zaboravit cijelu priču.

No bojim se da ovo nije baš pravo mjesto za takvo pitanje. I to sam primijetila. To 'otvaranje očiju' je zapravo jedan ireverzibilan postupak. Baš mi pada na pamet onaj opis iz prispodobe o Lazaru - K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema. Naravno da oni koji nisu nikad primili milost obraćenja, ne mogu znati kako izgleda na drugoj strani, ali zanimljivo je da oni koji su prešli, zapravo koji su prenešeni, preko tog jaza više ne mogu natrag, a ni ne razumiju više to stanje. Onaj tko se jednom obratio može otpasti od vjere, ali ne može više biti nevjernik kao oni iz prve kategorije... Dva odvojena svijeta. Tako da vas neću više cijepiti.

Lijepo vas pozdravljam.

i dalje smo grešnici...svi odreda..neki manje..neki malo više..kojom mjerom..nema je..čista konstatacija...
nema iznimaka..nema svetaca..
samo što obraćeni imaju određene spoznaje o grijesima i propustima koje su činili.. svjesni su i trude se ne griješiti...odnosno griješiti što manje...
ali stoji i činjenica da griješimo i dalje..

Ovo je tako ljepo rečeno i u potpunosti točno